Poput vještog mesara oboružanog netom naoštrenim nožem, Patrick Mahomes istrančirao je Tampa Bay Buccaneerse. Isfiletirao ih je na njihovu stadionu, precizan i smrtonosan, svakim se bacanjem osvećujući za poraz u Super Bowlu LV. Izgledao je opet kao ono što jest, najbolji quarterback lige.
Zadnji put kada su Chiefsi doputovali na obale Meksičkog zalijeva Mahomes je izgledao maleno i beznačajno. Bucsi su ih rasturili u najvećoj utakmici sezone, maksimalno koristeći njihovu slabašnu ofenzivnu liniju i Mahomesovo ozlijeđeno stopalo koje mu je oduzelo prijeko potrebnu mobilnost. Tadašnji defenzivni koordinator Todd Bowles, čovjek koji blitz više koristi od moje stare kada nešto fotografira, napadao ga je iz svih pravaca koristeći majstore poput Shaqa Baretta, Jasona Pierre-Paula, Ndamukonga Suha i Devina Whitea kako bi kreirao pritisak i premlatio QB-a Chiefsa.
Mahomes je završio utakmicu sa dvije presječene lopte, tri sacka, stotinu padova na travnjak i svega devet postignutih poena. Bila je to vjerojatno najlošija utakmica koju je odigrao u karijeri, svakako najlošija po QB ratingu.* Mahomes se raspao. Tim je porazom pomogao u potpunosti i neporecivo kanonizirati Toma Bradyja kao najboljeg quarterbacka svih vremena te je Bowlesu osigurao titulu glavnog trenera jednom kad Bruce Arians ode u penziju.
*Koliko god ta statistička kategorija bila beznačajna, opet je okej za prikazivanje nekakve šire slike, pogotovo utakmicu po utakmicu.
Napad Chiefsa ujedinio je bezdušnu efikasnost i dječačku zaigranost. Sulude ideje Andyja Reida pretvorene su u realnost kroz igru baletana s bazukom umjesto ruke
Te je usluge konačno naplatio u nedjelju. Od prve minute susreta bilo je jasno koliko su Chiefsi napaljeni na pobjedu, Mahomes više od svih. Tri sekunde nakon što je utakmica krenula ukrali su loptu, dvije akcije poslije plesali su u end zoni nakon što je Mahomes pronašao Travisa Kelcea na crossing ruti po sredini terena. Bio je to samo početak Mahomesova showa.
U sportu je jako teško pomiriti dvije komponente koje ga generalno čine lijepim. Prva komponenta je umjetnički potez koji demonstrira vještinu fizičkog talenta — zakucavanje Shawna Kempa, bjesomučno driblanje Roberta Prosinečkog, kompaktni zamah Aarona Judgea koji šalje lopticu preko ograde — dok je druga gola efikasnost. Želite li igrati lijepo, najčešće ne možete igrati efikasno, što je najbolje sumirano u onoj rahmetli babe Atifa “ko igra za raju i zanemaruje taktiku, završit će karijeru u nižerazrednom Vratniku”. No, rijetki majstori uspijevaju pomiriti te dvije komponente — ne tijekom jedne utakmice, nego tijekom čitavih karijera.
Mahomes je jedan od njih.
Oslanjati se na improvizaciju kao baznu vještinu u sportu dugoročno nije isplativo jer improvizacija zahtijeva inspiraciju, a ona nije uvijek prisutna. No, kad je uparite sa stvarima koje možete kontrolirati kao što su kvalitetna tehnika, brzina procesuiranja informacija, taktička pismenost i sirov fizički talent — e, onda imate pravu stvar, jer možete se osloniti na niz karakteristika čak i onda kad inspiracija nestane. Mahomes je to pokazao u hrpetini svojih utakmica, igrajući jako dobar football čak i kad izgleda da nije na najvišoj razini; ali kad ga muza pomazi po rudlavoj glavi, kao što ga je pomazila u nedjelju, onda njegova igra uzlazi na posebnu razinu, rezerviranu samo za rijetke.
Napad Chiefsa ujedinio je u sebi naizgled nespojivo. Bezdušnu efikasnost kroz dječačku zaigranost. Sulude ideje Andyja Reida — tog debelog, prekrasnog morža koji stoji na sidelineu i drži laminiranu plahticu s akcijama kao da drži menu nekakve craft hamburgerdžinice — pretvorene u realnost kroz igru baletana s bazukom umjesto ruke. Unatoč tome što su preko ljeta ostali (čitaj trejdali za kašetu pickova) bez jedinog igrača koji je mogao pouzdano rastegnuti teren, ostali su potentni, revidirajući svoju napadačku filozofiju guranjem hrpetine off-tackle probijanja i zanimljivih overload, level i crossing dodavačkih akcija u svoj playbook.
Reid je tako pokazao kako spada među najrjeđe od rijetkih osoba u javnom svijetu, čovjek koji je doživio velik uspijeh i unatoč tome nastavio učiti i mijenjati se, uzimajući na sebe nove izazove, poput footballskog Briana Ena ili Scotta Walkera. Teško je izmisliti nešto novo, a najteže je izmisliti novog sebe, ali Reid je upravo to napravio, i sa sobom i sa Chiefsima. Premda tu i tamo pokušavaju rekreirati Tyreeka Hilla u agregatu, kao nekakvo statističko frankenštajnovo čudovište, sasvim je jasno koliko im nedostaje njegova brzina i pouzdanost da vertikalno rastegnu suparničke obrane. No, pogonjeni stabilnijom ofenzivnom linijom, reformirali su se u nešto horizontalniji napad i, premda je bilo određenih problema početkom sezone, iz utakmice u utakmicu je jasnije da stvar može jako dobro funkcionirati.
Zato je bio poseban užitak gledati kako Mahomes rezucka obranu Bucsa tijekom prvih triju četvrtina, prije nego su povukli kočnicu i počeli testirati egzotične akcije te bacati loptu u double coverage. Kad bi skriptirane akcije propale — što zbog pritiska Bucsa, što zbog nesposobnosti hvatačkog korpusa da kreira ranu separaciju — Mahomes je izvlačio ekipu svojim eskapadama. Bacajući loptu s boka, ispod ruke, preko ruke, iz skoka, preko tijela, u klasičnom Mahomes stilu, što je kulminiralo prekrasnim touchdownom na Clydea Edwards-Helairea tijekom kojeg je otresao dva pass rushera — jednog lateralnim trčanjem, drugog piruetom — samo da bi bacio loptu kao da baca plastičnu bocu u žuti kontejner. Često pričam kako je sport za mene vrsta umjetnosti; taj touchdown zorno pokazuje zašto.
Znam, znam, možda bi priča bila drugačija da su Bucsi bili kompletni i da im svaki receiver nema sedam ozljeda i da su se mogli normalno pripremiti za utakmicu koja je odigrana u sjeni razorne snage uragana Iana. I možda je nepotrebno ovako pisati o Mahomesu s obzirom na to da mu nije prvi put i da su Eaglesi vjerojatnije bolja momčad ako ni zbog čeg drugog, onda zbog svoje obrane (o njima vjerojatno sljedeći tjedan), ali kvragu — čovjek je odigrao tri četvrtine footballa toliko dobrog da ostavlja čeljust na podu kao u crtićima.
Mahomes je Ronaldinho na svom vrhuncu, spektakl sam po sebi, a ovaj put je zabljesnuo na poprištu svog najvećeg poraza i tako se bar malo osvetio za gaženje prije dvije godine.
Vidjet ćemo koliko će daleko dogurati. Chiefsi u svojoj ekipi imaju velikih rupa. Obrana im je, blago rečeno, osrednja i protiv runa i protiv passa, ne uspijevaju generirati izgubljene lopte, stvaraju pritisak na quarterbacka ali ga ne uspijevaju okruniti sackovima, obrana curi i na trećem downu, u napadu im nedostaje etablirana hvatačka opcija pokraj Kelcea što bi im se dugoročno moglo obiti o glavu, a Mahomesov odnos s ofenzivnim koordinatorom Ericom Bienemyjem sve je lošiji i sve ga se češće može vidjeti kako komunicira isključivo s dojučerašnjim trenerom Bearsa Mattom Nagyjem, što bi moglo utjecati na odnose unutar ekipe.
No, dok god su oboružani Reidovim prekrasnim umom i Mahomesovom magijom, moramo ih uzimati za ozbiljno i tretirati kao konkurente za osvajanje naslova. Patrick Mahomes pokazao je koliko čaroban, koliko dječački zaigran, koliko ubojit može biti. Toliko da mu je veliki Tom Brady po završetku utakmice, u zagrljaju dva suparnika, lakonski rekao: “Izgledaš sjajno, samo tako nastavi”.
“Yes sir”, odgovorio je Mahomes. Zvučalo je kao prijetnja.
