Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Vojnik kluba

Pa dobro, Mance, zar ti uvijek moraš bit najluđi? + Momčad kola

Zadnja izmjena: 26. rujna 2018. Nel Pavletic/PIXSELL

Kulisa subotnje utakmice u Kranjčevićevoj ulici između Lokomotive i Rijeke bila je očekivano jednolična. Da na bočnoj, gostujućoj tribini navijanjem atmosferu nije podizalo nekih stotinjak pripadnika Armade, bila bi to još jedna od onih klasičnih HNL-ovskih utakmica u kojima se gledatelj može zabavljati slušanjem doskočica i uputa koje si akteri na terenu, ali i mimo njega, međusobno dobacuju.

Međutim, kada je u 52. minuti sudac Duje Strukan dosudio najstrožu kaznu za domaćine, usput pokazavši crveni karton Rijekinu Robertu Punčecu, stvar se dodatno naelektizirala.

“Da vidimo”, skretao je pozornost u tom metežu televizijski komentator. “Još je nekog s klupe udaljio sudac Strukan…”. I čim su te riječi izgovorene, svakom iole aktivnijem gledatelju Prve HNL bilo je jasno o kome je riječ, čak prije nego što je snimatelj u kadru ulovio ‘osumnjičenika’. A dok ga je ulovio, Rijekin pomoćnik sportskog direktora Ivan Mance već je odrađivao svoj walk of hate prema svlačionici.

Teško je više utvrditi koji je to put da se taj scenarij ponavlja unazad pet godina otkako je Mance preuzeo tu funkciju, ali sam siguran da je u pitanju apsolutni rekord s kojim se možda može donekle usporediti tek Krunoslav Rendulić i njegova frekvencija od barem dva isključenja po sezoni koju je jedno vrijeme održavao.

Premda Mance svoju funkciju shvaća vrlo ozbiljno, nema zapravo nikakvog valjanog razloga da zamjenik sportskog direktora bude na klupi tijekom utakmica

Mance je svakako zanimljiv čovjek iz sjene u HNK Rijeci. Iako je dijete grada, svoju profesionalnu vratarsku karijeru započeo je u Varteksu, da bi se u Rijekinu dresu pojavljivao u dva navrata; prvo kao zamjena Draganu Žiliću i Velimiru Radmanu, a onda i u sezoni 2012./13., kada je kratko vrijeme kotirao i kao prvi vratar. Zapravo je većinu profesionalne karijere proveo u ulozi rezerve, a ozljeda je te 2013., kada je aktualni projekt jake Rijeke počeo dobivati svoje konture, značila i da će sa samo 30 godina okončati karijeru. No, nije dugo bio bez posla; odmah je preusmjeren u klupske strukture kao pomoćnik sportskom direktoru i klupskoj ikoni Srećku Juričiću. Međutim, njegova se operativa jako brzo pokazala u jednom drugom segmentu.

Mance je ‘štemer’ s klupe čiji je, kako se čini, osnovni zadatak vršiti pritisak na suce — i to gotovo svim raspoloživim sredstvima. I on ga obavlja revnošću vjernog vojnika kluba.

Laje, ali ne grize

“U 83. minuti Mance je isključen zbog napuštanja tehničkog prostora i obraćanja riječima: ‘što to radite, kako sudite, kako vam nije neugodno’”, kaže jedan članak. “U zapisniku utakmice sudac je upisao da je Mance u 57. minuti sucima rekao: ‘Jebem vam mater lopovsku’”, piše drugi članak u izvještaju s derbija Rijeke i Dinama na Maksimiru, samo dva tjedna nakon što je također bio isključen u Koprivnici.

Ciklus se redovito ponavlja, što sugerira da u klubu možda i odobravaju te Manceove metode i računaju s njima. Dok je ove subote Punčec sporo izlazio s terena, Matjaž Kek je situaciju ispraćao svojim tradicionalno špricerskim pogledom, čija se ekspresija mijenja samo u ekstremnim situacijama. Mance je, pak, sirova ekspresija nasuprot toj kamenoj introspekciji, on i Kek djeluju kao yin i yang u riječkom nastupu.

Teško se, međutim, oteti dojmu da je to sve tako i zamišljeno i proračunato. Jer premda Mance svoju funkciju shvaća vrlo ozbiljno, pa tako u svojim (čestim) obraćanjima javnosti redovito sebe ubraja u one “koji su stvarali najveću Rijeku u povijesti riječkog nogometa”, nema zapravo nikakvog valjanog razloga da osoba koja je po funkciji zamjenik sportskog direktora bude na klupi tijekom utakmica. Niti je ijedan drugi zamjenik sportskog direktora toliko eksponiran u javnosti, a, evo, i uz sam teren.

Mance tako neće propustiti psovati suce i sustav na derbiju, ali će se onda za potrebe kamera ‘miriti’ s Dinamovim Tomislavom Svetinom; skakat će pred suce na svaku sumnjivu odluku, galamiti na njih i nerijetko vrijeđati, ali će zato pohitati prekoriti navijače kad, kao i u subotu, prozovu igrače zbog nedostatka zalaganja, rekavši da “na taj način sigurno neće pomoći Rijeci da bude bolja”.

Ironično, jer upravo je taj način — samo usmjeren protiv sudaca — najvidljiviji Manceov doprinos današnjoj Rijeci.

Pritom je on karikirano utjelovljenje mentaliteta koji “laje, ali ne grize” po kojem je klub u eri Damira Miškovića postao prepoznatljiv kada je u pitanju odnos prema ostatku nogometnog establišmenta čiji je dio. Rijeka je doista često zakinuta sudačkim odlukama i zbog toga se s pravom buni, ali te su demonstracije revolta u pravilu tek predstave za javnost — od onih kad gazda teatralno daje ostavke na službene funkcije u savezu, potpisujući ih jednom rukom, a drugu držeći spremnom za ‘pomirenje’, pa do onoga što redovito na klupi prezentira zamjenik sportskog direktora. Jedina je razlika što se njegova glava brže usije, a sporije ohladi.

Svakom je vladaru, uostalom, potrebna i dvorska luda.

***

Najviši prosječni InStat Index u prošlom je kolu ostvario Hajduk, a još su Dinamo i Lokomotiva bili značajno ‘jači’ od prosjeka lige, pa nije čudo da samo te tri ekipe imaju predstavnike u Momčadi kola. Po InStatu su, u odnosu na svoje uobičajene izvedbe, najviše podbacili Osijek i Rijeka. Najviše šansi za gol po InStatu je napravio također Hajduk (12) unatoč posjedu lopte protiv Istre od samo 43,9 posto, dok je Gorica pobijedila u Gradskom vrtu bez da je stvorila ijednu izrađenu priliku (njen suparnik ih je, doduše, imao samo dvije).

Što se tiče individualnih zanimljivosti u pojedinim statističkim kategorijama, najviše šansi namjestio je Slavenov dvojac Rodrigue Bongongui i Stipe Bačelić-Grgić, po četiri, dok je najviše udaraca na gol uputio Osijekov Petar Bočkaj, šest. Najviše točnih dodavanja uputio je Slavenov Miloš Vidović, 77 (uz 93 posto uspješnosti), a onih ključnih Dinamov Damian Kądzior (6/11); Poljak je usto imao i čak 24 pokušaja dodavanja ili centriranja u suparnički kazneni prostor, od kojih je 12 bilo precizno. Najviše uspjelih driblinga imali su Ezekiel Henty (Osijek, 9/12) i Domagoj Pavičić (Rijeka, 9/10), a uvjerljivo najviše uspješnih startova na loptu Istrin Petar Rubić (9/12). Najviše presječenih suparničkih dodavanja upisao je Rijekin Momčilo Raspopović (13), a najviše osvojenih lopti Slavenov Vinko Međimorec (15).

Mimo idealnih 11, najbliže ulasku u Momčad kola bili su Kristijan Kahlina (Gorica) te Hajdukovi Jairo i Josip Juranović.

Evo tko je u Momčadi kola, formacija je 4-4-2.

Ivo Grbić (332), Lokomotiva

Četiri obrane protiv Rijeke, od čega dvije u InStatovoj kategoriji supersaves. Usto je pokupio 5/5 centaršuteva ili suparničkih dodavanja na koje je izašao i dodavao s preciznošću 28/32. Prvi put u idealnih 11.

Sadegh Moharrami (302), Dinamo

Treći put u ovom izboru, jednom je već bio i Igrač kola. Iako je jedna njegova defenzivna pogreška dovela do gola, dobio je najviše duela od svih proteklog vikenda (20/30), prvi i u kategoriji duela na zemlji (17/26). Osim toga je imao 50/60 točnih dodavanja (0/1 ključno, 2/4 u suparničkih 16m), 8/8 uspjelih driblinga, 5/6 uspješnih startova na loptu i šest presječenih suparničkih dodavanja.

Denis Kolinger (288), Lokomotiva

Drugi put u Momčadi kola. Dodavanja 41/49 (1/1 ključno), dueli 8/12, driblinzi 1/1, startovi 2/2, osam presječenih suparničkih dodavanja, jedan udarac na gol.

Marko Lešković (291), Dinamo

Treći put u Momčadi kola. Dvaput pucao, jednom zabio; imao 61/65 točnih dodavanja, 6/11 dobivenih duela i tri presječena suparnička dodavanja.

Toni Datković (327), Lokomotiva

Jedan šut, jedan gol; dodavanja 40/46 (1/2 ključno, 1/2 u suparnički šesnaesterac), dueli 4/7, driblinzi 2/3, startovi 1/1, tri presječene lopte. Drugi put u idealnih 11.

Damian Kądzior (354), Dinamo

I on je drugi put ovdje. Ovaj put upisao jedan pogodak i dvije asitencije, a četiri puta je pucao (triput unutar okvira gola). Dodavanja 50/63 (ključna 6/11, u šesnaesterac 12/24), dueli 7/12, driblinzi 2/3, startovi 1/1.

Hamza Barry (320), Hajduk

Dodavanja 29/34 (1/1 ključno, 1/2 u šesnaesterac), dueli 12/18, driblinzi 2/3, startovi 3/4, tri presječene suparničke lopte i jedan šut. Treći put ove sezone u Momčadi kola.

Mario Burić (297), Lokomotiva

Pokupio najviše ‘ničijih’ lopti — 13, od čega osam na suparničkoj polovici terena;  jednom pucao, stvorio tri šanse za gol i asistirao kod oba Lokomotivina pogotka. Dodavanja 47/50 (ključna 2/2, u šesnaesterac 5/6), dueli 1/4, šest presječenih dodavanja. Debitant u Momčadi kola.

Ádám Gyurcsó (311), Hajduk

Strijelac dvaju pogodaka protiv Istre pet puta je pucao, od čega triput unutar okvira gola, a kreirao je i dvije gol šanse. Dodavanja 19/22 (6/7 u suparničkih 16m), dueli 2/6, driblinzi 1/1, startovi na loptu 1/4, tri presječena dodavanja (dva na suparničkoj polovici terena). Prvi put ove sezone u idealnih 11.

Mirko Ivanovski (339), Hajduk

Četiri puta pucao, triput unutar okvira gola, dvaput u mrežu. Usto je kreirao i dvije gol šanse. Dodavanja 16/24 (1/1 ključno), dueli 9/29, driblinzi 0/2, startovi 1/1. Prvi put ove sezone u Momčadi kola.

Bruno Petković (375), Dinamo

Osim što je zabio dva gola (iz pet udaraca, tri unutar okvira gola), Petković je stvorio i dvije šanse za svoje suigrače. Dodavanja 29/40 (5/5 ključnih), dueli 19/28, driblinzi 2/4, startovi 2/3, jedno presječeno suparničko dodavanje. Prvi put u idealnih 11 i odmah Igrač kola.

Ne propusti top članke