Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Rijekin slatki limun i kiselo grožđe

Hoće li Matjaž Kek izgubiti prvenstvo zbog sportske politike kluba?

Zadnja izmjena: 12. veljače 2017. Goran Kovacic/PIXSELL

Znate onu basnu o slatkom limunu i kiselom grožđu?

Savršeno je primjenjiva na trenutno stanje na Rujevici, gdje nestrpljivo čekaju nastavak prvenstva i povijesnu priliku da osvoje prvi naslov u svojoj povijesti. Uoči prijelaznog roka, pa i nakon što je reprezentativni stoper Matej Mitrović prodan u Besiktas, navijači su s povjerenjem gledali prema duetu Srećko Juričić – Ivan Mance koji kroji sportsku politiku kluba, nadajući se da će dovesti adekvatnu zamjenu za obranu, ali i jednog napadača. Takve su nade redovito podgrijavali medijski izvjestitelji, po kuloarima su se vrtjele glasine s raznim, pa i relativno atraktivnim imenima, ali nije se dogodilo gotovo ništa.

Tjedan dana uoči restarta HNL-a i četiri dana do zaključenja prijelaznog roka Rijeka je slabija nego što je bila jesenas. Nije to subjektivni dojam, nego činjenica – barem ako gledamo po imenima na rosteru.

Moguće je da će do isteka zimskog transfer-prozora ipak biti doveden kakav-takav napadač (jer pitanje je koga se uopće može dovesti u veljači, nakon što je većina stranih klubova zaključila svoj transferni promet), prije svega da bi Juričić i Mance umirili vlastitu savjest. No, pitanje je koliko i kada će on moći pomoći momčadi, budući da nije prošao pripreme, ne poznaje suigrače niti trenerove taktičke zahtjeve, a Rijeka u prva četiri kola nastavka ima tri gostovanja. I to u Osijeku, Zaprešiću i na Poljudu. Dinamo, s druge strane, igra kod kuće sa Slavenom, Interom i RNK Splitom, a gostuje samo u Vinkovcima.

Tako da je također sasvim moguće da Rijeka već do sredine ožujka izgubi svojih šest bodova prednosti nad najbližim pratiteljem. Ne bismo se, doduše, kladili na to, ali stvari ne izgledaju obećavajuće za Matjaža Keka.

Kratka klupa

U jesenskom je dijelu prvenstva Slovenac koristio najmanje igrača od svih drugih trenera 1. HNL. Njegov je sastav bio vrlo lako predvidjeti, jer mijenjao se gotovo isključivo samo u slučajevima kad je netko iz bio ozlijeđen ili suspendiran; igrači izvan prvih 11 s dovoljnom kvalitetom da bezbolno zamjene prvotimce mogli su se nabrojati na prste jedne ruke i bilo je za očekivati da će se klub koji želi osvojiti naslov pojačati barem u rotaciji.

Matjaž Kek morat će izvući nešto iz unutarnjih rezervi i moliti se da mu se nitko ne ozlijedi ili zaradi isključenje. Nevjerojatno je da se klub doveo u takvu situaciju

Osim stoperske i centarforske pozicije, problem su i one bočnih braniča.

Stefan Ristovski, statistički MVP lige, nezamjenjiv je na desnoj strani i Rijeka je puno slabija ako on iz bilo kojeg razloga nije na raspolaganju. Njegova alternacija Ivan Martić pokazao je vrlo malo, a Marko Vešović, koji je ranije znao odigrati na poziciji desnog beka, sada je potrebniji na krilu. Na lijevoj je strani situacija još kudikamo lošija: Leonard Zuta jedina je prirodna solucija, a on je naslabija karika Kekovih startnih 11. Ni to nije samo subjektivni dojam, nego nešto što potkrepljuje i statistika: Zutin InStat Index 237 niži je od svih drugih u prvom sastavu i čak 12 Rijekinih igrača ostvaruje statistički bolje igre. Po istim podacima Zuta je tek sedmi lijevi bek HNL-a, lige koja upravo na toj poziciji najviše oskudijeva kvalitetom – o čemu također govori i subjektivni dojam i statistika.

Ali dobro, ako je Rijeka dosad s tako kratkom klupom uspjela dogurati tu gdje jest, možda joj za proljeće pojačanja ili barem prinove na tim pozicijama i nisu nužne. S druge strane, izostanak reakcije stručnog segmenta kluba opasno ‘baca’ na kockanje.

Što će biti ako se, nedajbože, ozlijede Ristovski ili Zuta? Što ako suci budu malo oštriji prema Rijekinim igračima – odnosno lakši na kartonima nego kad su u pitanju neki drugi klubovi? To je također nešto na što se mora računati, jer mnogi će reći da je takva tendencija bila jasno vidljiva već i prije zimske pauze.

Zar je zaista mudro ovu veliku priliku za povijesni uspjeh ostaviti u zavisnosti od faktora na koje se moglo utjecati? Nije li bilo pametnije posegnuti još malo u kasicu-prasicu i pokriti moguće rupe? Je li napravljeno sve što se moglo na kadrovskom planu da Rijeka prva prijeđe cilj?

To su pitanja koje će navijače, kao i tandem Juričić-Mance mučiti ovog proljeća – a i kasnije ako ne osvoje naslov.

Neopaljeni šamar Dinamu

Ako prinove na defenzivnim bočnim pozicijama možda i nisu bile nužne, stoper sasvim sigurno jest. Uz neupitnog Josipa Eleza, od prirodnih opcija je tu jedino još Crnogorac Aleksandar Šofranac, a on je jesenas igrao vrlo malo i nije baš dao naslutiti da ima potrebnu kvalitetu (InStat Index 216).

Rijeka je na posudbu dovela Daria Župarića, bivšeg mladog reprezentativca koji je ove sezone povremeno igrao za Pescaru, zadnjeplasiranu momčad Serie A. I to se činilo kao sasvim solidno rješenje s obzirom na iskustvo igranja u Italiji i statističke brojke koje je ostvarivao, ali igrač se gotovo smjesta teže ozlijedio i datum njegova povratka na teren potpuno je neizvjestan – u svakom slučaju nećemo ga vidjeti još koji mjesec, ako ga uopće vidimo ovog proljeća.

Na kraju je kao zamjena potpisan Ante Kulušić, prethodno rashodovan u turskom Genclerbirligiju. I on je jesenas igrao vrlo malo, skupivši šest nastupa u tamošnjem prvenstvu i četiri u kupu. Uspoređivati statistiku iz tako različitih liga kao što su turska i hrvatska ne bi imalo puno smisla. Međutim, o tome kakav je Kulušić u usporedbi s Mitrovićem možda dovoljno govori podatak da mu je 11. momčad turske Süper Lig dala slobodne papire, dok je ona prvoplasirana Rijeci za Mitrovića platila 4,2 milijuna eura (po Transfermarktu).

Kulušić je slatki limun Rujevice – utješna nagrada koja nikad nije bila prvi izbor, ali sada u njoj žele vidjeti točno ono što im je trebalo, a ne samo alibi-potez sportskog direktora nakon što mu je ponestalo boljih opcija. Ne mora sve to ništa značiti – iako je pristigao gotovo u posljednji čas, Kulušić bi svemu trebao biti dovoljno dobar za prvi sastav. Ali teško da je kvalitetom i blizu Mitroviću.

Oko potencijalnih pojačanja u napadu bilo je manje nagađanja, ali sve se preokrenulo kad je procurila saga o pregovorima s Nikicom Jelavićem – no, ona se na kraju pretvorila u kiselo grožđe.

Dok se dolazak bivšeg reprezentativnog centarfora činio kao svršena stvar, mediji su o njemu govorili kao o najvećem „megapojačanju“ u povijesti kluba, „šamaru Dinamu“ i „velikom odgovoru na povratak Sammira“. Sad kad se to ipak nije dogodilo, čitamo kako je pitanje koliko bi ta priča „imala smisla“ jer Jelavić je gotovo tri mjeseca bez nastupa i trebalo bi mu dosta da uđe u ritam utakmica, uigra se s momčadi i pohvata linije kretanja u Kekovoj momčadi koja je „već debelo formirana“.

Baš klasični primjer racionalizacije, odnosno kiselog grožđa.

Tri stopera i nijedan centarfor

Istina je da Rijeka ima napadačke opcije u Mariju Gavranoviću i Alexanderu Gorgonu, pa i Franku Andrijaševiću, koji može odigrati kao lažna devetka ako je to potrebno. Isto je tako istina da nijedan od njih nije ‘prava’ špica, odnosno da Rijeka nema opciju ‘targetiranja’ snažnog centarfora koji je vladar šesnaesterca i može igrati leđima prema golu. A takva opcija dobro bi joj došla u svim onim utakmicama koje ‘mora’ dobiti, kad se suparnik sabije u dvostruki blok i ne ostavlja baš prostora ni za protunapade ni za kretanje između linija, u čemu su dobri postojeći ofenzivci.

Haris Handžić, doveden ljetos baš kako bi bio ta opcija, pokazao se kao promašaj, Jelavić nije došao, pitanje je hoće li itko i doći. Matjaž Kek morat će izvući nešto iz unutarnjih rezervi i moliti se da mu se nitko ne ozlijedi ili zaradi isključenje.

Pomalo je nevjerojatno da se u takvu situaciju doveo klub koji je financijski stabilan, koji toliko dugo čeka naslov i sada napokon ima značajni pole position u toj utrci, klub koji je prethodno doveo toliko igrača koji su se pokazali kao istinska pojačanja. Kako god gledali, Matjaž Kek uoči nastavka prvenstva ima tri stopera i nijednog centarfora.

Hoće li mu to biti dovoljno?

Ne propusti top članke