Ako ste u proteklih 30-ak godina makar malo prčkali po računalima, velika je šansa da ste naletjeli na Blue Screen of Death. BSoD je prikaz kojim Windowsi, još tamo od edicije NT 3.1, javljaju fatalnu grešku u sistemu, često hardverske prirode. Po restartu nakon ukazivanja BSoD-ja Windowsi obično prođu kroz proces autodetekcije kvara i njegova eventualnog popravka koji zna biti i uspješan, ali bome i neuspješan.
Brooklyn Nets doživjeli su svoj BSoD. Njihova skupa mašina krepala je nakon manje od četiri godine korištenja. Ni u jednom trenutku nismo je vidili u punom pogonu. Kyrie Irving je u tri je i pol sezone odigrao 143 utakmice za ekipu, manje od 36 po sezoni. Kevin Durant odigrao je 129, malo više od 32 po sezoni. Ubila ga je ozljeda od koje se vraćao godinu dana.
A Kyriea je ubio Kyrie. Bolje rečeno, Irving je ubio Netse.
Praktički od samog početka pokušao je ostatku momčadi nametnuti svoju realnost, koja ima relativno malo dodirnih točaka s objektivnom realnošću. Nakon što je Steve Nash postao glavni trener, Irving je izjavio da ne vidi Netse kao momčad koja ima trenera, te da to mogu biti on i KD. Pa je nestao iz momčadi bez da se ikom javio, pa je kontemplirao o umirovljenju, pa su ga našli na sestrinu rođendanu, pa je propustio gotovo čitavu sezonu odbijajući cijepljenje, pa je govorio da je all-in i da on i KD de facto dijele ulogu generalnog menadžera sa Seanom Marksom, pa je zatražio trade, pa opet nije igrao, pa je opet zatražio trade i na kraju ga dobio.
Nećemo vidjeti ni “t” od tankiranja u Brooklynu. Netsi nemaju zašto tankirati
Bilo bi nepravedno i neprecizno staviti svu težinu kolapsa Netsa na Irvingova leđa, ali nema sumnje da je on bio daleko najzaslužniji za raspad ekipe koja nikad nije dosegla svoj puni potencijal i koja je tijekom tri i pol sezone generirala više drame nego pamtljivih košarkaških trenutaka. Njegovim tradeom u Dallas i Durantovim u Phoenix Netsi su počeli rješavati svoj BSoD. Najskuplju grafičku karticu i poprilično skupu matičnu ploču zamijenili su jeftinijim djelovima koji nemaju ni blizu iste performanse, ali bar ne ruše sistem.
Novi se Netsi nalaze u iznimno zanimljivoj situaciji. Ne sjećam se je li ijedna momčad u suvremenoj NBA eri bila u sličnoj poziciji.
Naime, Netsi su do jučer bili kupci na NBA tržištu, što znači kako su morali ponuditi značajnu dozu svog draft kapitala kako bi osnažili ekipu. Većina njega je završila u Houstonu kojem duguju još dva picka prve runde, pick druge i dvije izmjene pickova, a duguju i neke (polu)zaštićene pickove druge runde Knicksima, Pistonsima i Hornetsima/Hawksima. Čitanje svih zavrzlama i začkoljica koje kompliciraju spomenute razmjene dovoljno je bolno da uzrokuje mini-moždani, a isto vrijedi i za čak 13 pickova koje im do 2029. duguju druge momčadi. Većinom se tu radi o Mavsima i Sunsima, ali ima i pickova koje im duguju Phila, Milwaukee i Miami.
Sva ta količina pickova je zanimljiva, ali ono što njihovu poziciju čini istinski jedinstvenom je to da su Netsi ekipa koja bi trebala tankirati, a od tankiranja nema gotovo nikakve koristi. Ok, mogli bi sačuvati svoje pick swapove s Houstonom, ali tu priča staje. Budući da ne kontroliraju svoju poziciju nego moraju čekati na kikseve Sunsa i Mavsa kako bi birali visoko na draftu, ništa ih ne sprečava da već sad izgrade ekipu koju je lijepo gledati.
Jasno, šanse da će ubosti kapitalca na draftu je tim manja, ali Netsi, ostavši privlačno tržište svim igračima koji ne slušaju Irvingova palamuđenja, ne ovise toliko o draftu kao small-market ekipe poput Oklahome, Memphisa ili Milwaukeeja. Njima ne treba Ja Morant ili Giannis Antetokounmpo kako bi privukli gornji ešalon NBA igrača; potrebno im je samo da stvore pristojnu momčad i oslobode salary cap za dolazak zvijezda. Tako su, uostalom, doveli Duranta i Irvinga.
Možda takvu momčad imaju već sad.
Netsi su nakon tradea upisali dvije pobjede i dva poraza igrajući generalno zanimljivu košarku. Jacque Vaughn, koji je u međuvremenu dobio ekstenziju ugovora do 2027., odmah je promijenio sve postavke. Ekipa koja je do jučer igrala ekstremnu izolacijsku košarku, i u organizaciji igre i u realizaciji, odjednom se prešaltala u motion napad u kojem su i lopta i igrači brzo mijenjali stranu i tjerali obrane na prilagodbu. S defenzivne strane, vidjeli smo puno agresivniju igru s više blitzanja i switchanja, što Netsima zasad nije donijelo bogznakakav uspjeh u kreiranju izgubljenih lopti, ali su bez ikakve sumnje izgledali bolje s te strane lopte čisto na račun mobilnosti ekipe i sposobnosti branjenja jedan-na-jedan. Novi Netsi su visoki, brzi i moderni, sposobni rotirati četiri od pet pozicija bez ikakvih problema, a čak i ta peta nekad ulazi u igru.
Mikal Bridges je, bez ikakve sumnje, najzanimljiviji igrač momčadi. Treći ili četvrti u hijerarhiji Sunsa, u Brooklynu je postao prvi čovjek u hranidbenom lancu, što se odmah osjetilo i na njegovoj igri. Nije stvar samo u tome što su Netsi Bridgesu dali zeleno svjetlo u napadu, nego i što su počeli graditi akcije za njega — što iz handoffa, što iz izolacije, što iz spot-upa — dok je i sam bio vrlo agresivan u tranziciji koristeći svoj dugi korak i vižljasto tijelo kako bi poentirao pokraj sporijih igrača.
Bridges je sa 17 poena po susretu skočio na 25 (na uzorku od samo četiri utakmice) i, premda nije pretjerano vjerojatno da će zadržati svoj učinak od 57 posto šuta za tri poena, nema sumnje da se u njegovoj igri vidi određeno oslobođenje. Sumnjam da na duge staze može biti fokalna točka ozbiljnog napada, ali Bridges trenutno pokazuje ono što smo jako dugo slutili da može biti: defenzivna elita i drugi najbolji scorer ozbiljne momčadi. Pitanje je samo mogu li mu Netsi omogućiti da to i postane, odnosno mogu li dovesti zvijezdu s kojom bi ga uparili.
Cam Johnson se nije toliko dobro snašao u novoj ekipi te se osjeti da mu nedostaju mehanizmi iz Phoenixa, gdje je bio igrač za kojeg se kreiralo i koji je koristio gravitaciju Chrisa Paula i Devina Bookera kako bi došao do svojih poena, ali nema sumnje da bi se njegov skillset trebao lijepo preslikati u igru Netsa jednom kad se saživi s ostatkom ekipe i konačno otkloni posljedice operacije meniska od koje se još uvijek nije u potpunosti zaliječio.
Njih dvojica u paketu s Nicom Claxtonom nesumnjivo čine osovinu trenutnog rebuildinga. Claxton je tijekom sezone izrastao u jednog od najboljih defenzivnih centara lige; pogotovo u help obrani sve bolje i bolje prepoznaje situacije u kojima mora izlaziti na pomoć. Claxtonova brzina i okretnost u paru s novim akvizicijama mogle bi Netse pretvoriti u elitnu defenzivnu jedinicu, budući da se radi o igraču koji u pick ’n’ roll obrani može i hedgeati (iskakati na igrača s loptom), koji se može switchati, i koji može igrati u dropu.
Njegova je polivalentnost omogućavala Netsima da imaju pristojnu obranu unatoč prisustvu brojnih obrambenih rupčaga s kojima je često bio u rotaciji. Kako će izgledati sad kad u ekipi ima Bridgesa i Doriana Finney-Smitha, koji je ojačao ionako gustu konkurenciju na krilu? Ne znam, ali Netsi bi mogli biti jedna od ponajboljih obrana lige.
Taj bi sentiment bio jači da se Ben Simmons opet nije uvukao u sebe poput prestrašene kornjače.
Krajem prosinca činilo se kao da polako izlazi iz ljušture. Postao je nešto agresivniji, više ga se vidjelo s loptom, čak je napadao obruč u tranziciji, ali u posljednje vrijeme izgleda toliko ustrtareno da je gotovo ispao iz rotacije. Ozljeda koljena koju je zaradio protiv Pistonsa krajem siječnja sigurno nije pomogla, ali teško je oteti se dojmu da se radi o mentalno slomljenom igraču koji ne može razrješiti neke stvari ni sa sobom ni sa svijetom. Simmons je uvijek bio igrač koji je frustrirao, ali je, bez obzira na svoje kolosalne mane, imao i kolosalne vrline koje su ga učinile trostrukim All-Starom.
Kad bi dobili 80 posto onog starog Simmonsa, ovakvi bi Sunsi — s Claxtonom, Bridgesom i Finney-Smithom — mogli bi imati najbolju obranu lige. Mogli bi izgraditi identitet na kreiranju izgubljenih lopti i tranzicijskoj jurnjavi po terenu, ali to je trenutno sanak pusti.
Srećom pa su vratili Spencera Dinwiddieja koji, takav kakav jest, ipak može nešto napraviti kao kreator u half-courtu. To je nekako najveći minus Netsa, što unatoč modernom sastavu ipak nemaju tog igrača preko kojeg mogu vrtiti napad. Dinwiddie je koristan u tom segmentu igre budući da je kroz zadnjih par godina stekao par zanimljvih trikova i tako kompenzirao pola koraka koje je izgubio na ulazu u odnosu na početak karijere, ali nema nikakve sumnje da bi bio korisniji kao sekundarni kreator ili, još bolje, kao egzekutor s klupe. Kad bi se Simmons vratio u formu, profitirao bi i Dinwiddie, a petorka s njima dvojicom te Claxtonom, Bridgesom i Finney-Smithom (Johnsonom) mogla bi igrati jako interesantnu košarku, ali tu smo gdje jesmo.
Tu idealnu Dinwiddiejevu ulogu u međuvremenu obavlja Cam Thomas, koji se malo ohladio nakon tri uzastopne utakmice preko 40 poena i kod kojeg još moramo vidjeti od kakvog je štofa sačinjen. Radi li se uistinu o istinskom skoreru ili o, seinfeldovskim rječnikom rečeno, običnom chuckeru. No, nema sumnje da su i on, i preporođeni Yuta Watanabe, i toplo-hladni Edmond Sumner, David Duke i Day’Ron Sharpe zanimljivi mladi igrači koji prolaze svojevrsnu audiciju za nastavak karijere.
Što će Netsi ovog ljeta napraviti i s njima i s veteranima poput Pattyja Millsa, Roycea O’Neala te Setha Curryja i Joea Harrisa ostaje pod velikim upitnikom. S obzirom na to da im se ne isplati tankirati, mogli bi ih komotno zadržati da odgajaju klince i osnaže roster u borbi za playoff/play-in koja im slijedi iduće sezone. No, ako se pokaže da za njih mogu dobiti pickove/mlade igrače, ne bi me čudilo da ih proslijede dalje, pogotovo Curryja i Harrisa koji ipak imaju nekakvu vrijednost.
Kratkoročno gledajući, oni će im pomoći da zadrže playoff poziciju. Netsi su na omjeru 34-24, osam pobjeda udaljeni od ispadanja iz play-ina, te će se sigurno boriti da ostanu u igri. Direktni plasman u playoff mogao bi doći u pitanje i nisam siguran koliko ekipa bez jasne hijerarhije koja mora mijenjati sustav igre može zadržati mršavu prednost nad Knicksima i Heatom koji imaju i jedno i drugo, ali nema nikakve sumnje da nećemo vidjeti ni “t” od tankiranja u Brooklynu. Netsi nemaju zašto tankirati.
To me veseli. Ne znam hoće li i koliko će biti dobri, ali Netsi imaju sastojke da budu zabavni. Ovaj put bez drame. BSoD je ugašen, računalo je restartano, sistem se podiže. Vrijeme je za reinstalaciju.
