Jedna od vještina koju sam naučio kada mi je bilo šest godina bila je kako pretvoriti običnu majicu u nindža kapuljaču. Otvor za glavu stavili bismo oko očiju, a onda bi zategli majicu tako da on postane tek uski prorez, dok bismo rukave čvrsto vezali na potiljku. Bila je to važna vještina na samom smiraju 1980-ih. Nindže su i dalje bile u trendu. Američki, honkongški, crni i bijeli… kvragu, čak su i kornjače peglale ninjutsu.
Jedan od lajtmotiva u filmovima koje smo gutali tih dana bio je sukob moćnog, iskusnog i najčešće zlog majstora borilačkih vještina (čija je moć ponekad bila osnažena crnom magijom) i mladića čistog srca koji, kroz naporan rad s ostarjelim učiteljem, nadilazi sebe i svoje mane i postaje dovoljno dobar da u konačnici izazove starog antagonista i njegovu skupinu plaćenika.
Naslovna priča Super Bowla LV (to vam je 55, ako ste zaboravili rimske brojke) pomalo podsjeća na spomenuti klišej iz nindža filmova. Tom Brady, šesterostruki prvak koji je promijenio momčad i ušao u svoj 10. Super Bowl, našao se na putu mlađahnom Patricku Mahomesu koji je u svoje de facto prve tri godine u ligi* triput osvojio diviziju, postao MVP sezone i MVP Super Bowla te sada igra za svoj drugi naslov. Premda je tek počeo karijeru koja lako može jednog dana zapeti u blatu — ili zbog ozljeda, ili zbog cap spacea, ili zbog promjene trenera, ili zbog nemara — nema sumnje kako je Mahomes prvi kandidat koji bi Bradyju jednog dana mogao oteti titulu Najvećeg.
*Mahomes je u NFL ušao 2017., ali te je sezone odigrao svega jednu utakmicu kao zamjena Alexu Smithu. Kansas je sezonu okončao porazom od Titansa u wild card tjednu u kojem je Derrick Henry otrčao za preko 150 jardi i tako nagovjestio svoju dominaciju (a čak ni Marcus Mariotta nije bio loš), što je označilo kraj Smithove ere i početak Mahomesove.
Super Bowl će biti puno više od toga. Dapače, usudio bih se reći kako utakmicu neće prelomiti dva quarterbacka, bar ne ‘u vakuumu’
Okršaj koji će se održati u nedjelju bio bi promatran kroz prizmu duela ove dvojice majstora i da ne živimo u periodu duboke individualizacije kolektivnih sportova — njihova je priča toliko veća od života da je se ne može izbjeći. Ne samo zato što se radi o neupitnim veličinama — Bradyju kao najvećem igraču svih vremena, Mahomesu kao konzistentno najboljem quarterbacku u zadnje tri sezone — nego i zato što su toliko različiti.
Brady je prekaljeni veteran koji igra na visokoj razini u 44. godini života prvenstveno zbog svog pristupa sportu.
On je majstor svog zanata, čovjek koji je uložio čitavog sebe u jednu vještinu i svladao je bolje od ikog drugog, unatoč tome što su mnogi njegovi prethodnici i suvremenici bili neupitno obdareniji prirodnim darovima. Njegov uspjeh zbog toga leži na granici mističnosti, što je izuzetno zanimljivo budući da je on plod znanstvenog pristupa. Nema igrača u povijesti NFL-a, ovako odoka, koji je više prosperirao zbog upliva znanosti u sport od Bradyja. Njegova briga o vlastitom tijelu koja mu je produljila karijeru bazirana je na modernoj kineziološkoj, medicinskoj i bioprehrambenoj znanosti. Legendarni quarterback koristio je sve moguće raspoložive tehnike i pripravke kako bi ostao sportski mlad što je dulje moguće, istovremeno pokazujući zavidnu sposobnost samokontrole.
Sve u njegovu životu posvećeno je NFL-u, od ritma spavanja do odmora, sve kako bi se maksimizirao učinak na tijelo. No, Bradyjevo korištenje znanosti nadilazi njega samog.
Kroz karijeru nije profitirao samo na razvoju medicine, već i na razvoju statistike i infiltraciji matematičkih i ekonomskih modela u sport — njegov učinak bio je ispravno valoriziran unutar same franšize uvelike zbog toga što su New England Patriots koristili napredne statistike puno prije ostalih, a sama momčad uspijevala je ostati na vrhu toliko godina zato jer je ispravno manevrirala na tržištu rada, otpuštajući zvijezde na samom vrhuncu, znajući da njihov pad slijedi kroz godinu ili dvije. Nitko to nije radio bolje od njih i to je omogućilo Patriotsima da budu konkurentni godinu za godinom za godinom, dok su druge ekipe prolazile uobičajeni ciklus: izvrsnost — pad — rebuilding — jačanje.
Brady je, baš kao i sami Patsi, tako bio Ivan Drago u Rockyju IV — dok su drugi vježbali lupajući goveđe polovice u hladnjači i spašavajući konjske zaprege na snijegu, Brady i Patsi su trenirali u savršenim labaratorijskim uvjetima, pokušavajući izvući maksimum iz svake prednosti koja im se nudila.* Stvarni život nije bajka, život nije film, a u svijetu modernog sporta svaka, pa i najmanja prednost, može biti presudna.
*A često i one koje im se nisu nudile. Pričam, naravno, o Spygateu i Deflategateu. I dalje imam dojam da su za Spygate morali biti jače kažnjeni, dok je Deflategate PRENAPUHANA pizdarija.
To je, uostalom, jedan od razloga zašto mnogi ne vole Bradyja. Ne samo zbog te aure šampiona koja svakome crta metu na leđima, nego zbog percepcije njega i bivše mu momčadi kao nekakvog Drago-vskog arhetipa — hladnog, proračunatog, bezdušnog, prevarantskog. Zlog. Što je, bez ikakve sumnje, samo karikaturni prikaz jednog vrhunskog sportaša koji je djelomično nadiđen zbog kontinuirane izvrsnosti, ali će za potrebe promocije ovog Super Bowla itekako poslužiti.
S njegove druge strane stoji mladi nindža, quarterback čistog srca i pravedne ruke koji je već pokazao kako ima sve ono što je potrebno da nadmaši starog meštra.
Bradyja je u šesterostrukog prvaka prometnulo jako puno toga, okolnosti i momčad između ostalog, ali njegove najveće igračke kvalitete bile su gotovo pa robotske — smirenost u važnim situacijama, preciznost, brzina procesuiranja informacija, manipulacija pocketom i manipulacija suparničkim obranama. Mahomes je drugačiji tip igrača, čovjek koji se na prvi pogled oslanja prvenstveno na inspiraciju, na kreativnost, na vic i ideju. Brady je Njemačka, Mahomes je Brazil.
Koliko puta ste ga ove sezone gledali kako pronalazi nova rješenja u trku? Kako baca loptu preko tijela onda kada to nikako ne bi smio napraviti? Kako pronalazi četvrtu opciju u end zoni bacajući iz nemogućeg kuta? Kako uspijeva pronaći čovjeka 30 metara niz teren dok ga suparnik od 120 kila ruši na travu? Neki od Mahomesovih poteza izgledaju nerealno, kao da su skrojeni u CGI labosu za potrebe holivudskog sportskog filma.
On je za mene MVP godine. Znam, znam, Aaron Rodgers je prejeben igrač, napravio je uspjeh sa slabijim suigračima, odradio je nevjerojatnu sezonu i obzirom na svoje kvalitete zaslužuje treću nagradu u karijeri, ali Mahomes je imao jako sličnu statistiku, bolji skor momčadi i, ako ćemo iskreno, bio mi ga je veći gušt gledati. Rodgers ima svoju magiju, to nije sporno, ali ona nije toliko nepredvidiva i uzbudljiva, nema toliki WOW faktor kao Mahomesova. No, bez obzira na to dobio Patrick nagradu ili ne (a neće, realno) biti jednom MVP i dvaput u razgovoru za nagradu dovoljno govori o njegovim kvalitetama.
Kada tako postavimo stvari jasno je zašto će mnogi navijači gledati na Super Bowl kroz prizmu okršaja dvojice vrhunskih majstora, dvojice izvanrednih zanatlija, dvojice koji su izbrusili svoje vještine do blještavila. No, Super Bowl će biti puno više od toga. Dapače, usudio bih se reći kako utakmicu neće prelomiti dva quarterbacka, bar ne ‘u vakuumu’.
Tampa Bay Buccaneers do pobjede neće stići na Bradyjevim leđima, baš kao što nisu došli ni protiv New Orleansa ni protiv Green Baya. Ključ njihove igre je prednja sedmorka, pogotovo pass rush kojeg predvode Shaq Barrett i Jason Pierre-Paul, a kojeg orkestrira Devin White navlačenjem udvajanja ili pokrivanjem kratkih ruti s pozicije linebackera. Uspiju li urušavati ofenzivnu liniju iz akcije u akciju, dat će šansu svome ne pretjerano impresivnom secondaryju da se nosi s brzancima Chiefsa.
To je, uostalom, bio plan 49ersa u prošlom Super Bowlu kada su izgradili impresivnu prednost kroz prvo poluvrijeme, ali su onda u drugom otkrili kako je gotovo pa nemoguće zatvoriti Tyreeka Hilla, Travisa Kelcea i Mecolea Hardmana kroz čitavu utakmicu. No, uspiju li ih usporiti, kao što su to Ninersi napravili, stvorit će si sjajnu šansu za pobjedu. Brady je ipak puno bolji QB od Jimmyja Garropola, a Chris Goodwin i pogotovo Mike Evans su nam dužni jednu spektakularnu utakmicu.
Obrana Chiefsa nije ni po čemu spektakularna, bar nije bila kroz regularnu sezonu, ali izgledala je kompetentno u dvije utakmice doigravanja. Ostavila je vruće Brownse na 17 i paklene Billse na 24 poena, dok je Tyrone Mathieu igrao briljantno, izgledajući kao nešto jeftinija verzija Troyja Polamalua s lošijom frizurom. Za Chiefse je prednost to što njihova obrana mora odigrati tek kompetentnu utakmicu da bi oni postali prva ekipa koja je obranila naslov, još tamo od Patriotsa koji su to napravili 2004. i 2005. Bude li pass rush predvođen Chrisom Jonesom i Frankom Clarkom na razini, Tampa neće imati nikakve šanse. Brady bez čistog pocketa ne može kreirati ništa, ali njegova je prednost to što mu pocket ionako treba biti čist samo dvije sekunde kako bi pronašao slobodnog igrača.
Vidjet ćemo što su Chiefsi i njihov defenzivni koordinator Steve Spagnuolo pripremili za SB, ali ne bi me začudilo da provedu puno vremena maskirajući obranu i bacajući razne stuntove i blitzeve prema Bradyju kako bi ga natjerali ili da prima udarce ili da ubaci u no-huddle, pošto Chiefsima generalno paše viši ritam igre. Chiefsi su protiv Billsa blitzali kao sumanuti u prvom poluvremenu, samo da bi se u drugom prebacili na 2-deep obranu sa sticks konceptima, znajući da se Josh Allen neće usuditi bacati duge lopte jer zna da će dobiti masne udarce. Football se uvijek može dobiti glavom.
Dobro za Tampu, a loše za Kansas je to što Chiefsi nemaju baš bajan napad probijanjem. To uspijevaju kompenzirati screen igrom, ali ta jednosmjernost napada mogla bi im se obiti o glavu, bar malo. Tampina obrana, koja je ionako bolja, tako će imati lakši posao od svojih suparnika koji će morati misliti na probijanja Leonarda Fournettea i Ronalda Jonesa koji sami mogu istrančirati suparnika, što su pokazali protiv Saintsa kada su kombinirano imali više od 120 jardi probijanja.
Tampin trener Bruce Arians tako zna da ima dvojicu na koje se može osloniti uđu li Bucsi, kao Ninersi lani, u drugo poluvrijeme s velikom prednosti. Chiefsi će se pak opet morati osloniti na kreativnost Andyja Reida i ofenzivnog koordinatora Erica Bieniemyja kako bi kompenzirali odsustvo kvalitetne run igre, ali ako su ovaj playoff, i lanjski playoff, i zadnjih 20 godina nešto pokazali, onda je to da Velikom moržu Reidu ne nedostaje kreativnosti.
Puno je varijabli koje mogu i koje će prelomiti Super Bowl. No, na kraju mediji će prezentirati čitavu utakmicu kroz okršaj dva quarterbacka. Jasno je i zašto. Obojica su toliko veliki da to zaslužuju. Neću se žaliti. Svima nam ponekad trebaju nindža filmovi — bilo oni na izlizanim VHS kasetama i overdubbanim dijalozima, bilo oni u spektakularnom HD-u snimljenim sa stotinu kamera u kojima momci u kacigama prakticiraju ninjutsu s jajastom loptom. Bez obzira na to pobijedi li stari majstor ili mladi lav (na kojeg ja definitivno tipujem), ovaj će Super Bowl imati veliku važnost za ostavštinu obojice. Svjetla reflektora su, kao i inače, na njima.
