Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Osijek: Spremni za iskorak?

Koliko mogu Zekićevi momci + prva ovosezonska Momčad kola

Zadnja izmjena: 31. srpnja 2018. Davor Javorovic/PIXSELL

Jedan od najboljih pokazatelja efikasnosti kombinatorike momčadi i kvalitete igre u posjedu lopte je broj točnih dodavanja u minuti posjeda lopte. Taj statistički podatak jasno govori koliko brzo i točno ide lopta, koliko je igra konkretna i koliko je rješenja u dodavanjima već pripremljeno unutar sistema koji ne ovisi o individualnim opcijama. Na kraju prošle sezone Osijek je u toj kategoriji dijelio zadnje mjesto s Cibalijom s tek 12,5 točnih dodavanja u minuti posjeda lopte. Na kraju pretprošle sezone, Osijek je bio osmi klub u ligi s 12,9 točnih dodavanja, tek iznad RNK Splita i Istre.

Ta statistika se nepogrešivo ocrtala i u rezultatima. U 12 prošlosezonskih utakmica s Istrom, Cibalijom i Rudešom – dakle, govorimo o tri zadnja kluba na ljestvici – Zoran Zekić je upisao samo četiri pobjede, dva poraza i čak šest izjednačenih rezultata. Sporiji protok lopte, loša sistemska rješenja u igri i preveliko oslanjanje na bočne igrače imaju ogromne posljedice na rezultate protiv slabijih momčadi koje se dođu braniti, Osijek teško lomi takve suparnike.

Za usporedbu, u 12 utakmica protiv Dinama, Hajduka i Rijeke kao tri vodeća kluba Osijek ima pet pobjeda, pet remija i tek dva poraza. Protiv jačih protivnika sa samog vrha ljestvice – dakle, tamo gdje je očekivani broj bodova mnogo manji – Osijek je ostvario dva boda više nego protiv onih sa samog dna. Jednostavno, to je kontekst igre u kojem se Osijek osjeća jako ugodno i u kojem je učinkovit jer takvi suparnici ostavljaju prostor koji Zekićevi igrači mogu napasti i u takvim utakmicama dolazi do izražaja intenzitet igre koji Osijek pokazuje.

Zbog toga Osijek i dalje ima veliku šansu proći Glasgow Rangerse, usprkos negativnom rezultatu iz prve utakmice jer, bez obzira na rezultat, nije za očekivati kako će se Rangersi braniti u bunkeru na domaćem terenu.

Osijek je bio bolji i u prvoj utakmici, i to osjetno bolji. Međutim, da bismo objasnili u čemu je stvar, možda se najbolje vratiti na utakmicu protiv Hajduka u Gradskom vrtu.

Intenzivnost i agresija kao temelj

U prošlom kolu HNL-a, Osijek je opet bio na dnu što se tiče broja točnih dodavanja u minuti posjeda, iznad je bila čak i Gorica. Međutim, tamo negdje oko 60. minute, pri rezultatu 2:1 kad je sve bilo daleko od gotovoga, Osijek je ubacio u brzinu više. Odjednom su domaćini pronašli dodatnu dozu agresivnosti, dodali su intenzitet u duele i sprintove i na taj način su pomeli beskrvni Hajduk s terena. Očitovalo se to i u broju žutih kartona, Osijek ih je dobio sedam od ukupno devet pokazanih na utakmici, ali očitovalo se i u tome što Hajduk više nije postojao na terenu zbog pritiska na prvu liniju distribucije lopte. Osijek se bez problema branio jer Hajduk nije ni mogao doći u zadnju trećinu.

Međutim, to nije ništa pretjerano novo. U prošloj sezoni Osijek je radio 15,8 prekršaja po utakmici, tek neznatno više od prosjeka koji je iznosio 15,6. Ali tek je Istra imala prosječno više žutih kartona na utakmici. Još bolji indikator koliko je agresivnost bitna za uspješnost Osijekove igre je činjenica kako je Dmitro Lopa, kao ofenzivni vezni igrač, zaradio 10 žutih kartona.

Intenzitet igre na suparnika je ono što određuje Zekićevu momčad, a to ima smisla tek onda kada protivnik želi igrati, kad nije u bunkeru. Time ostavlja prostor za kontranapade i izlaže se gubljenju lopti uslijed agresivnog pristupa na zadnju liniju. Da je identitet momčadi jasan vidi se i u selektiranju pojačanja za novu sezonu. Zekić je jasno znao što traži, a u Osijeku su znali gdje to naći.

Robert Mudražija odličan je primjer onoga što Zekić želi od svoje momčadi

Slovenska liga nije bogata talentom. To je možda i najbolje vidljivo po tome koliki su izlazni transferi iz te lige, a i dovoljna je ilustracija koliko se cijene igrači koji se nisu uspjeli nametnuti u vodećim HNL klubovima — kao što je najbolji asistent lige Tonći Mujan, koji je prošlu sezonu igrao za Krško, a ove sezone u dvije utakmice za Domžale već ima dva gola. Međutim, dok sam radio na poslu analitičara na kojem sam često analizirao slovenske momčadi, mogao sam se iz prve ruke uvjeriti kako se u Sloveniji se igra jako dinamičan nogomet. Intenzitetom mnogo veći nego u HNL-u.

U slovenskoj ligi lopta u čistoj igri provodi oko 37 minute, što je na razini Lige prvaka i osjetno više nego u Hrvatskoj, gdje je brojka oko 31 minute. Jedan od temeljnih razloga za to je činjenica da se sudi manje prekršaja, ali to ne znači da je igra nije manje agresivna. Dapače, InStatov Indeks intenziteta duela, koji u omjer stavlja broj duela i presječenih lopti momčadi koja se brani po minuti suparničkog posjeda lopte, na strani je Slovenaca. Jednako kao i bolji prosjek oduzetih lopti po pokušaju oduzimanja, te apsolutni broj duela i zračnih duela. Isto tako, igrači ondje više puta prosječno ulaze u suparničku četvrtinu terena, više šutiraju i rade manje penala. Manjak talenta je vidljiv u tome koliko je broj driblinga na našoj strani, ali intenzitet je neosporan.

A kad vam je intenzitet igre i agresivnost temelj taktike kojom osvajate bodove, onda je logično selektirati pojačanja koja su se dokazala u takvom kontekstu igre.

Igrač kola: Robert Mudražija

Prije nego što je došao u Lokomotivu, Eros Grezda se dokazao u Sloveniji i upravo je njegova okomitost i sposobnost napadanja direktno na suparnika bila ključna u velikoj većini utakmica koje je Osijek uspješno riješio. Novo pojačanje Ezekiel Henty je prošao priličan broj klubova za svojih 25 godina, ali afirmirao se baš u Sloveniji kroz odličnu sezonu u Olimpiji nakon premijere u Gorici; on će biti izvrsna dopuna za onu dozu fizikalnosti u napadu koju je Muzafer Ejupi negdje putem neobjašnjivo prestao raditi.

Naravno, Slovenija je premala liga da bi bila baza za konstantna pojačanja i ona ovdje služi isključivo kao ilustracija kako se igra u nekim ligama našeg okruženja u usporedbi s HNL-om, jer s njom imam izravno iskustvo i usporedive podatke. Slovenska liga je primjer, nije zamišljena kao univerzalni recept za dovođenje igrača. Međutim, uzorak je jasan. Osijek dovodi pojačanja iz liga u kojima se igra fizički zahtjevan nogomet, iz nogometnih kultura u kojima je intenzitet igre pretpostavljen tehničkoj finoći i kombinatorici. Kad pogledamo vezni red, Haris Hajradinović je doveden iz Norveške, Lopa ima veliko iskustvo ukrajinske lige, a Robert Mudražija je doveden iz druge austrijske lige.

I upravo je InStatov Igrač kola Mudražija odličan primjer igrača koji pokreće ono što Zekić želi od svoje momčadi.

U prvom kolu baš on je ostvario najviši InStat Index, ali kao centralni vezni igrač imao je iznimno malu točnost dodavanja i korisnost u izgradnji napada. Pokušao je tek 47 dodavanja i uspješno dodao 32 puta za 68 posto uspješnosti, imao je tek jedno točno od četiri upućena ključna dodavanja i nijedno od tri dodavanja u kazneni prostor nije bilo dobro. Međutim, dobio je 13/19 svojih duela, što je jednakih 68 posto uspješnosti koju ima u dodavanjima, šutirao je triput, pet puta je startao na loptu i osam puta presjekao dodavanje, od čega četiri na suparničkoj polovici i još je 12 puta ovladao loptom kad nije bila ni u čijem posjedu, tzv. “ničijim loptama”. Manjak koji je imao u organizaciji igre Mudražija je nadoknadio u intenzitetu i agresivnosti, dodavanja je kompenzirao duel igrom.

Međutim, ako Osijek želi dodatan iskorak na ljestvici, ovakve partije kakve je pružio Mudražija neće biti dovoljne, Zekić će morati popraviti i igru u posjedu. Uostalom, koliko god ta pobjeda značila Osijeku, problem nikad nije bio u partijama protiv Hajduka ili Dinama i Rijeke, nego u malim utakmicama kada plan igre koji se oslanja na intenzitet gubi svoj smisao jer se susreće sa suparnikom koji niti ne pokušava igrati.

***

Po InStatu, uvjerljivo su najbolje u prvom kolu prvenstva odigrali Rijeka i Osijek, pa je i normalno da imaju po četvoricu predstavnika u našoj prvoj Momčadi kola, zasnovanoj isključivo na individualnom statističkom učinku, odnosno InStat Indexu. Uvjerljivo najgore igrao je Inter, pa Lokomotiva, iako ga je razbila 4-0, po InStatu nije ništa posebno odigrala i nema nijednog svog igrača u idealnih 11.

Zanimljive kontraste vidjeli smo u ogledu Dinama i Rudeša — primjerice, taj da je prvak uputio čak 31, a Rudeš samo tri centaršuta. Najaktivni su pritom bili Sadegh Moharrami (5/11 preciznih centaršutova) i Jan Lecjaks (4/10). Najbliže plasmanu u Momčad kola, ali ipak malo ispod crte ostali su Alen Grgić (Osijek), Roberto Punčec (Rijeka) i Zoran Nižić (Hajduk).

Evo tko je u Momčadi kola, formacija je 4-3-3.

Simon Sluga (262), Rijeka

Kako to ponekad biva kad se nijedan golman posebno ne istakne, u Momčad kola dospije onaj koji nije primio gol niti išta posebno krivo napravio. Riječki vratar bio je uglavnom nezaposlen: imao je jednu obranu, 1/1 pokupljeni centaršut ili presječeno dodavanje i 24/29 točnih pasova.

Mario Pavelić (304), Rijeka

U svom službenom debiju odmah je došao do Momčadi kola. Osim što je zabio gol, zabilježio je 70/80 točnih dodavanja (1/1 ključno, 5/7 u suparnički šesnaesterac), dobio 6/8 duela uz 2/3 uspješna starta na loptu i tri presječena dodavanja.

Marko Lešković (278), Dinamo

Dobio najviše duela ukupno (18/25), defenzivnih (15/20) i zračnih (13/17) od svih u proteklom kolu. Imao 60/67 točnih dodavanja (1/1 ključno, 1/2 u šesnaesterac), 0/1 uspjeli dribling, 1/2 starta na loptu i sedam presječenih suparničkih dodavanja.

Guti (274), Osijek

I njemu je bio službeni debi: jedan gol, 32/38 točnih dodavanja, 9/15 dobivenih duela, 1/1 driblinga, 2/3 starta na loptu, devet presječenih dodavanja.

Borna Barišić (290), Osijek

Jedna asistencija, 44/55 točnih dodavanja (1/1 ključno, 3/6 u suparnički kazneni prostor), 13/18 dobivenih duela, 1/1 uspjela driblinga, 2/3 uspješna starta na loptu, osam presječenih suparničkih pasova.

Ivan Fiolić (326), Dinamo

Uvjerljivo najviše uspjelih driblinga od svih u proteklom kolu (10/13), sveukupno 14/23 u duelima uz 2/4 uspješna starta na loptu i dva presječena dodavanja. Pet udaraca na gol, nijedan unutar okvira, jedna asistencija te 46/51 točnih dodavanja (3/4 ključna, 5/6 u šesnaesterac).

Domagoj Pavičić (300), Rijeka

Dva udarca, oba unutar okvira gola, jedan pogodak. Dodavanja 42/52 (2/5 ključna, 3/6 u kazneni prostor), dueli 8/15, driblinzi odličnih 7/8.

Robert Mudražija (333), Osijek

Tri šuta, od čega dva unutar okvira gola, jedan u mrežu. Dodavanja 32/47 (1/4 ključno, 0/3 u kazneni prostor), dueli 13/19, driblinzi 1/1, startovi 2/5 te osam presječenih dodavanja, od čega četiri na suparničkoj polovici terena.

Heber (282), Rijeka

Jednom je pucao, nije zabio gol, ali je jednom asistirao, imao 3/3 ključna dodavanja (ukupno dodavanja 40/43, 2/3 u šesnaesterac), 7/13 dobivenih duela, 5/9 driblinga, 2/4 starta na loptu i dva presječena suparnička dodavanja.

Rodrigue Bongongui (267), Slaven Belupo

Najviše puta od svih u ovom kolu pucao na gol — pet puta, od čega triput unutar okvira gola, a jedan od tih udaraca završio je u mreži. Usto je dodavao s točnošću 24/27 (1/1 ključno, 0/1 u šesnaesterac), dobio 6/25 duela, 3/6 driblinga, 3/8 startova na loptu

Ezekiel Henty (272), Osijek

Dva šuta, oba unutar okvira gola, jedan pogodak. U 74 minute igre ostvario je 8/10 dodavanja (1/2 ključno), 2/15 dobivenih duela, 0/3 uspjela driblinga i šest presječenih suparničkih dodavanja.

Ne propusti top članke