Najčešće su to pojmovi poput "Nogomet", "Liga prvaka", "Dinamo" i slično...
U završnici utakmice s Lokomotivom Domagoj Pavičić je prvo iskontrolirao odbijenu loptu u sredini terena, pa je malo rolao prema aut liniji kako bi potrošio vrijeme, a onda je opet bio prvi na odbijenoj lopti, što mu je omogućilo da probije s lijevog krila i asistira Zoranu Kvržiću. Utakmica je ionako bila gotova, tako da ta akcija nema neku preveliku težinu, ali baš ta akcija pokazuje kako se recept previše puta pokazao uspješnim da bi ga Matjaž Kek odbacio.
Nakon što je Andrej Kramarić u Lokomotivi imao 13 golova i devet asistencija, prešao je u Rijeku. Dinamu očito nije bio zanimljiv, a Kek i Srećko Juričić su u njemu vidjeli vrijednost dokazanu u uvjetima HNL-a. Nešto kasnije, Franko Andrijašević je zabio 13 golova uz tri asistencije, bio je najbolji Lokomotivin igrač, a njegov prijelaz na Rujevicu pokazao se odlučujućim faktorom za osvajanje prvenstva.
Obojica su bili lokomotive koje su vukle Rijeku.
Pavičić je već dvije godine u Dinamu igrao sporednu ulogu i očigledno je stagnirao. Konkurencija je velika, postoje mladi igrači koje se gura i kojima se opraštaju veliki minusi u igri, postoje skupi stranci koje nema logike ostavljati na klupu radi velike plaće, postojali su i senatori poput Domagoja Antolića, koji je igrao na rutinu i inerciju, uz nadanje i kluba i igrača da će uhvatiti vlak za prodaju. U tim uvjetima, u kojima je teško odrastati ako nisi idući klupski projekt, Pavičić sigurno nije dao svoj maksimum jer je često jedna greška značila nekoliko utakmica na klupi.
Pavičić dokazuje uspješnost recepta dovođenja igrača koje Dinamo nije znao iskoristiti
Stagnirao je, ali je imao sreću da se Kek jako dobro sjećao koliko je dobar bio prije toga u Lokomotivi. S tek 20 godina bio je jedan od najboljih veznjaka lige s 10 golova u sezoni i Kek je odlučio da je dovođenje igrača koji je svoj talent potvrdio u Lokomotivi vrijedno rizika. Recept se naprosto već ranije pokazao uspješnim i, ako je suditi prema nastavku sezone nakon zimske stanke, Rijeka je dobila svoju novu lokomotivu. Pavičić se s golom i dvije asistencije iz tri ‘proljetne’ utakmice nameće kao najbolji igrač Kekove momčadi.
Elitni dribling i primanje lopte
Za igru Rijeke ključ je Filip Bradarić. On u pozadini obavlja svoj tihi obrt i nenametljivo pomaže suigračima da budu bolji. Daje stabilnost u obrani, vodi igru u postavljenom napadu, određuje ritam i usmjerava igru. No, on uz sebe treba nekoga tko stvara višak. On će vući konce igre, ali u ključnim zonama treba suigrače koji će materijalizirati ono što on pripremi. Prošle su godine to bili Andrijašević i Stefan Ristovski, a kako je Rijeka prodala još i Josipa Mišića, Bradarić je morao dobiti novog partnera.
Ono što Pavičića čini posebnim i što ga izdvaja od ostatka lige je način na koji prima loptu. Već prvim dodirom Pavičić stvara višak jer loptu prima u pokretu, a tako se oslobađa čuvara i izbjegava duel. Tehnički je fantastično potkovan, ali tajna je u tome da nije statičan i da tehničke elemente može odraditi u pokretu. Njegovo konstantno kretanje je izvrsna podloga za kontrolu odbijenih lopti, ali je još bolja osnova za stvaranje individualnog viška driblingom.
Po InStatovim podacima Pavičić ima šest driblinga po utakmici uz čak 74 posto uspješnosti. Protiv Osijeka, kad je Rijeka gotovo cijelu utakmicu imala igrača manje, Pavičić je imao čak devet uspješnih driblinga iz 11 pokušaja. U zonama u kojima operira ta je sposobnost dragocjena; kad igrate u sredini gdje je najveća gužva, imate premalo vremena i prostora za stvaranje viška. Tu su driblinzi rijetkost, pogotovo u ovom postotku uspješnosti. Ključno je da već pri primanju lopte budete svjesni prostora oko vas i toga odakle dolazi pritisak, te da se krećete tako da čuvara izbacite iz ravnoteže. Ako ne stvorite prednost prije nego što primite loptu, vjerojatno ćete ostati bez nje.
A u tome je Pavičić zaista maestralan.
Uz tu elitnu sposobnost, Pavičić posjeduje sve karakteristike modernog veznog igrača. Jasno, te karakteristike nisu tako elitne kao njegovi dribling i kretanje, a kako u njima ne odudara toliko od konkurencije tako ni njegov potencijal nije za top razinu. Međutim, ako ga promatramo u HNL okvirima, on je jedan od rijetkih veznih igrača koji su zaista kompletni.
Farma talenta
Uz dribling, iznimno je koristan i u finalizaciji napada jer ima jako dobar pregled igre i po stvorenom višku se rješava lopte gurajući suigrače u izgledne situacije. Očito je to iz 2,2 ključna dodavanja po utakmici i ukupno šest asistencija ove sezone. Ako se sjetimo kako je igrao u Lokomotivi, ali i njegova gola Osijeku prije par tjedana, jasno je kako je za veznog igrača iznimno opasan po suparnički gol. Isto tako, sasvim je solidan u duelima: ulazi u njih 19 po utakmici i osvaja 56 posto, što mu pomaže da bude učinkovit u Kekovu presingu i da kontrolira odbijene lopte. Kombinirano s motorikom i čitanjem igre, to ga dovodi u situacije iz kojih može asistirati i zabiti.
Svoje čitanje igre i kretanje uz tehničku potkovanost koristi i u izgradnji napada, kada se spušta i nudi kao opcija za stabilizaciju napada i organizaciju igre. U utakmicama u kojima Rijeka ima inicijativu, poput one protiv Istre, Pavičić je sposoban imati 86 dodavanja s 90 posto uspješnosti, dok je u cijeloj sezoni na 53 dodavanja s 87 posto uspješnosti.
Dakle, Domagoj Pavičić se, barem u teoriji, nameće kao idealni partner Bradariću. Sposoban je spustiti se i pomoći mu u stabiliziranju posjeda lopte i organizaciji igre, dok ima nevjerojatno kretanje i tako se stalno nudi Bradariću za prijenos lopte u zadnju trećinu, gdje je odličan kreator zahvaljujući izvrsnom driblingu. Ako ga usporedimo s Andrijaševićem koji nije davao doprinos izgradnji napada i koji je više bio drugi napadač nego kreator između linija, Pavičić je zapravo tip igrača kakvog Bradarić još nije imao ispred sebe. Elitni dribler, fantastičnog kretanja i dovoljno dobar u svemu ostalom, Pavičić se profilira kao lokomotiva koja može vući Rijeku.
Sezona koju Pavičić igra, a posebno tri utakmice koje je odigrao nakon što je prodan Mišić, dokazuje uspješnost recepta dovođenja igrača koji su se potvrdili u Lokomotivi i koje Dinamo nije znao iskoristiti. Jednostavno, Dinamo je kroz poziciju u HNS-u, kontrolu mladih reprezentacija i Lokomotivu kao ‘farmu’ izgradio monopol na talent, ali to dovodi do toga da ima tolike unutrašnje rezerve da ih ne može do kraja iskoristiti.
Za Rijeku je dovođenje igrača poput Kramarića, Andrijaševića i Pavičića puno manji rizik od mnogih ‘mačaka u vreći’ koje je dovodila iz inozemstva. Uostalom, za istim receptom posegnuo je i Osijek, koji je iz Lokomotive doveo Erosa Grezdu i Petra Bočkaja. Rado bi svoju poziciju na tržištu kompenzirao i Hajduk ponudom za Luku Ivanušeca ili Lovru Majera, ali – budimo ozbiljni – nema ni teorijske šanse da Lokomotiva proda igrača Hajduku. Takav je odnos moći i takvi igrači za Hajduk jednostavno nisu na tržištu.
Kek je pak iskoristio ponuđeno i po prokušanom receptu iz Dinamovih unutrašnjih rezervi ponovo je dobio igrača koji postaje njegova nova lokomotiva.