Povratak HNL-a: Kako se igralo

... i što nas čeka u nastavku; detaljni pregled momčadske statistike

Zadnja izmjena: 30. siječnja 2020.

Nakon što smo jučer odradili individualnu pripremu za povratak HNL-a, danas nastavljamo momčadskom inventurom.

S obzirom na to da je brojke za nas prikupio InStat, red je priču započeti InStat Indexom koji u svoj algoritam uzima niz statističkih podataka, razvrstava ih po važnosti i kao produkt daje jedan broj koji označava vrijednost kvalitete odigranog. Tu je Dinamo prvi i njegov prosječni InStat Index je 264; Hajduk, Osijek i Rijeka redom imaju po 248, Lokomotiva je odmah iza njih sa 245, Gorica ima 236, Slaven Belupo 231, Inter 229, Varaždin 219 i Istra 217. To su podaci koji više ili manje odgovaraju onome što pokazuje prvenstvena ljestvica. Dinamo je daleko prvi, Hajduk, Osijek i Rijeka su u dva boda i razlikuju ih samo nijanse; iza njih su Gorica te Lokomotiva, koja je prebacila očekivanja dobrom momčadskom igrom što nam sugerira i InStat Index; Slaven je u nekoj tampon zoni, a na dnu su Inter, Varaždin i Istra koji će voditi bitku za opstanak.

Sasvim logično, najviše golova je zabio Dinamo. Doduše, 36 golova i nije neka velika prednost ispred konkurencije koja je zabila 30, 33 i 34, ali samo osam primljenih golova u 19 kola jest impresivno. S obzirom na to da je konkurencija primila 17, 24 i 22, jasno je kako Dinamo svojih 12, 13 i 14 bodova ispred Hajduka, Rijeke i Osijeka zaradio na račun fantastične obrane i serije utakmica koje je dobivao 1:0. Uostalom, i u Momčadi jeseni Dinamo dominira obrambenom linijom: ispred Dominika Livakovića ima Petra Stojanovića, Dinu Perića i Marija Šituma.

S obzirom na minimalne pobjede utakmice s kojima se odvojio na vrhu, važno je analizirati kada je Dinamo zabijao golove i kako ih je primao.

Po devet golova — ukupno 18, dakle pola od svih postignutih golova u polusezoni — prvak je zabio između 15. i 30. minute, te između 45. i 60., što nam pokazuje kako Dinamo ne zabija puno na kraju susreta kad bi suparničke obrane trebale biti već dovoljno umorne da momčad Nenada Bjelice lomi utakmice napadom. Umjesto toga, plan je očito kontrolirati tempo i čuvati vodstvo do kojeg obično dolazi sredinom prvog ili početkom drugog poluvremena. To znači da Dinamo ima samopouzdanje i da je svjestan svoje kvalitete. Te utakmice mogu biti dosadne, ali Dinamo zna da je uglavnom dovoljno povesti, pa polako privesti utakmicu kraju čuvajući to vodstvo, što Bjeličina momčad radi prilično rutinski znajući da se može osloniti na obranu.

Ovih osam primljenih golova postaje još impresivnije ako znamo da je tri od njih (37,5 posto od ukupnog broja) Dinamo primio od 75. do 90. minute, i to u situacijama kada je krajnji rezultat već bio izgledan. Također, od osam golova koliko je primio, Dinamo je tri dobio iz otvorene igre, dva nakon slobodnog udarca, jedan izravno iz slobodnog udarca i dva iz jedanaesteraca. Zanimljivo, sva tri gola koja je Dinamo primio iz igre pala su preko desne strane obrane, tako i brojkama pojačavajući dojam kako je Stojanović najslabija karika momčadi.

Posjed, dodavanja, šanse

U cijelom HNL-u najviše postignutih golova u nekom razdoblju od 15 minuta ima Rijeka — ona je između 30. i 45. minute zabila 10 golova (što je 30 posto od ukupnog broja), a najmanji postotak ima Hajduk koji je u prvih 15 minuta utakmica zabio samo dva gola, odnosno sedam posto svojih pogodaka. Doduše, Lokomotiva nije zabila nijedan gol u prvih 15 minuta, što svjedoči o tome koliko je orijentirana na kontranapade i koliko svoju šansu čeka kad se suparnik malo otvori; Varaždin i Istra su po pet svojih golova zabili u zadnjih 15 minuta, što je velika većina njihovih zgoditaka (za Varaždin 36 posto, a za Istru 31 posto) i govori nam da je njihov golgeterski skor mogao biti i lošiji da nije bilo tih golova na samom kraju, kada su neke utakmice već bile odlučene.

Igor Tudor u Hajduku kreće u avanturu koja bi taktički trebala biti prilično drugačija od jesenske faze, tako da za njega sve ove brojke gotovo da ne vrijede

Od gomile podataka izdvojit ćemo još one koji govore o prosječnom broju stvorenih izglednih prilika za gol, onako kako to vodi InStat: Dinamo ih kreira najviše, osam po utakmici, a Varaždin najmanje, tek 2,8. Između su se smjestili Hajduk i Osijek s oko sedam, Rijeka s oko šest, Gorica i Lokomotiva stvaraju oko pet, a tu su još Inter (3,8), Istra (3,7) i Slaven (3,3). Svakako je zanimljivo vidjeti i koliko momčadi imaju ključnih dodavanja po utakmici, a i tu je Dinamo prvi s 19, od čega je 10 točnih; slijede Osijek i Rijeka s po 14/8 točnih, Lokomotiva 14/7, Hajduk 13/8, Gorica 11/5, Istra 10/5, Inter 8/4 te na dnu Varaždin sa 7/3,6 i Slaven sa 7/3,3.

No, pravo je pitanje kako su momčadi igrale, a postoji nekoliko odličnih pokazatelja koji nam o tome mogu dati jasniju i dublju sliku. Prva od njih je ta koliko su puta momčadi unijele loptu u suparničku četvrtinu terena.

Dinamo je tu opet prvi. To je sasvim logično s obzirom na to da ima najviše lopte u nogama i najbolje može pripremiti ulazak u taj dio terena. U prosjeku, Dinamo drži loptu 32 minute i 15 sekundi po utakmici. Drugi je Osijek sa 30 minuta i osam sekundi, pa onda idu Hajduk sa 28:53 i Rijeka s 28:52, a uz njih je i Lokomotiva s 28:33. Istra u prosjeku loptu ima 25 minuta i pet sekundi po utakmici, Slaven Belupo 24:48, Varaždin 24:33, Inter 23:53 i Gorica 23 minute i 11 sekundi.

Gorica ima najmanji postotak posjeda lopte, ali redovito dolazi u zadnju trećinu. Problem koji momčad Sergeja Jakirovića ima je taj što stil igre s puno kratkih posjeda utječe na kvalitetu tih ulazaka. Jednostavno, Gorica pokušava previše okomitih lopti i vertikalnih ulazaka u zadnju četvrtinu terena — time se ponovo pokazuje kao opasan suparnik za Hajduk, Rijeku i Osijek, koji ostavljaju prostora da se takav ulazak brzo riješi udarcem, ali takav stil igre pokazuje manjak efikasnosti protiv slabijih momčadi od kojih Gorica uredno gubi bodove jer se ne može zadržati u zadnjoj trećini.

Sistemska rješenja protiv stihije

Na to se naslanja i činjenica da Gorica ima najmanje dodavanja u ligi, tek 285 točnih pasova po utakmici. Za usporedbu, Varaždin ima 323 točna dodavanja po utakmici, Slaven 334, Inter 337, Istra 340, Hajduk 397, Lokomotiva 402, Rijeka 413, Osijek 419 i Dinamo 475 dodavanja. Isto tako, Gorica ima najduža dodavanja, čak 21,5 metara u prosjeku, što jasno pokazuje koliko ovisi o preskakanju igre.

I koliko god to često bilo efikasno protiv jačih momčadi, toliko će Jakirović morati popraviti igru u posjedu ako želi bez stresa ući u Europu. Uostalom, iste stvari su ga koštale i prošle sezone kada je kiksao protiv momčadi s dna koje su se branile i nisu dopuštale toliko prostora u zadnjoj četvrtini terena.

Najbolja metrika kojom možemo ocijeniti kvalitetu igre u posjedu i sistemskih rješenja koje momčad ima je brzina točnih dodavanja.

InStat je izračunao koliko koja momčad ima točnih dodavanja po minuti svog posjeda lopte, a to nam jasno pokazuje koliko je igra momčadi smislena i koliko igrači imaju unaprijed pripremljena rješenja na koja mogu računati. Jednostavno, ako imate automatizam u igri, onda igrač ne mora razmišljati, njemu se opcije same otvaraju i lopta ide brže tamo gdje treba ići.

Gorica je tu na dnu, ali prilično je nisko i Hajduk.

Doduše, to nije neko preveliko iznenađenje znajući kako je momčad Damira Burića veći dio sezone izgledala i koliko je stihije bilo u Hajdukovoj napadačkoj igri. Naposljetku, Hajduk je imao i 35 upućenih dodavanja u suparnički kazneni prostor, što je drugi rezultat u ligi iza 41 dodavanja koliko ima Dinamo, ali to je ono što se ponavlja i kod Gorice.

Takav okomiti ulazak vrijedi kad se igra protiv jače momčadi koja će ostaviti prostor — što je pokazao Burić u utakmicama protiv Dinama u kojima je upisao pobjedu i remi — ali u utakmicama u kojima se suparnik uglavnom brani puno je važnija kvaliteta ulazaka u zadnju četvrtinu nego njihov broj. U tim utakmicama do izražaja dolazi to koliko su kvalitetna sistemska rješenja i koliko lopta brzo putuje terenom otvarajući rupe u obrani, jer u suprotnom ste ovisni o individualnim duelima i sposobnosti da ih vaši igrači dobivaju u kontinuitetu, a to i nije neka taktika.

Kad je riječ o duelima, Lokomotiva je najuspješnija momčad i ona dobiva 53 posto svih duela u kojima se nađe. U obrani je još uspješnija, jer igrači Gorana Tomića dobiju 58 posto defenzivnih duela, što je ključno za stil nogometa kakav igraju. Istra je tu najneuspješnija — momčad Ivana Preleca uzima samo 51 posto obrambenih duela, što je iznimno malo i samo 46 posto ukupnih duela na utakmici, što je jasno iz načina na koji je prosula bodove.

Čekanje protiv inicijative

Međutim, to što momčad ima puno duela ili to što radi puno prekršaja — kao, recimo, Gorica koja je ponovo prva u ligi s 18,8 prekršaja po utakmici, odnosno preko četiri prekršaja iznad prosjeka lige — ne znači da igra intenzivan nogomet i da je agresivna prema suparniku kojem odmah želi oduzeti loptu.

Puno bolji indikator je InStatov Indeks intenziteta duela, koji uzima u obzir broj duela i presječenih lopti po minuti suparničkog posjeda.

Vidimo da je na vrhu Dinamo, što je sukladno kvaliteti obrane koju je pokazao, ali je vrlo visoko i Hajduk. Gorica i Lokomotiva su prilično nisko, što jasno pokazuje da njihova obrana nije uvijek aktivna i da nisu toliko agresivni. Tomić i Jakirović naprosto često planski puštaju suparnika da drži loptu u neopasnim zonama terena, obrambeno reagirajući tek kada suparnik prijeđe u završnu fazu napada.

Poseban je to problem za Rijeku jer trener Simon Rožman želi igrati nogomet zasovan na posjedu lopte. Jasno, podaci koji su navedeni u tablici se odnose na cijelu jesensku polusezonu u kojoj je dobar dio utakmica otpao na Igora Bišćana i njegov stil igre često bio usmjeren na čekanje suparnika; no, ako želiš igrati nogomet na posjed, onda je nužno oduzimati loptu čim prije i biti što intenzivniji u pritisku na suparnika kako bi se došlo do reposjeda. Rijeka to ne radi i to se pokazalo kao problem.

To će, uostalom, biti jedan od najzanimljivijih taktičkih segmenata koje ćemo pratiti u ostatku sezone.

Rožman ima želju kako igrati i iz toga proizilaze jasne stvari koje mora popraviti u fazi obrane koja često ne prati plan igre u napadu, tako da se za Rijeku često pokazalo najefikasnije gurati kontre. S druge strane, Jakirović je ‘doktorirao’ kontre i sada mora pronaći način kako lomiti slabije suparnike u pozicijskim napadima. Osijek je blizu tog drugog mjesta na koje cilja zbog toga što ni u čemu nije loš i nigdje ne ispada iz prosjeka, ali nedostaje mu nešto posebno dobro u što bi se mogao pouzdati, jer samo s prosjekom se ne može visoko doći. Tomić je Lokomotivu doveo na gornju granicu vlastitih mogućnosti i ondje je treba zadržati.

Bjelica je posao gotovo pa riješio te mu ostaje zadržati rutinu bez nekoliko bitnih šarafa u mehanizmu, a Igor Tudor u Hajduku kreće u avanturu koja bi taktički trebala biti prilično drugačija od jesenske faze, tako da za njega sve ove brojke gotovo da ne vrijede.

Sve u svemu, čeka nas dobra borba za opstanak, Europu i drugo mjesto. Brojke u ovoj inventuri jasno pokazuju prednosti i mane većine momčadi, a mi ćemo one najzanimljivije dodatno secirati u nastavku tjedna. Sretan HNL svima koji slave.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.