Diletantski odrađen prijelazni rok jedan je od razloga, premda sigurno ne i najveći, zbog kojih se Hajduk našao u stanju u kakvom je danas. Premda je uoči kretanja u novu sezonu napravljena analiza i jasno naznačeno na kojim se mjestima momčad mora pojačati i kojim tipom igrača, ti su planovi realizirani na način koji se ne može nazvati niti polovičnim.
Na zadovoljavajući je način riješeno jedino pitanje vratara, s obzirom na bizarnu situaciju koja je Hajduk na početku sezone ostavila bez ijednog čuvara mreže. U obrani, Stipe Vučur djeluje kao vrlo dobar stoper i definitivno kvaliteta za Hajduk, što se ne može reći za Božu Mikulića. Ako ćemo biti blagonakloni, ne moramo dovođenje potonjeg uzimati za minus, jer doveden je samo kao popuna koja se u posljednjih nekoliko utakmica silom prilika pretvorila u startera.
O potrebama momčadi u veznom redu nakon odlaska Josipa Radoševića, Savvasa Gentsogloua i Tome Bašića te ozljede prinove Dine Beširovića — a priključivanja Ante Palaverse, Stanka Jurića, vjerojatno i Darka Nejašmića — dalo bi se raspravljati, ali najgore je što do danas još nije doveden pošteni centarfor. Iako je to uoči sezone jasno naznačeno kao prioritet. Za razliku od sredine, u kojoj je konkurencija oslabljena prodajama, nitko od postojećih napadača nije prodan, ali se unaprijed znalo da Marko Futacs i Said Ahmed Said žele otići, da je Michele Šego premlad i još nejak da bi podnio glavninu tereta, dok Ivan Delić ni po čemu još nije pokazao da je kvaliteta za prvog centarfora. I tako je Hajduk sada, nakon što je Futacs prebačen u drugu momčad, a Said kažnjen s četiri utakmice suspenzije, ostao zapravo samo na Mirku Ivanovskom — igraču koji ni u kakvom paralenom svemiru ne može predstavljati prvu opciju za klub kao što je Hajduk, što je i više nego obilno dokazao svojim dosadašnjim nastupima. Momčad trenutno nema prvu špicu.
Dodajmo tome prekasno dovođenje Jaira i Bassela Jradija — obojica daju naslutiti da bi mogli biti pojačanja, ali obojica su stigla nakon što je momčad već prošla pripreme i jasno je da ne mogu dati najbolje od sebe bez određenog razdoblja prilagodbe, a Hajduku su upravo utakmice na samom početku sezone i one najvažnije, koje u mnogočemu određuju njen daljnji tijek.
“Rekao sam predsjedniku koje su potrebe momčadi, on je stalno u razgovoru sa sportskim direktorom i zna situaciju, ali neke stvari nisu se mogle realizirati”, izjavio je trener Željko Kopić. “Morao se čekati jaki izlazi transfer da bi momčad dobila što joj treba. Neki su igrači dugo blizu odlaska, pa se ni taj dio nije mogao ostvariti. Cijelo ovo vrijeme radili smo u disbalansu svega i svačega.”
Drugim riječima — katastrofa i diletantizam. Naravno, može se naći bezbroj isprika i opravdanja, ali ozbiljan klub kakav Hajduk želi biti ne bi trebao prihvaćati alibije za nešto što je otpočetka bilo jasno— ako se unaprijed znalo koji su prioriteti, kao i to da se na par ljetnih utakmica prelama čitava sezona, onda se moralo naći načina da se ti prioriteti na vrijeme ispune. Da jesu, možda bi danas situacija bila bitno drugačija — a kriza, do koje je, čini se, iz drugih razloga neminovno moralo doći, barem ne bi bila podvučena histerijom takvih razmjera.
Novi igrači u glavnim ulogama
Najveći rival Dinamo je, s druge strane, išao dijametralno suprotnim smjerom od Hajdukova krpanja u hodu. Oslabljen prodajama Borne Sose, El Arabija Hillela Soudanija i, kasnije, Filipa Benkovića (odlazak Ante Ćorića realno ga nije oslabio), prvak je nakrcao momčad čak dvanaestoricom novih igrača u odnosu na prošlu sezonu koji konkuriraju za prvi sastav. I gotovo svi su došli na vrijeme da se stignu uigravati s ostatkom momčadi.
Naravno, toliki promet također predstavlja rizik, ali druge prirode nego Hajdukov. Dok su se Splićani kockali s rezultatom idući u presudne utakmice s polovičnim sastavom, Dinamo je svjesno ušao u rizik koji toliki broj novih igrača u sastavu i u svlačionici sa sobom nosi — da ne spominjemo i stalni financijski rizik kluba naviknutog na izuzetno rizično poslovanje, jer on nikad nije sasvim jasan ni izvjestan dok ne dođe godišnje izvješće (a zapravo nije ni tad…).
Međutim, jasno se pokazuje da je Dinamov pristup upalio, a Hajdukov nije.
Modri su dosad bez ikakvih problema prošli kroz kvalifikacije za Ligu prvaka i osigurali europsku jesen, a u prvenstvu su zaradili samo manje okrznuće kada su prvom kolu s rezervama zaigrali protiv Rudeša. Usto su i više-manje svi novi igrači počeli dobivati šanse — ok, u bliskoj budućnosti očekivat će se više od trenutno ozlijeđenog Lovre Majera — i većina ih se pokazala pojačanjima, ne tek prinovama.
Jedna od stvari koje govore u prilog tome je i InStatova Momčad kola za prošlu prvenstvenu rundu. Ona je, doduše, provizorna s obzirom na odgođenu utakmicu Slaven Belupa i Intera; bude li potrebno, nadopunit ćemo je nakon odigravanja te utakmice.
Dinamo je u prošlom kolu protiv Osijeka napokon i u prvenstvu zaigrao u sastavom koji je vrlo blizu trenutno idealnom. Bila je to svojevrsna premijera dotad samo ‘europske’ verzije momčadi Nenada Bjelice, u kojoj je kompletna obrana bila sastavljena od novih igrača, a uz njih su od ovoljetnih pojačanja još zaigrali i defenzivni veznjak Ivan Šunjić te krilo Damian Kądzior. I od te šestorice novih, petorica su završila u idealnih 11 kola, dok je Šunjić — uz Hajdukova Josipa Juranovića, Lokomotivina Antu Majstorovića i Goričina Giorgija Mchedlishvilija — bio među prvima ‘ispod crte’.
I dok će se odlasci trojice važnih igrača sasvim sigurno osjetiti, pošteno je reći da je Dinamo u ovom prijelaznom roku sasvim ‘izdominirao’ Hajduk, kao i ostatak lige. Što je i očekivano s obzirom na to s kojim se iznosima u Maksimiru radi, ali nedostatak novca ne može biti isprika za nedostatak vizije.
***
Po InStatu je u prošlom kolu Dinamo odigrao daleko najbolje, dok su njegov suparnik Osijek i Hajduk bili tek za nijansu statistički bolji od najgorih, a to su ovaj put bili Istra i Rudeš. Najviše prilika za gol stvorila je, pak, Rijeka (devet), a najmanje Osijek (tek jednu). Zanimljivo, Hajduk je imao najviše napada (126), ali i najviše izgubljenih lopti (72).
Što se individualnih zanimljivosti tiče, najviše gol-šansi pripremio je Dinamov Damian Kądzior, četiri, te Rijekin Leonard Zuta, tri; najviše udaraca na gol imao je, senzacionalno, Łukasz Zwoliński iz Gorice upravo protiv Hajduka (sedam, od čega tri unutar okvira gola); najviše driblinga, također iznenađujuće, Dejan Radonjić iz Lokomotive (10 uspješnih iz 12 pokušaja).
Evo tko je u Momčadi kola, formacija je 3-4-3.
Kristijan Kahlina (282), Gorica
Upisao pet obrana protiv Hajduka, od čega jedna ide u InStatovu kategoriju supersaves. Upisao 4/4 pokupljena centaršuta ili presječenih dodavanja, uz točnos vlastitih pasova 23/30. Tek drugi golman ove sezone u Momčadi kola, nakon što je prva tri puta ta čast otišla Rijekinu Simonu Slugi.
Kévin Théophile-Catherine (306), Dinamo
Dva udarca, oba unutar okvira gola, jedan pogodak. Točnih dodavanja 29/37 (0/1 u suparnički šesnaesterac), dobiveni dueli 11/16, uspješni startovi na loptu 2/3, osam presječenih suparničkih dodavanja.
Dino Kolinger (282), Lokomotiva
Dodavanja 58/63 (0/1 ključno, 0/1 u suparnički kazneni prostor), dueli 8/8, startovi 1/1, 10 presječenih suparničkih dodavanja.
Emir Dilaver (310), Dinamo
Imao najviše dobivenih zračnih duela od svih u ligi, 10/11 (zajedno s Hajdukovim Božom Mikulićem, koji ih je imao jednako). Ukupno dueli 11/15, dodavanja 42/49 (ključna 1/2), startovi 0/2 te osam presječenih suparničkih lopti.
Sadegh Moharrami (330), Dinamo
InStatov Igrač kola imao je najviše ukupno dobivenih duela, impresivnih 21/24, usto i najviše defenzivnih (14/16) i onih na zemlji (20/23). Također je ostvario i uvjerljivo najviše uspješnih startova na loptu, 9/10. Dodavanja 38/47 (ključna 2/2, u šesnaesterac 1/3), driblinzi 7/8, dva presječena suparnička dodavanja. Već drugi put ove sezone u Momčadi kola.
Arijan Ademi (305), Dinamo
Dva šuta, oba unutar okvira gola. Dodavanja 21/22 (1/1 ključno, 1/1 u suparnički šesnaestarac), dueli 12/15, driblinzi 5/5, startovi 3/4 i pet presječenih dodavanja, od čega četiri na suparničkoj polovici terena.
Dario Čanađija (282), Rijeka
Jedan udarac na gol, kreirao dvije gol šanse. Točnih dodavanja 58/68 (ključnih 3/5, u šesnaesterac 3/4), dobivenih duela 8/14, uspjelih driblinga 0/1, startov na loptu 2/4, sedam presječenih dodavanja.
Marin Leovac (270), Dinamo
Jedan udarac, dodavanja 40/49 (ključna 1/3, u šesnaesterac 0/1), dueli 7/15, driblinzi 1/1, startovi 1/5, dva presječena dodavanja. Drugi put ove sezone u Momčadi kola.
Damian Kądzior (277), Dinamo
Pripremio najviše šansi za gol (četiri), od čega je jednom asistirao za pogodak, a jednom je i pucao. Dodavanja 21/35 (3/5 ključnih, 5/11 u šesnaesterac), dueli 9/19, driblinzi 2/5, startovi 3/6, jedno presječeno suparničko dodavanje.
Łukasz Zwoliński (280), Gorica
Sedam udaraca, od čega tri unutar okvira, jedan gol. Dodavanja 15/21, dueli 10/31, driblinzi 4/7, startovi 3/4, tri presječene lopte. I on je već drugi put ove sezone u Momčadi kola.
Iyayi Atiemwen (272), Gorica
Dvaput pucao na gol, dodavao 17/26 (3/4 ključno, 1/2 u šesnaesterac), dobio 8/27 duela, 7/14 driblinga i 0/1 start na loptu, presjekao osam suparničkih dodavanja.
