Aljoša s druge strane ogledala

Aljo komentator

Preživio sam, evo, i svoja prva ‘stručna’ iskakanja iz televizora. A vi?

Lega, buraz, bracika. Buda, kiosk, trafika.

To mi je od početka bilo u glavi kad sam trebao debitirati kao studijski sukomentator utakmica hrvatske reprezentacije. Nemoj sad doći tamo i glumiti nešto što nisi. Nemoj glumiti voditelja i puno paziti što i kako pričaš, jer to nikad nisi radio. To je, uostalom, bio i savjet ogromne većine onih koji ponešto znaju o televiziji i televizičnosti: budi svoj.

I rekao bih da sam uspio ne glumiti puno. S više ili manje uspjeha, ostao sam onakav kakav inače jesam. S izuzetkom prvih možda desetak minuta, u studiju sam se osjećao vrlo, vrlo ugodno. Atmosfera je skroz opuštena, ima zajebancije, podbadanja, priča se gotovo isključivo o sportu… A kad na red dođe posao, prevladavaju podrška i profesionalizam. Rekao mi je Saša da zasljepljujuća svjetla mnoge znaju hipnotizirati i skameniti, ali meni ne samo da nisu smetala, nego su mi omogućila da za većinu vremena složim polunamršteni, škiljeći izraz lica koji na sebe preferiram, u svakom slučaju više od onog kad se mutavo smijuljim. OK, jezik se u početku petljao, posebno kod onih jalovih pokušaja da govorim književni hrvatski…

Kad sam shvatio da to tako ne ide, osječki sleng je preuzeo. Nakon toga mi se sve otvorilo i shvatio sam da mogu tako — i nikako drugačije. Barem zasad. Za očekivati je da će se kvaliteta izvedbe s vremenom poboljšati, ali usrećilo me to da su mi oni koji su se zauzeli za mene nakon prve emisije pokazali palac gore.

Budimo realni, igranje nogometa nije cijepanje atoma. Zato ni uloga stručnog komentatora ne treba biti izmišljanje tople vode

Prije same utakmice, u redakciju Nove TV je ušao Željko Vela i nekako sam ga glupo pozdravio s ‘Vi’. Istog trenutka sletio je ukor na moj račun, a ubrzo zatim i poluaforizam prekaljenog sportskog komentatora kakav on jest: “Aljo, kad pobjeđujemo, ja sam najsimpatičniji komentator na svijetu, a kad gubimo, tad sam budala koja nema pojma o nogometu. Navikni se na to”.

Ne znam bi li pomoglo da je Hrvatska pobijedila, ali reakcije su nakon prve emisije bile, rekao bih, 50-50. Poučen iskustvima iz igračke karijere izbjegavao sam čitati komentare, ali neki od frendova su mi proslijedili komentare s društvenih mreža; kočeći se od smijeha, nisu odoljeli da ih ne screenshotaju. Priznajem, bilo ih je zaista kreativnih i brutalnih. Neki su me štrecnuli, neki samo nasmijali, ali pametno sam napravio time što sam se zadržao na tih nekoliko doslovno serviranih. Da sam se kojim slučajem odvažio otisnuti u bespuća internetskih komentara u želji da se divim samome sebi, mislim da bih se vratio ne podvijena, nego amputirana repa.

Moj najveći problem u ovoj novoj ulozi je želja da se svima svidim.

Igra reprezentacije objektivno nije bila na visokom nivou i to mi nije olakšalo misiju. Odmah se zahtijevala kritika, a taj dio mi je ipak nešto teže pao. Jer — bez obzira na to što ne igram već više od godinu dana, još uvijek se nekako osjećam bliži Alji igraču, nego alji kolumnistu ili Alji komentatoru.

Foto: Screenshot Nova TV

Igrač u meni je vrlo obrambeno nastrojen, gotovo zaštitnički prema bivšim ‘kolegama’ jer dobro znam koliko bi nam svima smetala kritika u medijima. Jedno je kad ti trener unutar četiri zida očita bukvicu — to je OK, uglavnom tamo ostaje i lakše se s time pomiriš — ali kad te pljuju u medijima, to je vani i ima reach, to kroji javno mnijenje i ako ti nije po volji, itekako boli.

Osim toga, kad te kritizira netko iz medija, to u većini situacija znači da se radi o nekome tko nogomet nije ozbiljno igrao. E, kako to tek zna sjesti na živce, kad vidiš da te za lošu igru proziva novinar koji valjda ne može ni preskočiti kozlić… Što on zna o tome? Rekao bih da većina igrača upravo na ovakav način doživljava medijsku kritiku — i jasno da je taj stav krivi, ali ne znam je li uopće prirodno da se profesionalni sportaš odmakne od njega i nauči je prihvatiti. I ja sam vrlo često imao problem s time.

Na moje ogromno iznenađenje, nakon utakmice javio mi se legendarni novinar iz Splita i uz riječi hvale na kojima sam mu beskrajno zahvalan dodao i ovo: “Budi još kritičniji, jer sve je manje oštrih komentara, a bez njih se naprijed ne može”.

Odvrtio sam malo filmu u glavi i moram se složiti s time da je prostora za veću kritičnost bilo. Sigurno ne moram krenuti u smjeru Roya Keanea, ali barem dio tog stava da “ništa nikad nije dovoljno dobro” ne bi bilo naodmet — između ostalog, i zbog same dinamike razgovora u studiju i provociranja konstruktivne kritike. Jedno je pozitivan i širiti dobru vibru, što ja u svojoj naravi jesam i radim, a nešto potpuno drugo žmiriti pred očitim problemima i ne ukazivati na njih ili ih umanjivati, jer to se suštinski kosi s ulogom stručnog komentatora.

Sad već godinama te uloge igraju bivši reprezentativci koji su imali zaista puno veće karijere od moje, što im u očima javnosti automatski daje puno veći kredibilitet od onoga koji u ovom trenutku ja objektivno mogu imati. Osim toga, trenerski posao me zanima otprilike toliko kao i to da postanem kamiondžija, zato nikakve licence nisam završavao niti se školovao da jednog dana budem trener. Ne spominjem ovo zato što eventualno zbog toga imam kompleks manje vrijednosti, nego samo pokušavam čvrsto stajati na zemlji i prihvatiti da je publika koja gleda reprezentaciju puno šira od one na koju sam navikao. Za onog tko nije pratio HNL i(li) moju kolumnu na Telesportu, ja sam u biti no-namer.

No, svejedno je faktor igračkog iskustva ono što mi daje samopouzdanje u takvim okolnostima. Ono je temelj da bih u danom trenutku mogao dati upućen i relevantan komentar koji će nogometnom laiku približiti situaciju — ne samo objasniti što se dogodilo, nego i uputiti na to što bi se moglo dogoditi i na što treba obratiti pozornost.

Jer, budimo realni, igranje nogometa nije cijepanje atoma. Zato ni uloga stručnog komentatora ne treba biti izmišljanje tople vode.

Prije svega, volio bih da reprezentacija zaigra onako kako može i pregrmi kvalifikacije bez puno stresa, pa da onda i moja nadolazeća gostovanja u televizijskom studiju, po Velinu poučku, također budu manje stresna. Kvalitetnija će, bracike moji i leg(ic)e, svakako biti.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.