Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Mladi holder o kojem sad svi pričaju, Dinamova dominacija i Hajdukova nemoć

Donosimo Momčad kola koju smo vam ostali dužni

Ivan Šunjić je na radar šire javnosti dospio u svibnju prošle godine, kad je kao dio HNL-ovske ekspedicije upakirane kao “hrvatska nogometna reprezentacija” odigrao prijateljsku utakmicu protiv Meksika u SAD-u. No, dotad se već etablirao kao jedan od boljih ligaških igrača na poziciji defenzivnog veznog i jedan od najvažnijih igrača ‘sestrinske’ Lokomotive, u koju ga je Dinamo — baš kao i svojedobno Arijana Ademija — parkirao da bi izbliza pratio njegov razvoj.

Redovito igranje na prvoligaškoj razini od krucijalne je važnosti za igrača takvog profila, a Šunjić je rođeni holder i valjda nikad ništa drugo nije ni igrao. Sklon jednostavnim i nerizičnim rješenjima, nesklon paničarenju i nepotrebnim prekršajima, on je igrač koji ni po čemu nije dominantan niti mu je ijedna karakteristika koje se inače smatraju glavnim nogometnim vrlinama posebno izražena. Kaljenje tijekom 72 odigrane prvenstvene utakmice u Lokomotivi, gdje se dobar dio vremena gajio naglašeno reaktivni pristup, pomogao mu je u prolifiranju i razvijanju onih osobina koje čine dobrog zadnjeg veznog: sposobnosti donošenja ispravnih odluka i čitanja suparničke igre.

I ako je još prošlog ljeta bilo objavljeno da Šunjić prelazi u Club Brugge, a o njemu su već naveliko pisali i belgijski mediji, nekako se misteriozno uspio još čitavu sezonu sadržati u Loksi — po službenoj verziji, iz Dinama su ga “zamolili” da ostane još godinu dana na Kajzerici — gdje je ponio i kapetansku vrpcu, da i ga ovog ljeta Dinamo vratio pod svoje okrilje kao prvu alternativu Ademiju.

Šunjić nije Ademi i možda nikad niti neće dosegnuti njegovu razinu u svim onim sitnicama koje Dinamov kapetan obavlja, poput pritiskanja suparnika odmah po gubitku lopte ili ‘krpanja’ rupa koje nastaju kad suparnik krene u napadačku tranziciju, ali zasad djeluje kao sasvim solidno rješenje. Pokazalo se da i u važnijim utakmicama, poput europskog susreta s Fenerbahçeom koji je odigrao zaista na visokoj razini, može adekvatno odgovoriti zahtjevima uloge unutar sustava Nenada Bjelice. To je osobito važno za Dinamo jer je Ademi sklon ozljedama koje već dobivaju natruhe kroničnih, ali i zbog potrebe igranja na više frontova, pri čemu se Šunjić nudi kao kvalitetni nadomjestak za taj specifični profil igrača koji je nasušno potreban za održavanje defenzivne ravnoteže u momčadi, osobito onda kada treba čuvati rezultat ili strpljivo čekati svoju priliku, što je u skladu s trenerovim viđenjem Dinamove igre.

“Nije možda lako upasti u Ademijeve kopačke”, rekao je Šunjić novinarima. “Međutim, cijeli život radiš i treniraš za takve utakmice.”

Licitacija je već počela

Utakmica protiv Fenera (4-1) bila je dosad najbolja Šunjićeva partija — možda ne samo u Dinamovu dresu, nego i uopće. Graf njegovih akcija izgleda vrlo slično Ademijevim ‘klasičnim’ radovima; bilo ga je doslovno posvuda uzduž središnje zone terena, od jednog do drugog šesnaesterca. U čitavoj je utakmici — 96 minuta sa sudačkim dodacima — uputio tek 12 točnih i dva netočna dodavanja, a gotovo sva su bila jednostavna i logična. No, zato je dobio 11 od 14 duela u kojima se našao, uz dominaciju u zraku (5/5) usprkos tome što i nije baš neka ‘leteća tvrđava’. Pridodao je tomu 2/3 uspješna starta na loptu, ali i čak tri udarca, od kojih je jedan završio u mreži.

Da nije jednodimenzionalan igrač, usprkos tome što mu je glavni forte čitanje i čišćenje suparničke igre, pokazao je i u prošlom kolu domaćeg prvenstva. Bilo je to, doduše, tek gotovo revijalno Dinamovo gostovanje kod Rudeša (0-3), ali Šunjić je u njemu pokazao i kreatorske sposobnosti. Namjestio je čak tri izgledne prilike za gol — nitko u tom kolu HNL-a nije više — uz 48 dodavanja i postotak točnosti od 84 posto, dominirao u duelima (10/11) te jednom i sam pucao na gol. Uslijedio je i još jedan dobar nastup za mladu reprezentaciju protiv Grčke.

I onda, kako to već biva s Dinamovim igračima, nakon dva-tri zapažena nastupa počinje licitacija i medijske litanije o njegovu prelasku u ovaj ili onaj europski klub već na zimu, uz između redova provučene teze da je zaslužio poziv i u ‘pravu’ reprezentaciju. Ostavimo te priče zasad po strani i promatrajmo kako će se Šunjić dalje razvijati u Dinamu. Dosad viđeno obećava.

***

Prema InStatu je u prošlom kolu svoj ovosezonski statistički prosjek najviše prebacio Dinamo, a uspješniji nego inače još su bili Osijek, Slaven i Inter. Najviše su podbacili Rijeka i Hajduk, o čemu govori i podatak da su stvorili samo tri, odnosno dvije izgledne šanse za gol. Manje je imao jedino Rudeš protiv Dinama, samo jednu. Zanimljivo je primijetiti da je najveći posjed lopte od svih imala Istra (67,9 posto), na gostovanju s novim trenerom kod Slaven Belupa.

Možda još zanimljivije, uvjerljivo najviše napada (127) ubilježio je Hajduk, ali samo je devet od tih završilo udarcem, dok je njegov suparnik Osijek pucao osam puta iz 88 napada (i stvorio pet izglednih šansi naspram Hajdukove dvije). O Hajdukovoj nemoći i bezidejnosti govori i to da je momčad imala najviše uspješnih dodavanja u suparnički šesnaesterac (24, osijek 10), najviše upućenih i točnih centaršutova (7/18, Osijek 4/6), ali i samo dva uspješna ključna dodavanja (Osijek ih je imao osam).

Najviše prilika za gol stvorili su Dinamovi Mario Gavranović i Ivan Šunjić, po tri; najviše udaraca na gol imali su Rijekin Jakov Puljić i Interov Ivan Mamut, po pet; najviše prekršaja pretrpjeli su Hajdukov Jairo i Goričin Iyayi Atiemwen, po sedam. Jairo, inače statistički najbolji Hajdukov igrač u prošlom kolu, dobio je i uvjerljivo najviše duela od svih u ligi — njih 28 od 44, u koliko se našao. Osijekov Mile Škorić zabilježio je najviše presječenih suparničkih dodavanja (16), Hajdukov Borja Lopez najviše osvojenih ‘ničijih’ lopti (16), a Goričin Łukasz Zwoliński je izgubio daleko najviše lopti (27).

Najbliže plasmanu u idealnih 11, a ipak ispod crte našli su se spomenuti Mamut iz Intera te Osječani Mirko Marić i Marko Malenica. Momčad kola koju smo sastavili vjerojatno je taktički najbesmislenija dosad, ali naprosto je ovaj put bilo previše statistički uspješnih veznjaka i napadača, a premalo braniča, pa smo morali improvizirati — formacija je nekakvih čudnih 3-5-2.

Kristijan Kahlina (302), Gorica

Već treći put u Momčadi kola. Primio jedan gol, obranio šest udaraca, od čega dvije obrane idu u InStatovu kategoriju supersaves. Usto je 6/6 puta pokupio centaršut ili presjekao suparničko dodavanje te imao 19/23 točnih svojih dodavanja.

Agron Rufati (261), Istra 1961

Mladi makedonski reprezentativac debitira u ovom izboru. Istaknuo se najvećim brojem točnih dodavanja od svih u kolu (92/107, 0/1 ključno) te najvećim brojem osvojenih lopti (19). Usto je dobio 8/10 duela i osam presječenih suparničkih dodavanja.

Marko Lešković (300), Dinamo

Uz Rijekina Roberta Punčeca imao najviše dobivenih defenzivnih duela (13/15, ukupno dueli 14/18). Usto i 16 osvojenih lopti, 11 presječenih dodavanja, 2/2 uspješna starta na loptu te 51/56 točih dodavanja. Leškoviću je ovo četvrti put u idealnih 11, čime se izjednačio s Hajdukovim Hamzom Barryjem kao dosad najuspješniji igrač lige po tom mjerilu.

Amir Rrahmani (323), Dinamo

On je, pak, prvi put ove sezone u Momčadi kola. Dva šuta, oba unutar okvira gola, jedan u mrežu. Dodavanja 61/63, dueli 11/13, devet presječenih suparničkih dodavanja, ukupno 14 osvojenih lopti.

Damian Kądzior (285), Dinamo

Imao najviše upućenih centaršutova od svih u kolu (sedam), iako samo dva precizna. Triput pucao (dvaput unutar okvira gola), kreirao dvije šanse, ubilježio i jednu asistenciju. Dodavanja 41/54 (ključna 2/3, u šesnaesterac 5/11), dueli 6/14, driblinzi 2/3, startovi 0/2, jedno presječeno dodavanje. Već treći put u Momčadi kola.

Miloš Vidović (291), Slaven Belupo

Prvi put u idealnih 11. Dodavanja 32/43 (1/3 ključno), dueli 12/19, startovi 4/7, 12 presječenih dodavanja (dva na suparničkom dijelu terena). Jednom pucao i zabio gol.

Ivan Šunjić (317), Dinamo

Također prvi put ove sezone u Momčadi kola. Kreirao tri gol-šanse, jednom i sam pucao. Dodavanja 48/57 (ključna 3/4, u 16 m 2/3), dueli 10/11, driblinzi 2/2, startovi 3/3, šest presječenih dodavanja (tri na suparničkoj polovici terena).

Domagoj Pušić (288), Osijek

Dodavanja 21/24 (ključna 1/1, u 16m 1/1), dueli 8/12, driblinzi 3/4, startovi 1/2, tri presječene lopte. Drugi put u Momčadi kola.

Iyayi Atiemwen (292), Gorica

Najviše pokušanih (16) i najviše uspjelih (12) driblinga od svih u kolu; dva udarca, jedan unutar okvira gola i taj u mrežu. Točnih dodavanja 15/20 (1/2 u šesnaesterac), dobivenih duela 18/34, uspješnih startova 2/6 te tri presječena suparnička dodavanja. Drugi put u Momčadi kola.

Mario Gavranović (326), Dinamo

Drugi put u idealnih 11 i drugi put Igrač kola. Tri udarca na gol, dvije asistencije; 25/31 točnih dodavanja (ključna 5/7, u 16 m 2/4), 11/23 dobivenih duela, 3/5 uspjelih driblinga, 2/2 uspješna starta na loptu, jedno presječeno suparničko dodavanje.

Mario Budimir (313), Dinamo

Prvi put ove sezone u idealnih 11. Osim što je zabio dva gola iz dva udarca, dodao je 11/14 puta točno (2/2 ključno), dobio 5/17 duela, 0/1 dribling i 2/3 starta na loptu.

Ne propusti top članke