Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Čovjek koji je buljio u ekran

Bulls: Nova nada

Konačno je uklonjeno kancerogeno tkivo po imenu GarPax. Što može Karnišovas?

Artūras Karnišovas novi je direktor košarkaških operacija Chicago Bullsa. Mjesec dana je prošlo otkako je Rudy Gobert saznao da ima koronavirus, mjesec dana je prošlo otkako je košarka stala i ovo je daleko najzanimljivija stvar koja se u tom periodu dogodila. U trenutku kada bismo se pripremali za početak doigravanja, kada bismo skenirali mismatcheve i pokušavali skužiti koji će favorit kiksati, kada bismo uplaćivali oklade i kupovali fejk dresove s Alibabe i Ebaya, sve što možemo raditi je gledati stare utakmice, čitati glasine o tome hoće li se sezona održati i plakati, pa je vijest koja nekog vraga ipak znači za budućnost lige odjeknula jače nego što bi to bio slučaj u normalnim okolnostima.

Pogotovo ako ste, poput mene, navijač Bullsa.

Karnišovasov dolazak na čelo košarkaškog dijela organizacije ujedno je značilo kako su Gar Forman i John Paxson, koji su za Chicagove navijače bili nešto poput malignih izraslina na tijelu voljene osobe, iz njega odstranjeni. GarPax je eliminiran, 11 godina prekasno. Forman je dobio pedalu dok je Paxson, veliki prijatelj vlasnika Jerryja Reinsdorfa i njegove obitelji, zadržan u klubu u ceremonijalnoj ulozi savjetnika.

Paxson se protekle godine, znajući da mu se vrijeme odlaska bliži, pokušavao otarasiti svog partnera s kojim je formirao svojevrsnu čikašku, košarkašku, puno manje seksi verziju Brangeline, tvrdeći kako je nepravedno da se dvojac trpa u isti koš, odbijajući prihvatiti odgovornost za Formanove gafove i pogreške. Uzalud. Forman i Paxson u očima su navijača postali jedan entitet, bikefalno čudovište koje terorizira svijet. Što je pomalo nepravedno prema Paxsonu čiji je najveći grijeh nesposobnost u kasnijem dijelu karijere, ali znate kako kaže stara narodna — ’ko s djecom liježe, popišan se diže.

Jasno je da Bullsi ne mogu u potpunosti okrenuti novi list dok se ne riješe i Jima Boylena, najgoreg trenera u ligi

A Gar Forman je, ako ga s djecom uspoređujemo, košarkaška verzija Damiena. Čovjek koji je 1998. ušao u organizaciju kao skaut polako je gradio svoju mrežu poznanstava, laži, ucjena i prijetnji da bi se konačno popeo do mjesta generalnog menadžera 2009. kada je Paxson postao direktor košarkaških operacija. Forman je tijekom svog mandata skupio niz grijeha nevezanih za ustroj same momčadi — fizički je napao trenera Freda Hoiberga, došao je u sukob s Tomom Thibodeauom i Jimmyjem Butlerom, ispičkarao je Jeffa Van Gundyja jer je podržavao Thibsa u TV prijenosima, te je potkopavao svakog čovjeka u organizaciji koji nije bio očiti yes man, zbog čega su Bullsi kroz posljednjih 11 godina postali najtoksičnija organizacija čitave lige koja se ne zove New York Knicks, franšiza koju slobodni igrači izbjegavaju u širokom luku.

Travelle Gaines, Butlerov osobni trener, svojevremeno je za Formana rekao da je “upoznao dilere s više moralnog integriteta. On je lažov i to svi znaju”, a obzirom na priče koje se šire kuloarima, pričao je istinu. Bullsi su Formanovim odlaskom automatski dobili na respektu kod igrača i njihovih agenata koji su proteklih 11 godina izbjegavali Bullse kao što danas izbjegavamo ljude u dućanu koji kašlju i ne nose masku.

Čak i u doba kada se činilo da Bullsi imaju ekipu koja će godinama konkurirati za naslov na Istoku, kada su Derrick Rose, Luol Deng i Joakim Noah bili na svom vrhuncu, oni nisu uspijevali potpisati slobodne igrače. LeBron James, Dwyane Wade i Chris Bosh su ih izignorirali tijekom slavnog prijelaznog roka 2010. kako bi oformili svoju supermomčad, ali isto su napravili i tadašnji All-Star David Lee koji je izabrao Warriorse, Amare Stoudemire koji je radije izabrao Knickse i Joe Johnson, čiji se maksimalni ugovor s Atlantom prometnuo u jedan od najtoksičnijih u tom periodu.

Bullsi su se tada zadovoljili Carlosom Boozerom kojeg su doveli kroz sign-and-trade s Jazzom, a zadovoljavanje slabijim igračima u free agencyju postala je norma za Chicago. Tko su najbolji igrači koje su GarPax doveli tijekom tog perioda? Osim Boozera, tu je bio ostarjeli Rip Hamilton, ostarjeli Pau Gasol, ostarjeli Wade i potpuno neupotrebljivi Rajon Rondo. Svi na 40-70 posto svojih mogućnosti s vrhunca karijere.

Bullsi su se zbog toga morali oslanjati na trejdove (uglavnom loši) i draft u kojem su jedno vrijeme bili izvrsni — izabrali su Rosea ispred Michaela Beasleyja kada se ozbiljno raspravljalo o tome tko će od njih dvojice biti bolji, uzeli su Noaha devetim pickom, pronašli su Taja Gibsona krajem prve runde i Butlera 30. pickom te Ömera Aşıka u drugoj rundi, ali su u jednom trenutku počeli i tu raditi pizdarije. Izabrali su Marquisa Teaguea ispred Draymonda Greena kojeg je Thibs želio, dali su kuću kako bi se pomakli na draftu i izabrali Douga McDermotta (dva picka koji su postali Jusuf Nurkić i Garry Harris), te nisu pickali kvalitetnog igrača od 2011. do 2017., kada su uzeli Laurija Markkanena što je, uz sukob s Butlerom, Roseovu i Noahovu ozljedu* te upropaštenu Dengovu operaciju urodilo kolapsom Bullsa i konačnim rebuildingom ekipe.

* Nema sumnje kako je Thibsovo insistiranje na velikoj minutaži startera ubrzalo njihovo fizičko propadanje, ali dio odgovornosti za opetovane ozljede ide i na GarPaxovu stranu. Dijelom zato što su se kroz glupave trejdove otarasili Bench Moba predvođenog Kyleom Korverom, djelomično zato jer su se otarasili čitave liječničke ekipe koja je loše radila svoj posao, ali su u ekipi ostavili njihovog šefa Jeffa Tanaku koji je nadgledao sve upropaštene rehabilitacijske procese. Logika nula bodova.

Rebuildingom koji je kroz tri sezone bio polovičan, baš zato što ni u ovom slučaju nije odsječena glava. Sada je dekapitacija konačno obavljena i to, kako se čini, na Paxsonovo inzistiranje. Njemu je dokurčilo konstantno pljuvanje po medijima i društvenim mrežama, ali i prisustvo Formana, koji je navodno postajao sve neugodniji kako je konsolidirao svoju moć unutar organizacije, prvenstveno preko Michaela Reinsdorfa koji bi trebao naslijediti Bullse od oca — Formanove i Reinsdorfove supruge su najbolje prijateljice. Meksičke sapunice su nula za Bullse, kažem vam.

Karnišovas je čovjek koji bi trebao uvesti Bullse u novu eru, ali jedna stvar mora biti jasna — Chicago je dobio puno kapitala odlaskom kancerogenog dvojca.

Nema sumnje kako se radi o čovjeku koji uživa ogromni respekt u NBA krugovima. Karnišovas mi je bio jedan od dražih igrača u mladosti, tip koji je uz Šarūnasa Marčiulionisa i Arvidasa Sabonisa činio osovinu sjajne Litve iz 1990-ih, a bio je sjajan i u Barceloninoj ekipi koja je dvije godine zaredom došla do finala EuroLige da bi oba puta ispušila od grčkih momčadi. Karnišovas je NBA reputaciju izgradio kao član košarkaškog odjela same lige, pa kao Houstonov skaut, potom kao direktor Adidasova eurokampa i naposlijetku kao pomoćnik GM-a u Denveru, gdje je prije tri sezone promaknut na čelo generalnog menadžera.

Karnišovas je glavni i odgovorni za draftanje Nikole Jokića u drugoj rundi, svi pričaju o njegovim europskim konekcijama što bi trebao biti ogroman plus za Bullse, ali pitanje je koliko je dobrih poteza napravio otkako je postao GM. Denver je one-man-team djelomično zato što Karnišovas nije uspio u svom naumu da oformi kvalitetnu momčad. Doduše, za to su uglavnom krive ekstenzije Garyju Harrisu i Jamalu Murrayju koji su nakon produljenja ugovora napravili pola koraka (Murray) odnosno dva koraka unutrag (Harris) i tako limitirali mogućnosti manevriranja ekipe i kroz free agency i kroz trejdove.

Karnišovas je potpisao Paula Millsapa čije se iskustvo možda nije odrazilo na razvoj mlade momčadi, ali je bilo korisno s taktičkog i egzekucijskog aspekta. Insistirao je na povećanju uloge Willa Bartona, produljio je ugovor Michaelu Porteru unatoč užasnoj ozljedi leđa što će se, vjerujem, pokazati kao sjajan potez za Denver s obzirom na njegov talent, dok je na draftu i u trejdovima imao polovični učinak. Valja uzeti u obzir da tek tri godine radi posao GM-a, da nije imao odriješene ruke pošto je iza jednog dijela poteza stajao direktor Tim Connelly i da njegov ni-vrit-ni-mimo učinak zapravo predstavlja ogromni plus u odnosu na ono što su Bullsi radili otkako se Rose ozlijedio.

Tijekom proteklih nekoliko dana Karnišovas je objasnio zašto je želio doći u Bullse, pričao o tome kakav je dojam na njega ostavila ekipa predvođena Michaelom Jordanom tijekom 1990-ih, o tome što su Bullsi tada značili u svijetu te o želji da ekipu vrati na stare staze slave. Karnišovas je pritom objasnio kako mu je primarni cilj riješiti kadrovsku križaljku u front officeu, ali ono što navijači čekaju je da se riješi vjerojatno najmržeg predstavnika GarPax ere — trenera Jima Boylena.

Premda nije želio spekulirati o tome što će napraviti na trenerskoj poziciji, jasno je da Bullsi ne mogu u potpunosti okrenuti novi list dok se ne riješe i najgoreg trenera u ligi. Boylen je tijekom godinu i pol, koliko je na čelu momčadi, uspio izgubiti povjerenje svlačionice, posvađati se sa Zachom Lavineom, natjerati Markkanena da regresira i zaprijeti odlaskom iz kluba, zakrviti s određenim novinarima, izgubiti masu utakmica, rezultatski podbaciti, upropastiti razvoj nekolicine mladih igrača, kreirati jedan od najlošijih napada lige, zabljesnuti priglupim rotacijama i krivo pozvanim time-outovima i sve to začiniti propovijedanjem nekakvih old skul principa i tretiranjem igrača kao da su srednjoškolci, a ne profesionalci.

Otkako pratim Bullse, Boylen je najgori trener koji je sjedio na klupi, lošiji i od Vinnyja Del Negra i Jima Boylana.* Pitanje je samo hoće li Karnišovas dobiti zeleno svjetlo da šupira Boylena iz kluba s obzirom na to da momčad već duguje veliku lovu bivšem treneru Fredu Hoibergu, a obitelj Reinsdorf kojoj je lova puno draga nije baš pokazala tendenciju da plaća milijunske iznose dvojici bivših trenera istovremeno.

*Da, Bullsi su već imali jednog trenera čije se ime razlikovalo u jednom jedinom slovu. Boylan je preuzeo momčad polovicom sezone 2007./08. i odradio toliko loš posao da su Bullsi pali u lutriju, dobili je i izabrali Rosea na draftu.

U svakom slučaju, Karnišovas dobiva momčad koja je na papiru intrigantna. Oko Markkanena, LaVinea, Cobyja Whitea i Wendella Cartera može se izgraditi franšiza — bilo kroz trejdove, bilo kroz draft i free agency. Nikome od njih nije više od 24 godine, a loše igre ove sezone mogu se objasniti ozljedama i uistinu kriminalnim Boylenovim ‘sustavom’. Talenta ima, treba ga razviti i treba nastaviti graditi ekipu. Karnišovas će pokazati je li on pravi čovjek za to, ali jedno je sigurno — GarPax to nisu bili. Već 11 godina rasli su kroz franšizu kao kancerogeno tkivo koje je konačno uklonjeno.

Novi život Bullsa počinje sada. Nadam se da ga neće upropastiti. Nova nada se budi.