Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Mit o Palaversi

Zašto Hajdukov wunderkind izlazi oko 60. minute? Donosimo i Momčad kola

Zadnja izmjena: 22. ožujka 2019. Luka Stanzl/PIXSELL

Prošle je sezone Nogometni savez Bosne i Hercegovine došao do zaključka da BiH lige nisu dovoljno oslonjene na razvoj talenata i da klubovi u pravilu zapostavljaju mlade igrače. Kako bi prisilio uprave klubova da ipak daju šansu mladim igračima i na taj način razmišljaju o budućnosti, NSBiH je uveo pravilo da momčadi koje nastupaju u Prvoj ligi Federacije – drugom rangu natjecanja u državi u kojoj se i nogomet igra po Daytonu – od prve minute moraju na travnjaku imati najmanje trojicu igrača mlađih od 21 godine.

Međutim, neki su klubovi odlučili kako oni sami ipak znaju bolje od Saveza što je najkorisnije za njih. Zaključili su da im mladi igrači ne trebaju i cijela inicijativa se pretvorila u potpunu lakrdiju. Klubovi su premostili odluku Saveza tako što su treneri vadili mlade igrače već u prvom prekidu na utakmici i mijenjali ih starijima, žrtvujući tako mogućnost da osvježe momčad u drugom poluvremenu za prednost koju im donosi iskusni igrač već od druge minute. Videći kako se klubovi rugaju s odlukom, Savez je ubrzo adaptirao pravilo i objavio dopunu po kojoj mladog igrača koji izlazi u prvom poluvremenu može zamijeniti samo igrač koji je mlađi od 21 godine. No, klubovi su našli način kako nastaviti po svom planu.

U Slavenu iz Živinica su prvi pokazali kreativnost i pronašli rupu u toj dopuni. Kako bi se izbjegla potreba da momčadi imaju vratare koji su isključivo mlađi od 21 godine, dopuna pravila se odnosila isključivo na igrače u polju, a vratara je u slučaju ozljede mogao zamijeniti i stariji igrač. Tako su u Slavenu prvo naredili vrataru da se ozlijedi u prvoj minuti utakmice protiv Veleža, a kada je on to odbio, u sljedećoj je utakmici prebačen na tribine i protiv Viteza je na gol stao malo poslušniji golman, onaj za kojeg je cijeli stadion znao da će simulirati ozljedu čim prvi put primi loptu. On je to, naravno, i učinio, ponudivši rijetko komičnu situaciju s kakvom se ni Savez više nije imao volje boriti.

Sudeći po pitanjima o zamjenama koje na konferencijama za medije određeni splitski novinari konstantno ponavljaju Siniši Oreščaninu, polako se stvara dojam da je slučaj Ante Palaverse jako sličan onom nesretnom vrataru Slavena iz Živinica.

Palaversa igra bolje nego jesenas i za to postoje jasni dokazi

Upornim impliciranjem da Oreščanin vadi Palaversu iza 60. minute zbog bonusa za nastup gradi se priča kako se tim izmjenama nekako vara sustav, jer ga ne drži u igri ni minutu dulje nego što je to potrebno za dodatnu ratu Cityjevih eura. Doduše, takve su implikacije očekivane jer ljudi naprosto vole liniju manjeg otpora. Ako se primijeti uzorak izmjena, onda je puno lakše iskonstruirati intrigu koja će biti naslonjena na priču o toj fantomskoj klauzuli u kojoj Hajduk dobiva novac ako Palaversa odigra baš tih magičnih 60 minuta, nego analizirati situaciju i pronaći nogometne razloge tih izmjena. Takav pristup ne traži ni nogometno znanje ni preveliku koncentraciju, potrebno je tek malo mašte i puno upornosti da se isto pitanje ponavlja sve dok nečiji neutemeljeni osobni dojam ne postane aksiom.

Sve drugo onda postaje manje važno, uključujući i činjenicu da klauzule o 60. minuti jednostavno nema i da postoje jasni i vrlo mjerljivi nogometni razlozi zašto Palaversa obično bude prva zamjena koju Oreščanin povlači.

Kritična točka

InStat u svojim detaljnim izvještajima za svaku utakmicu nudi kategoriju u kojoj se analizira broj akcija po minuti. Ukratko, uzme se period od  15 minuta igre i zbroje se sve igračeve uspješne akcije — dodavanja, dueli, driblinzi, oduzete lopte, apsolutno sve uspješne akcije — te se podijele s 15 kako bi se dobila frekvencija akcija po minuti u određenom periodu utakmice. I taj alat točno potvrđuje dojam koji Palaversa ostavlja na terenu ako ga se gleda očima koje ne traže intrigu.

Uz sve te Cityjeve milijune i bonuse lako se zaboravlja da je Palaversi još uvijek tek 18 godina i da još uvijek prolazi fazu adaptacije na seniorski nogomet. Posljedica njegovih godina je činjenica da teško može odraditi svih 90 minuta u konstantnom ritmu jer igra jako specifičnu ulogu. Nije slučajno da su se Xabi Alonso, Luka Modrić, Xavi ili Andrea Pirlo nametnuli tek osjetno nakon svoje 20. godine, jer si igrači tog profila koji diktiraju tempo ekipi ne mogu priuštiti pauzu dok se priberu. Moraju biti konstantni.

Palaversa još jednom potvrđuje pravilo da 18-godišnjaci u pravilu imaju oscilacije zbog toga što se još razvijaju i fizički i u koncentraciji. Da to nije univerzalna činjenica, Slaven iz Živinica ne bi vadio vratara u prvom prekidu. Grafovi jasno pokazuju kako se Palaversa kroz prvo poluvrijeme nameće s iznadprosječnim brojem akcija, ali obično ta frekvencija uspješnih akcija po minuti lagano pada prema kraju poluvremena, da bi se iza 60. minute spustila ispod prosjeka momčadi. To je kritična točka utakmice u kojoj Palaversi do izražaja dolaze njegove godine i sve što one nužno nose sa sobom. Tu se ispuše, upadne u oscilacije zbog kojih teže diktira tempo i to je logično vrijeme za zamjenu, jer igrači tog profila moraju biti konstantni i nemaju luksuz uzimanja pauze kao što to mogu napraviti igrači na drugim pozicijama.

To Oreščanin jako dobro razumije i zato Palaversu vadi vani oko 60. minute iz potpuno nogometnih razloga.

Međutim, ljudskoj je prirodi puno privlačnije postojanje neke zakulisne igre nego da je razlog u tome što je Palaversa stvarno tek 18 godina i da ga je tada logično mijenjati. Sve te drame su nekako blještavije i privlačnije od jednostavnog gledanja nogometa i traženja razloga prvenstveno u onome što vidite na terenu. Uostalom, da stvarno postoji ta fantomska klauzula koja se uporno forsira na razini pretpostavke, zar bi protiv Rudeša Palaversa bio zamijenjen dvije minute prije roka koji garantira isplatu solidne rate eura? Međutim, nekad je neznanje i površnost najlakše sakriti teorijom zavjere i ‘upućenosti’ u tajni plan koji nam se svima odvija ispred očiju. iako je priča posve jednostavna i mjerljiva.

Na terenu je očito

Na tu priču izgrađenu ponavljanjem neutemeljenog i prilično površnog osobnog dojma naslanja se i ona kako Palaversa zapravo igra lošije nakon što je napravio transfer u Manchester City.

Kod Željka Kopića i Zorana Vulića Palaversa je odigrao 13 utakmica, dok je pod Oreščaninom odigrao devet u prvoj momčadi, osam u prvenstvu i jednu u kupu. S obzirom na to da nam taj broj utakmica daje dobar uzorak i s obzirom na to da Palaversa igra jednak broj minuta — uključujući produžetke, ostvario je prosječno 69,8 kod Kopića i Vulića te 70,1 kod Oreščanina — možemo usporediti podatke i na taj način teoriju da igra lošije nego prije transfera testirati mjerljivim dokazima.

I ponovo, za argumente je najbolje uzeti podatke s InStata.

Na grafu su zelenom površinom označene brojke koje Palaversa ima u mandatu Siniše Oreščanina, što u najvećem broju utakmica odgovara vremenu nakon zaključenja transfera u Manchester City. Za usporedbu, plavom linijom su vizualizirane brojke koje je Palaversa imao dok su treneri bili Vulić i Kopić.

Logično je kako su dueli ostali gotovo isti. To je zdravorazumski jasno jer igra protiv istih suparnika, u istoj ligi i istom tempu, a u ta tri mjeseca Palaversa nije postao ništa drastično jači i brži da bi dobivao više duela. Znači, u duelima je ostao jednako uspješan, a u svim drugim aspektima igre je napredovao nakon transfera u City. Dobrim dijelom je to zbog toga što je Oreščanin promijenio Hajdukov taktički izgled i što se sad igra organiziraniji nogomet u kojem se Palaversi lakše nametnuti, ali u svim podacima ne postoji niti jedan dokaz da igra imalo lošije nego prije transfera.

Jasno, tek mu je 18 i oscilacije su normalna stvar pogotovo kad ima ovako bitnu ulogu u momčadi. Palaversa odrasta i u tom odrastanju će biti boljih i lošijih utakmica, ali problem je opet u ljudima, neutemeljenom osobnom dojmu i površnosti traženja intrige. Prije par mjeseci Palaversu se gledalo kao nepoznatog juniora i to je značilo igru bez velikih očekivanja, a sada ga se gleda kroz prizmu igrača Manchester Cityja vrijednog šest (i više) milijuna eura od kojeg se očekuje i takva produkcija. Ironično, dok se skupljaju kritike na pad forme zbog navodno garantiranog mjesta u prvoj postavi, manjka zalaganja i svim intrigama koje dolaze s tim, Palaversa igra bolje nego jesenas i za to postoje jasni dokazi.

Ovaj put je Palaversa ostao drugi ispod crte za ulazak u InStatovu statističku momčad kola. Uz koju minutu više vjerojatno bi skupio i koje dodavanje ili duel viška koji bi ga gurnuli preko ruba. Međutim, on je u fazi karijere kad su ti izlasci oko 60. minute logični i kad se mora nositi s promjenama u razini očekivanja javnosti. On naprosto odrasta i to je proces koji igrač njegova profila mora proći neovisno o transferima, milijunima, iritantnim intrigama u pitanjima na konferencijama za medije i teorijama urote kojima se skriva površnost, nedostatak znanja ili nešto drugo što onemogućuje da se vidi ono što je na terenu očito.

xxx

Prema InStatu, najviše izglednih prilika za gol u prošlom je kolu stvorio Hajduk (11), a najmanje njegov suparnik Rudeš (dvije). Hajduk je imao i najviše udaraca na gol (17, od čega pet unutar okvira gola), dok je Inter 16 puta pucao i od toga osam puta on target. Najmanje udaraca od svih u proteklom kolu imao je, vjerovali ili ne, Dinamo — šest, od čega samo dva (i to oba s bijele točke) unutar okvir gola.

To nije ni jedina statistička kategorija u kojoj je prvak ovaj put bio najgori: Dinamo je također zabilježio najviše izgubljenih lopti (97), najmanju preciznost u dodavanju (67 posto), najmanji broj ključnih dodavanja (tek dva iz šest pokušaja; Osijek je također imao dva, iz četiri pokušaja), najmanji broj osvojenih ‘ničijih’ lopti (61), najmanji broj centaršuta (četiri, nijedan točan) te je završio posljednji u kategoriji “brzine točnih dodavanja”, odnosno broju točnih dodavanja po minuti posjeda lopte.

U većini kategorija ovaj put je najuspješniji bio Hajduk. Pa je tako, osim već spomenutih šansi i udaraca, na vrhu po postotku posjeda lopte (64,6 posto), osvojenim loptama (87), točnosti dodavanja (86 posto), dodavanjima u suparnički kazneni prostor (43, od čega 23 točna; najmanje je imala Rijeka, 2/12), ključnim dodavanjima (22/39), spomenutoj brzini točnih dodavanja (15,2 po minuti, Dinamo 11,0) te startovima na loptu (27/47; najmanje Istra 16/32). Najviše upućenih (27) i pogođenih (7) centaršutova imao je Osijek; najviše pokušanih (40) i uspjelih (27) driblinga Lokomotiva (najmanje Istra 7/15); najviše presječenih suparničkih dodavanja Rijeka (64; najmanje Osijek 38), a najviše osvojenih ‘ničijih’ lopti Slaven (93). Dinamo je imao najviši postotak dobivenih duela (56 posto).

Trojica igrača kreirala su po tri izgledne šanse za gol: Łukasz Zwoliński i Kristijan Lovrić iz Gorice te Serder Serderov iz Intera. Dvojica su po šest puta pucala na gol: Hajdukov Mijo Caktaš (triput unutar okvira gola) i spomenuti Lovrić (dvaput). Najviše centaršutova imao je Osijekov Erik Janža (5/9), najviše duela dobio je Goričin Mario Marina (20/28), a najviše driblinga Lokomotivin Luka Ivanušec (8/9). Predvodnici većine ostalih statističkih kategorija našli su se u Momčadi kola — za razliku od Tomislava Boseca (Inter), Ante Palaverse (Hajduk) i Tibora Halilovića (Rijeka), koji su prvi ‘ispod crte’ po InStat Indexu.

Evo tko je u Momčadi kola, formacija je 4-3-3.

Ivo Grbić (297), Lokomotiva

Tri obrane, jedna u InStatovoj kategoriji supersaves, 4/4 pokupljena centaršuta ili presječena suparničkog dodavanja, 33/41 točnih pasova. Četvrti put u Momčadi kola.

Luka Hujber (322), Lokomotiva

Točnih dodavanja 62/73 (1/2 ključna, 2/4 u suparnički šesnaesterac), dobivenih duela 9/16, uspjelih driblinga 3/6, uspješnih startova na loptu 3/3, šest presječenih suparničkih dodavanja. Prvi put u Momčadi kola.

Andrej Šimunec (292), Inter Zaprešić

Treći put u idealnih 11. Dobio najviše zračnih duela (13/14, ukupno dueli 18/20) te osvojio najviše lopti (22) od svih u proteklom kolu. Dodavanja 63/69, driblinzi 1/1, startovi 1/1, četiri presječena suparnička dodavanja.

Borja López (313), Hajduk

Treći put u idealnih 11. Imao najviše točnih dodavanja (123/132, 93 posto), od čega su 4/5 bila ključna, a 4/7 u suparnički kazneni prostor. Dobio 6/9 duela, 1/2 starta na loptu i 10 puta presjekao dodavanje, jednom od toga na suparničkoj polovici terena.

Marijan Čabraja (299), Gorica

Jedan udarac, dodavanja 40/53 (ključna 1/1, u suparničkih 16m 5/6), dueli 10/16, drinlinzi 4/7, startovi 4/4, sedam presječenih dodavanja (jedno na suparničkoj polovici). Prvi put u Momčadi kola.

Bassel Jradi (333), Hajduk

Najviše ključnih dodavanja (5/7) od svih u proteklom kolu (ukupno dodavanja 23/29, u suparničkih 16m 3/5). Namjestio dvije šanse za gol, od koji je jedna bila asistencija, triput pucao, dobio 10/18 duela, 1/2 driblinga, 2/5 startova na loptu, presjekao šest dodavanja (tri na suparničkoj polovici). Treći put u Momčadi kola.

Darko Nejašmić (337), Hajduk

Drugi put u ovom izboru. Dobio najviše duela na zemlji (14/23, ukupno dueli 19/31); driblinzi 3/5, startovi 6/11, presjekao 10 dodavanja (dva na suparničkoj polovici), dodavanja 61/73 (1/5 ključna, 2/3 u 16m).

Mijo Caktaš (385), Hajduk

Treći put zaredom Hajduk ima Igrača kola, nakon što su prethodno prošla 22 kola, a da se to nije dogodilo. Drugi put je to Caktaš, kojemu je ovo peto uvrštenje u statistički idealnih 11.  Šet puta pucao, triput unutar okvira gola, dvaput zabio. Usto je dodao 25/30 puta točno (ključna dodavanja 2/3, u suparničjih 16m 1/1), dobio 10/22 duela, 4/6 driblinga i 1/2 starta na loptu te dvaput presjekao dodavanje (jednom na suparičkoj polovici).

Serder Serderov (323), Inter Zaprešić

Zabio dva gola iz tri udarca (sva tri unutar okvira gola), usto i namjestio tri izgledne prilike. Dodavanja 19/31 (ključna 1/3, u šesnaesterac 2/5), dueli 10/24, driblinzi 4/5, startovi 3/4, tri presječene lopte (jedna na suparničkoj polovici). Drugi put u Momčadi kola.

Dejan Radonjić (307), Lokomotiva

Drugi put u Momčadi kola. Četiri puta pucao, triput unutar okvira gola, dvaput zabio. Dodavanja 20/28 (0/1 ključno, 0/1 u suparničkih 16m), dueli 13/30, driblinzi 4/7, dva presječena dodavanja (oba na suparničkoj polovici).

Jairo (317), Hajduk

Dvaput pucao, jednom unutar okvira gola; jedan pogodak, jedna asistencija. Dodavanja 17/26 (ključna 2/6, u 16m 1/3), dueli 10/31, driblinzi 5/9, startovi 1/2, dva presječena dodavanja (oba na suparničkoj polovici). Treći put u Momčadi kola.

Ne propusti top članke