U riznici zaboravljenih nogometnih imena nalazi se i ono Tschena La Linga, sina Kineza i Nizozemke rođenog u Den Haagu kojeg je još Rinus Michels doveo u Ajax i koji je upisao 14 nastupa za Nizozemsku krajem 1970-ih i početkom 1980-ih. Realno, Ling nikad nije ostvario nogometnu karijeru kakva mu se predviđala. Ajax, Panathinaikos, Marseille i Feyenoord su jako dobri klubovi, ali kako bi stvarno ispunio potencijal i kako bi zaista bio zvijezda, Lingu je trebalo puno radne etike koje nije imao. Brzina je bila tu, tehnički talent je bio tu, imao je sve predispozicije da bude sjajan igrač, ali nije mu se dalo previše truditi i potencijal je potrošen. Međutim, upravo to što je tek naknadno shvatio koliko je zapravo mogao napraviti da je drugačije razmišljao oblikovalo je način na koji Ling danas razumije nogomet.
U Slovačku je došao kako bi razvijao svoj posao sportskom prehranom i suplementima, a vrlo je brzo shvatio kako mu nogomet tu može pomoći kao ogromni marketinški potencijal. Još 2007. je za relativno sitan novac kupio AS Trenčín i počeo igrati Football Manager u stvarnom životu, svjestan da nema takav budžet da se može nositi s najjačima. Prvo je očistio klub kako bi krenuo ispočetka, nakrcao ga strancima i odmah je iduće godine ispao u drugu ligu. Međutim, Ling je paralelno razvijao skautsku službu, sklapao je ugovore sa stranim statističkim i konzultantskim kućama, a od samog početka je otvarao akademije u u Bugarskoj, Grčkoj, Rumunjskoj, Brazilu i Argentini kako bi kompenzirao to što budžetom zaostaje za drugim klubovima u zemlji.
Tim kanalima u Trenčín je došao i Jairo de Macedo da Silva.
Jairu je Trenčín u ljeto 2014. postao prva europska postaja. Trener Martin Ševela imao je solidnu momčad koja je igrala vrlo čudan nogomet. Trenčín nije imao toliko resursa da ima vlastite analitičke timove, a kako je to bio sastavni dio Lingova pristupa vođenju kluba, taj dio je outsourceao stranim firmama.
Sustav u kojem on igra u sredini terena i kraj sebe ima igrača koji napada dubinu, kao što je protiv Gorice radio Leon Kreković, iz njega izvlači daleko najviše
U jednoj takvoj sam radio i ja sam, a sve analize su pokazivale kako Trenčín ima problema s napadačem. U veznom redu su igrali Stanislav Lobotka koji je danas u Napoliju i Haris Hajradinović koji je bio u Osijeku i kojeg je Ling doveo iz Zaprešića, a njih dvojica su jako dobro povezivali linije i stvarali igru. Međutim, Ševela je tražio da u završnicu ulaze okomitim loptama tako da je ta strpljiva kreacija iz prve dvije faze posjeda u trećoj fazi obično propadala.
Tu se nametnuo Jairo. Iako je došao kao lijevo krilo, vrlo brzo je preuzeo ulogu centralnog napadača koji je igrao leđima prema golu. Često je na terenu izgledao viši i jači nego je zapravo bio, a do kraja sezone je zabio devet golova i 10 puta je asistirao te tako postao jedan od ključnih kotačića u osvajanju prvog naslova u Trenčínovoj povijesti.
Kompletan napadač
Jairo jednostavno zna zadržati loptu. U jesenskoj polusezoni ukupno je skupio 487 duela, što je najviše u HNL-u, čitavih 60 više od drugoplasiranog i 96 više od trećeplasiranog. Osim Dinamova Brune Petkovića, koji je dominantan igrač i dobiva 45 posto svojih duela u prvenstvu (iako je zbog rotacija koje je Nenad Bjelica igrao manje), ostali centarfori Hajduku konkurentskih klubova redom su ispod Jairove 38-postotne učinkovitosti u duelima: primjerice, Rijekin Antonio Čolak je na 27 posto, Osijekovi Mirko Marić i Antonio Mance na 34-35. Osim toga, Jairo je na polusezoni bio prvi u HNL-u i po broju upućenih ključnih dodavanja — imao ih je 56, s 52-postotnom točnošću, 11 više od Rijekina Zorana Kvržića na drugom (67%) i 13 više od Marića (49 posto) na trećem mjestu.
Zbog toga tvrdnje bivšeg Hajdukova trenera Damira Burića kako nema “pravog” napadača nisu držale vodu.
Neki igrači jednostavno imaju problema zbog toga što treneri, pa i ostatak javnosti, imaju stereotipe prema njima na osnovu nekih karakteristika. Ivan Krstanović je zbog svoje visine cijelu karijeru doživljavan kao Blatni čovjek na kojeg treba napucavati duge lopte, a u suštini je slab u takvim duelima i sjajan igrač prostora usprkos visini. Isto tako, Jairo sa 183 centimetra i 76 kilograma ne odgovara stereotipu centralnog napadača, ali njegove karakteristike su upravo takve i Burić je cijelo vrijeme imao pravog napadača u kadru, nekoga tko zna primiti loptu okrenut leđima prema golu i nekoga tko može razigrati suigrače. Uostalom, točno to je radio u Trenčínu.
Doduše, Jairo je imao i najviše pokušaja driblinga u HNL-u u jesenskoj polusezoni. Pokušao je proći suparnika 104 puta, dvaput više nego Goričin Kristijan Lovrić, ali je uspio samo u 42 pokušaja. Ta 40-postotna uspješnost je četvrta najniža među onima koji najčešće driblaju — slabiji su jedino Šime Gržan iz Istre (33%), Marić (34%) i Lokomotivin Lirim Kastrati (39%).
Upravo to i jest najveći Jairov problem.
Riječ je o kompletnom napadaču, bez obzira na manjak visine i kilaže. Čovjek može primiti loptu i izdržati duel, ima osjećaj za gol i za asistenciju, a ima veliku potrošnju u fazi obrane. Međutim, za veliku karijeru mu nedostaje to što Jairo naprosto nije dovoljno tehnički čist da u kontinuitetu efikasno radi višak u driblingu na krilu, a stereotip fizičke građe i pozicije je prečesto velika prepreka trenerima. Upravo zato mu sustav koji je Igor Tudor postavio jako dobro odgovara, baš kao što mu je odgovarala i uloga u sistemu Siniše Oreščanina.
Prošle sezone Jairo je u prvih 15 utakmica sezone pod prvom dvojicom trenera zabio četiri gola i dodao dvije asistencije, a onda je u 20 utakmica pod Oreščaninom upisao devet golova i dodao šest asistencija. Pod Tudorom u četiri utakmice ima dva gola i dvije asistencije, a posebno je dominantan bio u utakmici protiv Gorice, postavši InStatov Igrač kola. Sustav u kojem on igra u sredini terena i kraj sebe ima igrača koji napada dubinu, kao što je prošle godine radio Ádám Gyurcsó i kao što je protiv Gorice radio Leon Kreković, ono je što iz njega izvlači daleko najviše, posebno kad je igra u posjedu donekle uređena. On je sposoban prihvatiti loptu i tu razigrati drugog napadača ili Miju Caktaša koji dolazi u napad, a može se spustiti prema bočnoj poziciji ako s nje dolazi lopta te odvući za sobom stopera.
Utakmica s Goricom je to jasno pokazala, a Jairo je još jednom dokazao da je pravi napadač.
xxx
Iako je Hajduk u proteklom kolu ostvario dosta viši prosječni InStat Index od Dinama (278 prema 270), prvak je prema InStatu prednjačio u najrelevantnijim momčadskim kategorijama. Dinamo je u pobjedi nad Interom imao najviše izglednih prilika za postizanje pogotka (12; Osijek je protiv Rijeke imao najmanje, tek jednu), najviše udaraca (22, od čega 11 unutar okvira gola; najmanje Inter 7/2), najviši postotak posjeda lopte (60,3%) i točnosti dodavanja (85%; najniži Istra protiv Slavena 75%), najviše ključnih dodavanja (15 iz 26 pokušaja; najmanje Osijek 3/7) te najviše dodavanja upućenih u suparnički kazneni prostor (45, od čega 15 točnih).
Zanimljivo, Gorica je u porazu 6-0 od Hajduka imala najviše točnih dodavanja u 16m (35/21), odnosno izjednačena je po tome s Lokomotivom kojoj je trebalo manje pokušaja (30/21). Na dnu popisa u ovoj kategoriji je Inter (16/7). Gorica je usto zabilježila i najveći broj centaršutova (18/9), a Hajduk najmanje (7/3).
Damian Kądzior iz Dinama i Jairo iz Hajduka kreirali su po tri izgledne šanse za svoje momčadi, a Poljak je i najviše putao pucao (osam, od čega pet puta on target). Goran Paracki iz Slavena upisao je najviše točnih dodavanja (86/94); Marijan Čabraja iz Gorice najviše dodavanja u suparničkih 16m (10/11; Slavko Blagojević iz Istre imao je više upućenih, 7/15); Goričin Matija Dvorneković i Lokomotivin Stipo Marković imali su najviše centaršutova (po 4/5). Šestorica igrača upisala su po tri ključna dodavanja (Šime Gržan iz Istre te Arijan Ademi iz Dinama po 3/6, a Ivan Posavec iz Varaždina, Mijo Caktaš iz Hajduka, Indrit Tuci iz Lokomotive i Karlo Lulić iz Slavena po 3/3).
Lokomotivin Kristijan Jakić dobio je najviše duela ukupno (22/39), kao i startova na loptu (sedam, ali od čak 14 pokušaja), Varaždinov Posavec drugo kolo zaredom najviše driblinga (7/10; Rijekin Daniel Štefulj imao je 6/12); Paracki je i najviše puta presjekao suparničko dodavanje (15), dok su Fran Karačić (Lokomotiva) i Matej Senić (Varaždin) uzeli najviše ‘ničijih’ lopti (po 15).
Prvi ispod crte idealnih 11 ovaj put su ostali Luka Ivanušec (Dinamo), Matija Dvorneković (Gorica) i Francesco Tahiraj (Hajduk).
Evo tko je u Momčadi kola, formacija je 4-3-2-1.
Ivo Grbić (321), Lokomotiva
Sačuvao praznu mrežu protiv Varaždina obranivši sedam udaraca, od čega mu dvije obrane idu u InStatovu kategoriju supersaves. Usto dodao 22/25 puta točno i pokupio 5/5 suparničkih centaršutova ili dodavanja. Drugi put u Momčadi kola.
Fran Karačić (328), Lokomotiva
Dva udarca, jedan unutar okvira gola, jedna asistencija. Dodavanja 47/63 (ključna 1/1, u suparničkih 16m 4/5), dueli 17/24, driblinzi 3/4, startovi 3/6, pet presječenih dodavanja (dva na suparničkoj polovici), 15 osvojenih ničijih lopti (tri na suparničkoj polovici). Četvrti put u idealnih 11.
Ardian Ismajli (310), Hajduk
Ovime je ponovno preuzeo vodstvo na listi igrača koji su se najviše puta pojavljivali u Momčadi kola, s osam uvrštavanja. Dobio najviše defenzivnih duela od svih u kolu (16/18; ukupno dueli 17/20); driblinzi 0/1, startovi na loptu 5/6, tri presječena dodavanja i 10 osvojenih ničijih lopti (jedna na suparničkoj polovici), uz 43/48 točnih dodavanja.
Kévin Théophile-Catherine (279), Dinamo
Treći put u Momčadi kola. Dodavanja 73/83 (0/1 ključno, 0/4 u suparničkih 16m), dueli 10/12, startovi 2/2, po šest presječenih dodavanja i osvojenih ničijih lopti.
Marin Leovac (344), Dinamo
Jedan šut, jedan gol, jedna asistencija. Dodavanja 35/41 (ključna 1/2, u 16m 0/1), dueli 5/8, startovi 2/2, dva presječena dodavanja i sedam osvojenih ničijih lopti (dvije na suparničkoj polovici). Drugi put u Momčadi kola.
Arijan Ademi (302), Dinamo
Ovo mu je prvi put u idealnih 11 — ako vam to zvuči čudno, treba napomenuti da se radilo o tek osmom Ademijevom prvenstvenom nastupu ove sezone (u Europi ih ima 12). Dodavanja 67/72 (ključna 3/6, u 16m 1/4), dueli 7/12, driblinzi 1/3, startovi 4/5, tri presječena dodavanja (dva na suparničkoj polovici) i 13 osvojenih ničijih lopti (osam na suparničkoj polovici).
Ivan Lepinjica (341), Rijeka
Dva šuta, 48/55 točnih dodavanja (ključna 1/1, u 16m 1/1), 16/21 dobivenih duela, 2/2 driblinga, 3/5 startova na loptu, šest presječenih dodavanja (dva na suparničkoj polovici) i sedam osvojenih ničijih lopti (tri na suparničkoj polovici). Prvi put u Momčadi kola.
Kristijan Jakić (297), Lokomotiva
Treći put u ovom izboru. Dobio najviše duela ukupno (22/39), onih na zemlji (15/29), kao i startova (7/14); kreirao dvije izgledne šanse za gol, piše mu se jedna asistencija. Dva udarca (jedan unutar okvira gola), dodavanja 32/48 (ključna 1/3, u 16m 1/2), driblinzi 3/4, sedam presječenih dodavanja (dva na suparničkoj polovici), 12 osvojenih ničijih lopti (šest na suparničkoj polovici).
Damian Kądzior (357), Dinamo
Šesti put u idealnih 11. Namjestio tri šanse, osam put pucao (pet puta unutar okvira gola), jedan gol i jedan asist. Dodavanja 34/46 (ključna 1/1, u 16m 3/12), dueli 8/15, driblinzi 3/3, startovi 2/3, dva presječena dodavanja, sedam osvojenih ničijih lopti (šest na suparničkoj polovici).
Mijo Caktaš (357), Hajduk
Kreirao dvije izgledne šanse za gol, pišu mu se dvije asistencije; isto kao i dva pogotka iz četiri udarca (dva unutar okvira gola). Dodavanja 28/34 (ključna 3/3, u 16m 2/2), dueli 5/19, driblinzi 0/1, startovi 0/4, tri presječena dodavanja (jedno na suparničkoj polovici) i pet osvojenih ničijih lopti (dvije na suparničkoj polovici). Treći put u Momčadi kola.
Jairo (384), Hajduk
Tri pripremljene šanse, četiri udarca (sva četiri on target), dva gola i jedna asistencija. Dodavanja 16/20 (ključna 2/2, u 16m 2/2), dueli 12/30, driblinzi 2/4, jedno presječeno dodavanje (na suparničkoj polovici) i tri osvojene ničije lopte (dvije na suparničkoj polovici). Šesti put u idealnih 11.
