Od drugoligaškog igrača do Lige prvaka i hrvatske reprezentacije — tako se najlakše sažeti nogometni put Dine Perića u posljednje dvije godine. Za Dinamo je potpisao još tamo 2013., ali za prve nastupe u trebao je proći uobičajene filtre za igrače koji nisu smatrani talentima najviše kategorije. Po dolasku iz Osijeka je prvo proslijeđen u Sesvete, a nakon toga proveo dvije sezone u Lokomotivi — gdje je, kao i brojni mu kolege iz Dinama, stekao prvoligaško iskustvo te zaradio pozivnicu za povratak u Maksimir.
Iako je zbog izvrsne koordinacije u odnosu na visinu od 197 cm oduvijek privlačio pozornost, potvrdu biranih epiteta nakratko su omele ozljede i jaka konkurencija u Dinamu. Perić je imao određenu vrstu ‘nesreće’ što se vratio u vrijeme kad je veliki dio vremenskih resursa trošen na Filipa Benkovića, igrača koji je u tom trenutku više obećavao. Benkovićev partner bio je iskusniji suigrač kako bi on što brže stasao, najčešće Leonardo Sigali, a osim njih minute su tražili Gordon Schildenfeld i Marko Lešković, što znači da su šanse igraču tek pristiglom iz Lokomotive bile ograničene. Stoga je zbog nedostatka minuta u prvoj ekipi Perić morao tražiti kontinuitet kroz Dinamo B u Drugoj HNL.
No, njegova sreća se prošlog ljeta okrenula. Od četvorice konkurenata iz sezone 2017./18. ostao je samo Lešković. Bez obzira na kasnije dolaske Emira Dilavera i Kévina Théophile-Catherinea, europski ritam i rotacije Nenada Bjelice ponudile su mu priliku, prvu pravu nakon pet godina boravka u Zagrebu.
I Perić ju je iskoristio.
Radi se o ljevonogom stoperu otpornom na presing, što je iznimno rijedak tip igrača na današnjem tržištu i to je posebno zanimljivo u kontekstu reprezentacije
Prošla sezona je bila ključna za razvoj njegove karijere. Jasno, najviše se pamte odlične prezentacije u kvalifikacijama za Ligu prvaka te kasnije u grupnoj fazi, ali treba istakntuti da Perić do prilike nije došao nezasluženo niti se njegovo uvrštavanje u prvu postavu može smatrati pukom slučajnošću. Zbog velikog broja utakmica i posebnog fokusa na Europu, Bjelica se lani odlučio koristiti po dva stoperska para u različnim natjecanjima. Dok su Théophile i Dilaver vodili bitke preko tjedna u Europskoj ligi, njihove uloge preuzimali su Perić i Lešković za vikend u HNL-u. To se pokazalo dobrom odlukom — jer osim što su svi imali određenu minutažu, Perić se razvio u opciju na koju se može računati u najvažnijim utakmicama.
Tezu potvrđuju brojke. On i Lešković bili su uvršteni u InStatovu momčad prošle sezone, ali jedan detalj treba spomenuti. Iako su oni odigrali većinu ligaških utakmica, ‘glavnom’ je stoperskom paru pripala odgovornost igrati većinu derbija. Ostaje pitanje kako bi Perić reagirao na većem uzorku derbi utakmica, ali takav rasplet bio je možda i bolji za njegov igrački razvoj. Pogreške nisu bile previše skupe, ali iskustvo te samopouzdanje koje je dolazilo iz dobrih nastupa bili su preduvjet za priliku na višoj razini.
Rijedak tip igrača
Gledajući statistiku, postoje kategorije u kojima je Perić već prošle sezone bio dominantan stoper u HNL-u. To se najviše odnosi na duel igru, posebno u zraku, a Dinamo obrana je primila samo 16 golova u 22 utakmice te skupila 10 ‘čistih mreža’ kad je on bio na terenu.
Odličnom učinku pomogla je činjenica da se radi o vrlo modernom igraču za svoju poziciju. Dovoljno je agresivan braniti suparnika izvan pozicije te držati obranu visoko u slučaju Dinamova visokog presinga. U slučaju da se suparnik odluči na ispucavanje, iznimno je jak u zraku i može vrlo vratiti posjed na suparničku polovicu. To je zapravo vrlo rijedak set vještina za hrvatskog stopera, ali to nisu jedine njegove kvalitete. Usporedba brojki između dviju sezona potvrđuje da je Perić još bolji igrač nego lani, a najveći napredak dogodio se u općenito važnom segmentu njegove igre. Zbog činjenice da je Dinamo često prisiljen napadati, potrebni su stoperi koji se osjećaju sigurno u igri nogom.
Perić je prošle sezone bio tek malo iznad stoperskog prosjeka lige (84 posto) u točnosti dodavanja. Uspješnost je podigao za čak pet posto i tako ušao u konkurenciju najboljih. Ne treba zanemariti niti gotovo devet upućenih lopti više po utakmici, što pokazuje rast uloge i povećanje odgovornosti kad Dinamo ima loptu u posjedu. Osim dodavanja, uključujući duge lopte, treba istaknuti još jedan element s kojim je Dinamov posjed dobio na kvaliteti. Iako se radi o igraču od visokom gotovo dva metra, Perić posjeduje sjajnu ravnotežu u vođenju lopte i tehnici. Dugim korakom može stvarati višak izlaskom iz obrane u slučaju brojčane prednosti nad prvom suparničkog linijom, što onda ponovno miješa karte kad Dinamo napusti vlastitu polovicu.
Nimalo nevažno, radi se o ljevonogom stoperu otpornom na presing, što je iznimno rijedak tip igrača na današnjem tržištu i to je posebno zanimljivo u kontekstu reprezentacije koja godinama nema opciju takvog tipa. Uz Dilaverovu sposobnost okomitih proigravanja te spuštanja veznjaka između stopera, Dinamova izgradnja napada dobila je još jednu opciju.
S obzirom na to da je Théophile ušao nespreman u novu sezonu, Perić je promoviran u novog partnera Dilaveru. Nakon što je odigrao svih šest utakmica kvalifikacija za Ligu prvaka, potvrdio se kao startni član prve postave. Možda neizravno, njegove dobre predstave u Europi bile su okidač Bjelici za promjenu formacije i prelazak na 5-3-2 protiv Atalante. Francuzovim povratkom bilo je jasno kako Dinamov trener neće izostaviti stoperski par s kojim je prošle sezone osigurao povijesni rezultat, a opet je Perić u tom trenutku bio u najboljoj formi i odluka je imala sasvim dovoljno argumenata za provedbu.
Spreman za najvišu razinu
Prelaskom u obranu s trojicom, odnosno petoricom igrača, Dinamo je dobio veću ravnotežu u zadnjoj liniji, što je bilo važno jer su ranije suparnici najviše problema stvarali napadajući bočne igrače. Osim što im je dodatni stoper u formaciji mogao čuvati leđa u obrani, svojom prisutnošću davao je više slobode u napadu. Upravo je utakmica protiv Atalante, kad je za prvi gol probio prvu suparničku liniju driblingom i tako omogućio Marinu Leovcu da kasnije napadne šesnaesterac i zabije gol, bila kruna njegovog višegodišnjeg truda i rada..
Iz sljedećih dviju utakmica može se istaknuti jedna potencijalna pogreška u duelu sa Sergijom Agüerom, ali to je bila iznimka naspram niza pozitivnih reakcija protiv Manchester Cityja i Šahtara. Iako zaključak na temelju malog uzorka utakmica može voditi u krivom smjeru, kod Perića nije takav slučaj — nakon što se dokazao kao u Drugoj HNL, Lokomotivi te u HNL-u kao Dinamov igrač, pokazao je kvalitetu sudjelovati na razini Lige prvaka i tako zasluženo postati hrvatski reprezentativac.
Ne samo da je moderan igrač na svojoj polovici, on donosi određene kvalitete koje su u prethodnim kvalifikacijskim dvobojima nedostajale. Status mu nitko ne može oduzeti i ne bi bilo iznenađenje vidjeti ga u prvoj postavi protiv Slovačke, posebno ako dobro odigra večerašnji susret protiv Šahtara. Zadnje utakmice su pokazale, Perić je spreman za najvišu razinu.
xxx
Prema InStatu, najviše izglednih prilika za gol u posljednjem je kolu kreirao Dinamo protiv Intera (10), dok Inter protiv prvaka, kao i Slaven protiv Istre, nisu imali niti jednu jedinu šansu. Dinamo je uputio i najviše udaraca (22, ali samo pet unutar okvira gola), te ostvario najveći postotak posjeda lopte (71,4 posto); Zaprešićani su, s druge strane, imali samo jedan šut. Najpreciznije je dodavala, međutim, Lokomotiva (85 posto), a najnepreciznije Gorica (68 posto). Najviše ključnih dodavanja imao je Dinamo (10, iz 25 pokušaja), najmanje Istra (1/3) i Inter (1/4); Dinamo je također uputio najviše dodavanja u suparnički kazneni prostor (66, od čega 30 točnih) i centaršutova (41, točnih 13). Inter je imao tek 11 dodavanja u suparničkih 16m (šest točnih) i tek 2/3 precizna centaršuta; Varaždin je uputio 13 centaršutova, ali samo jedan je bio točan.
InStatov Igrač kola, Goričin Kristijan Lovrić, kreirao je čak pet izglednih šansi za suigrače i pucao čak devet puta, od čega u šest navrata unutar okvira gola. Dinamov Petar Stojanović dodavao je daleko najviše od svih u proteklom kolu, sa 104 točna od 118 upućenih dodavanja. Najviše ključnih dodavanja imao je Zoran Kvržić iz Rijeke (5/11), najviše centaršutova Stojanović (5/8) i Osijekov Talys (5/10), a najviše dodavanja u 16m Hajdukov Josip Juranović (13/18).
Trojica igrača dobila su po 15 duela: Lokomotivin Fran Karačić (15/21) i njegov suigrač Kristijan Jakić (15/18) te Petar Bosančić iz Istre (15/19). Trojica su imala i po sedam uspjelih driblinga: Lovrić (7/9), Lirim Kastrati iz Lokomotive (7/11) i Josip Mitrović iz Intera (7/14). Riječani Alexander Gorgon i Tibor Halilović imali su po 6/9 uspješnih startova na loptu; Dino Kolinger iz Lokomotive i Franjo Prce iz Varaždina imali su po 17 presječenih suparničkih dodavanja, Einar Galilea iz Istra osvojio je najviše, 16 ‘ničijih’ lopti, a Kolinger je imao i ukupno najviše osvojenih lopti (21).
Najbliže plasmanu u idealnih 11 od igrača ‘ispod crte’ ostali su Dmitro Lopa (Osijek), Joey Suk (Gorica), Joško Gvardiol (Dinamo) i Dino Kolinger (Lokomotiva).
Evo tko je u Momčadi kola, formacija je 4-2-3-1.
Kristijan Kahlina (287), Gorica
Prvi put ove sezone u Momčadi kola. Protiv Hajduka primio jedan gol, ali imao i čak osam obrana, od čega je jedna u InStatovoj kategoriji supersaves. Pokupio 1/1 centaršut ili suparnički pas, dodao 17/25 puta točno.
Petar Stojanović (294), Dinamo
Drugi put u Momčadi kola. Dodavanja, kako je spomenuto, 104/118 (ključna 2/6, u suparnički šesnaesterac 8/13), dueli 4/10, driblinzi 2/6, pet presječenih dodavanja (jedno na suparničkoj polovici) i devet osvojenih ničijih lopti (pet na suparničkoj polovici).
Ante Majstorović (313), Osijek
Dobio najviše defenzivnih duela od svih u kolu (13/16), ukupno 13/19 u duelima; dodavanja 58/68 (1/1 ključno, 0/1 u suparničkih 16m), startovi 2/3, 13 presječnih dodavanja (jedno na suparničkoj polovici), šest osvojenih ničijih lopti (jedna na suparničkoj polovici). Već peti put u Momčadi kola.
Dino Perić (322), Dinamo
Najviše dobivenih zračnih duela (8/9), a ukupno 13/15 u duelima, uz jedan udarac, 1/1 uspjeli dribling, 10 presječenih dodavanja (dva na suparničkoj polovici) i 10 osvojenih ničijih lopti (šest na suparničkoj polovici). Točno dodao 77/89 (0/1 ključno, 1/3 u suparničkih 16m). Četvrti put u Momčadi kola.
Marin Leovac (312), Dinamo
Namjestio tri izgledne šanse za pogodak, triput pucao (jednom unutar okvira gola); dodavanja 69/78 (ključna 2/2, u 16m 6/8), dueli 1/5, startovi 1/1, četiri presječena dodavanja (jedno na suparničkoj polovici), osam osvojenih ničijih lopti (pet na suparničkoj polovici). Prvi put ove sezone u idealnih 11.
Kristijan Jakić (307), Lokomotiva
Također prvi put u idealnih 11. Jednom pucao, točno dodao 67/78 puta (ključno 0/3, u suparničkih 16m 1/4), dobio 15/18 duela, 3/4 driblinga i 4/4 starta na loptu, uz 12 presječenih dodavanja (četiri na suparničkoj polovici) i šest osvojenih ničijih lopti (četiri na suparničkoj polovici).
Mihael Žaper (340), Osijek
Jedan šut, jedan gol. Dodavanja 48/55 (ključno 1/1, u 16m 1/1), dueli 5/7, driblinzi 1/1, statovi 1/1, osam presječenih dodavanja (šest na suparničkoj polovici), dvije osvojene ničije lopte (jedna na suparničkoj polovici). Treći put u Momčadi kola.
Merveil Ndockyt (301), Osijek
Igrao samo drugo poluvrijeme, ono u kojem je odigrao važnu ulogu u Osijekovu preokretu protiv Rijeke (od 0-2 do 3-2). Dvaput pucao, jednom unutar okvira gola, 18/24 puta točno dodao (1/1 ključno, 1/5 u suparničkih 16m), dobio 7/11 duela, 3/3 driblinga, uz jedno presječeno dodavanje i šest osvojenih ničijih lopti (od kojih je pet bilo na suparničkoj polovici). Debitant u Momčadi kola.
Marko Tolić (333), Lokomotiva
Također prvi put u ovom izboru. Dvaput pucao, jednom unutar okvira gola i taj put zabio; usto je i namjestio dvije izgledne šanse. Dodavanja 51/62 (ključno 1/3, u 16m 5/10), dueli 11/17, driblinzi 6/8, startovi 3/3, jedno presječeno dodavanje na suparničkoj polovici i četiri osvojene ničije lopte (dvije na suparničkoj polovici).
Kristijan Lovrić (389), Gorica
Goričkom je Cristianu ovo treća titula Igrača kola ove sezone; nitko drugi nije to bio više od jednom. Također, s ovim kolom se izjednačio s Hajdukovim Ardianom Ismajlijem kao igrač koji se najviše puta (šest) pojavio u Momčadi kola. Osim već spomenutih pet kreiranih šansi i devet udaraca na gol, imao je jedan gol i jednu asistenciju, 18/30 točnih dodavanja (1/2 ključno, 4/10 u 16m), dobio 10/18 duela i 7/9 driblinga te dva presječena dodavanja (oba na suparničkoj polovici) i šest osvojenih ničijih lopti (pet na suparničkoj polovici).
Jairo (295), Hajduk
Dobio najviše napadačkih duela od svih u kolu (12/22) i namjestio dvije izgledne prilike za gol, dvaput pucao i jednom zabio. Dodavanja 23/34 (ključna 1/4, u 16m 0/3), dueli 13/24, driblinzi 2/2, startovi 1/1, dva presječena dodavanja i dvije osvojene ničije lopte (obje na suparničkoj polovici). Četvrti put u Momčadi kola.
