Bio je na pragu svoje 23. godine. Ako je u njemu još tinjala želja za ‘pravom’ nogometnom karijerom, bila je to samo fantazija. U stvarnosti, Radonjić se doimao pomiren sa svakodnevnim ustajanjem prije zore i zarađivanjem za život. „Bio je to super plaćen posao. Znam zatvorenih očiju sklopiti i rasklopiti pušku.“

Nije ni živio ni izgledao sportski. Puno je pušio i muku mučio s tjelesnom težinom. Kazaljka na vagi probila je stotku. No, i uza sve to, na terenu nije mogao proći nezamijećeno.

Ljubitelji nogometa diljem Karlovačke županije u čudu su gledali stasitog i korpulentnog mladića koji se te sezone pojavio niotkuda i djelovao nezaustavljivo. U 25 nastupa za Zrinski je, barem prema dostupnim podacima, zabio 33 gola, ali nije bila stvar samo u pogocima; onako snažan i robustan, mogao je igrati leđima prema golu i na njima nositi po dvojicu-trojicu suparnika, mogao je zadržati loptu pod pritiskom i ostaviti je za suigrača ili je sam zakucati u mrežu. U zraku mu nije bilo premca.

Sve je to, međutim, bilo samo na lokalnim terenima, u praktično rekreativnoj konkurenciji. No, kad su se za njega – vjerojatno iz puke znatiželje – počeli raspitivati i ljudi s vezama u većim, profesionalnim klubovima, s još većim iznenađenjem su otkrili da Radonjić iza sebe ima iskustvo igranja u Bayernovu podmlatku. Prošle su bile od tada, doduše, dobre četiri godine tijekom kojih nije igrao ozbiljan nogomet. Najprije se nakon teške ozljede odlučio posvetiti školovanju – upisao je pravni fakultet na Sveučilištu u Konstanzu, nedaleko rodnog Tettnanga u blizini njemačko-švicarske granice. A onda se jednog dana, vjerojatno samo on točno zna zašto i kako, odlučio ostaviti i toga. Napustio je roditeljski dom i otišao živjeti kod bake u Ozalj.

„Kad je izašao na teren, ljudi su se smijali“

Radonjić bi vjerojatno i danas sastavljao puške – ili se možda vratio roditeljima u Njemačku – da ljeta 2013. nije došao u ruke jedinog trenera nekog profesionalnog kluba koji je bio dovoljno lud da mu, onako zapuštenom kakav je bio, pruži šansu.

Taj trener je, naravno, bio Igor Pamić. Možda samo zbog svog ‘oka za talente’, a možda i zato što je kao igrač bio sličan tip centarfora, a znao i ponešto o nesportskom životu i problemima s kilažom, tadašnji Istrin strateg pobrinuo se da Radonjiću bude ponuđen profesionalni ugovor.

„Kad je izašao na teren, ljudi su se smijali“, rekao je Pamić kasnije Večernjem listu. „No, nakon prvog treninga rekao sam da taj dečko ostaje.“

Skinuo je nekih desetak kilograma, doveo tijelo u red i nakon samo jedne sezone u Puli otkupio ga je Dinamo – a onda ubrzo opet vratio na posudbu u Istru, gdje je 2014./15. odigrao svoju najbolju sezonu i zabio 16 prvenstvenih golova. Uslijedile su nove posudbe u Izrael, gdje se također nije naigrao, a od 2016. je Radonjić u Lokomotivi. Međutim, prošle je sezone upisao samo šest prvenstvenih nastupa, od čega tek dva u početnom sastavu, i zabio jedan gol; ove ga je napokon krenulo, pa je nakupio 18 nastupa (10 od početka), tri gola i četiri asistencije.

Još od one inicijalne minhenske ozljede koja je naprasno prekinula obećavajuću karijeru, Radonjić je praktično više vremena proveo ozlijeđen ili nedovoljno zaliječen nego sasvim spreman. I nisu to uvijek bile ozljede istog tipa: tijelo ovog diva kao da je stalno pronalazilo nove načine da ga iznevjeri. Koliko je za to sam kriv, nemoguće je ovako sa strane reći.

Ono što je, međutim, sigurno je to da nikome nije lako igrati protiv Radonjića kad je spreman. Premda je još uvijek, s 27 godina, takoreći ‘poludivlji’ igrač čijem se kretanju na terenu uvijek iznova možete čuditi, premda jest u osnovi riječ o robusnoj, old school ‘devetki’ kakve su danas rijetkost u nogometu, on nije baš centarfor koji ‘samo’ zabija i ne radi ništa drugo. Čak i u prvoligaškoj konkurenciji iznimno je snažan duel-igrač: primjerice, u posljednje četiri utakmice (Inter, Osijek, Hajduk, Slaven Belupo) dobio ih je redom 15, 14, 15 i 11. Njegovi postoci točnosti dodavanja sasvim su solidni za takvog centarfora, a – iako često djeluje trapavo i usporeno – upiše i pokoji uspješni dribling, ključni pas ili start na loptu.

Napokon se vratili golovi

U posljednjem nastupu, pobjedi 5-2 nad Slaven Belupom, konačno su došli i golovi – prvi put nakon rujna prošle godine. Najprije je asistirao za pogodak Ivanu Krstanoviću, zatim je zabio iz voleja, a drugi njegov gol bio je posebno dojmljiv. Zagradio se na rubu šesnaesterca, koljenom primio dugo dodavanje, okrenuo se s braničem na leđima, županijska liga-style, i nabio loptu u mrežu. Proslavio ga je na sebi svojstven način, našavši shodnim energično pokazati ‘bosanski grb’ – vjerojatno nekom stvarnom ili zamišljenom osporavatelju.

https://www.youtube.com/watch?v=dCkNpQVIKfA

Tim je nastupom ostvario InStat Index 411, jedan od desetak najviših otkako Telesport u suradnji s InStatom prati Prvu HNL.

Dejan Radonjić sigurno neće ispuniti svoj puni potencijal i postati igrač kakav je mogao biti da je njegova karijera tekla glatko i bez izgubljenih godina, ali bi – ostane li dovoljno fit, kako sada izgleda – mogao proživjeti još dosta ovakvih trenutaka.

Kao što i sam kaže, nikad ga nije bilo sram odraditi i prljavi posao. Znao je to koji put pokazati i ponekim svojim reakcijama prema suparnicima, ali prvenstveno to pokazuje prljanjem dresa uslijed truda koji ulaže kako bi iz svog ‘polovnog’ tijela izvukao maksimum. Kakav god bio, nogomet ipak nije tako prljav posao kao proizvodnja oružja.

XXX

Proteklo kolo HNL-a definitivno je bilo kolo napadača i pomučili smo se da ih što više potrpamo u idealnih 11. Osim ovih koji su ušli (treba spomenuti da je i Mirko Ivanovski igrao u špici, ali smo ga gurnuli na krilnu poziciju koju također ponekad igra), još su među prvih 15 igrača kola po ostvarenom InStat Indexu bili i El Arabi Hillel Soudani (Dinamo), Gabrijel Boban (Osijek), Ivan Krstanović (Lokomotiva) i Heber (Rijeka). Blizu Momčadi kola bio je i Rijekin veznjak Domagoj Pavičić.

Prema InStatu, najbolje je u prošlom kolu odigrao Hajduk, a najlošije Cibalia; najveći napredak u odnosu na svoj prosjek napravila je Lokomotiva, a najviše si je prosjek pokvarila Rijeka. U individualnim statistikama nismo našli neki osobito neobični ili nesvakidašnji podatak koji bi trebalo podijeliti mimo dolje izlistanih brojki igrača koji su se plasirali u Momčad kola.

A evo koji su to. Formacija je 4-4-2 – mada bi možda, s obzirom na vrlo ofenzivni profil, ispravnije bilo reći 4-2-4.

Karlo Letica (290), Hajduk

Već peti put u Momčadi kola. Tri obrane, od čega jedna od onih koje InStat klasificira kao ‘brilliant saves‘, 1/1 presječeno suparničko dodavanje ili centaršut, 21/25 točnih dodavanja.

Josip Juranović (270), Hajduk

Dodavanja 44/59 (ključna 3/4, u suparnički šesnaesterac 1/6), dueli 7/12, driblinzi 0/1, startovi na loptu 1/2, 10 presječenih suparničkih lopti, jedna asistencija. Debitant u Momčadi kola.

Toni Borevković (283), Rudeš

Drugo uvrštenje u idealnih 11 za mladog Rudešova braniča, koji je zabio jedan od golova protiv Rijeke. Usto je dodavao s preciznošću 24/29, dobio 6/9 duela i 2/2 starta na loptu te upisao i šest presječenih dodavanja.

Dino Perić (278), Dinamo

Prvi put ove sezone u Momčadi kola i ovaj put jedini iz Dinama. Imao je 47 točnih dodavanja iz 56 pokušaja (1/2 ključno), jednu asistenciju za gol, 16/26 dobivenih duela, 2/3 uspješna starta i 10 presječenih lopti.

Ivan Čeliković (275), Inter

I njemu je prvi put. Dodavanja 41/57 (2/3 ključna, 2/5 u šesnaesterac), jedan šut, 13/19 dobivenih duela, 4/6 driblinga, 6/8 startova i devet presječenih suparničkih dodavanja.

Mirko Ivanovski (337), Slaven Belupo

Pet puta pucao na gol, dvaput unutar okvira i oba puta u mrežu. Dodavanja 22/24 (ključna 1/2, u kazneni prostor 0/1), dueli 6/14, driblinzi 1/1, jedno presječeno dodavanje. Drugi put u Momčadi kola.

Josip Radošević (330), Hajduk

Imao 51/58 točnih dodavanja (2/4 ključna, 1/3 u šesnaesterac), jednu asistenciju, 8/12 dobivenih duela, 0/1 dribling, 2/3 starta i četiri presječena suparnička dodavanja. Treći put u Momčadi kola.

Toma Bašić (294), Hajduk

Još jedan kojemu je ovo prvi put, barem ove sezone. Četiri puta pucao, jednom unutar okvira gola; točnih dodavanja 43/64 (ključna 1/5, u šesnaesterac 3/13), dueli 12/20, driblinzi 2/6, startovi 2/4, sedam presječenih dodavanja, od čega pet na suparničkoj polovici.

Adam Gyurcso (321), Hajduk

Dva udarca, jedan unutar okvira gola i jedan gol; točnih dodavanja 21/26 (ključna 2/3, u šesnaesterac 1/3), dobivenih duela 3/5, uspjelih driblinga 3/3, uspješnih startova 0/1, tri presječena suparnička dodavanja. Također debitant u Momčadi kola.

Dejan Radonjić (411), Lokomotiva

Triput pucao, dvaput unutar okvira gola i oba puta u mrežu, usto upisao i jednu asistenciju. Dodavanja 29/36 (ključna 2/3, u šesnaesterac 1/4), dueli 11/22, driblinzi 2/3, startovi 1/1. Treći put među idealnih 11.

Mario Budimir (320), Rudeš

Da, bizarno bi bilo kad bi netko u stvarnosti uz Radonjića u špici imao još i Budimira – još jednog robusnog diva (iako naoko spretnijeg i suptilnijeg od Loksinog) i još jednog igrača koji se vratio nogometu nakon prekida karijere. No, stvarnost je i takva da su njih dvojica trenutno ponajbolji domaći centarfori u HNL-u, što god to govorilo o ligi i ostalim igračima… Budimir je Rijeci isporučio dva komada u mrežu i jednu asistenciju (udarci na gol 3/3 unutar okvira), imao je 15/19 točnih dodavanja (1/3 ključno, 1/5 u kazneni prostor), 6/13 dobivenih duela, 1/2 uspjela driblinga i dvije presječene lopte. Njemu je to drugi put u Momčadi kola.