Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Čovjek koji je buljio u ekran

49ers: Neočekivana sila

San Franciscu nitko nije davao puno šanse u sezoni. A oni su i dalje neporaženi

Da ste mi rekli kako će nakon šest odigranih tjedana u NFL-u dvije ekipe — jedna iz AFC-a, druga iz NFC-a — biti neporažene, to me ne bi iznenadilo.

U AFC-u bih vjerojatno izabrao Kansas City Chiefse koji su lani odradili sjajnu sezonu, imaju trenutno najboljeg quarterbacka u ligi i lani im je malo nedostajalo da dođu do Super Bowla, ili New England Patriotse koji su u predsezoni ojačali svoj hvatački korpus (koji se doduše u međuvremenu raspršio) i run obranu te igraju u jednoj od najmekših divizija NFL-a. Bio bi u pravu — Patsi su iskoristili svoj laganiji raspored i dogurali do omjera 6-0, uz nevjerojatnu skor razliku 190-48, trijumfirajući u jedinom pravom testu: tvrdoj utakmici protiv Buffalo Billsa.

Kod NFC-a bi, pak, razbijao glavu. U kvalitetnoj i izjednačenoj konferenciji tko bi mogao imati 6-0? NFC North franšize, premda sve kvalitetne, imaju pretežak raspored. LA Rams? New Orleans Saints? Dallas Cowboys? Philadelphia Eagles? Moooooooožda Seattle Seahawks? Jedno je sigurno, nikada, ali ni u tisuću godina, ne bi rekao San Francisco 49ers. Momčad Kylea Shanahana ima pet pobjeda i niti jedan poraz. No, unatoč tome mnogi im i dalje ne vjeruju.

Što zapravo ne čudi. U zadnjih pet godina 49ersi su postali sinonim za slabašnu igru bez plana i programa. U tom su periodu promijenili četiri trenera i isto toliko napadačkih sistema, izrotirali četiri quarterbacka — što zbog ozljeda, nekvalitete ili kontroverznih političkih stavova — i u prosjeku ostvarivali pet pobjeda po sezoni. Kako je onda moguće da je ekipa koja je toliko dugo bila beskorisna, koja nije imala sezonu na 50 posto pobjeda otkako je Jim Harbaugh otišao iz lige i koja je lani kroz čitavu sezonu slavila samo četiri puta, odjednom postala dobra?

Pod broj jedan, to se nije dogodilo odjednom. Skor kojeg trenutno imaju Ninersi plod je nekolicine faktora — zdravlja najvažnijih igrača, konzistentnosti sustava, dobrog i visokog biranja na draftu i relativno laganog rasporeda na otvaranju sezone.

Ninersi su shvatili kako si ne mogu priuštiti elitne igrače na sve tri linije obrane, te su odlučili stvoriti jednu supermoćnu jedinicu — defenzivnu liniju

Nema nikakve sumnje kako San Francisco dosad nije igrao protiv ili kvalitetnih ekipa ili ekipa koje su van forme. Njihova pobjeda protiv Ramsa prošle nedjelje u SAD-u je interpretirana kao konačna potvrda da su Ninersi for real pošto su konačno svladali impresivnog suparnika, no ovo nisu Ramsi od lani, naročito ne u napadu.

Momčad iz Los Angelesa trenutno je na omjeru 3-3 i ne može igrati football kojeg su igrali lani kada su gotovo sve akcije izvodili iz 11 personnela (1 RB, 1 TE, 3 WR), tjerali suparnike da prekrcavaju box i štite vanjska probijanja na kojima je Todd Gurley bio posebno opasan, što im je olakšavalo da odigravaju play-action passeve i preko Coopera Kuppa, Roberta Woodsa i Brandina Cooksa rasturaju suparnike po vertikali.

Gurleyjeva ozljeda koljena zbog koje je svestrani running back postao drastično neefikasniji u odnosu na lani, u potpunosti je uništila njihovu dosadašnju sezonu i otupila lanjsku flajšmašinu. Vidjelo se to i na utakmici protiv 49ersa u kojoj su Ramsi igrali bez Gurleyja. Njihovih pet jardi po probijanju nije bilo malo, ali prosjek je bio povećan zahvaljujući jednom solidnom probijanju Darrella Hendersona od 22 jarde i nekoliko Woodsovih (1TD) i Cooksovih end aroundova — njihov prvi RB Malcolm Brown probijao je za 3,8 jardi po pokušaju što je učinilo play action neupotrebljivim, a ofenzivna linija bila je toliko porozna da Jared Goff nije imao vremena bacati bilo iz shotguna, bilo iz 5-step dropa, te ne čudi što je utakmicu završio sa očajnih 78 bačenih jardi.

Pobjeda protiv Ramsa nije potvrda da su 49ersi ‘4 real’, njihova igra kroz svih pet utakmica to potvrđuje, a nedjeljna pobjeda samo je to podcrtala.

Kyle Shanahan ušao je u treću godinu svoje vladavine u San Franu i njegovo inzistiranje na uspješnom napadu Denver Broncosa kojeg je osmislio njegov otac Mike konačno je dalo ploda. Shanahanov sistem baziran je na zonskom blokiranju u kojoj se pet ofenzivnih linijaša i tight end kreću zajedno po horizontali i na taj način ili otvaraju velike rupe u A i B gapu pobjedama u dvobojima 1-na-1, ili pak otvaraju prostor za cut back u suprotnu stranu nakon što obrana zagrize i krene se premještati u smjeru blokiranja.

Pritom, Ninersi koriste sva tri svoja running backa kako bi zavarali suparnike — Matt Breida ima najbržu promjenu smjera u ekipi, Tevin Coleman najmekše ruke i predstavlja dobru check down opciju, dok Rasheem Mostert predstavlja nekakvu kombinaciju ove dvojice (Breida je do sad uzeo 43 posto snapova, Mostert 30, a Coleman 27). Takav slučaj bio je i kod Shanahana starijeg kod kojeg RB-ovi nisu bili zvijezde, već je zvijezda bio sistem.

Isti slučaj je sada u Ninersima — tko god dobije loptu ima šansu napraviti dobre stvari jer ga sistem stavlja u poziciju u kojoj može uspjeti. Valja naglasiti kako 49ersi vrte svoj sustav zonskog blokiranja iz 21 personnella* (2RB, 1TE, 2WR) koji u modernom spread footballu izgleda donekle zastarjelo, ali nema sumnje kako je uspješan.

*Patsi su iskoristili upravo tu formaciju u Super Bowlu uz veliki uspjeh, no Ninersi vrte veliku većinu svojih napada u takvom personnelu, dok su Patsi to radili tek nešto više od 25 posto vremena.

Jedan od razloga je taj što je uloga drugog RB-a u formacijama obično povjerena Kyle Juszczyku koji je nominalno full back, ugrožena vrsta u modernom NFL-u, ali je u realnosti sve što Shanahanu zatreba. Ide se na run? Juszczyk je majstor lateralnog kretanja i blokiranja. Treba vam check down opcija? Lik ima meke ruke. Shvatili ste da suparnik igra Cover 3 zonu? Juszczyk će otići u motion na slot i otrčati slant ili seam ili curl rutu jednako kvalitetno kao većina tight endova. Čovjek je blago. On je ujedno i prva velika ozljeda koju će Ninersi morati pokrpati ove sezone — istegnuo je ligamente koljena i neće ga biti šest do osam tjedana, a bez njega ovaj napad izgleda puno slabije, što se vidjelo i protiv Ramsa kojima su možda zabili 20 poena, ali nije to bio napad kakvog smo gledali kroz prva četiri tjedna.

Doduše, većina ekipa bi odmah potpisala jednu veliku ozljedu po sezoni, pod uvjetom da to nije ozljeda QB-a. Ninersi su ranije ostali bez veterana Joea Stalleya i lanjskog picka prve runde drafta Mikea McGlincheya, no njihove ozljede nisu im bile toliki udarac — većina momčadi bi se raspala kada bi im se ozlijedila dva startera na poziciji ofenzivnog tacklea, no zonski sustav blokiranja je takav da je u njega relativno lako ugurati anonimuse i učiniti ih produktivnim.

Jedan od razloga za to je činjenica da se Shanahanov sustav dosta oslanja na play action.

No, dok su play action dodavanja kod Ramsa uglavnom kratka, horizontalna i u skladu sa zasadama spread napada i West Coast napada, Ninersi igraju staromodniji football u kojem QB izlazi debelo iz pocketa i pokušava pronaći mete po vertikali. Jimmy Garropolo nije savršen, ali je prihvatljiv QB za takav sustav. Solidna mobilnost omogućuje mu da istrči iz pocketa, no umjesto da baca bombe, nekadašnji QB Patriotsa uglavnom traži rupe u zoni u području od pet do 15 jardi (Garropolo ove godine ima 11 dodavanja za 25+ jardi po čemu je 16. u ligi, dok Patrick Mahomes predvodi NFL sa 23).

Nije za takvu igru zaslužan samo Garropolo, već i nedostatak WR1 opcije, dakle visokog, brzog, snažnog hvatača. Dva najbolja WR-a u ekipi su iskusni Marquise Goodwin (175 cm) i Deebo Samuel (180 cm) koji ne mogu pobjeđivati konstantno uz aut liniju, pa se Garropolo najčešće odlučuje pronaći George Kittlea, sjajnog tight enda, koji je odličan na seam i crossing rutama upravo na maloprije spomenutim udaljenostima. Draftanjem ili potpisivanjem pravog WR1 igrača, ovaj napad bi dobio još jednu dodatnu dimenziju, no i ovako je izgledao jako dobro kroz prvih pet utakmica, uvelike zahvaljujući kombinaciji run igre i srednjih dodavanja.

Ninersi su četvrta ekipa lige po ofenzivnom DVOA-u (Defense-adjusted Value Over Average — statistika koja najbolje predviđa budući učinak), iako im ostale brojke i nisu nešto sjajne — 18. su po ukupnim jardima, 25. po jardima bacanjem (ali treći po jardima po zemlji), te su 12. po postignutim poenima.

Napad je kompetentan, pametno složen i sjajno uparen s ostatkom ekipe, no pravi razlog za uzlet San Francisca njihova je obrana.

Kada je defenzivni koordinator Robert Saleh, koji je svojim nabrijanim reakcijama oduševio javnost prošle nedjelje, preuzeo kormilo obrane 2017. godine, Ninersi su bili najgora obrambena ekipa lige. Danas su najbolja. San Francisco je prvi po dopuštenim jardima, drugi po dopuštenim poenima, prvi po dopuštenim jardima dodavanjem, treći u run defenseu, i prvi po defenzivnom DVOA-u. Takva promjena se naizgled dogodila preko noći, no ona je prije svega plod promjene sistema i ulaganja velikih resursa upravo u taj segment momčadi.

San Francisco je ove godine potrošio drugi pick na Nicka Bosu, dok su dvije godine ranije trećim pickom izabrali Solomona Thomasa. Na zadnjih pet draftova čak su četiri puta trošili pick prve runde na defenzivce, prije svega na defenzivnu liniju i pass rushere.

Ninersi su shvatili kako jako malo ekipa si može priuštiti da ima elitne igrače na sve tri linije obrane, te su stoga odlučili stvoriti jednu supermoćnu jedinicu — njihovu defenzivnu liniju — koja je ove godine pokazala da može zaustavljati run bez ikakvih problema i pri tom stvarati konstantan pritisak na suparnika bez velikog korištenja blitzeva što drastično olakšava igru defanzivnim bekovima među kojima se nalazi puno solidnih, ali ne i spektakularnih igrača predvođenih Richardom Shermanom koji je i dalje faca, ali ipak nije na onoj razini na kojoj je igrao u Seattleu.

Defenzivni linijaši ove su godine skupili već 17 sackova, no ono što je impresivno je što niti jedan igrač nema više od tri. Nema sumnje kako je Bosa faktor koji im je nedostajao, pass rusher koji može pobjeđivati suparnike 1-na-1 i tjerati ofenzivnu liniju na prilagodbe (Bosa ima tri sacka, ali je već devet puta udario QB-a i upisao još četiri obaranja za gubitak jardi unatoč tome što je situacijski igrač, te je startao samo dvije utakmice), ali treba skinuti kapu i ostatku linije što su iskoristile svoje nove prilike.

DeForest Buckner, Arik Armestad, D.J. Jones i Dee Ford nisu baš totalni anoninimusi (Buckner i Ford imaju po nastup u Pro Bowlu), no ove godine igraju drastično bolje nego inače. Jedan od razloga je osobni rast, a drugi već spomenuta defenzivna shema.

Ninersi su ove godine počeli igrati s Wide-9 frontom. Formacija je to koja nije nepoznata ljubiteljima footballa, Philadelphia Eaglesi su je popularizirali prije 5-6 godina i koristili s puno uspjeha, no Ninersi su prva ekipa koja ju je počela koristiti i na prvom i drugom downu.

Wide-9 je front koji jednog ili obojicu defenzivnih endova postavlja jako široko na liniji, s vanjske strane TE-a ili OT-a, ovisno o tome tko je zadnji na scrimmage liniji. Endovi (ili LB-ovi u 3-4 formacijama) su pri tom okrenuti ravno prema QB-u, dakle dijagonalno postavljeni prema ofenzivnoj liniji što im omogućuje da imaju puno direktniji put do suparničkog bacača i da linijaše napadaju pod kutem, te ih odmah na prvom koraku tjeraju u lateralno kretanje.

Dosad, postavljanje u Wide-9 se koristilo isključivo u očitim bacačkim situacijama zato jer je ostavljalo puno prostora za probijanja između guarda i tacklea, i tacklea i tight enda, no Ninersi su unatoč ovom frontu i dalje jedna od najboljih run obrana lige.

Saleh je doskočio problematici spuštanjem linebackera u rupe i zaduživanjem da čuvaju moguće rupe. LB-ovi u ovom sistemu su redom isti i po staturi i po vještinama — radi se redom o nižim, lakšim i mobilnijim igračima koji će možda teže istrpjeti blokiranje 1-na-1, ali mogu puno brže popuniti rupe tijelom i pokriti više prostora kada igraju zonu. Fred Warner i Kwon Alexander odlično su odradili svoju rolu kao hibridni linebackeri, te su jedan od glavnih razloga zašto obrana igra ovako dobro.

49ersi su u prvih pet utakmica uzrokovali 12 izgubljenih lopti kod suparnika, prošle godine uzrokovali su 7. Ne kroz prvih pet utakmica, već kroz čitavu sezonu. Preokret je preslaba riječ za ovo čudo koje se događa u Zaljevu.

Vidjet ćemo kako će stvari izgledati u budućnosti. Prema naprednim statistikama Ninersi i Patsi igraju ponajbolje kroz prvih pet odnosno šest utakmica sezone u zadnjih 25 godina. DVOA kod Ninersa trenutno je na 58,1 posto — osvajači Super Bowla obično budu između 25 i 35 posto. Ninersi rasturaju. Naravno, moguće ozljede, prilagodbe suparničkih trenera i puno teži raspored u budućnosti trebali bi ih donekle prizemljiti. Svejedno, ovo je ekipa koja bi na kraju mogla imati 11 ili 12 pobjeda i plasirati se u doigravanje. Tko bi to rekao na početku sezone? Malo tko.

Ninersi su ‘4 real’, kao Richey Edwards.

loading...