Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Čovjek koji je buljio u ekran

Bura u Zelenom zaljevu

Packersi su draftali mladog quarterbacka. Aaron Rodgers je ljut

Green Bay Packers osvojili su naslov prije 10 godina. Bila je to jedna od najdubljih momčadi u salary cap eri, ekipa koju je tadašnji generalni menadžer Ted Thompson pomno gradio godinama, pazeći da svaki cent završi u rukama kvalitetnih igrača. Bila je to jedina ekipa lige koja je na gotovo svim pozicijama imala Pro Bowl igrače, koja je imala kompetentne jedinice na svim krajevima terena, koja praktički nije imala rupu u sastavu. Tramon Williams, Sam Shields, Nick Collins i legendarni Charles Woodson patrolirali su secondaryjem, Clay Matthews je sa svojom dugom grivom radio pritisak s ruba uz pomoć A.J. Hawka, Cullen Jenkins je napadao QB-ove s linije, a u sredini obrane stajao je B.J. Raji, 188 cenata visoki i 154 kila teški kamen od čovjeka koji se kretao poput gazele. Njihova je obrana te godine bila druga u ligi, dok je napad bio 10.

No, komotno je mogao biti i prvi. Istina, kvaliteta na poziciji running backa nije bila bajna s obzirom na to da se Ryan Grant ozlijedio u prvoj utakmici pa je teret pozicije pao na rezerve Brandona Jacksona i Jamesa Starksa, ali su zato na svim ostalim pozicijama bili krcati.

Ofenzivna linija je bila uigrana i talentirana, s Joshom Sittonom i rookiejem Bryanom Bulagom na desnoj strani, dok je Chad Clifton na lijevoj te sezone završio u Pro Bowlu. John Kuhn je na poziciji fullbacka bio narodni heroj, a ono što je razdvajalo Packerse od ostatka lige bila je kvaliteta na hvatačkim pozicijama. Greg Jennings, Donald Driver, James Jones i Jordy Nelson upareni s mladim tight endom Jeremichaelom Finleyjem činili su najdublju jedinicu lige s trojicom Pro Bowl igrača i Jamesom Jonesom koji je to mogao biti 2012., kada je bio prvi čovjek lige po uhvaćenim touchdown dodavanjima.

Sve njih činio je boljim jedan čovjek. Aaron Rodgers. Capo čitave momčadi.

Žele li i po drugi put zaredom ući u playoff, Rodgers se mora skulirati, LeFleur mu mora prilagoditi sustav, a Love mora ostati na klupi i učiti

Packersi su te sezone jedva ušli u playoff jer su dvije utakmice izgubili u produžetku, dok su preostale tri izgubili s 3,66 poena razlike, što će u prijevodu reći kako nisu imali sreće.* Sve im se vratilo u doigravanju. Dobili su Michaela Vicka i Eaglese u wild card rundi sredinom treće četvrtine kada su se odlijepili na +11 i oslonili se na obranu, razbili su Atlanta Falconse koji su te sezone bili na 13-3 sa 26 razlike, a onda su svladali Chicago Bearse u dvoboju u kojem je Jay Cutler istegnuo ligamente koljena i na sebe navukao bijes određenog dijela navijača koji je smatrao da je quarterback premekan, zbog čega je u utakmicu ušao Caleb Hanie i bacio krasan pick six Rajiju. Na kraju, u Super Bowlu su Packersi dobili moćne Pittsburgh Steelerse u uzbudljivoj utakmici u kojoj su vodili 21:3, u kojoj su se Steelersi dva puta vraćali da bi na kraju ipak bili zaustavljeni.

*Poraz od Lionsa od 7:3 ostaje jedna od najbizarnijih utakmica ovog stoljeća i jedan od glavnih razloga zašto Packersi statistički gledano nisu imali top 5 napad lige. Od 27 posjeda na utakmici, njih 16 završilo je puntom, četiri presječenom loptom, jedan fumbleom, dva gubitkom lopte na downove, jedan poluvremenom, jedan promašenim FG-om i samo dva postizanjem poena. Ajd da se igralo na Lambeau u smrznutoj mećavi, pa bih rekao — OK, vrijeme je utjecalo na rezultat, ali igralo se na Ford Fieldu u dvorani. Bizarno čak nije dovoljno da opiše koliko je glupa bila ta utakmica.

U tom trenutku činilo mi se kao da će Packersi sljedećih pet godina biti u Super Bowlu. Bili su duboki, bili su najbolje posložena momčad lige, Mike McCarthy je bio odličan trener, vrtjeli su puno različitih napadačkih setova i imali su Aarona Rodgersa, najboljeg QB-a generacije. No, Packersi se nikada više nisu vratili u najveću utakmicu sezone. Premda su godinu nakon osvajanja bili na omjeru 15-1 nakon što se strašnom napadu pridružio mladi Randall Cobb, a obrana se osnažila Erikom Waldenom i Morganom Burnettom, ispali su već u divizijskoj utakmici od Giantsa.

Srž Thompsonove i McCarthyjeve ekipe bila je toliko jaka da su Packersi kroz sljedećih šest sezona ulazili u playoff pobjeđujući u prosjeku u 11 utakmica, ali nijednom nisu dogurali dalje od finala konferencije. Otpadali su polako slavni igrači — odlazili su u penziju, propadali su zbog godina i starosti ili ih se više nije moglo zadržati zbog salary capa — a Thompson je izgubio čarobni dodir. Više nije bilo magije u free agencyju, nije bilo čarolije u draftu i Green Bay je postao prosjek. Jedina razlika koju su imali u odnosu na ostatak prosječnih ekipa bio je Rodgers.

Teško je reći gdje bismo svrstali Rodgersa u panteonu quarterbackova.

Nedostaje mu prstenja da bi bio najbolji, fali mu karizme da bi bio najveći. No, kada bi sudili bacače po čistom talentu, Rodgers je vjerojatno jedini koji može parirati Danu Marinu. Njegove lopte su kroz period od gotovo osam godina bile najljepše bačene, najpreciznije, najčišće. Njegovo kretanje u pocketu i čitanje suparničkih obrana odrađivano je na iznimno visokoj razini. Rodgers je uz to bio i mobilan QB koji je znao probijati kada je to bilo potrebno. Nije bilo dijela terena kojeg nije mogao eksploatirati. Samo je dvaput u sezoni prešao 10 bačenih INT-ova i to u prvoj i trećoj sezoni na čelu momčadi.

Njegova 2011., ona kada su imali 15-1 i ispali od Giantsa, ostaje jedna od najimpresivnijih godina za nekog QB-a ikad — imao je te godine 45 TD-a (sedmi svih vremena), samo šest INT-ova, preko 4.600 jardi, 122,5 passer rating (prvi svih vremena) i 84,5 QBR (treći svih vremena). Bio je blizu u sezonama 2012., 2014. i 2016. ali unatoč svojoj genijalnosti, unatoč svim sjajnim potezima, unatoč discount double-check proslavi, Rodgers nije mogao pogurati svoju ekipu do kraja.

Prozor za osvajanje titule je malen i Packersi su u zadnje tri godine potiho prošli, i rekao bi da još uvijek prolaze, određeni rebuilding. Rodgers je tijekom tog perioda ostao de facto jedina konstanta — čak su i Thompson i McCarthy napustili brod — i sasvim je jasno, kada uzmemo u obzir da je čovjeku 36 godina, da bi Rodgers mogao ostati na čelu franšize još pet ili šest godina i igrati vrhunski football. Tom Brady je lani doživio prvi pravi ozbiljni pad sa 43 na leđima, Drew Brees je igrao odlično iako ima 41, pa i Peyton Manning je igrao top football do 38. godine života. Rodgers je počeo pokazivati određene znake usporavanja, ali oni su toliko sitni da nije nerealno očekivati zadržavanje lanjske razine kroz dulji vremenski period.

S obzirom na to da su Packersi lani imali omjer 13-3 i da su se vratili u playoff nakon dvije godine izbivanja, mnogi su očekivali kako će GM Brian Gutenkust iskoristiti draft i free agency kako bi pojačao napad i tako olakšao put kroz zajebanu diviziju NFC North u kojoj Vikingsi i Bearsi, premda nikako elitne ekipe, mogu biti nagazna mina apsolutno svakome. Gutenkust je u momčad doveo Devina Funchessa, koji je bio solidan hvatač ali ništa više od toga u Panthersima, te je zamijenio tacklea Bryana Bulagu koji je otišao u Chargerse lošijim, ali ozljedama manje sklonim Rickom Wagnerom.

Svi su očekivali kako će Packersi potrošiti velik kapital na napadačka pojačanja na draftu na kojem smo imali jednu od najdubljih WR klasa u zadnjih 10 godina, od kojih je bar šest ili sedam igrača imalo Pro Bowl potencijal. No, unatoč tome što je Green Bay potrošio šest od prvih sedam pickova na napad, nije uzeo nijednog krilnog hvatača — birao je tri linijaša, jednog tight enda, running backa* i, naravno, quarterbacka.

*Izbor A.J. Dillona u drugoj rundi je bio puno veći WTF moment nego izbor Lovea ako se mene pita, čisto zato jer je Dillon figurirao kao lik koji će biti izabran tek u trećoj ili četvrtoj rundi. Vrijednost running backova je toliko pala da ovih dana gotovo nitko ne troši tako visoke pickove na njih, osim ako se ne radi o gotovo pa vrhunaravnim talentima poput Saquona Barkleyja.

Kada su Packersi izabrali na draftu Rodgersa, njihovu legendarnom QB-ju Brettu Favreu bilo je 36 godina. Rodgers je čekao tri pune sezone na svoju šansu prije nego što je Favre otišao — prvo u Jetse gdje je igrao loše kao i svi koji se priključe Jetsima, pa onda u Vikingse u kojima je bio odličan i dogurao do konferencijskog finala u kojem su na posebno bolan način izgubili od Saintsa. Rodgersu je danas 36, a Packersi su na draftu izabrali Jordana Lovea u prvoj rundi, na sličnom mjestu na kojem su ulovili Rodgersa. Ne čudi što kuloari pričaju kako je Rodgers, koji ionako slovi za krajnje zajebanog, teškog i umišljenog lika, bijesan zbog te odluke. Ne samo da mu nisu donijeli oružja koja je želio, već su u ekipu ugurali nekakvog pretendenta, uzurpatora njegova dugo građenog trona.

Nije teško razumijeti zašto je Rodgers ljut. Čovjek je i dalje top 5 QB lige, upravo je odveo momčad do skora 13 -3 skora privikavajući se na novi sustav trenera Matta LeFleura i očekivao je da će ekipa ići all-in u ovih nekoliko sezona vrhunskog footballa koliko mu je preostalo. Njegova ljutnja čak nije ni primadonska, ona je sasvim normalna.

No, nakon dugo premišljanja i mozganja tvrdim kako je Rodgers u krivu. Packersi su u pravu. Zašto?

1. The cake is a lie

Skor Packersa prošle sezone je jedan od najnapuhanijih skorova koje sam vidio u zadnjih pet godina. Iako su imali omjer 13-3, oni su igrali nekakav 9-7 football. Omjer postignutih i primljenih poena davao im je 9,7 pobjeda u sezoni, što znači da su imali sreću kakva se ne događa tako često. Od 13 pobjeda, samo njih pet je došlo sa TD-jem razlike ili više, a jedine dvije ekipe koje su baš razbili bili su Raidersi i Vikingsi.

Raspored im je bio iznimno lagan — strength of schedule iznosio je — 0,74. Imali su 15. napad i 9. obranu lige. Napredne statistike pokazivale su kako su Packersi 10. ili 11. ekipa u NFL-u. Sve se to vidjelo i golim okom. Momčad je imala velikih minusa i u napadu, u kojem je Rodgers prestao vjerovati svojim hvatačima i gotovo uvijek pokušavao baciti savršenu spiralu zbog čega je carinio loptu, a defekti su se vidjeli i u obrani koja je previše oscilirala od utakmice do utakmice.

Unutar okvira jedne sezone sve ovo nije bitno. Morate imati sreće ukoliko želite osvojiti naslov. Mekan raspored se dogodi svima; uostalom, 49ersi su dogurali do Super Bowla uvelike zahvaljujući mekanom rasporedu. No, kada zbrojite sve nabrojane stavke, jako je teško sumirati da su Packersi nekakva jebačka momčad. Dobri su, borit će se za playoff, ali nisu ekipa za koju bi stavio ruku u vatru da će dogurati do doigravanja. Kadar je pretanak za tako nešto.

2. No Country For Old Men

Jako je teško izgubiti startnog QB-ja u ligi, pogotovo kad on nosi čitav sistem kako je to slučaj u Packersima. Pokazuju to i utakmice u kojima Rodgers nije bio na terenu — otkako je 2008. postao starter, propustio je 17 utakmica u kojima su Packersi bez njega upisali svega pet pobjeda. Premda mu je svega 36 godina, što obzirom na razvoj medicine nije toliko puno za modernog igrača, jasno je da će vrijeme učiniti svoje. Pogotovo kada uzmemo u obzir Rodgersove ozljede iz 2017., kada mu je pukla ključna kost, te iz 2018. kada je istegnuo ligamente koljena, doživio potres mozga i pretrpio frakturu tibije. Nije li logično tražiti nasljednika koji će kroz dvije ili tri sezone preuzeti kormilo franšize, koliko god ta ideja Rodgersu išla na jetra?

Sutra se može dogoditi da se čovjek ozlijedi ili da mu igra propadne. Ne bi bio prvi. Kod sportaša se često događa da pred kraj karijere dožive nagli pad umjesto nekakvog postupnog propadanja. U tom kontekstu draftanje talentiranog QB-ja nije loš potez. Starci ne mogu igrati dovijeka. Jasno je da je Rodgers želio WR-a, ali mnogi bi igrači ubili da imaju kombinaciju Davante Adams-Funchess, s tim da još treba vidjeti može li se stvoriti igrač od terceta Allen Lazard-Marquez Valdes-Scantling-Geronimo Allison u kojem nitko nije stariji od 25 godina. Možda je vrijeme da Rodgers prestane njurgati.

3. Samo ljubav

Postoji još jedan razlog zašto je Gutenkust draftao Lovea. Zato jer mu je taj potez jeftiniji. Mladog QB-a Packersi će plaćati oko 3,2 milijuna dolara po sezoni sljedeće četiri godine. To je manje nego što bi platili rezervnog QB-a poput Marcusa Mariotte (8,8 milijuna), Casea Keenuma (6), Tyroda Taylora (5,5), Josha Rosena (4,4), Chasea Daniela (4,4) ili A.J. McCarrona (4). Green Bay se može osloniti na Lovea u slučaju da Rodgers pokupi ozbiljnu ozljedu — čak i ako sezona završi u smeću, navijači će imati oko čega biti uzbuđeni, kao i uvijek kada mladi QB dobije šansu.

Pitanje je, naravno, što možemo očekivati od Lovea.

Dojučerašnji QB na Utah Stateu jedan je od onih igrača čiju je karijeru gotovo nemoguće predvidjeti. Da mi kažete kako će kroz četiri godine Love igrati football u Kanadi prije nego što se vrati na sveučilište u ulozi nekakvog studenstkog administratora, ne bi me čudilo. Isto tako me ne bi začudilo da mi kažete kako će kroz pet godina Love biti u top 5 QB lige. Nije da bi to očekivao, ali ne bih bio šokiran.

Love je moderni QB. Njegova najjača oružja su čiste fizikalije — pokretljivost i snažna ruka — te sposobnost improvizacije. Njegovi najveći minusi su oscilacije i slabo čitanje coveragea. Gotovo ista pitanja koja se postavljaju oko Lovea postavljala su se oko Patricka Mahomesa. Nemojte me krivo shvatiti, Love nije Mahomes ni po fizičkom talentu, ni po učinku na koledžu, ali bi mogao biti Mahomes light.

Njegove kretnje, njegova sposobnost da zafitilji loptu niz teren, njegova sposobnost da pronađe nekakvo atipično rješenje su poprilično mahomesijanske. Ukoliko ih ne digne na tu razinu, opet možemo pričati o nekakvom pokretljivijem Matthewu Staffordu ili nešto manje probojnom Colinu Kaepernicku, što možda nije ono čemu se nadate kada birate čovjeka u prvoj rundi, ali je daleko od lošeg. Love je kocka koju je Gutenkust zakotrljao, sad treba vidjeti hoće mu li se isplatiti.

No, prije nego se Loveova karijera zakotrlja, valja ugasiti požar koji trenutno bukti u svlačionici. Packersi možda nisu neznamkakva ekipa, ali NFC North je otvoren i definitivno su favoriti ispred Vikingsa i Bearsa koji na pozicijama QB-a ne da nemaju Rodgersa, nego nemaju ni njegovu sjenu. Žele li i po drugi put zaredom ući u playoff, Rodgers se mora skulirati, LeFleur mu mora prilagoditi sustav, a Love mora ostati na klupi i učiti. To će se vjerojatno i dogoditi jer, bez obzira na to što je drama queen, Rodgers zna da je njegova ostavština u pitanju. Ali ako nešto krene po krivu, ako se nanižu porazi, a ekipa počne izgledati bezglavo, vjerujem da će stvari otići kvragu, eksplicitno i duboko.

U tom bi slučaju Rodgersovi dani u Green Bayu vjerojatno bili odbrojani.