Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Tata na terenu

Bruno Petković kao odrastao čovjek među djecom + detaljni statistički pregled kola

Zadnja izmjena: 3. ožujka 2020. Vizual Vladimir Šagadin/Pixsell

Bio je taj jedan trenutak — ili jedan od mnogih sličnih — tamo oko 60. minute u Maksimiru, kad se učinilo da se Dinamov balon skoro do kraja ispuhao. Radilo se o nekom olako potrošenom posjedu, oklijevanju ili pogrešci u predaji lopte, nekoj takvoj sitnici, nije ni bitno; iz umrtvljene atmosfere na tribinama probio se neki tihi uzdah negodovanja ili naprosto dosade. Prazna, smežurana i statična, igra domaćih bila je uzbudljiva koliko i gledanje boje kako se polagano suši, a činilo se da je takva nekakva bila i namjera: polagano posušiti ono što je ‘ofarbano’ još na samom početku i privesti utakmicu kraju bez nepotrebnih uzbuđenja.

Ne bi bilo prvi put da svjedočimo takvom Dinamu — onom koji samo želi obaviti posao, odnosno upisati nova tri boda, izbjegavajući pritom pretjerano naprezanje i trošenje. Prvak je dovoljno siguran u svoju defenzivnu organizaciju, kao i u količinu individualne kvalitete kojom može napraviti razliku, da obično s pola snage drži utakmicu pod kontrolom i onda kad nema sve uzde u svojim rukama. A tako je, barem naizgled, bilo i protiv Rijeke.

Nenad Bjelica je drage volje Simonu Rožmanu prepustio inicijativu, ili su to možda po inerciji napravili sami igrači. Da su radili na smanjenom broju ‘obrtaja’ svjedoči i InStatova metrika nazvana Index intenziteta duela (broj duela i presječenih lopti po minuti suparničkog posjeda lopte). Dinamov je tijekom cijele utakmice bio 7,4, što je debelo ispod ne samo njegova prosjeka (9,8), nego i prosjeka čitave lige (8,5); u tom razdoblju igre sigurno i znatno niži, ali suparnik je s loptom bio nevjerojatno jalov i nemoćan.

Imala je Rijeka najkraća prosječna dodavanja od svih u proteklom kolu (17,7 m, odnosno dva metra kraća od Dinamovih), što obično upućuje na to da momčad smisleno, a ne tek napamet gradi napade. Međutim, Rijeka po InStatu tijekom 90 minuta nije uspjela Dinamu stvoriti nijednu izglednu priliku za gol, a zabilježila je tek tri ključna dodavanja i jedan udarac unutar okvira gola. Dobrih pola sata igre, od gola u prvom poluvremenu koji je Dinamu poništen zbog zaleđa, nismo vidjeli praktično ništa vrijedno spomena.

Kamera iz drugog kuta je u ponovljenoj snimci uhvatila Petkovićevo širenje ruku i izraz lica koji je govorio “evo, sve sam vam omogućio”

Dinamo je nepodnošljivom lakoćom samog ‘postojanja’ na terenu vladao situacijom, ali se u tih prvih 15-ak minuta drugog dijela njegov balon toliko ispuhao, a koncentracija počela opadati, da je i sam počeo izgledati potpuno bezopasno čak i u kontrama, koje su mu u tom trenutku bile oružje izbora. A kad je tako, onda lanac može popustiti i na nekom drugom mjestu i omogućiti kakvom zalutalom metku da se probije do domaće mreže. Dinamu je trebalo osvježenje. Trebala mu je noga u dupe.

Bjelica je to vidio i zato je s klupe podigao Brunu Petkovića.

Čiji tata je jači?

O dinamici odnosa između Dinamova trenera i njegova prvog napadača ne možemo vam reći više od onoga što ste mogli pročitati od ‘klupskih’ novinara i zaključiti iz izjava koje su izašle u javnost. Pa ipak, da postoji nešto u priči o motivaciji, zalaganju, soliranju kontra momčadskog napora i slično — toliko je, čini se, očito. Isto kao što je očito i to da Petković Dinamu u napadu daje klasu i rješenja kakva inače nema.

Kad je Petković ušao u igru umjesto Sandra Kulenovića, izgledalo je kao tata koji dolazi obaviti posao koji njegov maloljetni sin ne uspijeva: “Ajde, makni se, pusti mene”.

Nije mladi Kulenović ostavio loš dojam, zabio je i taj poništeni gol, ali Petković je sasvim druga razina. Najprije je povukao konačno jednu opasnu kontru po lijevom boku; primio loptu okrenut leđima golu, lakoćom dobio duel i probio stranu te precizno nabacio za Damiana Kądziora koji je zabio iz neposredne blizine. Zatim je odigrao ulogu ‘bandere’ u akciji kao prekopiranoj iz bilježnice Diega Simeonea u zlatno doba njegova ‘gerilskog’ nogometa s Atlético Madridom; Dominik Livaković ispucao je dugu loptu, a Petković je nekoliko metara unutar Rijekine polovice bio u duelu s gostujućim igračem i lopta se (nakon, vjerojatno, uzajamnog naguravanja) odbila od njegova tjemena bez da je uopće skočio, produžena je prema Rijekinu golu gdje ju je prije braniča sustigao Mislav Oršić i lijepim lobom svladao u toj utakmici očajnog Ivora Pandura.

Kamera iz drugog kuta je u ponovljenoj snimci uhvatila Petkovićevo širenje ruku i izraz lica koji je govorio “evo, sve sam vam omogućio”.

I jest. Riješio je tu utakmicu Dinamu asistirajući za drugi i treći gol, četvrti je došao kao posljedica Rijekina raspada. Festival ispuhanih balona se s nekoliko majstorskih poteza pretvorio u napucavanje stare kante. Poput oca koji je, eto, malo zaigrao sa sinom i njegovim prijateljima, Tata Bruno se pritom nije imao ni potrebe posebno isticati — drugi su preuzeli naslove, on im je samo pokazao kako se obavlja to što obaviti treba. U 30-ak minuta na terenu upisao je te dvije asistencije uz 7/11 dobivenih duela (u zraku ih je dobio svih šest) i 8/10 točnih dodavanja. Više nije trebalo.

Za očekivati je da će ga sada Bjelica u derbiju protiv Hajduka od prve minute poslati na teren. Jedan od detalja koje će na Poljudu biti posebno zanimljivo pratiti, koji bi možda mogao i presuditi, bit će kako će se s Petkovićem nositi Kristian Dimitrov.

Ove zime pristigli Bugarin je impresivne fizičke konstitucije i izrazito jak u zraku, a ni s loptom nije baš na ‘vi’. U dvoboju s Osijekom bio je statistički najuspješniji Hajdukov igrač, dobivši 15/20 duela (6/7 u zraku) i pokupivši više ‘ničijih’ lopti od ikoga drugog u ligi (17) te 12 puta presjekavši suparničko dodavanje. On se još uvijek prilagođava i privikava na sustav i ostatak ekipe, pritom i griješi, ali teško da će i njega Petković razbucati onako kako je to radio s Rijekinim igračima.

Hajduk je, inače, u toj utakmici imao i daleko najviši Index intenziteta duela od svih u kolu (13,3; sljedeći Osijek 10,6) i agresivno napadanje suparničkog posjeda i inače je obilježje momčadi Igora Tudora, a bilo je tako i za njegova prethodnika Damira Burića. Međutim, na Poljudu možemo očekivati i sasvim drugačiji Dinamo. Ako je i razumljivo da se Bjeličini igrači muče s motivacijom i ‘napuhavanjem’ u mnogim utakmicama, ona protiv Hajduka na Poljudu sigurno neće biti među takvima.

xx

Prema InStatu, najviše izglednih prilika za postizanje pogotka je u posljednjem kolu stvorila Lokomotiva protiv Intera (devet), dok Rijeka i Osijek nisu stvorili nijednu (za Osijek se ovdje teško složiti, jer u dva navrata su njegovi igrači bili u opasnim situacijama pred Josipom Posavcem). Lokomotiva je uputila i najviše udaraca — 18, od čega je sedam išlo unutar okvira gola, dok je Inter pucao najmanje (5/2), a Varaždin od 10 šutova nijedan nije uputio unutar okvira gola. Najviši postotak posjeda lopte ostvario je Slaven Belupo protiv Varaždina (61,6 posto), a Dinamo i Lokomotiva praktički su izjednačeni po postotku točnih dodavanja (85 posto; najmanje Varaždin 77 posto).

Lokosi su imali i najviše točnih dodavanja u suparnički kazneni prostor (22, iz 37 pokušaja), dok je Slaven upuio čak 50, ali samo 20 preciznih, Gorica tek četiri precizna od 26. Slaven je imao 33 centaršuta i od toga osam točnih; Dinamo je centrirao najmanje (6/2), a Gorica iz 10 pokušaja nije pogodila nijedan centaršut. Lokomotiva dominira i po ključnim dodavanjima (21/10); Rijeka je imala najmanje pokušaja (4/3), a Gorica i Inter najmanje uspjeha (8/1, odnosno 7/1).

Kristijan Jakić (Lokomotiva), Ivan Delić (Istra) i Myrto Uzuni (Lokomotiva) kreirali su po tri izgledne šanse za svoje momčadi. Delić i Goričin Kristijan Lovrić po pet puta su pucali (Delić četiri puta unutar okvira gola, Lovrić triput). Vinko Soldo (Slaven Belupo) zabilježio je najviše točnih dodavanja (76/83), a Varaždinov Ivan Posavec i Lokomotivin Uzuni najviše ključnih (3/3, odnosno 3/6). Danijel Štefulj iz Rijeke imao je najviše upućenih (8/1), a trojica drugih igrača najviše točnih centaršutova — Bruno Bogojević iz Slavena 3/7, Josip Juranović iz Hajduka te Fran Karačić iz Lokomotive po 3/3. Slavenov Karlo Lulić čak je 16 puta pokušao dodati u suparničkih 16m i uspio pet puta, dok je njegovom suigraču Nemanji Glavčiću to pošlo za nogom osam puta iz 11 pokušaja.

Igor Silva iz Osijeka dobio je najviše duela (23/29), kao i najviše startova na loptu (10/11); najviše driblinga njegov suigrač László Kleinheisler (sedam, ali iz čak 14 pokušaja); najviše presječenih lopti Milan Savić iz Intera, a najviše ničijih lopti Kristian Dimitrov iz Hajduka (17, od čega dvije na suparničkoj polovici).

Prvi ispod crte idealnih 11 bili su, uz spomenute Soldu i Dimitrova, Dinamovi Livaković i Kądzior te Lokomotivin Ivo Grbić.

Evo tko je u Momčadi kola, formacija je — kao i obično, improviziranih — 3-5-2.

Kristijan Kahlina (321), Gorica

Treći put u idealnih 11. Sačuvao čistu mrežu uz sedam obrana (dvije u InStatovoj kategoriji supersaves) i 30/41 točnih dodavanja.

Denis Kolinger (309), Lokomotiva

Treći put u Momčadi kola. Kreirao jednu izglednu šansu za gol, dodao 46/53 puta točno (1/1 ključno, 1/1 u suparnički kazneni prostor), dobio 7/9 duela, 1/2 starta na loptu, pet puta presjekao suparničko dodavanje i pokupio pet ničijih lopti.

Aleksandar Jovičić (301), Gorica

Jedan udarac, dodavanja 72/77, dueli 8/12, startovi 3/4, sedam presječenih dodavanja i 12 osvojenih ničijih lopti (tri na suparničkoj polovici). Prvi put u Momčadi kola.

Emir Dilaver (295), Dinamo

Dodavanja 58/61, dueli 11/15, startovi 3/3, šest presječenih dodavanja (jedno na suparničkoj polovici) i osam osvojenih ničijih lopti (jedna na suparničkoj polovici). Treći put u Momčadi kola.

Sadegh Moharrami (311), Dinamo

Treći put u idealnih 11, drugi put kao Dinamov igrač. Dodavanja 54/64 (2/3 u suparničkih 16m), dueli 13/18, driblinzi 4/7, startovi 3/3, tri presječena dodavanja (jedno na suparničkoj polovici) i osam osvojenih ničijih lopti (dvije na suparničkoj polovici).

Kristijan Jakić (347), Lokomotiva

Namjestio tri izgledne šanse za gol, četiri puta pucao (dvaput unutar okvira gola), jednom zabio i jednom asistirao. Dodavanja 53/63 (1/1 ključno, 4/5 u 16m), dueli 10/15, driblinzi 3/4, startovi 1/2, četiri presječena dodavanja (dva na suparničkoj polovici) i šest osvojenih ničijih lopti. Četvrti put u ovom izboru.

Arijan Ademi (304), Dinamo

Triput pucao, dvaput unutar okvira gola, jednom zabio. Dodavanja 26/28 (ključna 1/1), dueli 5/14, driblinzi 2/3, startovi 0/1, pet presječenih suparničkih dodavanja (jedno na suparničkoj polovici), dvije osvojene ničije lopte. Drugi put u idealnih 11.

Joey Suk (299), Gorica

Dva šuta, dodavanja 48/52 (0/1 u suparničkih 16m), dueli 12/16, driblinzi 1/1, startovi 3/3, tri presječena dodavanja (jedno na suparničkoj polovici), četiri osvojene ničije lopte (jedna na suparničkoj polovici). Prvi put u Momčadi kola.

Stipo Marković (277), Lokomotiva

Treći put u Momčadi kola. Jedan šut, dodavanja 39/44 (1/3 u 16m), dueli 7/7, driblinzi 1/1, startovi 1/1, osam presječenih dodavanja, tri osvojene ničije lopte.

Lirim Kastrati (334), Lokomotiva

Peti put u Momčadi kola. Tri udarca, jedan unutar okvira gola i taj je je završio u mreži. Dodavanja 24/30 (ključna 1/3, u 16m 4/7), dueli 10/15, driblinzi 5/6, startovi 2/3 i sedam osvojenih ničijih lopti (tri na suparničkoj polovici).

Mislav Oršić (357), Dinamo

Šesti put u idealnih 11 i drugi put ove sezone Igrač kola. Namjestio dvije šanse, zabio jedan gol (udarci 2/1) i dvaput asistirao. Dodavanja 30/35 (ključna 2/3, u 16m 4/4), dueli 8/16, driblinzi 2/4, startovi 2/3, jedno presječeno dodavanje i četiri osvojene ničije lopti (jedno na suparničkoj polovici).

Ne propusti top članke