Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Rijeka vs. Dinamo: što će odlučiti?

Analiza trenerskih dvojbi uoči ključne utakmice prvenstva

Zadnja izmjena: 5. travnja 2017. Dalibor Urukalovic/PIXSELL

Vodeća Rijeka u nastavku je prvenstva izgubila bodove jedino na Poljudu protiv Hajduka. O toj utakmici, međutim, ne možemo pričati bez da se prisjetimo kako je lider u njoj bio bez kompletne svoje standardne desne strane – Stefan Ristovski i Marko Vešović odsluživali su suspenzije i to se drastično osjetilo na igri.

U poremećenoj uobičajenoj ravnoteži momčadi Hajduku je bilo znatno lakše napraviti pritisak na središnje veznjake Filipa Bradarića i Josipa Mišića, što su domaći uspješno i napravili te je između gostujućih linija često zjapila rupa. Onda je i Franko Andrijašević, glavna Rijekina napadačka poluga, ostajao izoliran ili se morao vraćati preduboko po loptu; bez uobičajeno bliske podrške suigrača iza leđa i s desne strane otvaralo mu se i manje prostora za karakterističnu igru između linija i ulaske iz drugog plana.

Najzanimljivije što smo u igri protiv Rijeke vidjeli u ostalim utakmicama od zimske pauze ponudili su Osijek i Slaven Belupo. Momčad trenera Željka Kopića na trenutke je oduševljavala uspješnim presingom i onemogućavanjem nesmetanog iznošenja lopte iz obrane, a ofenzivno brzim prijenosom lopte i mijenjanjem pozicija, što je razvlačilo i nespremnom hvatalo Rijekinu plitku formaciju. Osječani su, pak, u jednom periodu utakmice uspijevali svako malo proturiti loptu iza leđa bočnih braniča i dovoditi u grdne probleme zadnju liniju koja je stajala relativno visoko; no, Majtaž Kek je napravio prilagodbu i vratio Ristovskog dosta niže, a Vešovića je s desnog krila prekomandirao na lijevog beka umjesto Leonarda Zute. Budući da se Osijekova sredina nije mogla nositi s Rijekinom, problem je bio riješen i nova tri boda upisana.

Iz tih je utakmica Dinamov trener Ivajlo Petev nesumnjivo imao što za naučiti. One nam ujedno daju i uvid u to kako bi Kek mogao postaviti igru sada kad može očekivati donekle slične poteškoće.

Petev bi Ćorića trebao ostaviti na klupi

Slovenski trener odličan je u identificiranju mana i potencijalnih slabih točaka suparnika te po tome vrlo često slaže i pojedinačne taktičke zamisli. Kod Dinama je lijeva strana, s reprezentativcima Josipom Pivarićem i Antom Ćorićem, u svakom smislu naprosto neusporedivo slabija od desne, gdje kojoj igraju Petar Stojanović ili Alexandru Matel te El Arabi Hillel Soudani. Sretna je podudarnost to što je Rijeci upravo njena desna strana veliki forte: Ristovski i Vešović donijeli su joj, izravno i neizravno, jako puno bodova i uopće ne čudi što je momčad u igri toliko forsira.

Zanimljivo je da su u Dinamu trenutno najlošiji aktualni hrvatski reprezentativci

Budući da Pivarić puno griješi u postavljanju i često ‘ispada’, a da Ćorić gotovo i ne igra obranu, ovdje imamo sasvim očiti mismatch. I u redovnim okolnostima reklo bi se da je Petev taj koji mora biti na sto muka, razmišljajući kako će ga neutralizirati – vjerojatno najizglednija solucija je zamjena Ćorića brzim Marcosom Guilhermeom, koji bi mogao iskoristiti prostor koji ostaje izlascima Ristovskog prema naprijed ili pak Makedonca natjerati da usvoji bitno konzervativniju ulogu i odustane od overlappinga s Vešovićem, kao što je to napravio Zoran Zekić s Osijekom.

Pa onda u tom slučaju ni Vešović ne bi imao uobičajenu potporu iza leđa i, premda bi vjerojatno još uvijek nekoliko puta dobrano izvrtio Pivarića, opcije s loptom bile bi mu ponešto ograničene. S Guilhermeom bi Dinamo, također, imao šanse odigrati i nekakav presing: i Sammir i Soudani to mogu kad hoće, barem neko vrijeme. A kad će htjeti ako ne u ovoj utakmici? A ako se riječka zadnja linija malo zaljulja i poremeti joj se sigurnost, onda će i Sammirovi killer pasovi imati više šanse proći.

Međutim, okolnosti su nešto drugačije od redovnih.

Zutin izostanak je skriveni blagoslov?

Uz svo dužno poštovanje, Leonard Zuta je bez ikakve sumnje – i po subjektivnom dojmu i po statistici – najslabija karika u Kekovih startnih 11. Nemojte krivo shvatiti, nije to neki ‘krš’ igrač, ali je u najboljem slučaju prosječan, čak i za standarde HNL-a, dok svi drugi u pravilu igraju na iznadprosječnoj razini. Međutim, sada Zute neće biti zbog nakupljenih žutih kartona – a alternativno rješenje koje će Kek iznaći moglo bi biti presudno za ishod utakmice.

Rijeka naprosto nema drugog lijevog beka – barem ne takvog koji je dosad ozbiljno konkurirao za sastav, pa teško da će ga Kek baš za ovu priliku ‘izmisliti’. Neko priručno rješenje, poput onoga s donekle svestranim Dariom Čanađijom, bilo bi iznimno riskantno, budući da će s druge strane biti Soudani. Bez podcjenjivanja Alžirca koji je ofenzivno ponajbolji igrač lige, često se pitamo koliko su njegove odlične partije u HNL-u rezultat činjenice da u Hrvatskoj gotovo da i nema poštenog lijevog beka – u rijetkim slučajevima, uglavnom u Europi, kad bi bio izravno sučeljen s kvalitetnim igračem koji bi mu ostajao blizu, Soudani je u pravilu bio debelo ispod svoje uobičajene razine. Kek ne bi smio riskirati, treba mu netko tko se može nositi s njime.

A to je jedino Marko Vešović.

Crnogorac je ionako i kao bek kvalitetniji od standardnog Zute i nameće se kao jedino logično rješenje. No, to onda znači da se razbija njegovo partnerstvo s Ristovskim na desnoj strani. Kek će vjerojatno onda na desno krilo staviti Romana Bezjaka, koji ondje u pravilu nije toliko hiperaktivan kao Vešović, ali je vrlo marljiv i odgovoran, a usto i opasniji za gol kao ipak napadač po vokaciji. Također, Rijekina formacija u posljednjih par kola izgleda više kao 4-4-2 nego 4-2-3-1, prije svega s obzirom na istureniju ulogu Andrijaševića, pa bismo tu mogli vidjeti zanimljivu suradnju Bezjaka i jednog od dvojice napadača, pri čemu onda rjeđi dolasci Ristovskog u završnicu ne bi nužno predstavljali problem. Kad tako pogledate, možda je Zutin izostanak za Rijeku zapravo skriveni blagoslov.

Izneređivanje obrane

Sasvim je moguće da utakmicu koja bi mogla biti presudna za prvenstvo odluči – ako je ne odluči sudac – neka greška obrane na jednoj ili drugoj strani.

Dinamova ponovno djeluje vrlo nesigurno: Leonardo Sigali i Filip Benković bili su tandem koji obećava, ali obojica su se ozlijedila, a Dino Perić i Marko Lešković igraju na dosta slabijoj razini (pogotovo ovaj drugi – zanimljivo je da su u Dinamu trenutno najlošiji aktualni hrvatski reprezentativci…). Gol koji su primili protiv Osijeka bio je zaista smiješan. Osim toga, ta uža obrana nema više zaštitu kakvu joj je nekoć pružao Arijan Ademi, pa čak i Jonas prije zimske pauze.

Kod Rijeke, Josip Elez i Ante Kulušić nisu pretjerano kompatibilni. Prvi je brži, sposoban igrati u visokoj liniji i izaći s loptom u nogama, dok je Kulušić sporiji i ‘klasičniji’, ali sigurniji u postavljanju i predaji lopte. Nisu uvijek djelovali sinkronizirano, a Dario Župarić tek je debitirao prošlog vikenda u Vinkovcima. Jednako kao što Bezjak, Andrijašević, Marko Gavranović i Alexander Gorgon mogu iznerediti Dinamovu obranu, mogu i Soudani, Sammir i Ćorić/Guilherme s Rijekinom.

No, gledajući opcije koje su trenerima na raspolaganju, dojam je da će ključna bojišnica biti na bokovima i da bi ishod mogli odrediti trenerski izbori na tim pozicijama – hoće li Petev vjerovati Ćoriću i hoće li Kek prednost dati očuvanju svoje sjajne desne strane ili pak zaustavljanju Dinamove desne?

Ne propusti top članke