Josip Mišić danas predvodi momčad Rijeke. Mikanović je u Aarhusu, Zoran Arsenić je u Wisli Krakow, a Perić i dalje u Dinamu. Nakon kratke epizode u Sloveniji, Antonio Pavić karijeru pokušava spasiti u Istri 1961, dok je Nikola Mandić (NK Krško) u Sloveniju preselio ovog ljeta.

S manje ili više uspjeha, Benedik Mioč, Andrej Lukić, Alen Grgić i Andrej Šimunec grade karijeru u Osijeku. S osobitim uspjehom za momčad iz Gradskog vrta od prvog travnja ove godine nastupa Marko Malenica.

Usprkos odlascima Perića i Mikanovića, ostatak se momčadi u navedenoj sezoni pokazao dovoljno dobrim da osvoji juniorsko prvenstvo države. U finalu juniorskog kupa Dinamo je u Splitu, predvođen još dvojicom Osječana iz iste darovite generacije, Dinom Špeharom i Hrvojem Plumom, bio za nijansu bolji.

Bili su modri juniori u završnoj utakmici Kupa uspješniji i godinu dana ranije, na Maksimiru, kada su uz uvjerljiviju igru slavili 2-1. Kažu da je Marko Malenica u toj utakmici branio čudesno. Kao i tijekom čitave kadetsko-juniorske karijere, tada 18-godišnji elegantni vratar bio je dominantna figura natjecanja.

Rani dani njegove seniorske karijere protjecali su u sjeni Zvonimira Mikulića, četiri godine starijega prosječnog golmana sklonog kiksevima i pacerskim golovima. Iako je Malenica uspio debitirati za prvu momčad još 3. svibnja 2013., dakle kao izlazni junior, te u idućoj sezoni skupiti osam nastupa, u ljeto 2014. morao je na posudbe, prvo u Cibaliju, potom u Segestu. U za dva puta po šest mjeseci nije se dogodilo ništa dobro. Ono loše uslijedilo je potom. Ozljeda koja je mladom vrataru uzela još pola sezone. Sve do prvog dana travnja ove godine trebao je čekati priliku koja ga je napokon napravila standardnim Osijekovim golmanom. Otad brani neprekidno.

Ono što Malenicu čini posebnim jest kvaliteta da se ne boji lopte. Za razliku od mnogih razvikanih vratara koje gledamo diljem Europe

Dok su se malo manje upućeni pitali kamo to gledaju treneri Tomislav Rukavina, Ivo Šušak, Dražen Besek i pogotovo Zoran Zekić, koji je u klubu duže od svih prethodnika kroz proteklih 10 sezona, da ne vide očitu klasu mladog Malenice u odnosu na Mikulića, netko je napokon zbrojio dva i dva: Mikulićev otac Darinko obnašao je u to vrijeme dužnost predsjednika klupskoga Nadzornog odbora.

Majstor dulje ruke

Malenica ima potencijal postati visoka međunarodna klasa. Otkako je standardan teško mu se može pronaći ozbiljniji golmanski kiks, što mora imponirati s obzirom na činjenicu da je protekle četiri godine stagnirao. Očito je, dakle, da se radi o psihički izuzetno stabilnom i samopouzdanom sportašu. Nekako je dojam da će, kad taj kiks (ili kiksevi) napokon dođe, a jednom doći mora(ju), Malenica to znati prevladati.

Ono što Osijekova vratara čini posebnim jest kvaliteta da se ne boji lopte. Za razliku od mnogih razvikanih vratara koje gledamo diljem Europe, koji nesigurnim odbijanjem i boksanjem vraćaju suparnika u prigodu i kad ne treba, Malenica je golman koji iznimno često ide na hvatanje lopte. Kad je odbija u igru, najčešće je kvalitetno usmjerava u sigurnije prostore, ili na najbližeg suigrača ili na stranu. Kad je boksa, boksa je daleko izvan 16-erca, kao u 25. minuti dvoboja protiv Rijeke, kada je neugodan ubačaj iz kornera, pri padu unatrag, izvadio ispod grede uistinu izvrsnom reakcijom. Malenica ima urođenu mekoću na lopti i zapravo žonglersku tehniku u rukama, što njegove intervencije čini estetski dotjeranima.

Osječanin je također majstor ‘dulje’ ruke. I na najvećim nogometnim razinama gledamo golmane koji visoke lopte iz kuta pokušavaju vaditi bližom, ali i kraćom rukom. Riječ je o specifičnom vidu vratarske tehnike koji traži pravodobni, raniji pokret u ramenu dalje ruke koja je ispružena na kontrastranu viša od bliže ruke. Tu vrstu tehnike Malenica koristi uvijek kad treba, kao što je učinio u samom početku utakmice protiv Rijeke obranivši pokušaj glavom Marija Gavranovića.

Koliko dobro anticipira igru Malenica je dokazao u duelu s Heberom u 51. minuti iste utakmice, ‘nanjušivši’ suparnikov dulji for i bacanjem na loptu spriječivši situaciju jedan na jedan. Na isti je način izvanredno pročitao jedno iznimno opasno kratko dubinsko odigravanje na PSV-ova napadača u Eindhovenu. Opet je izašao s gola i pokupio loptu koja bi suparničku momčad dovela u vrlo izglednu poziciju za zgoditak.

U više je intervencija dosad, a posljednji put u dvoboju s Istrinim napadačem Ivanom Matjažom, dokazao da je jak u situacijama jedan na jedan, jer izlazi na vrijeme i gol pokriva na najbolji mogući način.

Osijekovi igrači u polju ne moraju osjećati nelagodni pritisak zbog povratnih lopti u Maleničine noge. Malenica će loptu iskontrolirati i potom sigurno razigrati. Ne ustručava se odigrati pas čak niti kroz relativno uski koridor između dvaju suparničkih igrača.

Najjači u super obranama

Ispucavanje, pogotovo ‘mrtvih, ‘bekovskih’ lopti, možda je i najveća Maleničina slabost. Njegove duge lopte imaju preciznost, ali nemaju snagu. Muzafer Ejupi, kao najčešća meta golmanovih dugih dodavanja, mora se zbog toga spuštati sasvim blizu centru da bi prenio loptu. S obzirom na to da se radi o najčešćemu napadačkom taktičkom obrascu u igri Osijekove momčadi, može se konstatirati da spomenuta mana ima negativni učinak na igru momčadi.

U posljednjih 20 nastupa Malenica bilježi InStat Index od 253 boda, više od Dominika Livakovića (247) i Dantea Stipice (245). Slavenov Antun Marković također je na 253 boda, a Rijekin Simon Sluga kroz svojih je 12 posljednjih nastupa na prosjeku od 249 bodova. Malenica ima konzistentan bodovni indeks kroz sve golmanske statističke rubrike, a najviše se ističe u kategoriji tzv. ‘super obrana’, gdje ga InStat rangira na prvo mjesto sa 77 bodova. Livaković je tu drugi sa 73 boda, Stipica ima 69, Marković 61.

Hrvatska još uvijek čeka svoju prvu istinsku, globalnu golmansku zvijezdu, Marko Malenica nije bez potencijala da se jednog dana nađe u takvom elitnom društvu. Jer riječ je o rođenom golmanu. Golmanu koji u principu ne griješi.