Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Moćni Héber, Vulićev trenerski švrakopis i privid koji stvara ligaški raspored

InStat i Telesport donose detaljan statistički pregled HNL-a

Ligaški raspored često može imati presudnu ulogu u percepciji neke momčadi — njene forme, izgleda za neposrednu budućnost i općenito procesa koji se odvijaju unutar ekipe u danom trenutku.

Kad je Hajduk u pretposljednjem kolu 1. HNL na praznom Poljudu remizirao s Rijekom, općeniti je dojam bio da je više zaslužio pobjedu. To je potvrđivala i činjenica da su Splićani uvjerljivo nadmašili Riječane u praktično svim relevantnim statističkim kategorijama: udarcima, izglednim šansama za gol, kornerima, dodavanjima/nabacivanjima u šesnaesterac, ključnim dodavanjima… I nije Hajduk odigrao nekakvu partiju za pamćenje, dapače — stvar je više bila u tome da je Rijeka izgledala iznimno loše. Činilo se da bi Igor Bišćan mogao biti u još većim problemima od Zorana Vulića.

Međutim, Bišćanu je slijedila rujevička premijera protiv beznadno slabog Rudeša, a Vulić je ekipu, još k tome i prorijeđenu ozljedama, morao odvesti u Veliku Goricu na sraz s momčadi koja je u dosadašnjem tijeku prvenstva osvojila čak 10 bodova više od njegove. Riječki trener boljeg suparnika za predstavljanje pred domaćom publikom, pogotovo onim njemu nesklonim dijelom, nije mogao ni poželjeti, dok je Hajduk, eto, spao na to da strahuje od Gorice.

Rijekina statistika u pobjedi 5-1 je spektakularna. Čak 31 udarac prema Rudešovim vratima, od čega 12 unutar okvira gola; nevjerojatnih 19 izglednih prilika za gol, 44 dodavanja u suparnički šesnaesterac, od čega 21 precizno; 26/39 točnih ključnih dodavanja.

Usporedimo to sad s Hajdukovim brojkama u proteklom kolu. Vulićeva je momčad 13 puta zapucala na gol i šest od tih udaraca išlo je unutar okvira — što zvuči sasvim solidno ako tome ne dodate da je, po InStatu, ujedno imala i tek dvije izgledne prilike za gol. Dvije. Toliko je i Rudeš napravio Rijeci, a manje u ovom kolu jedino upravo Hajdukov suparnik Gorica te Inter, koji je kod kuće odigrao 0-0 sa Slaven Belupom. Da još malo pobliže pojasnimo o čemu se tu zapravo radi, spomenimo i to da je Hajduk u ovom kolu bio odmah iza Rijeke po broju upućenih dodavanja ili centaršutova u suparnički kazneni prostor (41, od čega 16 točnih), ali da je istovremeno imao i samo dva ključna dodavanja. Dva. Toliko je i Rudeš napravio Rijeci, a manje — konkretno, nijedno — jedino Hajdukov suparnik Gorica.

Varljivi privid

Brojke same po sebi, koliko god konteksta im dali, ne pričaju čitavu priču. Na Vulićevu nesreću, međutim, subjektivni dojam nakon gledanja ove i prethodnih Hajdukovih utakmica pod njegovim vodstvom uopće se ne razlikuje od onoga što kaže statistika. Hajduk igra napamet i na silu, pokušavajući čistim volumenom često ishitreno i bezveze nabacanih lopti pred ili u suparnički šesnaesterac iscijediti neki gol. Nekakvog valjanog plana, uigranih mehanizama i logike tu naprosto nema. Hajduk i dalje ne igra ništa.

Potpomognut nekolicinom novinara koji su mu od početka skloni, trener implicitnim i nekad pomalo kriptičnim izjavama pokušava fokus svaliti na igrački kadar, odnosno nedostatak kvalitete u njemu. I točno je da Hajduku, osobito u napadačkom dijelu, kvalitete nedostaje — mada ne u razmjerima kakvi se ove sezone često potenciraju — ali to ne poništava trenerovu odgovornost za ovako slabe predstave. Jer ako govorimo o trenerskom “rukopisu”, onda je ovo što imamo prilike od Vulića vidjeti tek nečitki, nažrvljani švrakopis. Koliko god je znalo biti loše pod njegovim prethodnicima, teško se sjetiti kad je Hajduk izgledao ovako bezidejno, neuredno, nikako.

Vulić je uveo reaktivniji stil nogometa, time i učinio momčad manje ranjivom na kontranapade; možda je za malo podigao i takozvani “voljni moment”, jer dojam i statistika zajedno sugeriraju da igrači sada u pravilu nešto više trče i nešto žešće ulaze u duele. Međutim, igra prema naprijed, s loptom u posjedu, izuzetno je loša i suparnici se relativno lako od nje brane. Hajduk dolazi u posljednju trećinu, igrači dobivaju svoje individualne duele, ali prave, smislene momčadske igre među njima nema.

S druge strane, Bišćanu je Rudeš poslužio za egzibiciju, osobito nakon što se igra gostiju u drugom poluvremenu praktično raspala. Riječani su radili što su htjeli i prolazili kako su htjeli, nabacivali, pucali, ponižavali sirote goste i bildali vlastite individualne brojke. Sve to nije nimalo realno, jer Rudeš u ovom trenutku izgleda kao ekipea koja bi ispala iz druge, a ne iz prve lige, ali jest značajno. Rijeka se izvukla s remijem na Poljudu, a zatim natrpala davljenika i napunila se samopouzdanjem bez da je po njega morala, kako bi to rekao Vulić, “ići u HEP”.

Ali i to je varljivo. Momčadi slijedi gostovanje u Puli, kod nepredvivljive Istre koja ju je već ranije ove sezone šokirala i na Rujevici, zatim joj dolazi Dinamo, pa ide u Osijek, pa joj dolazi Lokomotiva i jesen zaključuje protiv Slavena u gostima. Vrlo lako bi se moglo dogoditi da se pozitvni dojam nakon ovih 5-1 protiv Rudeša jako brzo i bolno raspline. Hajduk, opet, ima izrazito povoljan raspored: u iduća četiri kola dolaze mu redom Inter, Slaven i Istra, dok gostuje samo kod Rudeša. U ‘normalnim’ bi okolnostima to značilo žetvu bodova i privid izlaska iz krize prije zaključenja jesenske sezone na Maksimiru. Možda tako doista i bude — no, prateći Hajdukovu igru pod Vulićem i nepostojeći napredak u njoj, legitimno je postaviti pitanje bi li taj privid dugoročno napravio više koristi ili štete.

***

Prema InStatu je u proteklom kolu jedino Rijeka (vrlo) značajno podigla svoj ovosezonski statistički prosjek, a jedino Osijek značajno, mada ne toliko drastično, spustio. Svi ostali su više-manje bili na svojoj prosječnoj razini. Rijeka je imala daleko najviše izglednih prilika za gol, 19; Lokomotiva ih je imala devet, a nitko drugi više od četiri. Rijeka je dominirala i po udarcima na gol (31, od čega 12 unutar okvira), dok je Gorica imala jedan jedini i taj je bio pogodak.

Od individualnih zanimljovosti koje ne uključuju nekoga od članova ovotjedne InStatove Momčadi kola spomenimo Interova Karla Muhara, koji je dobio čak 27/36 duela — daleko je najuspješniji bio u duelima na zemlji, u zraku, defenzivnim i ukupno, kao i najviše osvojenih lopti, 23; Lokomotivin Luka Ivanušec proizveo je nevjerojatnih 13 uspjelih driblinga iz 16 pokušaja; Rijekin Zoran Kvržić imao je 7/11 ključnih dodavanja; Goričin Joey Suk imao je najviše uspješnih startova na loptu, 7/8; Istrin Tomas Oneto najviše presječenih suparničkih dodavanja, 20.

Najbliže plasmanu u idealnih 11, ali ipak bez njega, ostali su Dinamovi Arijan Ademi i Mario Gavranović, Rijekin Kvržić i Hajdukov Stanko Jurić.

Evo tko je u Momčadi kola, formacija je 4-2-3-1.

Ivo Grbić (275), Lokomotiva

Već treći put u Momčadi kola. Za to mu je bila dostatna tek jedna obrana (ali koju InStat vodi kao supersave), 2/2 pokupljena centaršuta ili presječena dodavanja i 22/24 točnih pasova.

Momčilo Raspopović (301), Rijeka

Drugi put u ovom izboru. Najviše upućenih (osam) i pogođenih (četiri) centaršutova od svih u kolu. Točna dodavanja 51/65 (3/5 ključno, u suparnički šesnaesterac 4/8), dobiveni dueli 9/17, uspjeli driblinzi 2/4, uspješni startovi na loptu 3/6 i devet presječenih suparničkih dodavanja.

Ardian Ismajli (280), Hajduk

Prvi put u idealnih 11. Dodavanja 65/74 (0/3 u suparničkih 16m), dueli 9/11, startovi 4/6, pet presječenih supaničkih lopti.

Ante Majstorović (285), Lokomotiva

Kreirao dvije šanse za gol, jednom pucao; dodavanja 49/58 (ključna 1/1, u 16m 1/2), dueli 13/17, driblinzi 2/2 i 10 presječenih suparničkih dodavanja. Treći put u Momčadi kola.

Leonard Zuta (280), Rijeka

Dodavanja 62/73 (ključna 1/1, u suparničkih 16m 2/5), jedna asistencija za pogodak; dueli 5/7, startovi 1/1, devet presječenih dodavanja. Prvi put ove sezone u Momčadi kola.

Domagoj Pavičić (308), Rijeka

Treći put u idealnih 11. Triput pucao, nijednom unutar okvira gola; 69/78 točnih dodavanja (1/3 ključno, 4/10 u kazneni prostor), dueli 16/21, driblinzi 7/7, startovi 4/6, jedna presječena lopta.

Stjepan Lončar (284), Rijeka

Debitant u Momčadi kola. Dvaput pucao, kreirao jednu izglednu šansu za gol. Dodavanja 60/78 (ključna 2/5, u 16m 4/10), dueli 7/10, driblinzi 3/3, startovi 2/4, osam presječenih dodavanja, od čega tri na suparničkoj polovici terena.

Alexander Gorgon (302), Rijeka

Stavili smo ga na krilo, premda je ovaj put većinu vremena proveo centralno; četvrti put u idealnih 11. Četiri udarca, jedan unutar okvira gola i taj jedan u mrežu; dodavanja 28/34 (5/6 ključnih), dueli 5/13, driblinzi 1/1.

Dani Olmo (320), Dinamo

Četiri puta pucao, jednom unutar okvira gola; zabio jednom, jednom kreirao priliku za gol. Dodavanja 30/39 (0/1 ključno, 0/2 u 16m), dueli 11/22, driblinzi 7/7, startovi 1/2, dvije presječene lopte, obje na suparničkoj polovici. Prvi put ove sezoe u idealnih 11.

Héber (360), Rijeka

Našao se u najviše šansi od svih (sedam, od čega je iskoristio dvije), ali ih je najviše i kreirao (čak osam). Imao najviše udaraca na gol (osam, od čega je pet išlo unutar okvira gola). Samo jednom je krivo dodao (22/23; ključno 4/4, u 16m 1/1), dobio je 10/21 duela, 3/4 driblinga i 0/3 starta na loptu te dvaput presjekao dodavanje, oba puta na suparničkoj polovici terena. Treći put ove sezone u Momčadi kola.

Antonio Čolak (290), Rijeka

Tri šuta, dva unutar okvira gola, jedan u mrežu. Dodavanja 10/12 (ključna 2/3, u 16m 0/1), dueli 5/14, driblinzi 1/2, startovi 2/2, jedna presječena lopta. Prvi put u Momčadi kola.