Poput kukavičjih ptića Los Angeles Chargers uvalili su se u tuđe gnijezdo. Premda je franšiza osnovana 1959. u Los Angelesu, samo dvije godine kasnije preselila je u južnije krajeve, gdje je postupno gradila svoj identitet igrajući na meksičkoj granici. San Diego Chargers priključili su se NFL-u 1970., proizveli osam Hall of Famera (s tim da će Antonio Gates biti deveti, a Philip Rivers vjerojatno i deseti) i stvorili dvije legendarne ekipe koje su drastično unaprijedile NFL napade – Air Coryell s početka 1980-ih i momčad Martyja Schottenheimera s početka 2000-ih. Unatoč tome, niti jednom nisu osvojili naslov. Igrali su u Super Bowlu 1995. u kojem su ih 49ersi zgazili 49: 26, što je i dalje rekord za najviše postignutih poena u velikom finalu.
Bez trofeja, smješteni na malom tržištu i bez puno navijača, Chargersi su uvijek bili momčad prema kojoj se Kalifornija odnosila maćehinski. Taj se odnos nastavio nakon što su Raidersi upali u probleme, dok su Chargersi imali zabavne momčadi s Drewom Breesom i kasnije Riversom, Gatesom i LaDanianom Tomlinsonom. Možda bi i uspjeli privući pokojeg navijača da u playoffu nisu svaki put kiksali ili protiv Toma Bradyja ili protiv NY Jetsa (!), ali nisu. Kalifornija je i dalje bila zemlja crne i srebrne boje, koliko god Raidersi lutali, geografski i igrački.
Tragedija za Chargerse je što ona to i dalje jest. Njihovi divizijski suparnici su možda preselili u Las Vegas, ali i dalje vladaju najvećim gradom na američkom Zapadu.
Raidersi su duboko ukorijenjeni u identitet Los Angelesa, premda su grad napustili još 1995. kada su preselili u 372 milje udaljeni Oakland. Imali su šampionske momčadi pod Johnom Maddenom, imali su opake ekipe Arta Shella i napadački orijentirane momčadi Jona Grudena i Billa Calahana, ali prije svega su imali nešto što je Chargersima bolno nedostajalo. Nešto što nemaju ni danas. Nešto bez čega ne možete opstati na tržištu tako površnom i tako silikonskom kao što je Los Angeles. Imali su karizmu. Imali su stila.
Chargersi su na dobrom putu da za dvije godine postanu ono što su Ramsi bili prije dvije godine. Hit momčad i vruća roba u gradu u kojem je samo trend bitan
Los Angeles još godinama neće prihvatiti Chargerse. Ne prihvaća baš ni Ramse koji su se doselili u grad par godina ranije, koji su imali dugu povijest u gradu čiji su stanovnik bili od 1946. do 1995. i koji su u zadnjih pet godina nastupili u jednom Super Bowlu, iako je jasno da su deseterostruko popularniji od Chargersa, što bjelodano pokazuju i brojke. Ramse je na domaćim utakmicama u 2019. gledalo preko 71.000 ljudi, dok je Chargerse uživo pratilo njih 25.000. Jasno, Chargersi jesu igrali na duplo manjem stadionu, ali ni njega nisu uspijevali napuniti. Sada, kada su obje ekipe na istom zdanju, na kojem su Chargersi u najmu, jasno će se vidjeti razlika u popularnosti između ovih dviju ekipa.
No, to bi se uskoro moglo promijeniti. Ramse bi kroz dvije godine mogao pojesti salary cap i godine koje sustižu njihove najbolje igrače, a ozljede će dodatno pogoršati stvari. Sustav Seana McVeya jako ovisi o kvalitetnoj igri na poziciji running backa, zbog čega je bio uspješan kada ga je pogonio zdravi Todd Gurley ili lanjska senzacija Cam Akers. No, Akers koji je trebao biti primarno rješenje na RB-u sljedećih sedam godina, doživio je rupturu ahilove tetive i pitanje je kakav će se vratiti na teren. Premda obožavam gledati Ramse, ne bi me čudilo da kroz dvije sezone postanu prvo prosječna, a onda i loša momčad.
S druge strane, Chargersi su u uzletu.
Pokazali su to prošle sezone kada je Justin Herbert ne samo nadmašio, nego skršio očekivanja i uzeo titulu Rookieja godine. Quarterback sa sveučilišta Oregon po mnogima je bio precijenjen kad je ulazio na draft, te su mnogi analitičari bili skeptični, predviđajući da će se namučiti u NFL-u i teško opravdati šesti pick koji su Chargersi potrošili na njega. No, Herbert je svima začepio usta. Srušio je rekord među rookiejima u bačenim TD-jevima i demonstrirao top u ruci koji je sposoban bacati savršene spirale 60 jardi niz teren, a nepreciznost koja ga je krasila na faksu kao da je isparila.
To mu je omogućilo da bude efikasan na sve tri razine terena — ostavite li ga sa single safetyjem ide duga lopta ravno u ruke; igrate li očitu zonu, eto vam seam rute na srednju udaljenost; pokrivate li čovjeka — bam! — ide crossing ruta koja se može nadoštukati sa masu YAC-a, ako ostali hvatači ne vrijeme krenu blokirati. Što je najbolje, za razliku od koledža gdje se često znao ustrtariti u pocketu i izgledati užasno pod pritiskom, lani je blitzeve podnosio poprilično impresivno, dijagnosticirajući obrane na vrijeme i tražeći otvorene suigrače, i to iza prilično kriminalne ofenzivne linije. Nitko nije imao više pass jardi pod pritiskom od njega tijekom prošle sezone, nešto što nitko nije mogao očekivati u usporedbi s danima koje je proveo na kampusu Ducksa.
Jasno, nije sve savršeno. Herbert je bio nekonzistentan na dugim loptama, a obrane koje su jako dobro maskirale svoje setupove su ga zbunjivale i frustrirale, ali to su stvari koje se mogu sanirati. Kad znate da nemate kvalitetnu zaštitu, a obrane vam ne otkriju što točno planiraju igrati, stvari imaju tendenciju otići kvragu. To je nešto što se može popeglati iskustvom, dok god dobre stvari koje je pokazao u prvoj godini nastave svoju prirodnu progresiju.
Kako bi se to dogodilo, Chargersi su usuli hrpetinu resursa u svoju ofenzivnu liniju.
Brianu Bulagi, koji je došao lani da svojim veteranskim iskustvom usidri jedinicu, pridružili su se iznadprosječni guard Matt Feiler i solidni Oday Aboushi te All-Pro centar Corey Linsley, a generalni menadžer Tom Telesco potrošio je pick prve runde na lijevog tacklea Rashawna Slatera, koji nije igrao od 2019. zbog covida, ali koji je izgledao impresivno kada se sudario sa Chaseom Youngom te nudi jako puno fleksibilnosti jer bi zbog stila igre mogao začepiti bilo koju poziciju na OL-u. Transformiraju li ovi potezi liniju koja je lani bila posljednja u ligi u individualnim pobjedama pri pass blokiranju u pristojnu jedinicu, to bi u startu mogao biti ogroman bonus za Chargerse. Momčad koja je lani izgubila sedam utakmica s manje od jednog touchdowna razlike treba samo malu iskru koja bi je pretvorila u konkurenta za playoff.
Iskru bi trebao prije svega ponuditi Brandon Staley, kojeg su Chargersi preoteli sugrađanima Ramsima i učinili ga glavnim trenerom. Staley je bio fantastičan kao koordinator linebackera u Chicago Bearsima pod Vicom Fangijom, a Fangiova super-agresivna defenzivna shema koja mu je donijela posao glavnog trenera Broncosa počivala je na nekim Staleyjevim zamislima. Zbog toga ga je Fangio povukao u Broncose, gdje je nastavio sjajno raditi, a to mu je donijelo posao defenzivnog koordinatora u Ramsima, da bi samo godinu kasnije postao glavni trener u Chargersima.
Njegov strelovit uspon nije iznenadio nikoga tko je zadnjih nekoliko godina pratio NFL. Dapače, pravo je čudo što mu Bearsi u startu nisu dali posao defenzivnog koordinatora i što i ranije nije dobio svoju franšizu. Sada, s Herbertom kao potencijalnom velikom zvijezdom, preporođenom ofenzivnom linijom, solidnom hvatačkom jedinicom koju predvodi Keenan Allen zajedno s Mikeom Williamsom, čija je ozljeda kuka blage prirode i trebao bi biti spreman za prvi tjedan sezone, ima jako dobru ofenzivnu bazu. On sam i njegova defenzivna shema trebali bi riješiti određene gubitke koje su pretrpili s defenzivne strane lopte.
Odlazak Caseyja Haywarda, Melvina Ingrama i Rayshawna Jenkinsa poremetio je momčad na pozicijama na kojima je ionako najtanja — na bekovima i na EDGE-u. Povratak Derwina Jamesa Jr-a nakon ozljede meniska bi, doduše, trebao pokrpati dio problema u pozadini obrane. James je 2018. izgledao kao jedan od najboljih safetyja u ligi, kao polifunkcionalno čudovište koje može pokrivati i probijanja i dugačka dodavanja, ali ozljede su ga u zadnje dvije sezone unakazile. Vrati li se na 80 posto svojih mogućnosti, pokrit će većinu rupa koje su nastale u obrani te će ponuditi puno taktičkih mogućnosti Staleyju, koji voli maskirati svoju two-safety-man2man obranu; ali ne bude li na približnoj razini, ekipa bi se mogla naći u problemima.
Staley će na sličan način koristiti i Joeyja Bosu na E liniji; pomicati ga s jedne na drugu stranu i tako držati ofenzivne linijaše u šahu. Bosa je i dalje elita — premda je lani imao svega 7,5 sackova, uspio je doći do quarterbacka i isporučiti mu udarac 27 puta, odnosno jedan manje od Aarona Donalda, te je 15 puta rušio igrače za gubitak jardi.
James i Bosa u tandemu predstavljaju jako lijepu osovinu uspješne obrane koja ima ‘plus’ igrače na svim pozicijama — rookie linebacker Kenneth Murray je malo plivao kroz prvu polovicu sezone na za novake najzahtjevnijoj defenzivnoj pozciji prije nego je počeo jako lijepo igrati, a njemu bi se trebao priključiti Drue Tranquill, koji je lani bio ozlijeđen. Corner pozicije začepit će skočni i brzi Michael Davis i iskusni slot Chris Harriss, a drugog vanjskog cornera trebao bi igrati rookie Asante Samuel Jr, koji je izgledao jako dobro na koledžu (iako ni blizu kao njegov legendarni ćaća). Defenzivna linija osim Bose malo pliva, ali nije to ništa što se ne bi moglo sanirati dobrim planiranjem.
Sa Staleyjem na čelu, Chargersi bi trebali biti u gornjoj polovici lige po defenzivi, a solidni special teamovi trebali bi im u tom pomoći. Jedini problem su ozljede.
To je zapravo i jedini razlog zašto ne bih stavio ruku u vatru da će Chargersi ove sezone u playoff. Pretanki su. Imaju plus ili neutralne igrače na svim pozicijama, ali nemaju apsolutno nikakvu dubinu. Ozlijedi li se netko bitan u bilo kojoj jedinici, ofenzivnoj ili defenzivnoj, momčad će patiti — i to drastično, osim ako netko ne napravi ogroman skok u svojoj igri, što nije pretjerano izgledno.
No, ova sezona i nije toliko bitna. S quarterbackom u drugoj godini i perspektivnim trenerom u prvoj, Chargersi su na dobrom putu da za dvije godine postanu ono što su Ramsi bili prije dvije godine. Hit momčad. Nedovoljno, vjerujem, da u potpunosti ghostbustaju duhove Raidersa iz grada, ali dovoljno da navuku neke mlađe navijače koji nisu opterećeni prošlim vremenima. Od momčadi bez perspektive i bez karizme preko noći bi mogli postati vruća roba u gradu u kojem je samo trend bitan.
