HEP logo generalni partner Telesporta

Plavi 10

Za kraj sezone koja za njega nije bila dobra, Lovro Majer osvojio je titulu InStatova Igrača kola

Zadnja izmjena: 29. srpnja 2020.

Maksimir je u petak bio prazan i siv, ali Lovro Majer se pobrinuo da unese dašak života na njegov travnjak.

Gledajući ga na revijalnoj odjavi sezone protiv Varaždina, čovjek se s lakoćom može prisjetiti da je svojedobno Lovru struka dvaput zaredom proglasila najboljim mladim igračem u Prvoj HNL, a to priznanje je dobio i od samog HNS-a. S desetkom na leđima bio je sveprisutan; već u 9. minuti je započeo akciju koju je onda i sam završio, efektno primirivši loptu koju je prethodno odbio Ivan Nevistić, nakon čega je na rubu peterca zavrtio Mateja Rodina i zabio za Dinamovo vodstvo. Nije tu stao, nego je u 42. savršeno precizno iz kornera pronašao Marija Ćužu za povećanje prednosti, da bi u drugom dijelu potegnuo iz daljine šut koji je odsjeo na vratnici.

Bio je to učinak dostojan Dinamove desetke, onakav kakav su ondje — ali i među ljudima koji prate učinak igrača u Prvoj HNL — očekivali kada su mu pretprošlog ljeta dali dres s tim brojem pri povratku na Maksimir.

No, stvari nisu ispale takvima i po svemu sudeći će Dinamova desetka ovog ljeta potražiti novog vlasnika.

Ispada da desetka u Lokomotivi i desetka u Dinamu nisu imala isto značenje za jednog od najvećih talenata lige

Utakmica protiv Varaždina bila je idealna za igrača poput njega. Suparnik koji se brani dublje, a opet ne toliko grčevito i panično da, osim svojih sposobnosti s loptom u nogama, Majer ne može demonstrirati i svoje vrlo dobro čitanje suparničkih kretnji. Bila je to i praktički trening-utakmica te s jedne strane svojevrsna uvertira u protokol dodijele pobjedničkog trofeja, a s druge rijetka prigoda da Zoran Mamić u trening-okruženju povrati bar malo povjerenja koje je Dinamo ozbiljno pogubio na putu od potvrde naslova pa do kraja sezone.

Nije problem, barem ne glavni, samo ona ozbiljnija ozljeda gležnja koja ga je taman po dolasku u Dinamo sklonila s terena cijelu jesen. Ona je usporila njegov razvoj, ali je u rotacijskoj politici kojoj je Nenad Bjelica bio sklon u prvenstvu Majer odmah po povratku dobio prigodu u bloku od šest uzastopnih utakmica, od čega je pet počeo od prve minute. I bilo je tu tu solidnih trenutaka, upisao je čak i dvije asistencije u uvjerljivim domaćim pobjedama protiv Slaven Belupa i Istre, a onda je ponovno iščeznuo. Slična stvar je i ove sezone, u kojoj je nakon tri asistencije u uvodne četiri utakmice ponovno okopnio, a kada je Bjelica nakon jesenskog poraza u Varaždinu dobrano ‘oprao’ svoje blijede pulene, Lovro bio je prvi koji je preselio natrag na klupu. To što je nakon ‘hlađenja’ ponovno dobio prilike koje i nije iskoristio, samo potvrđuje da je nešto krenulo nizbrdo.

Uteg na leđima

Po svom povratku u Dinamo, u kojem je već kao dijete trenirao, Majer je odbacio priče o pritisku, tvrdeći da je za njega desetka “čast i poticaj”. U Lokomotivi je katkad praktički sam odrađivao posao u posljednjoj trećini terena, ali ondje je pritisak bio minimalan, gotovo nepostojeći; često to zna biti i blagotvorno za mlade igrače, a Lovro u Lokomotivi praktički i nije imao konkurenciju na svojoj poziciji.

U Dinamu su stvari, naravno, znatno drugačije, i Lovro se, izgleda, s time nije mogao u potpunosti nositi. Kao da su mu ozljede i konkurencija, prvenstveno s Danijem Olmom koji se obožavao podvući u zonu u kojoj i Majer operira, postale opća nepoznanica i okruženje u kojem nije siguran kako se može nametnuti.

Ove sezone je opet dobio respektabilnih 1.400 minuta na terenu, u kojima je imao natruhe svojih ‘starih’ trenutaka, ponajviše kod sjajne distribucije lopte i kreacije u zadnjoj trećini terena, ali na kraju su samo i ta dva pogotka u 27 nastupa, uz pet asistencija, premali povrat ulaganja za Dinamovu desetku. Slična je uostalom situacija i u hrvatskoj reprezentaciji do 21 godine, u kojoj također nije ostavio značajniji trag.

Ispada da desetka u Lokomotivi i desetka u Dinamu nisu imala isto značenje za jednog od najvećih talenata lige, koji će kroz pola godine tu titulu i definitivno ostaviti iza sebe nakon što proslavi već 23. rođendan. U Kranjčevićevoj mu je taj broj bio tek opisni dodatak igračkom profilu koji je dobrim dijelom nosio pozitivne stvari. U maksimirskom ringu mu je ipak, koliko god on to možda odbacivao, desetka preko noći postala uteg koji nije uspio podignuti sa svojih leđa.

Šteta, jer njegov talent definitivno je vrijedan tog broja na dresu.

xx

Lovro Majer posljednji je InStatov Igrač kola u ovoj sezoni, s Indexom mrvicu višem od Rijekina četverostrukog strijelca Antonija Čolaka, ali i Hajdukova Mije Caktaša, koji je zabio dva. Majer je protiv Varaždina kreirao dvije izgledne prilike za postizanje pogotka, četiri puta je pucao (dvaput unutar okvira gola) te upisao po gol i asistenciju, uz 33/38 točnih dodavanja (ključna 2/4, u suparnički šesnaesterac 4/6), zatim 6/11 dobivenih duela, 2/3 uspjela driblinga, 2/4 uspješna starta na loptu te tri presječena suparnička dodavanja i pet osvojenih ničijih lopti.

Pošto se radi o zadnjem kolu i svima nam je do malo odmora nakon prečudne i preduge sezone, a uoči vrlo skorašnjeg početka iduće, ovaj put ne donosimo detaljne statističke momčadske i individualne podatke nego samo Momčad kola, a uskoro ćemo se u ‘inventuri’ sezone’ pozabaviti sa svim tim statističkim pikanterijama na razini cijele protekle godine.

Recimo još da bi prve ‘rezerve’ bile Bassel Jradi (Hajduk), Domagoj Pavičić (Rijeka) i Mario Ćuže (Dinamo), a evo tko je u Momčadi kola po InStat Indexu, formacija je 4-3-3.

Ne propusti top članke