Čovjek koji je buljio u ekran

Chicago: All In

Bullsi žele u playoff, i to odmah. Koji je njihov realni doseg?

Obožavam društvene igre. Ne mislim pri tom na party igre kao što su Alias ili Pictionary, iako nemam ništa protiv njih, nego na kompleksnije igre na čije učenje treba potrošiti pola sata do sat i koje nude zabavu u vidu donošenja teških odluka tijekom igranja. Premda takve igre često spadaju u domenu tzv. geek kulture postoje i druge igre — prvenstveno kartaške, poput pokera — koje nude sličnu zabavu, zapakiranu u nešto drugačiji celofan. Čest je slučaj u takvim igrama da igrači, ukoliko žele pobijediti, moraju prepoznati trenutak u kojem će ići all-in, u kojem će riskirati to da ih protivnici prepoznaju kao prijetnju i nacrtaju ogromnu metu na svojim leđima, ili pak riskiraju rasipanje resursa od kojeg se neće oporaviti do kraja igre.

Najčešće je teško prepoznati trenutak kada trebate ići all-in. Tempirate li ga pravilno, pobjeda će vam se ponuditi na pladnju. No, ponekad… ponekad ćete sjediti za stolom, sa hrpetinom nagomilanih resursa i situacijom koja nudi niz dosadnih i sigurnih opcija i shvatit ćete da se ne zabavljate. Da gledate na sat. Da razmišljate o odlasku doma. To je također validan trenutak za ići all-in. Riskirati apsolutno sve, ne kako biste dobili, nego kako biste zakomplicirali situaciju, začinili svoj život, prekinuli status quo i počeli se zabavljati. Makar izgubili.

Chicago Bulls su tijekom ovog prijelaznog roka odlučili ići all-in.

Potrošili su hrpu resursa, prvenstveno u vidu budućih pickova i prostora pod capom te su kroz sljedećih par sezona zacementirali momčad, odnosno njenu srž. No, Bullsi u ovaj proces nisu ušli zato što su prepoznali trenutak u kojem mogu napasti vrh lige i postati legitiman izazivač za titulu. Napravili su to kako bi prekinuli status quo. Svi potezi koje su povukli u zadnjih nekoliko tjedana napravljeni su kako bi momčad prestala tavoriti na dnu konferencije i probila se u doigravanje. Jasna je i njihova motivacija.

Postoji budućnost u kojoj apsolutno sve ode na stranu Bullsa i oni poluče iznenađujući rezultat kao što je to lani napravio Heat ili ove sezone Sunsi

Artūras Karnišovas preuzeo je kormilarenje franšizom prije godinu i pol dana te se od njega očekuju rezultati. U prošloj sezoni kiksali su u finišu i na kraju ispali iz utrke za play-in turnir i tako ostali bez doigravanja četvrtu godinu zaredom, a vlasnik ekipe Jerry Reinsdorf navršio je 85 i nema baš puno vremena za čekanje želi li vidjeti svoju momčad opet u respektabilnoj situaciji.

Svi ti pritisci rezultirali su povlačenjem poteza koji su Bullse neminovno gurnuli u krug onih koji bi trebali igrati u playoffu, ali čiji je plafon, barem na papiru, ispadanje u drugom krugu, s puno realnijim izgledima ispadanja u prvom krugu doigravanja. Bullsima se zapravo dogodilo ono najgore kroz posljednje tri godine — imali su visoke pickove, ali nedovoljno visoke da zgrabe franšizne igrače kao što su Luka Dončić ili Trae Young, kiksali su s unutarnjim razvojem svojih visokih pickova prepustivši momčad nesposobnom Jimu Boylenu i stavivši teret rezultata na leđa Billyja Donovana.

Igrači koji su se razvili unutar okvira momčadi, prvenstveno Zach LaVine, postali su dovoljno dobri da vam sami po sebi garantiraju kako nećete biti na dnu lige i samim time ćete biti osuđeni na nekakvo mediokritetstvo. I to ono najgore — ono koje donosi 11. ili 12. mjesto u konferenciji i jamči da nećete imati prvi pick, ali nećete ni igrati u playoffu. Samim tim Karnišovas je morao odlučiti gdje će usmjeriti franšizu i usmjerio je prema gore. Pod ne baš jakim kutom.

Bullsi će nakon svih izmjena imati respektabilnu momčad s osam igrača na koje mogu računati u doigravanju, ako do njega doguraju — a trebali bi, ako ih ozljede ne pokose.

Na poziciji playa startat će Lonzo Ball, kojeg su ganjali i tijekom prošlog prijelaznog roka, ali Pelicansi su tada bili dosta hladni prema ponudama iz Chicaga, budući da su se i sami nadali kako će ući u pozicije za play-in i omogućiti Zionu Williamsonu da okusi playoff atmosferu i tako ubrzaju njegov razvoj. To im se na kraju obilo o glavu budući da u playoff nisu ušli. Pelsi su se toliko ohladili od Balla da su ga na kraju dali u zamjenu za veterane Garetta Templea i Tomáša Satoranskog, pick druge runde i nešto love.

Bullsi se nadaju da će Ball riješiti veliki dio njihovih problema u organizaciji igre koje su ih morile zadnje tri godine, da će skinuti teret s LaVineovih pleća te da će nastaviti rokati trice kao lani, kada je gađao 37 posto iza linije. Ball sasvim sigurno ne može biti primarni play u halfcourt napadu, budući da nema ni prvi korak ni respektabilan ulaz i finiš na obruču da natjera obrane na rotacije, ali zato ima sjajan pregled igre i osjećaj za prostor koji će ga učiniti sjajnom sekundarnom opcijom.

Njegova najveća kvaliteta vidjet će se u tranziciji te bi kontra Bullsa (uspiju li išta obraniti, ali o tom potom) s njim i LaVineom trebala biti ubojita. Bullsi su mu dali ugovor od 80 milijuna dolara, što je fer cijena s obzirom na to kako je igrao zadnje dvije godine, ali u tu cifru je utkana nada kako Ball može još malo napredovati budući da ima samo 23 godine. Njegova brzina, pregled igre i defenziva svakako predstavljaju ogroman upgrade na poziciji koju su Bullsi krpali kako su znali i umjeli još od odlaska Derricka Rosea.

No, kao što smo već rekli, Lonzo neće biti primarni plej u punom napadu. To će biti DeMar DeRozan.

Bivši igrač Raptorsa i Spursa lani je napravio velik iskorak u kreativnom pogledu unutar skriptiranog sustava Gregga Popovicha i pokazao da može de facto biti sjajan play unutar kompleksnih shema. Ball će gurati loptu u tranziciji, DeRozan će je preuzimati u halfcourtu.

Osmisli li Donovan shemu unutar koje će DeRozan biti efikasan razigravač kao što je bio u San Antoniju, profitirat će apsolutno svi igrači u napadu. Prvenstveno LaVine, čija je off-ball igra patila zadnje dvije godine dok je morao organizirati napade, pa Nikola Vučević, kojem će netko konačno moći spuštati loptu na high i low post bez da se mora izvući dva metra dalje. Osim toga, DeRozan Bullsima donosi hrpu iskustva i sjajan šut s poludistance koji bi trebao biti važan u finišima gustih utakmica, i u doigravanju. Problem je što sa sobom donosi i drvene noge, i umrtvljene ruke, i nesposobnost da igra bilo što nalik NBA obrani.

Zato je tu Alex Caruso,kojeg su Bullsi dovukli u Illinois nakon što su mu Lakersi poručili da ga ne žele, bar ne za lovu koju je tražio. Caruso bi u Chicagu trebao biti sedmi ili osmi igrač, zatvarač bekovske rotacije i čovjek koji će igrati defenzivne minute u završnici umjesto LaVinea ili DeRozana. U napadu će dobivati relativno malo prostora, baš kao i u Lakersima, a on će ovisiti prije svega o sposobosti da pogađa trice koja je u četiri sezone koje je proveo u ligi divljački oscilirala. No, podigne li tu i tamo publiku na noge sjajnim zakucavanjem, cuta li kako treba (a hoće) i stavi li pokoju tricu, opravdat će lovu koju su mu dali. Bek njegova profila bio je nužnost za ekipu s tako mekanim perimetrom.

Uz ovu trojicu, Bullsi su još doveli Tonyja Bradleyja, koji bi trebao služiti kao rezervni centar. Nakon što su lani jeftino dali Daniela Gafforda koji je sjajno finiširao sezonu u Wizardsima, trebao im je mlađi igrač koji možda ne igra s energijom kao Gafford, ali koji zato može igrat konzistentniju obranu na visokim i teškim igračima, koji postavlja dobre off-ball pickove i koji sjajno finišira oko obruča. Bradley je i elitni skakač, naročito u ofenzivi te se čini kao sjajna opcija za zatvoriti 15-ak minuta po utakmici. No, ozlijed li se Vučević, njegova jednodimenzionalnost u napadu izložit će ga kritikama.

Ova četvorka nakalemit će se na najmanje četvoricu igrača koji ostaju u ekipi.

Prvo ime među njima svakako je zlatni olimpijac i aktualni All-Star LaVine, koji je lani začepio usta svima koji su ga optuživali za nabijanje brojki i pokazao da se radi o jako dobrom, modernom NBA beku koji može efikasno poentirati iza linije trice i (relativno) oko obruča te istodobno kako-tako kreirati za svoju momčad. Usto je LaVine bio jako dobar, premda predvidljiv u clutchu, te je s ponosom nosio plašt prve opcije momčadi pri čemu mu je pomogla suluda efikasnost (59,6 eFG%). Da se nije ozlijedio i propustio 11 utakmica pred kraj sezone u kojima su Bullsi poraženi sedam puta, pitanje je bi li momčad na kraju prestigla Hornetse koji su im umakli za svega dvije pobjede.

Problem s LaVineom je samo jedan — unatoč konstantnom napretku, unatoč tome što ulazi u zenit karijere, unatoč tome što je zasluženo All-Star, on je i dalje igrač kojem nedostaje kvaliteta da bude broj 1 ozbiljne ekipe. Broj 2 ili 3? Apsolutno. Ali broj 1? Ne. Doduše, isto se mislilo i za Devina Bookera, pa smo vidjeli kakav je dernek radio kroz doigravanje, tako da postoji nada da će i LaVine uzaći na tu razinu pošto su jako sličan profil igrača (iako Booker ima bolji prvi korak), ali tko živi u nadi, umire u govnima, tako da se na to ne treba oslanjati.

Međutim, nada jest okosnica gradnje ove ekipe Bullsa. Nada da LaVine ima još jedan korak razvoja. Nada da će se Ball, DeRozan i Vučević uklopiti u ekipu. Ali prije svega nada da Coby White i Pat Williams mogu ostvariti svoj potencijal.

Oko Whitea sam izuzetno skeptičan. Kroz prve dvije sezone pokazao se kao slabašan playmaker, volume shooter s jako lošim izborom šuta te iznimno nekonzistentan dribler koji je prirodno talentiran, ali često donosi loše odluke. Ozljeda ramena zbog koje će propustiti prvi mjesec sezone dodatno će usporiti njegov razvoj, ali još uvijek ga ne bih otpisao. Tek mu je 20 godina te je pokazao bljeskove, prvenstveno kao on-ball scorer.

Njegov najveći problem je konzistentnost koja nije nužno vezana uz minutažu — White je lani imao 17 utakmica preko 20 poena (tri preko 30), ali je imao i njih 15 ispod 10 (pet ispod pet, uključujući jednu nulu) iako je u njih 14 igrao preko 23 minute. Nije baš sjajna metrika, ali jasno pokazuje koliko je White nekonzistentan. Na žalost, nije konzistentan ni u čemu: obrana mu često klima, razigravanje u tranziciji nestane pa se vrati, trica dođe pa ode. Puno toga treba pripisati njegovoj mladosti, ali neki aspekti svakako zabrinjavaju. Zato se Bullsi moraju nadati.

Kod Whitea je pitanje koliko je ta nada utemeljena, kod Pata Williamsa nije. OK, neki ljudi definitivno pretjeruju kada u njemu vide novog Kawhija Leonarda jer bi se trebalo puno toga posložiti da Williams postane takva igračina, ali… Stilom nema sumnje kako izuzetno podsjeća na mladog Kawhija. Stasom, agresivnom obranom, izborom šuta, skromnošću, pa čak i samonametnutim restrikcijama u rookie sezoni. Williamsov najveći problem tijekom prošle sezone bio je nedostatak odlučnosti, osobito na otvorenim tricama. Čovjek koji je gađao 39 posto iza linije propuštao je svaku drugu otvorenu tricu iz kuta, što ove sezone neće smjeti raditi, pogotovo ne kada uzmemo u obzir spacing čitave ekipe.

Defenzivno je pak već sada debeli, debeli plus, sposoban braniti pozicije 2, 3 i 4, a kada još malo sazrije i prokuži trikove suparnika, mogao bi biti kandidat za najbolje defenzivne petorke lige. Takav igrač će svakako trebati Bullsima obzirom na to da je DeRozan propuh u obrani, a ni LaVine i Vučević nisu daleko. Nikola je lani pokazao koliko teške noge ima, a njegovo uparivanje s dva beka/krila moglo bi navesti Bullse da uz svoj reket posade drvored čempresa, postave dvije-tri klupe i preko tog dijela terena velikim slovima napišu Lungo Mare, jer reket će im biti jedno od omiljenih šetališta lige.

No, zato će napad biti ubojit, uvelike zbog polivalentnosti koju uključivanje Vučevića donosi sa sobom.

Sjajan razigravač s high posta olakšat će posao DeRozanu u organizaciji igre u halfcourtu, njegov pick’n’roll s LaVineom trebao bi biti ubojit (lani ga nismo vidjeli zbog Zachove ozljede), a u nedostatku drugih opcija uvijek ga se može izolirati na niskom bloku protiv slabijih igrača. Sa Vučevićem, DeMarom, Ballom, Williamsom, Whiteom i LaVineom Bullsi imaju sasvim legitimno pravo nadati se kako će biti efikasan napadački stroj i top 5 napad lige, sposoban trčati tranziciju, igrati sporo na puni napad, trpati s trice, poludistance i oko obruča, i imati counter na gotovo svaku obranu.

Problem je samo što će obrana biti krš. Zadrže li je negdje na 20. mjestu, imaju se pravo nadati borbi za peto mjesto na Istoku. Bude li ispod 25. mjesta, a mislim da hoće, vjerojatnost je da će biti na pozicijama od šestog (ok) do devetog (gulp) mjesta.

Je li to realnost koju želite nakon što ste napravili sve ove poteze tijekom prijelaznog roka? Ne. Bullsima se mora puno toga poklopiti da bi opet bili važni na Istoku. Williams mora ostvariti potencijal, LaVine zadržati razinu, DeRozan i Vučević ostati na njoj bar dvije-tri godine kako bi izvukli maksimum iz njih ili ih bar trejdali u contendere za nekakav soft rebuilding, Ball se mora malo poboljšati, a bilo bi sjajno kada bi nešto izvukli i za mogući sign-and-trade Laurija Markkanena, čiji su razvoj toliko razjebali da čovjek jedva čeka napustiti grad. Osim toga morat će još zatvoriti svoju rotaciju, posebno na krilnim i visokim pozicijama što će idućih sezona biti sve teži i teži posao. Neće im biti lako.

S obzirom na uloženo i na all-in poteze ekipa se i dalje nalazi u dvije zone u kojima ne želite biti. Prva zona je zona osrednjosti. Druga zona je zona nepoznanica. Postoji budućnost u kojoj apsolutno sve ode na stranu Bullsa i oni poluče iznenađujući rezultat kao što je to lani napravio Heat ili ove sezone Sunsi (iako bih prije rekao da je njihov maksimum, čak i uz ozljede favorita, finale konferencije), ali šanse da se ta budućnost ostvari su relativno male.

Bullsi će ove sezone ući u playoff i to je manje-više to.

Nekakve velike nade za nešto više nema, ali s druge strane nije da su žrtvovali sljedećih pet godina, budući da bi svi igrači koje su dovukli još neko vrijeme trebali imati vrijednost u tradeovima odluče li Karnišovas i ekipa resetirati stvar. Do tog trenutka gledat ćemo iznimno zabavnu momčad kojoj ipak nedostaje individualne kvalitete da napravi ozbiljan rezultat.

Iskreno, nakon zadnje četiri godine, pa čak i zadnjih sedam, ako uključimo Butlerovo kraljevanje i onu katastrofu sa Tri Alfe, pristajem i na to. Koliko god mrzio osrednjost.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.