„Sam sebe sam doveo u Istru“, rekao je. „Oni su vjerojatno i zaboravili na mene, mislili su da ću u mirovinu, da neću više braniti, ali meni još nije dosta. Želio sam braniti, i dalje volim ovo raditi.“ Branio je kao amater u Opatiji, u trećoj ligi, i zamolio svog trenera golmana da se raspita žele li ga možda opet na Drosini. „Našli smo se i kroz prijateljski razgovor sve dogovorili za nekoliko minuta. Nije mi bio važan ni novac, vodili su me prije svega sportski motivi.“

Iveša ne priča o onome što se dogodilo ove zime, kad se iz Opatije vratio u Istru – ovaj je citat otprije dvije i pol godine, kad je učinio to isto, a zatim postao heroj u domaćem remiju protiv Dinama.

Nije Iveši ni to bio prvi put da se vraća: rođeni Puležan branio je još u ‘staroj’ Istri, a i u ovoj dok se zvala Pula. Prije 13 i pol godina vratio se tako iz NK Žminja. Nekoliko godina kasnije završio je u turskoj ligi, zabijale su mu veličine poput Didiera Drogbe i Roberta Carlosa, ali je mnogim veličinama i skidao zicere; šest i pol godina te više od 200 prvenstvenih utakmica za Elazığspor i Eskişehirspor bila je njegova turska bilanca prije nego što je u ožujku 2015. osvanuo u Opatiji, a na ljeto te godine opet u Istri.

Branio je prilično dobro na Drosini, ali konkurent mu je bio talentirani, 18 godina mlađi Ivica Ivušić i sasvim je logična bila odluka kluba da forsira njega, pa je Iveša ljetos otišao. On je samo htio braniti – prva ili treća liga, bilo mu je manje bitno. No, Ivušić je u nekom trenutku potkraj prošle godine prestao trenirati zbog nagomilanih dugovanja i zatražio ‘papire’; u siječnju je, na iznenađenje mnogih površnih pratitelja HNL-a, završio u Olympiakosu. Momčad je ostala samo na jednom golmanu, neiskusnom Marijanu Ćoriću, i trebala je Vanju. Tko je koga ovaj put nazvao manje je bitno.

Halo, kralju…

Nastupom protiv Lokomotive Iveša je postao najstariji igrač u povijesti HNL-a, ispred dotadašnjih rekordera Jakova Suraća i Davora Vugrinca: na taj mu je dan bilo 40 godina, šest mjeseci i 27 dana. To mu čak nije niti jedini rekord koji sada drži, jer nikad u domaćoj ligi nije zaigrao viši igrač: Iveša je ljudina, iako i ne samo zato što doseže 205 centimetara.

„Crnoga smo đavla ugrizli za muda“, kaže transparent koji nevelika grupa Demona drži na svakoj domaćoj utakmici. I zaista, ono što Darko Raić-Sudar i suradnici rade u Puli opire se svakoj vjerojatnosti i logici. Vjerojatno i za Istrina trenera neki u gradu misle da je „neobičan oblik ljudskog stvorenja“, kako pjeva Goran Bare, zbog svega što je učinio i čini za opstanak kluba.

Teško da bi vam i onaj kome je to posao znao napamet reći koliko je igrača od početka sezone napustilo klub – više od 20 sigurno – i na prste jedne ruke možete nabrojati one koji su tu bili i ljetos, a zapravo su samo Tomislav Čuljak te Aljoša Vojnović, koji je na posudbi iz Osijeka, bili i ostali starteri. Sve ostalo se promijenilo; Istra je ove zime preko posudbi i free transfera potpisala gotovo cijelu novu momčad, iako se debelo u siječnju, kad su sve druge momčadi već bile na pripremama, još nije znalo ni hoće li uopće nastaviti natjecanje u ligi.

Kako joj je to pošlo za rukom možemo samo zamišljati.

„Halo, Matas, kralju, aj dođi kod nas. Vidim da ti ovi ne daju igrat, a bolje da si u HNL-u nego u trećoj talijanskoj ligi. Pa ipak si ti reprezentativac…“

„Isss, čuj reprezentativac… Sreće ti, ko danas nije… Aj pitaj gazdu, ne igra se ni meni s onim nekim arkanđelima njegovim.“

Pa onda na direktnoj liniji s Turskom.

„Slušaj, Darko, dat će ti Mateija… Ne, ne onog iz Rijeke, ovo je drugi, čovjek igrao za repku… U čemu je caka, pitaš, šta ne valja s njim? E jebiga, kume, poklonjenom igraču se ne gleda u zube. Oćeš nešto džabe i onda pitaš takvo nešto – uzmi ili ostavi… Dobro, dobro… Slušaj, evo kaže čovjek da moraš s njim uzet i ovog nekog Brazilca što imaju na lageru… Ma, top igrač, top!“

Pa onda u potragu za napadačem.

„Di si bio, na Maldivima? O, pa ima se, može se… I kakve su plaže? Šta kažeš, igro si nogomet tamo zadnje dvije sezone? Daj, mene si našo… Ne šališ se… A dobro, dođi, šta ima veze…“

Uno di noi

Za razliku od ovih izmišljenih citata, ovaj je stvaran: „Osjetio sam da je moja dužnost da se vratim i dam svoj doprinos spašavanju kluba“, rekao je uno di noi Demon Ivan Zgrablić, potpisavši za Istru nakon što je dobio ispisnicu iz Cibalije. Ne plaćaju ga ondje, neće ga plaćati ni ovdje, ali njemu to nije najvažnije: „Dao sam riječ svojim Demonima da ću se vratiti i to ne bih prekršio ni za kakav novac ovoga svijeta. Imao sam neke ponude koje su financijski puno bolje. Presudila je moja ljubav prema klubu koji je u teškoj situaciji i svjestan sam da plaću neću dobiti idućih mjeseci.“

Vratili su se lokalni momci Iveša, Zgrablić, Goran Roce, Andrea Ottochian; nekoliko je igrača došlo na posudbe iz raznih klubova, među njima Kristijan Jakić i Ivan Antunović; njihov klub, Lokomotiva, nije to uvjetovao time da ne mogu igrati protiv onoga tko ih plaća, kao što je to, primjerice, napravio Osijek s Vojnovićem. Obojica su prošlog vikenda zaigrala u prvom sastavu i Istra je pobijedila.

Momčad skupljena baš zbrda-zdola i u hodu, bez ozbiljnih zimskih priprema i bez ikakvih garancija da će klub biti u stanju ne samo išta platiti, nego uopće završiti sezonu, pobijedila je momčad sastavljenu od top talenata poput Lovre Majera i prekaljenih macana kao što je Ivan Krstanović. Darko Raić-Sudar, ne tako davno pomoćnik Gorana Tomića u Istri, pobijedio je bivšeg šefa, a Lokomotive rezerve sudjelovale u pobjedi nad prvom ekipom.

Momčad otpadaka koje nitko nije htio crnoga je đavla ugrizla za muda. I ne sumnjajte da će nastaviti gristi, s najvećim i najstarijim igračem među vratnicama.

XXX

Istra je ostvarila pobjedu koja za nju ima veliko simboličko značenje, a Iveša je postavio novi rekord koji će vjerojatno oboriti već idućeg vikenda. U malom je derbiju Osijek pobijedio Rijeku nakon što je utakmica vrlo rano prelomljena isključenjem Darija Župarića, a u velikom su derbiju Hajdukovi junaci bili Karlo Letica, Franck Ohandza i trener Željko Kopić. Slaven je relativno rutinski dobio Cibaliju, a Rudeš pomalo iznenađujuće Inter.

Zaprešićki bekovi Antonio Bosec i Petar Mamić ispaljivali su centaršutove kao da im o tome život ovisi – zajedno su ih uputili 24, ali samo pet preciznih – dok je Domagoj Pavičić u Osijeku dobio čak 23/31 duela, od toga 16/21 napadačkih. Filip Benković je dobio 14/14 zračnih, a Ohandza tek jedan od svojih 20 u zraku.

Prilikom sastavljanja Momčad kola našli smo se u problemu jer naprosto nismo imali koga staviti na lijevog beka, neovisno o formaciji. Naprosto su svi lijevi bekovi proteklog vikenda ostvarili InStat Index znatno niži od top igrača na svim drugim pozicijama. Dinamov Jan Lecjaks ostvario je za nijansu viši od Hajdukova Andrea Fomitschowa i Rijekina Leonarda Zute, pa se on našao u idealnih 11 s najmanjim Indexom u Momčadi kola otkako s InStatom pratimo HNL.

Blizu plasmana u Momčad kola bili su još Tongo Doumbia, Amir Rrahmani, Dani Olmo (svi Dinamo), Josip Čondrić i Mario Budimir (Rudeš), Mateo Barač (Osijek) i Savvas Gentsoglou (Hajduk).

Evo tko je u idealnih 11, formacija je 4-2-3-1.

Karlo Letica, Hajduk (293)

Četiri obrane, 3/3 presječene lopte (suparničkih dodavanja ili centaršutova), 26/28 točnih dodavanja i clean sheet. Već četvrti put u Momčadi kola.

Alen Grgić, Osijek (267)

Debitant u Momčadi kola. Dva udarca, jedan gol; dodavanja 40/48 (1/2 u suparnički šesnaesterac), dueli 11/20, driblinzi 2/4, startovi 1/2, četiri presječena suparnička dodavanja.

Mile Škorić, Osijek (315)

Prvi Osijekov igrač ove sezone s titulom Igrača kola, a treći put u idealnih 11. Dobio 11/12 duela i 2/3 starta na loptu te 10 puta presjekao suparničko dodavanje. Upisao 72 točna dodavanja od 78 upućenih (2/2 ključna, 3/4 u kazneni prostor), jednom i pucao na gol.

Filip Benković, Dinamo (279)

Ovo mu je već deveto pojavljivanje u Momčadi kola, nitko drugi u ligi nema više od sedam. Ukupno 18/20 dobivenih duela, 2/4 uspješna starta na loptu, 10 presječenih suparničkih lopti te 41/50 točnih dodavanja.

Jan Lecjaks, Dinamo (224)

Dodavanja 33/48 (1/2 ključno, 2/4 u šesnaesterac), dueli 9/18, driblinzi 0/3, startovi 4/6, četiri presječena dodavanja. Vjerovali ili ne, Čeh je sedmi put ove sezone u Momčadi kola.

Arijan Ademi, Dinamo (294)

Nastavlja s odličnom formom, treći put u ovom izboru. Dva udarca na gol, 35/38 točnih dodavanja (2/2 ključna, 2/2 u šesnaesterac), 12/18 dobivenih duela, 3/5 driblinga, 3/3 uspješna starta na loptu i osam presječenih suparničkih pasova.

Tomislav Mazalović, Inter (261)

Dodavanja 72/84 (ključna 1/3, u šesnaesterac 1/4), dueli 17/21, driblinzi 1/1, startovi 4/5 i 11 presječenih dodavanja, od čega četiri na suparničkoj polovici terena. Prvi put u Momčadi kola.

Eros Grezda, Osijek (252)

Drugi put u Momčadi kola, iako se u više navrata našao nadomak njoj. Ovaj put imao je 29/32 točnih dodavanja (3/4 ključna, 3/5 u kazneni prostor), 8/26 dobivenih duela, 3/8 uspjelih driblinga, 1/2 uspješna starta i jedno presječeno suparničko dodavanje, uz jedan šut.

Domagoj Pavičić, Rijeka (277)

Tri udarca, jedan gol; dobio 23/31 duela (16/21 u napadu), 9/11 driblinga, 3/5 startova na loptu, tri presječena pasa, 39/51 točnih dodavanja (1/2 ključno, 3/8 u šesnaesterac). Četvrti put u idealnih 11.

Gabrijel Boban, Osijek (259)

Dodavanja 14/18 (1/1 ključno, 0/1 u šesnaesterac), jedna asistencija, dva udarca na gol, 5/19 dobivenih duela, 2/3 driblinga, 0/5 startova na loptu, četiri presječena suparnička dodavanja. Četvrti put u Momčadi kola.

Franck Ohandza, Hajduk (269)

Da napadač ne mora nužno dobiti puno duela niti često biti u kontaktu s loptom da bi odigrao dobro – pogotovo ako igra presing – potvrđuje i primjer Hajdukova Kamerunca. Uz pogodak koji je presudio derbi, on je upisao tek 3/7 točnih dodavanja (0/2 u šesnaesterac), a izrazito je patio u duelima s tek 6/31 dobivenih (1/20 zračnih); uspješnih driblinga 5/8, startova na loptu 0/1, dva presječena suparnička dodavanja.