Elem, tamo već davne 1997., par mjeseci nakon što su znanstvenici klonirali ovcu Dolly, a 15 dana prije nego što su Radiohead objavili OK Computer, Hong Kong je predan Kini. Britanci su bili prisiljeni odreći se svoje bivše kolonije, ali pripojenje s ostatkom masivne države nije odrađeno kao glatko spajanje. Između dvaju entiteta ostao je poprilično masivan šav. Čitav proces odrađen je pod egidom “jedna država, dva sistema”, te je Hong Kong zadržao nekakav oblik autonomije i baštinu zapadnodemokratskog, kapitalističkog sistema u kojem je postojao desetljećima.

Paralelno s procesom pripojenja Hong Konga, Kina je prolazila svoj daleko veći i važniji proces prelaska s planske ekonomije u sustav najdivljijeg kapitalizma koji je protkao jednu od najvećih ekonomija svijeta — preseljenje zapadnoeuropske i američke ‘prljave’ proizvodnje zbog jeftine radne snage i laissez-faire pristupa ekološkim zakonima te dodatno otvaranje globalnog tržišta odjednom je napunilo džepove ljudi šuškom, osobito onih ljudi koji su sjedili na političkim pozicijama i koji su bili spremni upotrijebiti svoju autokratsku vlast kako bi utišali disidente i omogućili nesmetan priljev lovušine.

Komunistička partija, koja je prema pisanju Zapada odavno prestala biti u službi naroda već je služila samoj sebi, sada je ušla u službu kapitala, što je rezultiralo dodatnom erozijom ljudskih prava, a u određenim društveno-političkim sferama stvorilo osjećaj kineske superiornosti nad ostatkom svijeta.

NBA se neće odreći kineskih milijardi koliko god to napizdilo domaće navijače koji će rijetko staviti političke principe ispred gušta gledanja najbolje košarke na svijetu

Ne i u Hong Kongu, koji je nastavio funkcionirati po svom, manje više, uz povremeno uplitanje Kine koje se najviše manifestiralo u postavljanju svojih poltrona na pozicije vlasti. Dok su u ostatku države disidenti proganjani, članovi Falun Gonga zatvarani u koncentracijske logore, njihovi organi vađeni i prodavani, što je nedavno potvrdio i neovisni sudski tribunal, Hong Kong je ostao relativno uređen i zaštićen vladavinom prava. No, prošlog proljeća je taj status došao u pitanje kada je pred hongkonški parlament stigao zakon koji bi omogućio izručivanje građana Hong Konga ostatku Kine.

Ljudi su, blago rečeno, popizdili.

Kroz sljedeća tri mjeseca stotine tisuća prosvjednika izašlo je na ulice, pri čemu su prvo uspjeli odgoditi glasovanje o zakonu, te ga u rujnu potpuno izbaciti s dnevnog reda u parlamentu. Pritom su dobili batine od policije koja je koristila suzavac, gumene metke, vodene topove te na kraju čak i živo streljivo, dok su prosvjednici uglavnom koristili cigle, palice, bombe od benzina i slične stvari iz kućne radinosti. Pritom je službeni Hong Kong donio zabranu nošenja maski kako bi bilo lakše identificirati prijestupnike, zbog čega je nekidan dvoje tinejdžera brutalno premlaćeno, dok je jedan od policajaca ustrijelio 14-godišnjaka u samoobrani. Službena Kina poslala je hrpetinu vojske i policije na granicu, a neslužbena Kina poslala je članove trijada, kineskih mafijaških organizacija, koji su prošli kroz grad i pri tom premlatili preko 45 osoba.

Brojnost prosvjednika, ali i povezanost Hong Konga sa Zapadom, predstavlja određeni problem za Kinu koja prvenstveno želi ugušiti bilo kakvu pomisao na potpunu neovisnost, o čemu tjednima filaju građane koji uglavnom ne mogu doći do nefiltriranih informacija.

Niti u jednom trenutku prosvjednici nisu službeno zatražili neovisnost — njihovi zahtjevi bili su fokusirani na ukidanje glasovanja o zakonu o ekstradiciji, a kasnije su uključivali amnestiju svih uhićenih u prosvjedima, istragu o policijskoj brutalnosti, opće pravo glasa na izborima, te eventualnu smjenu gradonačelnice Carrie Lam koju manje-više vide kao lutku koju kontrolira Peking, ali nema sumnje kako je kroz prosvjede provučen određeni prodemokratski, neovisni naboj te je upravo u tom kontekstu protumačena Moreyeva izjava koja je izazvala bijes ne samo kod službenih osoba, nego i kod samog kineskog naroda.

Reakcija je bila poprilično odrješita.

Kineski košarkaški savez, na čijem je čelu nekadašnji Houstonov as Yao Ming, objavio je kako prekida sve veze s Rocketsima. Tencent, tvrtka koja drži live streaming prava za kinesko tržište i na čijoj je platformi preko 500 milijuna gledatelja lani pratilo NBA, objavila je kako više neće prenositi utakmice Houston Rocketsa te ih je stavila na crnu listu, što bi moglo rezultirati nevjerojatnim trenucima tijekom doigravanja u kojem bi Houston mogao otići daleko ako se sve stvari dobro poslože za Jamesa Hardena i društvo. Isto vrijedi i za državnu televiziju CCTV.

Najpopularniji kineski košarkaški forum Hupu izbrisao je Rocketse sa svojih stranica, a jedino o čemu navijači mogu diskutirati je Moreyjeva izjava koja je, razumije se, iznapadana i iskritizirana. Niz kineskih kompanija koje su do jučer poslovale s Rocketsima, poput proizvođača sportske opreme Li-Ning i banke Shanghai Pudong Development, povukle su svoju financijsku podršku, a neke firme, poput Nikea koji je povukao sve Rockets proizvode iz kineskog web shopa, modificirale su pristup kineskom tržištu.

Što je, naravno, grm u kojem leži zec u svoj svojoj raskoši. Mi smo ovdje samo zbog para.

Nedugo nakon Moreyeve objave liga je objavila kako ga neće suspendirati, te kako promiče pravo na individualno mišljenje, ali je isto tako prisilili Houstonova GM-a da urbi et orbi obznani kako njegovi stavovi nisu stavovi lige niti stavovi franšize. NBA je pritom objavila službeni proglas u kojem je “prepoznala kako su Moreyjevi stavovi povrijedili neke navijače u Kini, što je vrijedno žaljenja.” Istovremeno, liga je objavila proglas na mandarinskom u kojem je izrazila kako je “duboko razočarana” Moreyjevom izjavom koja je nazvana “neprimjerenom” i koja je “duboko i teško povrijedila osjećaje kineskih navijača”.

Glasnogovornik NBA lige Mike Bass je opovrgnuo kako su napisane dvije različite izjave te tvrdi kako se radi samo o lošem prijevodu, ali izvorni govornici mandarinskog potvrdili su na internetu da Bass laže i da postoji velika razlika u tonu i značenju službenih izjava plasiranih u dva različita javna prostora.

Moreyjeva izjava gurnula je ligu u gusto minirano raskrižje na kojem je odmah u startu nagazila na nekoliko eksplozivnih naprava.

Na jednom kraju raskrižja stoji želja lige da se profilira kao progresivni pandan konzervativnom NFL-u. Pokazalo se to masu puta dosad. Iz lige su stali iza LeBrona Jamesa u njegovoj slobodi da napada predsjednika Donalda Trumpa ili da nosi, zajedno s Derrickom Roseom i Kobeom Bryantom, majice s natpisom I can’t breathe nakon što je Erica Garnera ugušio policajac koji ga je uhitio. Odgodili su odigravanje All-Star utakmice u Charlotteu zbog kontroverznog “zahodskog zakona” koji je izopćio trans osobe. Stali su uz Enesa Kantera koji je zbog učestalih kritika turskog svemogućeg šefa Recepa Edoğana proglašen teroristom i tako raspizdili stotine tisuća Turaka u incidentu koji vuče bar nekakve paralele s Moreyjevim.

Pričali su o slobodi svojih igrača da iznose političke stavove, da budu slobodni građani, da budu “više od igrača”, što je slogan nadolazeće LeBronove marketinške kampanje. Jer, valja naglasiti, sva ta podrška liberalnom dijelu Amerike proizlazi iz želje da se zaradi lova. Stoga ne treba čuditi što se liga na kraju ipak priklonila drugoj strani miniranog raskrižja na kojoj stoje kineske milijarde dolara.

Još od vremena Davida Sterna, poučena učinkom kojeg je upravo Yao Ming imao na kinesko tržište, liga je polako gradila svoj odnos s najmnogoljudnijom nacijom na svijetu. Kinezi su upali u pare i NBA je bio odlučna da im uzme jedan dio tih para. Morey je na trenutak poljuljao pomno građen odnos između dvaju poslovnih entiteta i liga je napravila apsolutno sve da ga opet učvrsti. Dala je već spomenutu izjavu, vlasnik Rocketsa Tilman Fertitta izjavio je kako “Rocketsi nisu politička organizacija” što je u svojoj suštini politička izjava, James Harden je izjavio kako “mu je žao” i kako “voli Kinu”*, a čak je i sam Morey, čiji je posao unatoč prvim izjavama navodno došao u pitanje, izbrisao svoj raniji tvit i ponudio dosta mekanu izjavu koja se može interpretirati i kao isprika. Kičma — nula bodova.

* Prije tjedan dana izašla je druga epizoda 23. sezone South Parka naslovljena Band in China koja se uvelike bavi prodajom osobnog integriteta za kineske dolare. U trenutku kada Randy Marsh leti za Kinu, u avionu se nalazi i James Harden. Matt Parker i Trey Stone negdje imaju vremenski stroj, garant.

Kičme ne može ni biti kada je u pitanju lova. Joe Tsai, vlasnik Brooklyn Netsa i jedan od osnivača Alibabe, čovjek koji je dugo radio u Kini i službeno živi u Hong Kongu, izjavio je kako je Moreyjeva izjava napravila puno štete i proći će puno vremena prije nego se čitava stvar “zaliječi”. Dodao je kako postoje neke teme u određenim zemljama koje se ne otvaraju, a u Kini ta je tema Hong Kong — baš kao što je, ne znam, u Turskoj armenski genocid, ili u Srbiji pitanje neovisnosti Kosova, s tim da su stvari u Kini dodatno potencirane strogom kontrolom medija.

Komesar Adam Silver, koji se trenutno nalazi u Japanu i vjerojatno će letjeti za Šangaj gdje se igraju pripremne utakmice za nadolazeću sezonu, prisnažio je kako se ekonomske posljedice Moreyjeva twita već osjete, pritom opovrgavajući tvrdnje po kojima liga nije stala iza Moreya: “I think as a values-based organization that I want to make it clear … that Daryl Morey is supported in terms of his ability to exercise his freedom of expression”, izjavio je Silver zauzimajući pri tom ugodnu sjedimo-na-dvije-stolice poziciju, zaboravljajući naglasiti kako se ovo “values-based” odnosi, prije svega, na vrijednost novca.

To su uvidjeli i američki političari koji su pokušali ekspresno skupiti bodove kod šire publike, napadajući NBA ligu zbog prioretizacije novca ispred ljudskih prava. Napadi su stigli i s desna i s lijeva, pošto je Kina laka meta za obje grupacije — republikanci se lože na nju zbog dugogodišnje kampanje predsjednika Trumpa koja je Kinu predstavila kao najveću prijetnju američkoj superiornosti u svijetu, dok se demokrati lože na nju zbog kršenja ljudskih prava. NBA su tako napali republikanski kandidat za predsjednika Ted ‘Zodiac Killer’ Cruz, te demokratski kandidati Beto O’Rourke i Andrew Yang, čiji su roditelji emigrirali u SAD iz Tajvana i koji i sam vodi svoju posebnu bitku s Kinom.

Politiku NBA lige osudio je i Josh Hawley, republikanski senator iz Missourija: “Kineska vlada ima milijun ljudi zaključanih u koncentracijskim kampovima i pokušava uspostaviti brutalnu represiju nad demonstratorima u Hong Kongu, a NBA pokušava ‘premostiti kulturne razlike’. Kulturne razlike?!” Jep, gospon Hawley, u američkim koncentracijskim logorima na granici s Meksikom još uvijek nema milijun ljudi i ne vade se organi, već se samo odvajaju djeca od roditelja, ne daju im se sapun i pasta za zube i tjera ih se da spavaju bez deka, ali dobro, valja skupiti političke poene.

Čitavu priču je možda najbolje sumirao demokratski kongresmen Tom Malinowski: “Kina koristi svoju ekonomsku snagu kako bi cenzurirala slobodu govora Amerikanaca u SAD-u. NBA inače nema problema sa igračima/zaposlenicima u kritiziranju naše vlade (što je ispravno), a sada se ispričava zbog kritiziranja kineske vlade. To je sramotno i ne može se trpjeti.”

Samo što se, jebiga, može trpjeti. NBA se neće odreći kineskih milijardi koliko god to možda napizdilo domaće navijače, a sudeći po reakciji po netu poprilično ih je napizdilo, znajući jako dobro da su domaći navijači politički inertni i rijetko koji će staviti principe ispred vlastitog gušta gledanja najbolje košarke na svijetu (da ne bi bilo da kenjam po ljudima bez veze, i sam sam takav, NBA je droga). Naročito kada se ti principi tiču nečega udaljenog tisućama kilometara. NBA je, na kraju krajeva, biznis i ništa u reakciji lige nije bilo neuobičajeno ili neočekivano. Jedino što bi bilo lijepo da onda odustane od svog pozicioniranja u nekakvu progresivnu, liberalnu silu jer samo ispadaju licemjeri. Nitko ne očekuje od masivnih kapitalističkih konglomerata da imaju savjest i da mare za išta drugo osim za kapitala, ali neka se onda prestanu pretvarati da drže nekakve vrijednosti.

Michael Jordan je 1990. odbio podržati Harveyja Gantta u utrci za Senat, unatoč tome što je Gantt bio borac za prava manjina kojemu je s druge strane stajao Jesse Helms, valjda posljednji otvoreni rasist u povijesti američke politike. Jordan je pritom izrekao riječi koje su ga, po vlastitom priznanju, proganjale godinama: “I republikanci kupuju tenisice.” Sličan stav upravo je zauzela i NBA liga. Samo što Kinezi ne samo da kupuju tenisice, i majice, i dresove, i kape, i trenerke.

Oni ih i proizvode. Oni su budućnost i liga će napraviti sve što treba da ih zadrži, makar morala pogaziti društvene vrijednosti koje su postale ništa drugo do prepreka zaradi.

xxx

Kako postoji određena razlika u vremenu u kojem je tekst napisan i onom kad je objavljen, valja naglasiti kako se u svega jedan dan priča dodatno zahuktala, što je bilo za očekivati.

Tsaijeva Alibaba prestala je prodavati dresove i ostalu memorabiliju Rocketsa. ESPN, inače u Disneyevu vlasništvu, uputio je interni memorandum po kojem su zaposlenici morali izbjegavati priču o kineskoj politici kada raspravljaju o Moreyu i kineskoj politici, ali najzanimljiviji komad stigao je iz Kine: “Jako smo nezadovoljni i suprostavljamo se tvrdnji Adama Silvera da podržava pravo na izražavanje mišljenja Daryla Moreya. Vjerujemo kako bilo kakve izjave koje stavljaju u pitanje nacionalni suverenitet i društvenu stabilnost ne potpadaju pod slobodu govora”, poručili su s kineske državne televizije. Što bi značilo kako Kinezi određuju Amerima kako se definira sloboda govora, bar kada je Kina u pitanju. Zajebano.

U međuvremenu, jedini igrač koji je pružio kakvu-takvu podršku Moreyu postao je Andrew Bogut, koji je i sam imao okapanja s kineskim navijačima nakon što je podržao australskog plivača Macka Hortona koji nije želio dijeliti postolje s osvajačem svjetskog zlata Sunom Yangom, nekoć suspendiranom radi dopinga. Bogut je Moreyu poručio da uživa u pozornosti internet ratnika kroz sljedećih nekoliko tjedana — njegov osobni twitter bio je zasut NMLS porukama, koje su na mandarinskom skraćenica za “Tvoja mater je mrtva”.