Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Momčad kola kontra Zlatka Dalića

Kako HNL dokazuje da izbornik priča besmislice

Zadnja izmjena: 8. rujna 2018. Luka Stanzl/PIXSELL

Jedna je nedavna izjava hrvatskog izbornika Zlatka Dalića prošla relativno nezapaženo, mada onako na prvu zvuči prilično grubo i ružno. U nekoj drugoj kulturi, ne samo nogometnoj, izvadili bi je iz konteksta, razvalili preko naslovnica te izborniku stvorili probleme, ali kod nas ljudi takvo što jedva registriraju. A kamoli da bi doveli u pitanje primjerenost takve izjave, osobito kad dolazi od jedne od najvažnijih ličnosti u domaćem nogometu.

“Po meni, stranci nisu kvaliteta”, rekao je Dalić u razgovoru za Sportske novosti. “Znate što? Ti stranci, kad nemaju kamo drugo, onda dođu u Hrvatsku”

I sad, da vidite samo izjavu i ne znate čija je, vjerojatno biste pomislili da se radi o ksenofobičnom ispadu kakvog populističkog desničara. No, nećemo Daliću imputirati ksenofobiju — takve su podmukle tehnike u nas rezervirane za neke druge medije i njima se u domaćem nogometu napadaju samo određeni akteri, među kojima Dalić nije. Barem ne još.

Neposredniji problem s izbornikovom izjavom primjetan je, međutim, baš kad se sagleda kontekst. Dalić, naime, smatra da u domaćoj ligi igra previše stranaca. U tom je kontekstu rekao kako smatra da “nisu kvaliteta” i dodao:

“Ta činjenica unazađuje naš nogomet. Čim se pojavi mlad igrač i odigra jednu seniorsku utakmicu, odlazi vani, a dolaze stranci upitne kvalitete. Rijetka je iznimka, recimo, Soudani. Nema tu napretka. Opet se vraćam na Modrića, vidite kad je on otišao. Znate što? Ti stranci, kad nemaju kamo drugo, onda dođu u Hrvatsku. Kad se proberu, onda nama ostane ono što ostane, što nitko nije izabrao. Gdje je tu HNL?”

Činjenice govore da su stranci u HNL-u u prosjeku kvalitetniji od domaćih igrača

Za početak, Dalićeva izjava je logička besmislica.

On kaže da mlad igrač odlazi čim odigra “jednu seniorsku utakmicu” i naravno da to unazađuje naš nogomet jer iz godine u godinu gubi najtalentiranije igrače. Kako se boriti protiv toga i koje je onda rješenje? Dati šansu novim mladim igračima sigurno nije, jer — ponovimo — “čim se pojavi mlad igrač i odigra jednu seniorsku utakmicu, odlazi vani”. Mimo nekog fantasy scenarija po kojem bi se u HNL ubrizgalo, recimo, milijardu eura kako bi bila konkurentna najjačim europskim ligama pa njeni klubovi ne bi morali prodavati svoje najbolje igrače, ili povratka u autoritarni režim koji profesionalcima ograničava slobodu kretanja, jedini odgovor na problem koji Dalić potencira — to da igrači prerano odlaze u inozemstvo — je upravo onaj koji izbornik smatra naličjem tog istog problema. Dovođenje stranaca.

Muhar ili Olmo?

A kad kaže da stranci “nisu kvaliteta”, to je naprosto netočno. Da, možda su rijetki među njima kvaliteta usporediva s onom najvećih mladih talenata koje liga gubi — točnije, s kvalitetom koju će neki od tih mladića doseći nakon koje godine igranja u jačim inozemnim ligama — ali činjenice zapravo govore da su stranci u HNL-u u prosjeku kvalitetniji od domaćih igrača.

Koliko god manjkav bio sustav InStatovih podataka i indexa kojima se koristimo u sastavljanju tjedne Momčadi kola, na kraju sezone nam daje prilično velik uzorak iz kojega možemo izvući neke zaključke. Pa smo tako vidjeli da su više od 50 posto igrača koji se pojavljuju u tjednim izborima stranci, a u Momčadi sezone imali smo sedmoricu stranih državljana (63,6 posto), dok postotak stranaca u domaćoj ligi ne prelazi 40 posto — i to kad se uračunaju svi koji, uz hrvatsko, imaju još i državljanstvo neke druge zemlje (kao, primjerice, baš izbornik Dalić).

Dakle, stranci pridonose kvaliteti HNL-a više nego što bi to bilo razmjerno njihovom broju. Pa bismo, u pokušaju da odgovorimo na Dalićevo pitanje “gdje je tu HNL?”, mogli reći da je tu gdje jest — i to dobrim dijelom zbog stranaca. Bez njih bi to bila neusporedivo nekvalitetnija liga. I može se reći da dolaze uglavnom oni koji nemaju gdje drugdje — ali to je također realnost ove zemlje i ove lige. U svakom slučaju, još uvijek su dovoljno dobri da bi bili bolji od domaćih. Evo, recimo, i vodeći strijelac lige je ‘sumnjivi’ stranac Łukasz Zwoliński, doveden iz trenutno zadnjeplasirane ekipe poljske lige. Osim toga, svaki sportski direktor u Hrvatskoj će vam reći da je igrača iste kvalitete neusporedivo lakše i jeftinije dovesti iz inozemstva nego iz drugog kluba unutar HNL-a.

Sve to, naravno, ne znači da se HNL treba odreći svog ‘razvojnog’ statusa i da klubovi ne trebaju ulagati u svoje omladinske škole. Naravno da trebaju — ali kad to čine, glavni razlog koji im je na pameti nije odgoj budućih nositelja momčadi, nego odgoj igrača koje će moći bogato prodati u inozemstvo i tako si osigurati egzistenciju na profesionalnoj razini. Jer, kako to kaže Dalić, mladi igrači odlaze čim se pojave i odigraju “jednu seniorsku utakmicu” — a to nije nešto što se baš može lako promijeniti u zemlji kao što je Hrvatska i ligi kao što je HNL. I kod nas mlade igrače probiru jednako kao i drugim zemljama; ono što nitko ne odabare, ostaje nama. Najviše čemu se možemo nadati je da će se više ulagati u omladinske škole, pa će biti više dobrih mladih igrača, te da će eventualno veća financijska stabilnost omogućiti da ostanu godinu ili dvije duže u ligi. Ali i demografija radi protiv HNL-a, isušujući ionako plitki bazen potencijalnih mladih talenata.

Odlaze ako su dovoljno dobri, naravno. Ima i drugačijih primjera: Karlo Muhar, recimo, nije dobio šansu u Dinamu, nije procijenjen ni kao dovoljno dobar za Lokomotivu, pa ga je Dinamo pustio na ‘reciklažu’ u Zaprešić. Taj Muhar sad pruža dobre igre za Inter, pa je tako završio i u našoj Momčadi kola; bude li tako nastavio, možda se proda i donese klubu kakvu crkavicu, jer još uvijek je relativno mlad (22).

U nekom paralelnom svijetu u kojem domaći klubovi ne bi dovodili ‘sumnjive’ strance, možda bi domaći dobili više šanse pa bismo umjesto Danija Olma u Dinamu gledali Karla Muhara — ali bi li to zaista bilo dobro za ligu? I da je dovoljno dobar, ne bi li onda i taj Muhar otišao čim se pojavi?

***

Prošlog je vikenda 10 klubova 1. HNL na teren poslalo 54 strana državljana u svojih početnih 11 (49,1 posto). Najviše ih je bilo u derbiju Dinama i Rijeke, u kojem su momčadi počele s po osmoricom stranaca, a najmanje u ogledu Osijeka (četvorica) i Lokomotive (dvojica). U Momčad kola, koju — ponovimo to još jednom, nije zgorega — sastavljamo isključivo po statističkom učinku, odnosno podacima koje bilježi InStat, plasirala su se devetorica (81,8 posto), što je dosad najviše.

Uz spomenutog Muhara, jedini domaći nogometaš je InStatov Igrač kola Ivan Kelava, povratnik u domaći nogomet. Pitamo se jesu li i za njega govorili da “nije kvaliteta” dok se potucao po Slovačkoj, Mađarskoj i Rumunjskoj — ako jesu, možda im i ne bismo trebali odveć zamjeriti znajući kakve je predstave znao pružati.

Drugi kuriozitet koji upada u oči je da su čak devetorica od idealnih 11 ovoljetne prinove u 1. HNL. Nitko osim Rijekina Momčila Raspopovića i Hajdukova Hamze Barryja nije ovdje bio prije ljeta; Muhar je, doduše, odigrao jednu utakmicu za prvu Dinamovu ekipu, ali je bio član druge momčadi i u 2. HNL nastupio 28 puta. Dobro je znati da HNL nalazi načina da barem djelomice nadomjesti egzodus najboljih igrača koji joj se svake sezone događa.

Po InStatu, najbolje je u proteklom kolu odigrao Inter, zatim Hajduk, pa Dinamo; statistički najslabije, i to uvjerljivo, Osijek i (pogotovo) Lokomotiva. Inter je stvorio i najviše gol šansi, šest, a najmanje Rijeka, samo jednu. Zanimljivo, usprkos domaćem porazu od Gorice, Istra dijeli prvo mjesto s Dinamom po broju upućenih udaraca (18), dok ih je najmanje imao Slaven, sedam. U kontekstu ogleda Istre i Gorice (0-2) zanimljivo je i to da su gosti na toj utakmici ostvarili najviše ključnih dodavanja od svih u ligi (19, od čega devet točnih; sljedeći Hajduk s 9/17, pa dugo nitko), dok ih je Istra imala pet, dva točna.

U utakmici Slavena i Hajduka se uvjerljivo najviše driblalo (Slaven 24/38, Hajduk 23/36), dok je Osijek duboko na dnu ljestvice u ovoj kategoriji — njegovi su igrači proizveli tek tri uspješna driblinga iz devet pokušaja (sljedeća Gorica 7/16). Rijeka je imala daleko najviše startova na loptu — protiv Dinama su njeni igrači startali 49 puta, od čega 30 puta uspješno — kao i presječenih suparničkih dodavanja, 71 (ali samo šest na suparničkoj polovici terena).

U najviše izglednih prilika za gol našao se Dinamov Mario Gavranović — tri, jednu je iskoristio, a najviše takvih šansi namjestili su Hajdukov Jairo i Interov Marko Vukčević, također po tri. Uvjerljivo najviše presječenih suparničkih dodavanja imao je Slavenov Božo Musa (18), a uvjerljivo najviše lopti izgubio je Goričin dvojac Łukasz Zwoliński (20) i Iyayi Atiemwen (17).

Najbliže plasmanu u idealnih 11, a ipak ‘ispod crte’ bili su Kristijan Kahlina (Gorica), Petar Stojanović (Dinamo), Andrej Šimunec (Inter), Andre Fomitschow (Hajduk) te Zvonimir Šarlija i Mateas Delić (obojica Slaven Belupo).

Evo tko je u Momčadi kola, formacija je 3-5-2.

Ivan Kelava (316), Inter

Jedan od dvojice vratara koji su u ovom kolu sačuvali čistu mrežu (drugi je Kahlina). Ovo mu je prvi upis u idealnih 11, pa i prva titula Igrača kola, a zaslužio ih je učinkom od četiri obrane (dvije u InStatovoj kategoriji supersaves), 3/3 pokupljena centaršuta ili suparnička dodavanja i 20/28 točnih vlastitih pasova.

Stipe Vučur (276), Hajduk

Prvi put u Momčadi kola. Točnih dodavanja 52/62 (0/1 ključno), dobivenih duela 10/11, uspjelih driblinga 1/1, uspješnih startova 1/1, devet presječenih suparničkih dodavanja, tri udarca (jedan unutar okvira gola).

Kévin Théophile-Catherine (302), Dinamo

Drugi put u Momčadi kola. Dodavanja 68/77 (1/2 u suparnički šesnaesterac), dueli 13/14, driblinzi 1/1, startovi 2/2, devet presječenih suparničkih dodavanja.

Emir Dilaver (272), Dinamo

Dodavanja 60/71 (2/4 u šesnaesterac), dueli 14/17, startovi 1/1, četiri presječena dodavanja, dva šuta (jedan unutar okvira gola). I njemu je drugi put u idealnih 11.

Momčilo Raspopović (283), Rijeka

Osim što je zabio gol Dinamu (dvaput pucao), zabilježio je i 16/21 dobivenih duela, 1/1 uspjeli dribling, 6/6 uspješnih startova, 13 presječenih dodavanja (jedno na suparničkoj polovici) i 37/47 točnih dodavanja (0/3 u suparnički šesnaesterac). Prvi put ovdje.

Milan Ćulum (267), Inter

I njemu je prvi put. Jedna asistencija, dodavanja 44/54, dueli 9/16, driblinzi 2/3, startovi 2/4, šest presječenih suparničkih dodavanja.

Hamza Barry (266), Hajduk

Dodavanja 42/46 (1/2 u suparnički šesnaesterac), dueli 11/17, driblinzi 4/5, startovi 4/7, dva presječena dodavanja (jedno na suparničkoj polovici). Prvi put ove sezone u idealnih 11.

Karlo Muhar (278), Inter

Prvi put u ovom izboru; dodavanja 41/52 (0/1 ključno, 0/1 u 16 m), dueli 16/28, driblinzi 0/2, startovi 4/8, četiri presječena dodavanja (dva na suparničkoj polovici).

Mario Pavelić (273), Rijeka

Jednom pucao, dodavao 30/37 (1/1 ključno, 2/2 u šesnaesterac), dueli 11/19, driblinzi 2/3, startovi 4/8, 11 presječenih suparnički dodavanja. Već je jednom bio u Momčadi kola.

Jairo (298), Hajduk

Tri udarca, jedan unutar okvira gola i taj jedan u mrežu. Dodavanja 25/39 (3/5 ključna, 2/4 u šesnaesterac), dueli 14/31, driblinzi 4/7, startovi 6/10, tri presječena dodavanja (sva tri na suparničkoj polovici). Prvi put u idealnih 11.

Łukasz Zwoliński (307), Gorica

Trenutno vodećem strijelcu lige ovo je već treći upis u Momčad kola, a još jednom je bio jako blizu. ovaj put zabio je jedan gol iz tri pokušaja (samo taj jedan unutar okvira), točno dodao 16/31 put (2/3 ključno, 2/3 u 16 m), dobio 12/28 duela, 1/3 driblinga i 1/3 starta na loptu, a dvaput je presjekao suparničko dodavanje.

Ne propusti top članke