“Manolo Márquez više nije trener prve momčadi NK Istre 1961. NK Istra 1961 želi zahvaliti Manolu na njegovoj predanosti i profesionalnosti te mu želi sve najbolje u budućnosti. Odlukom uprave Baskonia & Alavés grupe Pepeu Calderonu dodijeljeni su novi zadaci unutar grupacije, a temeljem kojih više neće obavljati poslove sportskog direktora NK Istre 1961. Cristóbal Emilio ‘Curro’ Torres Ruiz je novi trener NK Istre 1961. 41-godišnji Španjolac u seniorskoj karijeri nastupao je za Gramenet, Valenciu, Recreativo, Tenerife, Murciu i Gimnastic, a za reprezentaciju Španjolske upisao je 5 nastupa. U trenerskoj karijeri vodio je Valenciju B i Lorcu. Novom treneru želimo poželjeti puno sreće u vođenju našeg tima.”

I to je to: sve najbolje bivšem, puno sreće novom, dok nesretni sportski direktor nije dobio ni rečenicu kurtoazne zahvale.

Sve to dogodilo se u tjednu nakon što je Istra ostvarila svoju prvu ovosezonsku prvenstvenu pobjedu (1-2 na gostovanju u Zaprešiću), a uoči domaćeg ogleda s Hajdukom u koji, s obzirom na sve dosad viđeno od jedne i druge ekipe, ulazi sa sasvim solidnim šansama. Momčad se nalazi na pretposljednjem mjestu ljestvice s pet bodova u sedam utakmica, četiri više od zadnjeg Rudeša i dva manje od Hajduka, koji je također prošlog vikenda zabilježio svoju prvu pobjedu u prvenstvu i koji je također već obavio svoju trenersku smjenu.

Pokušate li malo zagrepsti ispod površine i doznati razloge za takve naprasne promjene u pulskom prvoligašu, po svoj prilici nećete daleko dogurati. Kolaju dvije ili tri različite verzije priče. Po jednoj je Haritz Querejeta, sin vlasnika grupacije Baskonia & Alavés, došao pogledati Istrin nastup protiv Intera i poslije utakmice treneru Márquezu rekao nešto u stilu: “Pa šta je ovo, sreće ti?! Kakav ovo čobanski nogomet igrate i otkud tolika provalija u obrani?”. Dobro, citat je izmišljen, ali priča kaže da je tako otprilike bilo. Mladi gazda bio je sablaznut užasnom kvalitetom viđenog i smjesta otpustio trenera. Druga je verzija bliža onoj službenoj i po njoj je duo Márquez-Calderon naprosto obavio svoj dio posla te će biti preraspoređen na nova radna mjesta unutar korporativne obitelji: hoće li to biti, primjerice, u francuskom drugoligašu Sochauxu koji je također u njenom vlasništvu ili na porti upravne zgrade u Vitoriji-Gasteizu, to već ne znamo.

Čistilište na Drosini

Puno je toga što ne znamo o današnjoj Istri. Nije to jedini domaći prvoligaš koji ima ozbiljnih problema s komunikacijom prema van, ali ulaskom Baska u njenu vlasničku strukturu još se dodatno zatvorio u sebe.

Prvo što su novi gazde promijenili bio je kompletan igrački kadar. Ovog je ljeta klub napustilo više od 20 igrača, a u njega stiglo više od 30 novih, uglavnom iz Hrvatske, Španjolske i Argentine. Nije ostao gotovo nitko od ekipe koja je prošle sezone pod vodstvom trenera Darka Raića-Sudara s mukom izborila opstanak. Tomislav Čuljak i Goran Roce, koji su u toj momčadi bili starteri a još uvijek su u Istri, ubrzo su završili na marginama. A budući da se ekipa skupljala malo-pomalo u periodu duljem od dva mjeseca, treneru je bilo gotovo nemoguće implementirati ikakav čvršći sustav i uigrati nekakve mehanizme.

Pa ipak, Istra je prije tri tjedna šokirala Rijeku na Rujevici. Izuzetno žestokim i beskompromisnim pristupom nije domaćinu dala ni trenutka mira, isprepadala ga je i zašamarala, stvorivši čak osam izglednih prilika za gol (po InStatu najviše od svih u tom kolu) i završila utakmicu s 3-3. U sljedećem je kolu Márquez pokušao zaigrati dobar napadački nogomet s Istrom u domaćem susretu s Goricom, djelomično je i uspio — momčad je imala čak 18 udaraca na gol — ali gosti su iskoristili vjetrometinu u obrani i odnijeli pobjedu 0-2.

Nakon što je čitave prošle sezone bila na rubu da posve nestane, Istra je spašena. Samo što sad izgleda kao tek pola kluba

No, nije mu presudilo to što je igrajući dobro izgubio, nego to što je nakon toga pobijedio igrajući loše. Ili je možda maknut tek zbog nove sistematizacije radnih mjesta u poduzeću, nemamo pojma.

Kao što nemamo pojma ni što Baski zapravo žele od Istre. Očito je da će je, isto kao i Rudeš prošle sezone, koristiti kao svojevrsno čistilište za dosad nerealizirane igračke potencijale te poligon za testiranje igrača, domaćih ili stranih, koji bi njihovom glavnom klubu eventualno mogli postati zanimljivi za angažman ili preprodaju. Ali oni kao da žive u nekom svom, izoliranom i hermetičnom svijetu, igrajući se Football Managera sa stvarnim klubom i ne pokazujući potrebu ili namjeru da se komunikacijom približe zajednici koju taj klub od ranije okuplja. Nisu se izjasnili ni oko natjecateljskih niti poslovnih ciljeva, niti oko strategije razvoja igrača, niti zapravo bilo čega drugoga. Ne čine se zainteresiranima oživjeti klub u svojoj cjelini.

I tako, nakon što je čitave prošle sezone bila na rubu da posve nestane, Istra je spašena. Samo što sad izgleda kao tek pola kluba.

Igrač kola: opet Ramón Miérez

Među tolikom hrpom poluanonimnih stranaca teško je nakon samo sedam kola pronaći neki smisao i logiku u selekciji. Neki bi od njih dali naslutiti potencijal u utakmici ili dvije, da bi u sljedećem kolu bez objašnjenja bili izostavljeni; neki su u sastavu iz vikenda u vikend mada konstantno igraju loše, a neki još nisu niti dobili šansu. Ni za jednu od tih skupina nemamo pojma zašto ni kako, niti nam je klub ponudio kakvu informaciju o ijednom od svojih novih igrača mimo onih koje možemo iskopati po najmračnijim zakutcima interneta, pa navijači o svojim novim ‘ljubimcima’ znaju vrlo malo ili ništa.

Ipak, jedan od njih se pobrinuo za to da ostane primijećen.

Ramón Nazareno Miérez je već drugi put ove sezone InStatov Igrač kola. Pristigao na posudbu iz argentinskog prvoligaša Tigrea, 21-godišnji je napadač u pet nastupa zabio već četiri gola i tome pridodao jednu asistenciju. Nakon što je u pretprošlom kolu izneredio Rijekinu obranu, sad je to isto napravio s Interovom.

Miérezu bi pristajao onaj klasični južnoamerički nadimak El Loco. Na terenu djeluje kao apsolutni luđak koji juriša po terenu kao da je opsjednut demonima; zabija se u suparnike i iza njih, skače, gura, izmiče, pada, laktari se i guzi, leluja… U svaki duel ulazi na granici prekršaja, nerijetko je i prekoračuje, ali trudi se i pati kao da mu o tome život ovisi.

Pa nije ni čudno to što je Márquez odlučio toliko igrati na tu jednu, njegovu kartu. Argetinski je centarfor protiv Intera bio u čak 48 duela (naravno, daleko najviše od svih u proteklom kolu; protiv Rijeke ih je imao 50) a dobio ih je 25 (također daleko najviše od svih). Šest puta je pucao, dvaput zabio, osam puta krenuo u dribling i četiri puta u start na loptu (oboje s polovičnom uspješnošću), presjekao je šest suparničkih dodavanja, pet puta mu je suđen faul, a četiri puta na njemu.

Gospoda iz grupacije Baskonia & Alavés sigurno zadovoljno trljaju ruke vidjevši kakav im je ‘ubojica’ pao u ruke. Ako ni zbog čeg drugog, barem zbog toga je onaj Calderon zaslužio i rečenicu zahvale. Pretpostavljamo da se i Zoranu Vuliću, koji ovaj vikend dovodi Hajduk na Drosinu, nakostriješi brk čim čuje Miérezovo ime.

***

Po InStatu je proteklog vikenda jedino Lokomotiva odigrala bolje od Istre, iako su potonjoj prosjek drastično digla tek dvojica igrača, golman i centarfor; ostali po statističkom učinku nisu bili ni blizu. Statistički najslabiji bili su Rudeš i Gorica, a Rijeka je najviše podbacila u odnosu na svoj ovosezonski prosjek.

Upravo je Inter u utakmici protiv Istre uputio daleko najviše udaraca na gol od svih u prošlom kolu (24, od čega 12 u okvir gola; Istra je imala tek 5/9), imao najviše napada (107), dodavanja u suparnički šesnaesterac (55, od čega 18 točnih) kornera (12) i najviši posjed lopte (62,4 posto). Međutim, o neučinkovitosti napadačke igre Zaprešićana govori, između ostalog, i detalj da su uputili najviše centaršutova (22), ali su tek dva od tih pronašli nekog od suigrača. Osijek je bio najuspješniji u defenzivnim duelima (64 posto), Hajduk u ofenzivnim (58 posto) i ukupno (57 posto) te posebno u zračnim (76 posto).

Najviše prilika za gol namjestio je Lokomotivin Dejan Radonjić (četiri), a još po tri njegov suigrač Myrto Uzuni i Dinamov Mario Gavranović. Zanimljivo je spomenuti i dvojicu Goričinih igrača koji su stvarali najviše problema Dinamu: defenzivno Gruzijac Giorgi Mchedlishvili, koji je na poziciji desnog beka dobio 14/18 defenzivnih duela i imao najviše uspješnih startova od svih u ligi (10/12), te na drugoj strani terena Nigerijac Iyayi Atiemwen, koji je dobio čak 15 (od 31) ofenzivnih, uključujući sedam uspjelih driblinga, najviše od svih.

Najbliže ulasku u idealnih 11, a ipak ‘ispod crte’ ostali su Kristijan Kahlina (Gorica), Mijo Caktaš i Josip Juranović (obojica Hajduk) te Lokomotivin debitant Uzuni. Najbolji Dinamovi pojedinci po InStatu su bili Dominik Livaković i Emir Dilaver.

Evo tko je u Momčadi kola, formacija je 4-4-2.

Ioritz Landeta (355), Istra 1961

Primio jedan gol i obranio čak 11 udaraca, od čega je šest InStat svrstao u kategoriju supersaves, te uputio 16/21 točnih dodavanja. Prvi put u Momčadi kola.

Mario Pavelić (293), Rijeka

Treći put u idealnih 11. Imao najviše presječenih suparničkih dodavanja (15, od čega četiri na supaničkoj polovici terena). Uz jednu asistenciju, imao je 61/70 točnih dodavanja (1/1 ključno, 3/3 u suparnički šesnaesterac), zatim 14/19 dobivenih duela, 1/1 uspjelih driblinga i 6/7 uspješnih startova na loptu.

Ante Majstorović (275), Lokomotiva

Dodavanja 35/42, dueli 7/8, startovi 2/2, šest presječenih suparničkih dodavanja. Prvi put u Momčadi kola.

Toni Datković (333), Lokomotiva

Prvi put u Momčadi kola. Zabio gol, dodavao 48/55 (0/1 u šesnaesterac), dobio 13/17 duela, 1/1 dribling i 5/6 startova na loptu, uz osam presječenih suparničkih dodavanja.

Jan Lecjaks (275), Lokomotiva

Probio se do Momčadi kola već u svom debiju za Loksu. Jednom pucao, jednom asistirao, dodavanja 31/40 (1/2 ključno, 4/7 u šesnaesterac), dueli 7/17, driblinzi 2/6, startovi 3/3, četiri presječena dodavanja.

Lirim Kastrati (297), Lokomotiva

Još jedan od Lokosa, i njemu je ovo prvi put ove sezone. Zabio hat trick iz pet udaraca na gol (četiri unutar okvira), usto imao i 5/6 uspjelih driblinga, 4/5 uspješnih startova na loptu, jedno presječeno suparničko dodavanje, a zabilježio je 12/18 točnih pasova (0/1 ključni, 0/2 u šesnaesterac).

Kristijan Jakić (282), Lokomotiva

I još jedan, njemu je drugi put. Dodavanja 38/47 (1/1 ključno), dueli 9/17, driblinzi 1/2, startovi 2/6, osam presječenih suparničkih dodavanja (tri na suparničkoj polovici), jedan šut.

Hamza Barry (287), Hajduk

Drugi put u idealnih 11. Točnih dodavanja 59/64, dobivenih duela 7/10, uspješnih startova na loptu 3/5, devet presječenih dodavanja (dva na suparničkoj polovici).

Nikola Rak (280), Inter Zaprešić

Pet puta pucao, dvaput unutar okvira gola; točno dodao 36/42 puta (ključno 3/4, u šesnaesterac 4/6), dobio 5/9 duela, 3/5 driblinga, 0/1 start, uz dva presječena suparnička dodavanja. Prvi put u ovom izboru.

Ramón Miérez (411), Istra 1961

Najbolji u proteklom kolu po nadapačkim (21/39) i zračnim duelima (12/24), kao i ukupno (25/48); 4/8 uspjelih driblinga, 2/4 uspješna starta na loptu, šest presječenih suparničkih dodavanja (sve na svojoj polovici terena), 18/31 točnih dodavanja (2/3 ključna, 0/1 u šesnaesterac), šest udaraca (tri unutar okvira gola), dva pogotka. Drugi put u idealnih 11, oba puta Igrač kola.

Dejan Radonjić (293), Lokomotiva

Statistički rekordno kolo za svoju momčad zaokružuje robusni centarfor, prvi put ove sezone u idealnih 11. Stvorio najviše gol šansi (četiri), dvaput asistirao, pucao triput. Dodavanja 13/23 (ključno 3/4, u šesnaesterac 2/4), dueli 2/12, driblinzi 1/4, startovi 1/2.