“That is some 7-9 bullshit“, gromko je govorio Jeff Fisher u jednom od najpoznatijih trenerskih govora posljednjeg desetljeća. Brkati je trener tijekom karijere, posebno tijekom njenog drugog dijela, bio epitom 7-9 footballa, stoga je pomalo i smiješno što su te riječi izašle iz njegovih usta. Fisherove su momčadi igrale neinspiriran, sistemski dosadan, greškama sklon football koji nije uspijevao maksimalizirati igrački talent na raspolaganju. Upravo su takve momčadi najčešće sezonu završavale najgorim mogućim omjerom. Sedam pobjeda i devet poraza je smrt u NFL-u jer vas ne stavlja u doigravanje* niti vam daje dobru poziciju na draftu, a istovremeno i u igračima i u navijačima čitavo vrijeme budi nadu da će se nešto dobro dogoditi, da uspjeh čeka iza ugla, iako najčešće nije tako.
* Osim ako niste Seattle Seahawksi iz 2010. i igrate u najgoroj diviziji svih vremena.
Buffalo Billsi su tijekom posljednjih 18 godina podgrijavali nadu među svojim navijačima više puta od novogodišnje sarme. Nakon slavnih 1990-ih, tijekom kojih su četiri puta bili u Super Bowlu i sva četiri puta izgubili*, uslijedilo je razdoblje tijekom kojeg Billsi nijednom nisu ušli u doigravanje. Bio je to najdulji vremenski period da jedna ekipa u američke četiri velike lige nije ušla u playoff. Njihov omjer u prosjeku u tom periodu, kada se stvari zaokruže? 7-9.
*Promašaj field goala Scotta Norwooda u posljednjim trenucima Super Bowla XXV i dalje peče svakog navijača Billsa.
Tijekom tog razdoblja Billsi su uglavnom prolazili ispod radara – nikad dovoljno grozni da postanu sprdnja čitave lige, nikad dovoljno dobri da nešto ozbiljno naprave. Kada razmišljam o tome što su Billsi napravili u posljednjih 10 godina, ovako iz glave, na pamet mi pada svega nekoliko štorija koje su se našle u football javnosti koja ne živi uz kanadsku granicu. Odluka da se riješe Marshawna Lyncha zbog brojnih problema s ponašanjem, i tako daju šansu dvojcu C. J. Spiller – Fred Jackson da razvije kvalitetno partnerstvo u backfieldu, vjerojatno je imala najveće posljedice za ligu, pošto je omogućila da Lynch uđe u Beast Mode, postane dvostruki najbolji rusher lige i osvoji Super Bowl. Par godina ranije su trejdali nezadovoljnog Jasona Petersa u Philadelphiju i pretvorili ga u jednog od najkvalitetnijih lijevih tackleova lige. Eaglesi su im bili dragi partneri, pa su se riješili talentiranog Kika Alonsa za LeSeana McCoya par godina kasnije. Krajem 2004. su pobijedili u šest uzastopnih utakmica i igrali protiv Steelersa za ulazak u doigravanje i vodili samo da bi dopustili 13 poena u posljednjoj četvrtini Pittsburghu (omjer 14-1), koji je odmarao gotovo sve svoje startere jer nije imao nikakvog motiva u toj utakmici što je rezultiralo superbolnim porazom.
Upisali su par solidnih pobjeda protiv kvalitetnih momčadi zbog čega su se našli u vijestima na dva dana, ali to ionako naprave sve momčadi kad-tad, osim ako se ne zovu Cleveland Browns. Zaboga, najpamtljiviji trenutak u posljednjih 10 godina franšize bila je nedavna snježna utakmica protiv Coltsa, koja se pretvorila u spektakl grešaka.
Generalno gledano Billsi su tijekom godina bili sinonim za bezličnost, što najbolje pokazuje lista njihovih quarterbackova. Trend Edwards, Ryan Fitzpatrick, Kyle Orton… Solidni igrači koji ničime ne očaravaju, igraju solidno i na kraju obično blago razočaravaju, idealni ljudi za ekipu koja je u 18 godina čak 10 puta završavala sezonu sa sedam, osam ili devet pobjeda. No, ove godine im je takav omjer donio ono što su toliko dugo tražili.
Nakon 18 godina bez značajnih uzbuđenja Billsi su saželi svu napetost dekade u jednu jedinu večer.
Billsi su na Staru godinu bili u poprilično velikim problemima. Kladionice i matematičke projekcije su im davale manje od 15 posto šansi da uđu u playoff. Kako bi došli do doigravanja, trebali su prvo upisati pobjedu protiv Dolphinsa u gostima i onda se moliti da Titansi, Chargersi ili Ravensi izgube svoje utakmice koje su igrali kod kuće protiv ekipa kojima su ti dvoboji bili beznačajni i koje su već dobili ranije te sezone u gostima. Uh.
Pomoglo je to što su protiv Miamija bili favoriti, unatoč tome što su igrali na strani. Dolphinsi su odavno prokockali šansu za doigravanje, gledali su kako da se što bolje pozicioniraju za draft te su na teren poslali svog rezervnog quarterbacka Davida Falesa, kako bi nakon četiri godine čekanja konačno odigrao jednu poštenu utakmicu. Billsi su vodili od samog početka i činilo se kako će se prva točka plana ostvariti bez problema. Bili su toliko dominantni da su pred kraj omogućili Kyleu Williamsu, defanzivnom tackleu koji je proveo 11 godina karijere u Buffalu i pritom bio jedna od rijetkih blistavih točaka s pet nastupa u Pro Bowlu, da uzme loptu jedan jard od end zone i postigne touchdown. Nisu imali pojma da će se par minuta kasnije sve početi raspadati.
Bez obzira na to što su prekinuli post, Billsi i dalje igraju 7-9 bullshit football
Dolphinsi, koji ni u najboljim uvjetima ne spadaju među napadačku kremu NFL-a, zabili su ekspresnih 13 poena, vratili se u utakmicu i ostvarili onside kick, svoj četvrti uspješni ove sezone. Navijači Billsa su se fino gostili prazničnim knedlama koje su im zastajale u grlu. Sve je mirisalo na katastrofu. Srećom po Buffalo, Fales je s razlogom proveo četiri godine na klupi. Pedeset sekundi prije kraja utakmice bacio je duboku loptu u dio terena koji su njegovi receiveri izbjegavali kao ispovraćani WC nekog kluba na dočeku Nove. Ona je završila u rukama safetya Jordana Poyera i utakmica je bila gotova. 22-16, Billsi su se izvukli.
Ali, avaj! Titansi su dobili Jaguarse 15-10, dok su Chargersi razmontirali Raiderse 30-10. Sve što su Billsi mogli napraviti je sjesti u svlačionicu, okrenuti program na okršaj Ravensa i Bengalsa i staviti sezonu u ruke Andyja Daltona i društva.
Bengalsi su igrali samo za prestiž; sa šest pobjeda u sezoni nisu imali nikakav motiv u dvoboju protiv Ravensa u Baltimoreu osim osobnog, zluradog zadovoljstva u spoznaji da ste pobijedili svoje divizijske rivale u gostima i tako ih eliminirali iz doigravanja. Ravensi su bili motiviraniji te su se pouzdali u svoju kvalitetnu pass obranu i solidnu igru probijanjem kako bi došli do vodstva par minuta prije kraja. Nade Billsa pale su na nulu kada su se Bengalsi našli na centru kod rezultata 24-27, s 53 sekunde na semaforu i u situaciji u kojoj su imali četvrti pokušaj za 12 jardi protiv pass obrane koja je u sezoni dopustila svega 17 pass touchdowna.
Ravensi su poslali petoricu igrača u rush, Dalton je napravio korak naprijed i izbjegao obaranja te poslao tvrdu spiralu 30 jardi niz teren, ravno u džep između četvorice igrača Baltimorea. Ondje se našao njegov hvatač Tyler Boyd, zgrabio loptu, izbjegao dva obaranja i utrčao u end zonu. Igrači Billsa su… ma, bacite pogled na video, takva sreća se ne da opisati. Mimo svih očekivanja, mimo svih matematičkih prognoza, Buffalo Billsi su se nakon 18 godina plasirali u doigravanje.
Sport ponekad stvarno piše bajke, ali za razliku od priča koje imaju svoj apsolutni kraj, ovo je tek samo jedna od epizoda u kontinuumu momčadi iz države New York. Billsi u prvoj utakmici doigravanja igraju protiv Jacksonville Jaguarsa, koji baš i nisu u sjajnoj formi u posljednje vrijeme s obzirom na klimavu igru njihovog QB-a Blakea Bortlesa, koji je u zadnje dvije utakmice bacio dva TD-a i čak pet INT-a, no svejedno bi mogli dobiti propisno po tamburi. Obrana Jaguarsa je užasan mismatch za napad Billsa, baziran na improvizacijskim rješenjima QB-a Tyroda Taylora i RB-a LeSeana McCoya, koji bi mogao i propustiti utakmicu nakon ozljede gležnja u dvoboju s Miamijem. No, čak i da prođu Jaguarse, male su šanse da će Billsi ostvariti značajan rezultat u doigravanju, koliko god igranje na jednu utakmicu i najslabijim momčadima daje punchers chance da prođu dalje.
Zapravo, male su šanse da Billsi sljedeće godine opet ponove ovogodišnji uspjeh.
Billsi su tijekom sezone, baš kao i tijekom proteklih 17 godina, uglavnom igrali uobičajeni 7-9 bullshit football. Na početku sezone činilo se da se spremaju tankirati s tri velika tradea – riješili su se nekadašnjeg picka prve runde Sammya Watkinsa* u zamjenu za solidnog cornera E. J. Gainesa i pick druge runde. Nakon toga su poslali cornera Ronalda Darbyja u Eaglese u zamjenu za ozlijeđenog receivera Jordana Matthewsa, da bi par dana kasnije lifrali linebackera Reggieja Raglanda u Chiefse u zamjenu za pick četvrte runde. Kada se riješite tri de facto startera nije baš da očekujete plasman u doigravanje. Uprava se sredinom sezone pokušala iskupiti dovođenjem Kelvina Benjamina iz Caroline, ali prvi hvatač Panthersa i nije pokazao bogznašto u šest utakmica koliko je odigrao u Buffalu.
*Billsi su potrošili dva picka prve i jedan pick druge runde prije četiri godine kako bi osigurali četvrti pick kojim su izabrali mladog hvatača. Samo još jedan u nizu fejlova franšize.
Nisam pretjerano siguran da su Billsi dugoročno u dobrim rukama. Novi generalni menadžer Brandon Beane pokazao je da se ne boji povlačiti odrješite poteze i drastično mijenjati strukturu momčadi u letu, ali koliko su ti potezi kvalitetni je drugi par postola. Isto vrijedi i za trenera Seana McDermotta koji je pokušao na razne načine napustiti uzuse 7-9 bullshit footballa, ali malo je reći kako nije uspio izgraditi jasan identitet defenzivne jedinice koja ima nešto solidnog talenta na sve tri razine obrane, ali kojoj ipak treba nešto jasnija struktura da bi bila uspješna. Isto vrijedi i za napad, koji je previše sklon improvizaciji i oslanjanju na individualne kvalitete dvaju pojedinaca. No, McDermottova najveća mana je što ponekad radi ‘hrabre’ poteze samo kako bi nešto kemijao, što je dokazao kada je izvadio više nego solidnog QB-a Tyroda Taylora (nimalo se ne uklapa u sistem koji McDermott ne prilagođava osoblju koje ima) i zamijenio ga rookiejem Nathanom Petermanom u okršaju s direktnim suparnicima za plasman u playoff, Los Angeles Chargersima. Peterman je na utakmici bacio 14 lopti za šest uspješnih dodavanja i čak pet presječenih lopti, čime je srušio niz negativnih NFL rekorda, ali i zacementirao Taylorovu startnu poziciju.
S obzirom na brojne upitnike i u momčadi i izvan nje te na dugu povijest loših igara, rekao bih kako je plasman Buffalo Billsa u doigravanje plod slučajnosti, a ne promjene kulture ili strukture. Ušli su u playoff zbog iznimno izjednačenog AFC-a, u kojem su čak četiri ekipe imale 9-7 i u kojem su samo Cleveland Brownsi bili grozomorna momčad, što je značilo kako će se bar dvije prosječne momčadi naći na terenu u novoj godini. Dobro je za Billse da su njihovi navijači nagrađeni za vjernost. Ovo im je trebalo. No, u NFL-u nema kontinuiranog uspjeha za momčadi koje mijenjaju startne QB-eve usred sezone, lifraju startere drugim momčadima i oslanjaju se na druge ekipe da ih uvedu u doigravanje. Bez obzira na to što su prekinuli 18 godina dugi post, Buffalo Billsi i dalje igraju 7-9 bullshit football.
No, to ne znači da nam nisu priredili po mnogočemu najuzbudljiviji trenutak sezone. Tko zna, možda nešto slično ponove i u playoffu.
