Zašto je Dinamo katastrofalno loše posložen + prilično neobična Momčad kola

Bez More nema tko voditi igru

Nikola Jurčević neće imati previše posla oko sastava za utakmicu polufinala Kupa protiv Rijeke. Jednostavno, doktori će mu izdiktirati sastav i igrat će oni koji budu zdravi, a takvih nema previše na raspolaganju.

Kad se nagomilaju ozljede, onda je logično postaviti pitanje rada klupskih liječnika, kondicijskih trenera, doziranja minuta ili taktičke periodizacije koju je trener isplanirao prije početka sezone. Međutim, nekad se stvari u nogometu dogode unutar okvira nepredvidljivoga.

Tako je Nikola Moro teško ozlijedio ligamente na utakmici mlade reprezentacije, a Marko Lešković je slomio čeljust u utakmici protiv Intera, kada je Mato Grgić umjesto lopte volejom pogodio njegovu glavu. Nogomet je omeđen kaosom i takve se stvari ponekad dogode. Međutim, poanta nogometa je iskontrolirati kaos dobrim planiranjem i obično dvije mehaničke ozlijede ne bi trebale poljuljati momčad koja ima dovoljno budžeta da plati Izeta Hajrovića iako na njegovim pozicijama već ima Danija Olma i El Arabija Hillela Soudanija i dovoljno talenta da Ante Ćorić cijelu sezonu grije klupu. Pa ipak, Jurčević je u problemu jer, trošeći pažnju i energiju u kaosu koji nema veze s nogometnim terenom, u Dinamu nisu dobro planirali kako bi olakšali treneru da iskontrolira kaos.

Lešković, iako solidno plaćen i pompozno najavljivan, prije sezone je bio tek treća opcija na stoperu što je luksuz kakav sebi ne može priuštiti nijedan hrvatski klub. Danas, njegovom ozljedom, Jurčević na stoperskoj poziciji ima propuh.

Leonardo Sigali je bio jedan igrača koji je svojim stilom igre savršeno odgovarao uvjetima pod kojima Dinamo igra u HNL-u i odrađivao je puno više i nevidljivog i prljavog posla nego je dobivao zasluga, ali je prodan na zimskom prijelaznom roku. Nije bio možda savršen igrač i nije bio vrhunski talent, ali je bio koncepcijski iznimno važan faktor u Dinamovoj igri. Za razliku od njega, Filip Benković je elitni stoperski talent i ponajbolji igrač lige, ali on ima već kronične probleme s ozljedama zbog kojih je sasvim neizvjesno koliko će biti spreman za finiš sezone i hoće li mu eventualno požurivanje oporavka ugroziti ostatak karijere. Dakle, bez Leškovića je Jurčeviću na poziciji stopera ostao samo Amir Rrahmani, a njemu će pomagati Dino Perić koji je također povučen iz Lokomotive, ali na njega u Dinamu nisu ozbiljno računali prije sezone i on je bio zamišljen kao opcija koja će popuniti broj na treningu.

Kaos u izgradnji napada

Imati Rrahmanija kao četvrtu opciju na stoperu nije uopće loše. Čovjek je u HNL okvirima sasvim pristojan stoper koji će odraditi svoje defenzivne zadatke i kojeg je racionalno imati na klupi za rotaciju. Međutim, on svojim karakteristikama nije komplementaran onome što Dinamo koncepcijski traži na toj poziciji. I zato, ako pustiš Sigalija i ako znaš da Benkovića moraš štedjeti ako planiraš zaraditi na njemu, onda moraš znati da si samo jednu ozljedu udaljen od toga da ti igru iz zadnje linije vodi Perić, a to je problem ako imaš ambicije kakve ima Dinamo.

Još je veći problem ako se istovremeno ozljedi Nikola Moro jer Dinamo sada nema nijednog dodavača lopte u prve dvije faze posjeda.

Jurčević i dalje ima vrhunsku individualnu klasu u napadu. Doduše, u zadnje četiri utakmice bez Soudanija Dinamo je osvojio samo dva boda, ali u zadnjoj trećini i dalje ima Olma ili Marija Gavranovića koji će stvoriti nešto ni iz čega, a s klupe može uvesti Ćorića ili Amera Gojaka, koji su sposobni stvarati prilike. Međutim, bez More nema nikoga tko je sposoban stvarati igru, povezivati konce i kontrolirati stvari na terenu. Prodajom Domagoja Antolića – koji, baš kao i Sigali, nije bio elitni talent i vrhunski igrač, ali je svojim karakteristikama bio koncepcijski iznimno bitan – u veznoj liniji kao opcije ostaju Arijan Ademi i Tongo Doumbia. Kad istovremeno u obrani igraš bez Sigalija i Benkovića, daleko najbolji dodavač lopte sve do zadnje trećine je vratar Dominik Livaković. A za klub koji ima sredstva koja Dinamo ima i za klub koji ima financije kakve Dinamo ima, to je katastrofa.

U zadnjih 50 nastupa Nikola Moro po utakmici ima 62 dodavanja s 83 posto uspješnosti, četiri driblinga sa 70 posto uspješnosti, 1,9 udaraca i 2,2 ključna dodavanja uz vrlo dobre postotke uspješnosti. Međutim, Moro svakom utakmicom sve više sazrijeva i pretvara se u dominantnog Dinamova playmakera koji je ključan faktor protiv protivnika koji se povuku u duboke obrane.

Recimo, protiv Rudeša je imao 86 dodavanja s 91 posto uspješnosti, četiri uspješna ključna dodavanja i četiri driblinga. On je onaj koji na terenu ima ulogu staviti kaos pod kontrolu, on ubrzava posjed lopte i tako dovodi ove naprijed u pozicije u kojima mogu iskoristiti svoj individualni talent u povoljnoj situaciji. A bez More u Dinamu nema tko voditi igru. U moru skupih i razvikanih opcija u zadnjoj trećini nema nijedan igrač sličnog profila. A kada uz to nemate stopera koji će pomoći Ademiju u distribuciji lopte, onda je to katastrofa i Jurčevića čeka priličan kaos u pokušaju izgradnje napada kroz prve dvije faze posjeda.

Rezultat tog kaosa su utakmice poput one u Zaprešiću, u kojoj Dinamo jednostavno nije mogao dovoljno kvalitetno dovući loptu do zadnje trećine gdje bi netko golim talentom riješio utakmicu kao već toliko puta ove sezone.

Loše planiranje

Međutim, ovaj put nije kriv samo trener. Ne samo da Jurčević nije dovoljno dugo na klupi da bi ga se moglo kriviti za nedostatak mehanizama, nego ni momčad nije dovoljno dobro složena. Prošle se sezone u InStat Momčadi kola pojavio čak 31 Dinamov igrač. U dosadašnjem tijeku ove sezone ih je bilo samo 16, a među njima su Antolić, Sigali i Junior Fernándes. Kad se oduzmu još i Moro i Lešković, dolazi se do zaključka da je ova momčad loše uravnotežena i sasvim neadekvatno planirana.

Problem ponovo nije u talentu jer onaj tko može na klupi držati Ćorića i Gojaka bez da ih razvija i dovesti Hajrovića na nedefiniranu poziciju itekako ima talenta na raspolaganju. Problem je u koncepcijskim odlukama koje su donošene u planiranju potreba momčadi. Dinamo nije prodavao igrače zbog nekih nemoralnih ponuda i nisu se zato otvarale rupe izvan platne moći kluba. U Upravi su se naprosto rješavali onih za koje su mislili da su nepotrebni, a dovodili su igrače koji su ili koncepcijski neodgovarajući ili se već podudaraju s igračima koje imaju na raspolaganju.

Nogomet je omeđen kaosom, a ponekad se zbog loših odluka nađete samo dvije ozljede od katastrofe. Sreća je za Dinamo to što su Hajduk i Rijeka po pitanju budžeta još uvijek stepenicu ispod, a istovremeno su bili prisiljeni prodali svoje najbolje igrače zbog jakih ponuda te su time sami sebi stvorili jednake koncepcijske probleme. U suprotnome, razlika od osam i devet bodova bi bila prilično manja, a prvenstvo mnogo uzbudljivije.

XXX

Brojke, odnosno InStat Indexi ostvareni u posljednjem, 27. kolu HNL-a prilično su skromni. Od svih 10 momčadi koje su prošlog vikenda bile u akciji, po InStatu je jedino Rudeš odigrao značajno bolje od svog prosjeka; Osijek i Cibalia bili su ‘tu negdje’, na svojoj uobičajenoj razini, a svi ostali bitno slabiji – najslabiji među njima sudionici Jadranskog derbija, Hajduk i Rijeka. Ta utakmica nije zapravo bila toliko nekvalitetna koliko je bila rascjepkana i igrana na skučenom prostoru, gdje nitko nije došao do pretjeranog izražaja individualnim potezima.

Što se pojedinačnih statističkih zanimljivosti tiče, spomenimo da je Hajdukov Said Ahmed Said imao čak 47 duela, daleko najviše od svih, od kojih je dobio 17. S druge strane, Rijekin Antonio Čolak zabilježio je daleko najviše izgubljenih lopti (25), ali i najviše napravljenih prekršaja (sedam). Hajdukov Zoran Nižić osvojio je uvjerljivo najviše ‘ničijih’ lopti, njih 24, dok je najviše presječenih suparničkih dodavanja imao Mato Grgić iz Intera, 18.

Najbliže uvrštavanju u idealnih 11, a opet neposredno ‘ispod crte’ bili su golmani Marko Malenica (Osijek) i Simon Sluga (Rijeka), zatim Lovro Majer iz Lokomotive i Tomislav Mazalović iz Intera.

Evo tko je u Momčadi kola. Formacija za koju smo se odlučili kako bismo potrpali što više onih s višim Indexima u idealnih 11 je 4-3-2-1.

Ante Mrmić, Inter (288)

Četiri obrane, od čega tri one koje InStat klasificira kao ‘supersaves’. Pokupio 6/6 centaršutova ili suparničkih dodavanja, dodavao s točnošću 23/32. Drugi put u Momčadi kola.

Alen Grgić, Osijek (263)

Iako je dobar dio utakmice proveo na krilu, za njega smo našli mjesto na desnom beku. Triput pucao, nijednom unutar okvira gola; dodavanja 19/27 (2/2 ključna, 4/5 u suparnički kazneni prostor), dueli 9/16, driblinzi 2/7, startovi na loptu 1/2, tri presječena dodavanja. Drugi put u ovom izboru.

Toni Borevković, Rudeš (265)

Dodavanja 48/52, dueli 7/7, startovi na loptu 2/2, šest presječenih suparničkih dodavanja. Prvi put u idealnih 11.

Denis Kolinger, Lokomotiva (305)

Prvi put u ovom izboru i odmah Igrač kola, mada s InStat Indexom koji inače ni u snu nije dovoljan za tu titulu. Dominantan u duelima (17/20), osim toga 1/1 uspjeli dribling, 0/1 uspješni start na loptu, šest presječenih pasova, 37/49 točnih dodavanja (1/1 ključno, 1/2 u suparnički šesnaesterac), jedan udarac, jedan gol.

Jan Lecjaks, Dinamo (254)

Vjerovali ili ne, ovo mu je već osmi put u idealnih 11. Dodavanja 37/45 (u šesnaesterac 0/2), dueli 10/14, driblinzi 3/6, startovi 1/1, devet presječenih dodavanja (tri na suparničkoj polovici terena).

Arijan Ademi, Dinamo (286)

Četvrti put u Momčadi kola. Dodavanja 43/47 (1/2 ključno, 1/2 u šesnaesterac), dueli 14/22, driblinzi 1/1, startovi na loptu 5/9, osam presječenih dodavanja (tri na suparničkoj polovici), jedan udarac na gol.

Einar, Rudeš (273)

Debi u ovom izboru ne samo za njega osobno, nego za bilo koga iz Rudešove legije Španjolaca. Imao je najviše dobivenih duela od svih u ligi (21/32); osim toga je upisao jedan udarac, 54 točnih dodavanja (iz 61 pokušaja), 0/1 uspjeli dribling, 4/6 uspješnih startova na loptu i sedam presječenih suparničkih pasova.

Benedik Mioč, Osijek (278)

Točnih dodavanja 39/46 (ključnih 1/1, u šesnaesterac 1/1), dobivenih duela 9/15, driblinzi 3/4, startovi 3/3, devet presječenih suparničkih dodavanja. Drugi put u Momčadi kola.

Karlo Kamenar, Rudeš (286)

Još jedan iz Rudeša, s tim da je njemu ovo već treći put. Čak sedam puta je pucao na gol, od čega dvaput unutar okvira gola; nije zabio, ali je zabilježio jednu asistenciju. Dodavanja 35/45 (u šesnaesterac 4/7), dueli 14/32, driblinzi 4/9, startovi 5/8, presječene lopte 1/2.

Dmitro Lopa, Osijek (294)

Osim što je zabio gol, još je jednom pucao, 28 puta točno dodao (iz 33 pokušaja; 1/3 ključno, 3/6 u šesnaesterac), dodavanja 9/22, driblinzi 9/12, startovi 0/3, presječena dodavanja 1/2. Prvi put ove sezone među idealnih 11.

Mirko Marić, Osijek (269)

I njemu je prvi put – u ovom kolu imamo, dakle, čak petoricu debitanata. Svoje mjesto zaslužio je pogotkom (četiri udarca, tri unutar okvira gola) te ostalom statistikom koja uključuje 18/22 točnih dodavanja (1/1 ključno, 1/2 u šesnaesterac), 15/23 dobivenih duela, 1/2 uspjelih driblinga i 2/3 uspješna starta.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.