Kad je prije dvije godine šef sudačke komisije Ante Kulušić javnosti najavio prvu ideju da HNL uvede VAR, predstavio je to kao način da se ispravi 70-80 posto pogrešaka i da se prestane pričati o sucima. Ironije radi, i tada je u centru pozornosti bio baš Tihomir Pejin.
Mr. Respect je u derbiju u kojem je Hajduk na Maksimiru pobijedio Dinamo previdio da je Karlo Letica igrao rukom izvan kaznenog prostora i na taj način je oštetio Dinamo, a Kulušić se našao u teškoj situaciji. Morao je objasniti onima koji su ga tu postavili kako se to dogodilo, a pošto zadovoljni ljudi rijetko mijenjaju svijet, Kulušić je najavio hitno uvođenje VAR-a već tog proljeća. Dvije godine kasnije VAR je stvarno uveden i Pejin je postao prvi sudac u povijesti HNL-a koji je donio odluku uz pomoć tehnologije. I to ne jednu, nego četiri.
Ako uzmemo u obzir da je Pejin vidio prvi jedanaesterac u Varaždinu — a za potrebe rasprave ćemo uzeti da ga je vidio i da bi ga ispravno dosudio, jer je rukom dao jasan znak kako će provjeriti VAR čim se situacija dogodila, premda bi trebao suditi ono što vidi, a ne koristiti VAR kao alibi i suditi linijom manjeg otpora — i dalje ostaje činjenica da je u ostala dva slučaja pogriješio i nije vidio čiste jedanaesterce. Jednako kao što je pogriješio i pomoćni sudac koji nije vidio očito zaleđe u kojem je bio Samuel Eduok. Od četiriju ključnih odluka, Pejin i njegov tim su promašili najmanje tri, a u četvrtoj su kalkulirali.
To što je VAR odradio posao automatski znači da Pejin nije. VAR ne može riješiti problem hrvatskih sudaca koji nemaju autoritet ni osjećaj za igru
I to je problem — jer, kao što je Kulušić rekao, VAR je način da se prestane pričati o sucima. Ali kad sudac donese toliko krivih ključnih odluka kao što je napravio Pejin u Varaždinu, onda se mora pričati baš o sucima.
Hrvatski suci su najslabija karika u hrvatskom nogometu. Među 46 saveza koji su u zadnjih pet godina barem jednom dali barem jednog suca za potrebe europskog klupskog nogometa, HNS se nalazi na 26. mjestu liste i kad to usporedimo s činjenicom da nam je liga na UEFA-inoj ljestvici 15. (a od iduće godine će biti 19.), da nam je reprezentacija šesta na FIFA-inoj ljestvici, da nam igrači igraju glavne uloge u europskih klubovima, stvar je prilično jasna. Uostalom, u zadnjih pet godina u Ligi prvaka je odigrano 596 utakmica, a hrvatski suci su sudili jednu jedinu — i tada je Ivan Bebek toliko izmesario susret između Real Madrida i Šahtara da je postao antizvijezda međunarodnih medija.
Dakle, hrvatski suci su navikli da se priča o njima.
Bildanje autoriteta i uništavanje igre
Razlog za to je negativna selekcija kojom se u HNS-u dolazi do pozicije elitnog suca. Institucionalni okvir koji suci dobivaju od najranijih dana svodi se na to da pokriju svoju guzicu. Suce se sustavno upućuje na to da sude svaki kontakt, da unaprijed naprave prevenciju sudeći nebitne i najčešće sasvim nepostojeće prekršaje na sredini terena kako se ne bi doveli u situaciju da moraju dosuditi nešto škakljivo u opasnoj zoni. U odgoju sudaca je razvijena paradigma da sudiš svaki kontakt i na taj način skineš rizik sa sebe, bez obzira što si time uništio utakmicu.
Taj je sustavni kukavičluk najbolje vidljiv u Pejinovoj reakciji kod prvog jedanaesterca.
Kao što je rekao Mario Strahonja u Stadionu: suci sude, VAR je samo pomoć i suci toga moraju biti svjesni. Možda Pejin u druga dva slučaja stvarno nije talentiran i zaista nije vidio što se dogodilo u kaznenom prostoru, ali u prvoj situaciji je vidio i čekao je da se javi VAR jer je kalkulirao kako će što efikasnije skinuti rizik sa sebe.
Problem je što kod takvog razmišljanja ni VAR ne može pomoći. Nitko, pa čak ni Pejin, nije toliko netalentiran da iz one pozicije ne vidi igranje rukom. Međutim, kad je netko odgajan da skine odgovornost sa sebe, onda će čekati da vidi hoće li ga VAR izvući, a to je puno veći problem nego što nam na prvi pogled izgleda. Sudac na utakmici donese oko 200 odluka kada nešto dosuditi ili ne i ako dosudi na desetke prekršaja bez ikakvog kriterija i osjećaja za igru — a obično to čini, oslanjajući se na kukavičluk koji je duboko usađen u sudačkom odgoju – utakmica je automatski uništena jer je igra isjeckana samo zato što odgajamo suce bez osjećaja za igru.
Uostalom, u Varaždinu je bilo samo 44 minute i 32 sekunde čiste igre. Dio se izgubio na VAR i njega Pejin nije adekvatno nadoknadio, ali još veći dio se potrošio u igri, gdje je u utakmici bez ijednog grubog starta izgubljena gomila vremena na sudačka upozorenja i glumljenje autoriteta.
U Europi to naši suci rade kartonima, o čemu govori statistika koju smo analizirali. U domaćoj ligi autoritet bildaju insistiranjem na dugim razgovorima s igračima kojima se pokušavaju nametnuti kao faktor i dobiti poštovanje igrača, a zapravo samo dodatno usporavaju igru.
I to je onaj suštinski problem. Jasno, za Pejinov autoritet na terenu ne može biti dobro kad mu sve četiri ključne odluke donese VAR, jer ako je tu pogriješio u sva četiri slučaja, igrači imaju svo pravo sumnjati u ispravnost i drugih odluka koje donosi na terenu. Međutim, veći problem od pogrešaka je manjak talenta, kukavičluk i alibi odluke.
VAR je odradio svoj posao i odluke će se još ubrzati kako vrijeme bude odmicalo i kad se svi skupa naviknemo na njega, tako da ćemo gledati poštenije i bolje prvenstvo. Međutim, to što je VAR odradio posao automatski znači da Pejin nije i, još važnije, VAR ne može riješiti problem hrvatskih sudaca koji nemaju autoritet ni osjećaj za igru. To je zadatak za Kulušića, ali on je zadovoljan sudačkom razinom u HNL-u, a zadovoljni ljudi ne mijenjaju svijet.
xxx
Prema InStatu, Dinamo je u proteklom kolu stvorio najviše izglednih prilika za postizanje pogotka, njih 12; njegov suparnik Slaven jedini nije stvorio baš nijednu. Dinamo je uputio i najviše udaraca na gol — 22, od čega je 12 išlo unutar okvira gola, dok je najmanje pucao Inter protiv Istre sa sedam šutova, od čega četiri on target.
Najveći postotak posjeda lopte zabilježio je Hajduk (64,8 posto) — ali, zanimljivo, držao je loptu zapravo samo 28 minuta i 50 sekundi i čak je pet ekipa u ovom kolu imalo dulje loptu u nogama; pritom je Hajdukov suparnik Varaždin ima loptu mizernih 15 minuta i 42 sekunde, što znači da u toj utakmici nismo vidjeli ni 45 minuta čistog nogometa. Za usporedbu, u utakmici Lokomotive i Rijeke ta je minutaža bila oko 64 minute. Jedan od razloga za manjak igre u Varaždinu bile su, dakako, VAR provjere, a onda i neadekvatno nadoknađivanje izgubljenog vremena, što je svakako još jedan aspekt uvođenja videotehnologije o kojem treba razmisliti. No, isto tako vrijedi zabilježiti i da je Varaždin imao svega 66 posto točnosti dodavanja, daleko najslabije u kolu, dok su četiri ekipe praktično poravnate na vrhu s 84-85 posto (Rijeka, Dinamo, Slaven, Hajduk).
Istra je uputila najviše dodavanja u suparnički kazneni prostor — 40, od čega 16 točnih, dok su Hajduk (35/22) i Rijeka (38/22) imali najviše preciznih. Najmanje takvih dodavanja imao je Slaven, 19/9. Rijeka je ispucala najviše centaršutova — 19, od čega je devet bilo točno, dok Varaždin nijednom iz devet pokušaja nije pogodio precizni centaršut. Istra je imala i najviše točnih ključnih dodavanja (devet iz 12 pokušaja; Lokomotiva je imala isto devet, ali od 17), a Slaven iz četiri pokušaja nije uputio nijedno točno ključno dodavanje.
Najviše izglednih šansi za gol kreirao je Dinamov Petar Stojanović, četiri; nitko drugi nije imao više od dvije. Najviše puta pucali su njegov suigrač Mislav Oršić i Hajdukov Samuel Eduok (po šest puta, od čega triput unutar okvira gola), a najviše puta on target Mijo Caktaš (četiri puta iz pet pokušaja). Najviše točnih dodavanja ostvario je povratnik u ligu Slavko Blagojević iz Istre, 79/91; osmorica igrača imala su po dva ključna dodavanja, ali nitko više od toga; riječki bekovi Hrvoje Smolčić i Ivan Tomečak ispucali su najviše centaršutova (po sedam, od čega po tri točna), dok je daleko najviše dodavanja u suparnički kazneni prostor imao Osijekov Petar Bočkaj (17, od čega osam preciznih).
Varaždinov Marko Stolnik dobio je najviše duela od svih u ligi (22/31); četvorica igrača (Borislav Conev iz Intera, Lokomotivini Sammir i Lirim Kastrati te Osijekov Eros Grezda) su se po devet puta odvažili na dribling, a najuspješniji je bio Conev sa 7/9. Rijekin Darko Velkovski imao je najviše uspješnih startova na loptu (8/9), Lokomotivin Jon Mersinaj i Interov Milan Savić po 14 puta su presjekli suparničko dodavanje, a Rijekin Tibor Halilović osvojio je 13 ‘ničijih’ lopti, od čega devet na suparničkoj polovici terena.
Prvi ispod crte idealnih 11 ovaj put su ostali Nikola Moro (Dinamo), Sammir (Lokomotiva), Conev (Inter) i Caktaš (Hajduk).
Evo tko je u Momčadi kola, formacija je 4-3-3.
Dominik Livaković (284), Dinamo
Prvi igrač koji je ove sezone već sedmi put u Momčadi kola. Imao je četiri obrane, 3/3 puta pokupio suparnički centaršut ili dodavanje, točno dodao 25/31 put.
Petar Stojanović (278), Dinamo
Kako je već spomenuto, kreirao čak četiri izgledne šanse; triput pucao, jednom unutar okvira gola; drugi po broju točnih dodavanja od svih u kolu (66/77, od čega 1/2 ključnih i 1/4 u suparnički šesnaesterac), dobio 10/17 duela, 3/5 driblinga i 3/6 startova na loptu, uz tri presječena suparnička dodavanja i pet osvojenih ničijih lopti. Četvrti put ove sezone u Momčadi kola.
Jon Mersinaj (273), Lokomotiva
Najviše presječenih dodavanja (14) i najviše ukupno osvojenih lopti (15). Jedan udarac, dodavanja (44/54, ključno 1/1 i u suparničkih 16m 1/1), dueli 6/6, startovi 3/3, pet osvojenih ničijih lopti. Drugi put u idealnih 11.
Darko Velkovski (270), Rijeka
Najviše uspjelih startova od svih u kolu (8/9; ukupno dueli 12/18, driblinzi 1/1); dodavanja 61/68, pet presječenih dodavanja i devet osvojenih ničijih lopti, od kojih dvije na suparničkoj polovici. Prvi put ove sezone u Momčadi kola.
Francesco Tahiraj (302), Hajduk
U svom prvom nastupu na poziciji lijevog bočnog odmah došao do uvrštenja u idealnih 11, svog prvog. Kreirao je dvije izgledne prilike za gol, jednom pucao i jednom asistirao; dodavanja 43/50 (ključna 0/1, u 16m 3/3), dueli 6/12, driblinzi 2/4, startovi 1/2, tri presječena dodavanja (jedno na suparničkoj polovici) i osam osvojenih ničijih lopti (jedna na suparničkoj polovici).
Bassel Jradi (332), Hajduk
Jedan šut, jedan gol. Dodavanja 44/50 (0/2 ključna, 6/9 u suparničkih 16m), dueli 16/21, driblinzi 3/4, startovi 1/3, četiri presječena dodavanja (dva na suparničkoj polovici) i sedam osvojenih ničijih lopti (jedna na suparničkoj polovici). Prvi put u Momčadi kola.
Oliver Petrak (300), Lokomotiva
Dva udarca, dodavanja 49/57, dueli 16/23, driblinzi 2/2, startovi na loptu 7/12, osam presječenih dodavanja (tri na suparničkoj polovici) i osam osvojenih ničijih lopti (dvije na suparničkoj polovici). Drugi put u idealnih 11.
Luka Ivanušec (323), Dinamo
Dva udarca, oba unutar okvira gola, jedan pogodak. Dodavanja 22/24, dueli 5/10, driblinzi 4/5, startovi 1/3, jedno presječeno dodavanje na suparničkoj polovici i četiri osvojene ničije lopte (tri na suparničkoj polovici) — sve to za 51 minutu, koliko je proveo na terenu. Treći put u Momčadi kola.
Lirimi Kastrati (364), Lokomovita
Četiri puta pucao, triput unutar okvira gola, dvaput zabio. Dodavanja 22/27 (ključna 1/3, u 16m 1/1), dueli 6/12, driblinzi 5/9, startovi 0/2, dvije presječene lopte i dvije osvojene ničije lopte (jedna na suparničkoj polovici). Četvrti put u Momčadi kola.
Bruno Petković (326), Dinamo
Namjestio dvije šanse, jednom zabio (iz jedinog udarca) i jednom asistirao. Dodavanja 31/39 (1/4 u suparničkih 16m), dueli 16/27, driblinzi 4/4, startovi 4/5, dva presječena suparnička dodavanja (jedno na suparničkoj polovici), četiri osvojene ničije lopte (tri na suparničkoj polovici). Šesti put u Momčadi kola.
Mislav Oršić (291), Dinamo
Kreirao dvije šanse, pucao šest puta (triput unutar okvira gola), ipak bez pogotka ili asistencije. Dodavanja 41/55 (1/7 u suparničkih 16m), dueli 5/9, driblinzi 3/4, četiri presječena dodavanja (dva na suparničkoj polovici) i šest osvojenih ničijih lopti (četiri na suparničkoj polovici). Peti put u idealnih 11.
