Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Čovjek koji je buljio u ekran

Bombarder

Patrick Mahomes postao je sinonim za dominaciju u NFL-u

“Izgleda ko da se s dicom igra”, rekao je tata i tako najbolje objasnio što znači dominirati. Godina je bila 1995., na televizoru se vrtila legendarna Petica koja je taman krenula s emitiranjem, a na Petici je George Weah postigao još jedan pogodak za svoj PSG. Stasiti Liberijac te se godine, statistika kaže, i nije nazabijao u domaćem prvenstvu — postigao je svega sedam golova, prepuštajući ulogu glavnog egzekutora Davidu Ginoli — već je svoje najbolje igre ostavio za Ligu Prvaka, u kojoj je je bio prvi strijelac sa sedam golova za svoj PSG koji je dobio prvih sedam od osam utakmica* sve dok u polufinalu nije ispao od Milana u kojem je Weah sljedećeg ljeta i završio.

*U grupi su Parižani uzeli maksimalnih 18 bodova i pri tom dvaput tukli Bayern, koji je također dogurao do polufinala s Ajaxom, dok su u svom četvrtfinalu igrali 1–1 i 2-1 s Barcom.

PSG-ov je napadač tih godina usitinu izgledao poput ćaleta koji je na obiteljskom izletu, dok čeka da mu se razgore drva za roštilj, uzeo loptu i krenuo igrati nogomet s klincima, driblajući ih šeretski, u potkošulji, s krpom prebačenom preko ramena, s cigaretom u ustima, veći od svih za dva metra. Taj dojam superiornosti i nezaustavljivosti jednako je bitan kao i statistički pokazatelji i rezultati kada govorimo o dominaciji u sportu.

Nju je puno lakše potvrditi u individualnim sportovima. Nema sumnje kako su Rafael Nadal u Roland Garrosu, Michael Phelps u Pekingu ili Janica Kostelić u Salt Lake Cityu bili za glavu iznad svojih konkurenata — ne samo po rezultatima, nego i po dojmu. U momčadskim sportovima stvari su malo problematičnije jer puno faktora utječe na izvedbe pojedinca — od suigrača do trenerova taktičkog sustava — ali i u njima nije teško prepoznati dominaciju. Bilo da se radi o Larryju Birdu u sezoni 85./86., Barryju Sandersu na Oklahoma Stateu ili o Ronaldinhu u onih par sezona u kojima je izgledao kao kakav vilenjak koji došao na zemlju da pokaže ljudima kako se igrati nogometa.

Samo su tri čovjeka u povijesti lige osvajala uzastopne MVP nagrade: Earl Campbell, Brett Favre i Peyton Manning. Pat Mahomes mogao bi postati četvrti

Naravno, u svemu postoji skaliranje, pa tako i u dominaciji. Netko može biti jednostavno bolji od svoje konkurencije za glavu ili dvije, ali neki gaze suparnike za 10 metara. Tri vjerojatno najdominantnije sezone kojima sam ili svjedočio, ili ih sa zadrškom pregledao, pripale su 1984. Danu Marinu, koji je postavio brojke koje su za onaj period igre bile gotovo nadnaravne, Ronaldu koji je 1996./97. gazio suparnike kao traktor, valjajući ih po terenu kombinacijom snage i brzine, te Shaquilleu O’Nealu koji je 1999./00. postao epitom “ćale među vrtićkom djecom” igre, presnažan, previsok, premasivan, predobar za baš sve.

Periodi dominacije traju relativno kratko, posebno u momčadskim sportovima. Godine naprave svoje, stignu ozljede, igrači se krenu odmarati na lovorikama, konkurencija se poboljša i ispliva netko novi, a treneri osmišljavaju taktike baš kako bi usporili najbolje. Zato su Lionel Messi i Cristiano Ronaldo čudesa — ne samo zbog svog veličanstvenog peaka, već zbog toga što su toliko dugo na visini, baš kao što je čudo bila i gotovo čitava karijera Michaela Jordana, ili 11 godina LeBrona Jamesa tamo od 2007. do lani.

Patrick Mahomes trenutno izgleda kao da se igra djecom.

Što je smiješno, pošto je quarterback Kansas City Chiefsa za NFL prilike i sam dijete — prije koji dan je navršio 24 godine i tek je načeo svoju treću sezonu. Nakon tri odigrana kola bacio je za 1.195 jardi — nastavi li istim tempom, srušit će rekord po broju jardi u sezoni za bolesnih 896. Bacio je pri tom i za 10 touchdowna — nastavi li istim tempom, završit će s 53 komada, samo dva manje od Peytona Manninga koji je 2013. postavio rekord. Istovremeno ni jedna njegova lopta nije presječena — nastavi li istim tempom… Ma, sve vam je jasno.

Mahomes je do svoje statistike došao protiv Oaklanda, Baltimorea i Jacksonvillea — 26., 18., i 21. obrane lige po dopuštenim jardima, ali… Jaguarsi su Chiefsima dopustili 491, dok su Houston Texanse limitirali na 263, a Tennessee Titanse na 340 jarda. Raidersi su Chiefsima dopustili 467 jardi, dok su im Denver Broncosi napravili 344, a Minnesota Vikingsi 385 jardi. Baltimore je Chiefsima dopustio 503 jarda dok su Arizona Cardinalse ograničili na 349, a bespomoćne Miami Dolphinse na pišljivih 200 jardi. Njihove obrane kotirale bi znatno bolje da nisu naletjele na Mahomesa i najbolji passing napad lige. Naposlijetku, Baltimore je ozbiljna ekipa i prvi favorit za osvajanje svoje divizije, osobito nakon ozljede Bena Roethlisbergera, dok će se Jaguarsi, koje je jedna konverzija od dva poena dijelila od skora 2–1, poklati u AFC Southu za vrh divizije.

Mahomes je prošle godine osvojio nagradu za MVP-ja, a ove kroči još gordije i impozantnije. Njegovi uspjesi time su impresivniji što je ostao bez dvaju od svojih tri najjačih prošlogodišnjih oružja.

Chiefsi su se lani u pola sezone riješili running backa i check down opcije Kareema Hunta nakon incidenta u kojem je nogom udario ženu u hotelu, da bi u prvom tjednu ove sezone ostali bez prvog hvatača Tyreeka Hilla, čovjeka koji je lani uhvatio 1.479 jardi i 12 touchdowna. Nema veze. Mahomes je nastavio bacati. Travis Kelce ostao je Travis Kelce, najbolji hvatački tight end lige, ali niotkud su isplivali Demarcus Robinson i Mecole Hardman, dvojica igrača koja su u prvom tjednu, dok je Hill još bio u igri, imala samo jedno jedino hvatanje i nula jardi. Robinson je lani imao 288 jardi u 16 utakmica, ove ima 215 u tri. Sammy Watkins, koji je zadnju uistinu spektakularnu sezonu odigrao 2015. za Buffalo Billse, počeo je izgledati kao legitimna hvatačka zvijezda, igrač koji bi mogao probiti 1.500 jardi po sezoni.

Mahomes jednostavno ima tu sposobnost da suigrače čini boljima. To ne vrijedi samo za hvatače, već i za ofenzivnu liniju.

Mrge Kansas Cityja su redom solidni igrači, ali između njih pet samo jedan, sjajni Mitchell Schwartz, ima nastupe u All-Pro momčadima (dvije druge, jedna prva) ili Pro Bowlu. Chiefsi su ove godine bili 20. ekipa po dopuštenom pritisku na QB-a, ali unatoč tome dopustili su svega tri sacka u tri utakmice te su po sack rateu peta ekipa lige. Zasluge za tako malen broj obaranja u odnosu na pritisak uvelike odlaze na stranu Mahomesa, koji je jako brzo izrastao u vrhunskog pocket dodavača — zatomio je svoju potrebu da izlazi neprestano u stranu kako bi izbjegao pritisak, već se sitnim koracima služi da manipulira prostorom, istovremeno skenirajući teren za otvorene suigrače i potencijalne ‘bombe’.

A bombe pljušte.

Prvi u zračnim jardima (statistika koja oduzima jarde ostvarene nakon hvatanja lopte), prvi u dugim loptama, treći u preciznosti na dugim loptama. Ne sjećam se da je netko imao ovakvu ruku kao Mahomes, čak ni veliki bombarder Matthew Stafford ne uspijeva zafitiljiti loptu takvom lakoćom 50–60 jardi niz teren.

Pogledajte samo njegov TD na Hardmana iz prošle utakmice: čovjek je bacio bombu ravnih 40 jardi niz teren kao od šale, bez nekog izraženog trzaja, bez korištenja čitavog tijela, bez napora, ravno u ruke svog hvatača. Mahomes kompletira dodavanja od 15 jardi na način na koji drugi bacači kompletiraju dodavanja od pet: filigranski precizno, točno u prozor namijenjen svojim receiverima i to točno na način na koji to oni vole — Kelceu visoko na rame, Watkinsu u trk u visini trbuha, Robinsonu na dlanove u visini prsa. Kroz tri prve utakmice nije imao ni jedan interception, a napredna statistika pokazuje da je bacio svega dvije lopte koje su imale šansu biti presječene. S obzirom na to koliko dubokih lopti baca, taj podatak je sulud.

Ne samo koliko ih baca, nego i kako ih baca. Rekao sam ranije da Mahomes zna manevrirati pocketom kao veteran s osam godina iskustva u ligi, ali još jedan razlog zašto ne prima puno sackova je taj što može bacati precizne lopte sa stražnje noge. U utakmici protiv Baltimorea Chiefsi su imali jako puno 5-step i 7-step dropova kako bi dali šansu svojim igračima da razviju vertikalnu igru, ali dok drugi igrači po zavšetku dropa moraju umiriti noge i napraviti koračić naprijed da bi bacili loptu, Mahomes je komotno baca dok još korača unatrag.

Tako je, uostalom, bacio TD Robinsonu u kut end zone. Tjedan ranije pronašao je istog igrača za TD dok je koračao bočno u lijevu stranu samo da bi roknuo loptu milimetarski precizno 30 jardi dalje. Lakoća kojom redovito kompletira ovakva dodavanja zavarava; nitko u ligi, ama baš nitko, nije sposoban rješavati akcije na ovaj način. Razlika u preciznosti između njegovih bombi i bombi ostatka lige prošle je godine bila preko 20 posto.

Jasno, ne idu sve zasluge za dominaciju Pata Mahomesa Patu Mahomesu. Da je upao u neke druge ruke, u šake nekog konzervativnijeg trenera koji bi se bojao osloboditi svu snagu njegova talenta, lako je moguće da bi Mahomes bio tek jedan od brojnih mladih, talentiranih QB-eva.

No, Mahomes je upao u šake Andyju Reidu, čovjeku kojeg će se s povijesnim odmakom od 15–20 godina zasigurno zvati najvećim ofenzivnim umom ovog, a bogme i prošlog desetljeća. Reidov spread offense fantastičan je u kreiranju mismatcheva na svim razinama, omogućuje Mahomesu sigurne check down opcije, nadopunjuje probijačku igru RPO-ovima i RB screenovima te na teren šalje jako egzotične formacije koje zbunjuju suparnike. Reidov sustav je precizan, uvelike skriptiran, ali i ekstremno prilagodljiv tendencijama suparnika, i prokleto zabavan za gledanje. On pristaje Mahomesu kao što je PVC odijelo Catwoman pristajalo Michelle Pfeiffer.

Nekadašnji 10. pick drafta* prošle je godine, u svojoj de facto rookie sezoni, osvojio MVP nagradu. Bacio je za 50 touchdowna i preko 5.000 jardi. Imao je svega 12 presječenih lopti. Njegovi Chiefsi dobili su 12 utakmica i dogurali do finala konferencije u kojoj su izgubili od New England Patriotsa u jednoj čudnoj, zabavnoj, napetoj utakmici. Mahomes je kroz sezonu dominirao.

*Volim Mitcha Trubiskog i mislim da je nepravedno razapinjan u medijima, postoje tendencije poboljšanja u njegovoj igri i postoji solidna šansa da se razvije u solidnog QB-a; ali ako mislite da ne plačem svaki put kada se sjetim da su moji Chicago Bearsi mogli imati Mahomesa umjesto Trube, gadno se varate. Suza suzu goni.

Ove godine digao je razinu dominacije na višu razinu. Trenutno je najbolji QB u zemlji, a jedini ljudi koji su mogli stati u istu rečenicu s njim kroz prve tri utakmice su Dak Prescotta i donekle Tom Brady. Samo su tri čovjeka u povijesti lige osvajala uzastopne MVP nagrade: Earl Campbell, Brett Favre i Peyton Manning. Pat Mahomes mogao bi postati četvrti, točno 10 godina nakon Peytona. Sezona je tek počela i rano je za takve prognoze, ali kada uračunate lanjsku sezonu, sustav u kojem igra, fizičke predispozicije i lakoću kojom gazi obrane, sve postaje jasno.

Pat Mahomes u ovom je trenutku sinonim za dominaciju.