Danny Ainge je tijekom prijelaznog roka izgledao malo kao neiskusni igrač briškule koji čuva dva karika za zadnju ruku, ne shvaćajući da je protivnik do tog trenutka već dobio partiju. Sjedeći na golemom carstvu vrijednih ugovora i pickova, kao zeleni Smaug u dubinama Pustogore, Ainge je naizgled dopuštao da prilike prođu pokraj njega.
Jimmy Butler i Paul George promijenili su momčadi, a on svejedno za njih nije složio ubitačni paket koji bi ih shippao gore do Bostona. Stigao je draft, zamijenili su prvi za treći pick, još jednom povećali fundus pickova, pomalo neočekivano izabrali Jaysona Tatuma sa Dukea i nastavili dalje. Nakon što su im Butler i George odlepršali, zadovoljili su se trećom najboljom opcijom na poziciji krila, Gordonom Haywardom, računajući da je momak pametan, nesebičan, jeftin (jer ne košta pickove i igrače) i bijel, što je u Bostonu uvijek važna stvar. Posao obavljen, bili su spremni za sljedeću sezonu, možda mrvicu bolji nego su bili godinu prije. Sposobni zagorčati život Cavaliersima, ali ni blizu favoriti da uđu u veliko finale.
A onda je na NBA pala bomba.
Kyrie Irving je želio van. Van iz ekipe koja je tri godine zaredom igrala u finalu Istoka. Van iz momčadi koja je osvojila naslov. Van iz škvadre koja je i nakon drafta izgledala kao prvi favorit za osvajanje Istočne konferencije. Bizarni zahtjev odmah je alarmirao GM-ove diljem lige i ponude za Irvinga polako su počele pristizati, a novopečeni GM Cavaliersa Koby Altman ih je redom počeo škartavati, svojeglavo odbijajući prihvatiti činjenicu kako u superstar dealovima – a Irving je rubni superstar – možete biti zadovoljni ako dobijete 80 centi za dolar, a taj se odnos još snižava kada suparnici znaju da igrač odlazi.
Mjesec dana se čekalo na odgovor kamo će Kyrie, a onda je pala još jedna bomba. Škrta škrtica Danny Ainge je odriješila kesu. Cavaliersi ne samo da su u paketu koji im je stigao naizgled isplatili Irvingovu vrijednost, nego su i zaradili. Mnogi analitičari su tvrdili kako je trejd dobar za obje strane, ali puno više njih je napalo Aingea tvrdeći kako je proćerdao nagomilanu vrijednost na krivog igrača.
No je li tome baš tako?
Ainge je dao dosta za Irvinga, to nije sporno, ali morao je početi davati. Celticsi su imali toliko dubine i toliko pickova da je došlo krajnje vrijeme da se dio dubine počne pretvarati u zvijezde na terenu. Usprkos tome što su nesumnjivo izgubili u tom segmentu igre, i dalje imaju najbolju šansu u ligi da preko trejda dođu do superstara, budući da u sefu još uvijek čuvaju pick Lakersa/Kingsa u sljedećem draftu, te pickove Grizzliesa i Clippersa iz 2019. koji su zaštićeni, ali bi tu zaštitu lako mogli izgubiti kroz dvije sezone. Gomila mladih, potencijalno kvalitetnih igrača i nabrojani pickovi trebali bi biti dovoljni da iz gladnih i nesposobnih ruku New Orleans Pelicansa iščupaju Anthonya Davisa kada za to jednom dođe vrijeme.
Usprkos tome pick Netsa je vrlo vjerojatno najveći gubitak za Kelte. Istinabog, Bruklinžani su se pinku pojačali u prijelaznom roku te vjerojatno neće biti posljednja momčad na planeti na koncu sezone, ali nije da će biti puno bolji od toga. Taj bi pick po logici stvari Clevelandu trebao osigurati poziciju od prvog do šestog mjesta na još jednom dubokom draftu, ili im omogućiti da u prijelaznom roku krenu u lov na još jednu zvijezdu koju će upariti s LeBronom u pokušaju da ga zadrže u momčadi. Pick ima veliku vrijednost – i kao pregovaračko sredstvo i kao igrački potencijal, ali bez njega do trejda ne bi došlo i Bostonjani su toga bili svjesni. Otpisan je u startu.
Najveći gubitak čitave priče je vrlo vjerojatno Jae Crowder.
Buldog sa sveučilišta Marquette je u dvije godine u sistemu trenera Brada Stevensa izrastao u iznadprosječnog 3&D igrača koji je lani trpao skoro 40 posto trice uz 5,5 šutova po utakmici, a sve za bagatelu. Priče kako Jae može čuvati Kevina Duranta i LeBrona bile su prenapuhane, pošto su ga momci redovito razbijali u utakmicama, ali ostale igrače koji nisu na toj razini čuvao je više nego dobro i to na tri pozicije, a u ligi teško da ima boljeg igrača za odigrati random pressing ili blind-side udvajanje. To će znatno oslabiti obranu Celticsa koja je lani dosta pala u odnosu na pretprošlu sezonu, a sada će pasti još više odlaskom Averyja Bradleya i Crowdera, zbog čega tvrdim kako će Boston u sljedećih par sezona najviše žaliti za momkom s dredovima.
Ainge je prešao iz sakupljačkog u trgovački mod. To se čekalo već dvije godine
Hoće li žaliti za Antom Žižićem, teško je reći. Splićanin je upao u trejd čisto zato da se napravi malo prometa, pošto bi u obje ekipe bio third string centar. Ante se nije proslavio nastupom u Ljetnoj ligi, potencijala ima, ali u ovom trenutku ne predstavlja nikakav gubitak za Kelte. Možda im se obije o glavu, ali Celticsi više nisu u modu gdje moraju razmišljati pet godina unaprijed. Cavsi jesu jer postoji mogućnost LeBronova bijega.
Čovjek koji ima najveću vrijednost od svih vjerojatno će im najmanje nedostajati. Isaiah Thomas je prošle godine bio legitimni MVP kandidat, pušten s lanca u fluidnom Stevensovom sustavu koji ga je prometnuo u glavnog egzekutora. Thomas je tijekom karijere bio izrazito podcijenjen u toj ulozi – uvijek je bio jako efikasan, problem je što nije imao dovoljno lopti za trošenje. Stevens je prošle godine odlučio koristiti brzonogog Izaiju kao udarnu iglu svog oružja, a čitava momčad, koja je ionako imala problema s hijerarhijom potrošnje, brzo se podredila čovjeku koji je kroz pick ‘n’ roll i kroz lijevi ulaz mogao ostaviti gotovo svakog čuvara u blatu.
Problem s Thomasovom sezonom je dvojak. Ona je stigla u poodmakloj dobi za NBA igrača (27 godina) nakon što nikada prije nije igrao na toj razini. Ona je također došla unutar specifičnog sistema na kojeg se više neće moći oslanjati – Cavsi u napadu igraju jako statičnu košarku u kojoj jedna fokalna točka (LeBron) kreira za ostatak momčadi, i u kojoj se igrači često moraju izboriti sami sebi za šut, što je razlog zbog kojeg je Kyrie bio toliko koristan i istovremeno razlog zašto Kevin Love nije imao brojke koje njegov talent sugerira. Ne bi me začudilo da Thomas, koliko god jedinstven igrač bio, koliko god njegova lanjska sezona bila sjajna, doživi klasični slučaj regressing to the mean – odnosno povratka na prosjeke karijere, ili možda malo iznad njih. Upareno s ozljedom kuka – koja je po zadnjim vijestima sanirana, ali može rasklimati ostatak tijela – jasno je zašto Ainge nije vidio onoliku vrijednost u Thomasu koliku možda vide ostrašćeni navijači Bostona kojima se borbeni plej uvukao u srce.
Kada ovako sumiramo stvari, Celticsi su za Kyrieja dali potencijalni top 5 pick, jako dobrog 3&D igrača na jeftinom ugovoru koji može biti sedmi igrač šampionske rotacije, backup centra s potencijalom da bude dobar ili da bude propuh, te izvrsnog pleja s greškom.
Puno? Apsolutno. Previše? Ne slažem se.
Ainge definitivno nije opelješen u ovom trejdu. Jasno je da je dao više nego što su dale druge momčadi za Butlera, Georgea ili Chrisa Paula, ali to je tako kad imate renome jednog od najboljih GM-ova lige – više nitko ne želi s vama poslovati u strahu da ćete ih opelješiti, pa morate dati malo više. Kelti su zadržali svoju financijsku i igračku fleksibilnost, pozicionirali su se u priči kao ekipa koja želi oformiti svoj Big Three (što bi Hayward – Irving – Davis bili), i u konačnici dobili igrača kakvog do sada nisu imali i kakvog su željeli.
Iskreno, ne volim Kyrieja Irvinga. Ne volim ballhogove, ne volim heroball čarobnjake, ne volim iso majstore, ne volim igrače kojima su najvažnije lopte na terenu njihova muda. Usprkos tome, ne mogu poreći da je Irving jako dobar igrač.
Ako napravimo svojevrsnu NBA hijerarhiju i podijelimo igrače u razrede, jasno je da je onaj prvi razred u koji spadaju franšizni igrači – dakle, ljudi koji mogu biti prvi igrači šampionske momčadi – poprilično siromašan. Uvijek je bio. Ovih dana u tu grupu spadaju LeBron, Durant, Steph, Harden, Kawhi, vjerojatno Davis i vjerojatno Wes, kojeg na rubu drži samo njegov stil igre, nikako i učinak. U drugi razred spadaju druge violine, igrači kroz koje možete vrtjeti ofenzivni ili defanzivni sistem, ali ipak nemaju tu kvalitetu da sami nose slabašne momčadi do vrha. Greek Freak i KAT su trenutno prve opcije da iskorače iz drugog u prvi razred, ali nema sumnje da se u njemu trenutno nalazi i Kyrie Irving. On smatra da i sam može među franšizne igrače, ja se ne slažem, ali ako postoji i najmanja nada u glavi Dannyja Aingea da mož,e onda samo ta pomisao u potpunosti opravdava ovaj trejd. No, čak i da ne postoji. trejd je opravdan. Ballhog, iso heavy heroball igrač s mudima od željeza – to je upravo ono što je Keltima nedostajalo.
Stevensov sistem bazira se na neprestanom kretanju, brzim predajama lopte, nizu precizno postavljenih pickova i read and react akcijama sa skriptiranim opcijama. To je sustav koji od talentom deficitarnih igrača može napraviti učinkovite ofenzivce stavljajući ih konstantno u poziciju u kojoj mogu ispoljiti svoje najbolje (a u slučaju Kellyja Olynika i sličnih i jedine) kvalitete. Kao i svaki sustav, on ne može u potpunosti anulirati nedostatak talenta, a u doigravanju, kad se obrane zgusnu, kada loše ekipe ispadnu i kada nema više čuvanja za ostatak godine, puno mu se lakše suprotstaviti. U takvim situacijama Celticsi sada imaju Irvinga koji može konzistentno trpati trice preko ruke, predriblati igrača jedan-na-jedan, prisiliti suparnike na udvajanja i na taj način opet pokrenuti protok lopte.
Pitanje je može li se igrač poput Irvinga, igrač koji ponekad dribla driblanja radi, koji se odlučuje za teške šutove kada ima boljih opcija, uklopiti u tako fluidni sustav. Stevens je fantastičan trener te sigurno može pronaći rolu za čovjeka Irvingovih kvaliteta, ali najbolja stvar od svega je što bi Irvingu taj sustav trebao olakšati život i pomoći mu da uđe među franšizne igrače lige. Zašto?
Zato što je Irving potajno postao pravi majstor pick ‘n’ rolla.
Njegova efikasnost šutiranja trice nakon picka je među najboljima u ligi u zadnje dvije godine s obzirom na potrošnju, ulazi su mu također jako dobri, ali ono što posebno impresionira je način na koji mijenja kutove suparničkim obrambenim igračima, tjera ih na defenzivne rotacije i nakon toga ili asistira, ili zabija, ili započinje tzv. hokejaški pas koji će na kraju uroditi poenima za njegovu momčad. U Celticsima bi se ta njegova sposobnost trebala još poboljšati, pošto konačno ima partnera koji je u tom segmentu bolji i od Kevina Lovea i od Tristana Thompsona. Al Horford, koliko god bio osporavan zbog slabašnog lanjskog doigravanja, je bog p’n’r-a. Uz odriješene ruke, uz Horfordove mekane pasove s visokog posta, uz Irvingovo urođeno čitanje igre i pregled terena, ovaj bi se par mogao razviti u brutalnu kombinaciju za suparničke obrane.
Da stvar bude bolja, Irvingu je tek 25 godina. Budućnost je pred njim. Nema sklonost ozljedama, najavio je da nema ništa protiv da produži ugovor s Bostonom, ima priliku imati svoj tim.
Kada stvari stavimo na papir, čini li vam se da su Kelti puno izgubili? Žižić je bio žunta, baš kao i drugi pick kao kompenzacija za Izajinu ozljedu zbog koje je trade ozakonjen tek prije par dana; Crowder će im nedostajati, ali ionako bi bio sve veći problem pronalaziti minute za njega s obzirom da su uzeli Haywarda i da žele razvijati Jaysona Tatuma, Jaylena Browna i Marcusa Smarta koji igraju na njegovim pozicijama (a moraju ih razviti žele li jednoga ili dvojicu upakirati za Davisa), te su na kraju zamijenili jednog jako dobrog pleja drugim malo boljim i konzistentnijim plejem s potencijalom da bude izvrstan. Jedini pravi gubitak je pick Netsa, ali on se jednostavno morao dati.
Ainge je bez ikakve sumnje prešao iz sakupljačkog u trgovački mod. To se čekalo već dvije godine. Celticsi vjerojatno neće biti ništa bolji ove sezone u odnosu na lani, ali su savršeno pozicionirani za budućnost. I to ne za budućnost za tri, ili pet ili sedam godina kao neke franšize, nego za onu blisku koja može početi ove zime, ili sljedećeg ljeta. Čekaju Anthonya Davisa ili pad/odlazak LeBrona Jamesa. Ili oboje. Ainge je sastavio ekipu koje će se suparnici u playoffu bojati. Bez Irvinga bi ih ipak bilo malo manje strah.
