Čovjek koji je buljio u ekran

Dario Šarić: Winter Is Coming

Na papiru je ovo dobar trejd za sve osim za njega

Proteklih je tjedana medijski prostor posvećen NBA-u bio zatrpan napisima koje su pozorni pratitelji lige mogli okarakterizirati čudnima. Jimmy Butler mjesecima je tražio trejd iz svoje momčadi. Njegovo ponašanje mnogi su opisivali kao nečuveno i sramotno. Dok ovo drugo definitivno stoji i ruši ugled i igrača i momčadi i i čitave lige, ovo prvo nikako ne stoji. Butlerovi zahtjevi nisu bili nečuveni. Dapače, možemo komotno reći kako su oni u proteklih 20-ak godina postali norma u ligi.

Vince Carter, Dwight Howard, Kevin Garnett, Carmelo Anthony, Kawhi Leonard, Boogie Cousins, pa u neku ruku i Chris Bosh samo su neke od zvijezda koje su kroz protekla dva desetljeća isposlovala otpusno pismo iz svojih franšiza, iz ekipa koje ih se u većini slučajeva zapravo i nisu željele riješiti, ali su na to bile prisiljene. Djelomično zbog okolnosti oko njihovih ugovora, djelomično zbog sabotaža koje su isti igrači koristili bilo u svlačionicama, bilo u medijskom prostoru. Jedina razlika između prije navedenih zvijezda i Butlera je ta što je dojučerašnje krilo Timberwolvesa svoje zahtjeve izdalo skinutih rukavica.

Butler je otvoreno progovarao na svaki upit koji su pred njega stavili mediji, ne skrivajući prijezir prema određenim komponentama franšize Minnesota Timberwolvesa. Pritom je javno obznanio koliko je loša komunikacija unutar organizacije ukazujući na nepostojanje odnosa između njega, trenera i GM-a Toma Thibodeaua te vlasnika Glena Taylora, šokirajući mnoge izjavom kako će on sam odlučivati o tome je li ozlijeđen i može li igrati. Istini za volju, Wolvesi su mu svesrdno dali ruku u ovom PR-fijasku pošto su iz momčadi konstantno curile informacije koje u medijski prostor nije gurao sam Butler, poput sada već legendarnog treninga na kojem je Jimmy izvrijeđao sve žive i s parom rezervi izdominirao startere.

Tvrdoglavost Toma Thibodeaua koji je pretpostavio kratkoročne ciljeve Thibsa trenera dugoročnim ciljevima Thibsa GM-a također nije pomogla te je dodatno naglasila ne samo problematičnost čitave Butlerove sage nego i duboke disfunkcionalnosti koja obitava u Minneapolisu. Sad kada je Jimmy Butler konačno napustio Wolvese, njegov se odlazak čini jednako neizbježnim kao i prije dva mjeseca, a prolongiranje tog odlaska samo je načinilo dugoročnu štetu, poput pokvarenog zuba koji se nije liječio na vrijeme.

Butler je izvojevao svoju pobjedu, dok su Wolvesi dobili jedan od solidnijih paketa koji se mogao izvući za nezadovoljnog All-Star igrača. Možda nisu dobili DeMara Derozana kao što su Spursi dobili za Kawhija, ali Dario Šarić, Robert Covington i pick su više nego dobar ulov za čovjeka koji je mjesecima želio napustiti klub.

Nuggetsi su za Mela dobili Danila Gallinarija, Raymonda Feltona, Wilsona Chandlera, Timofeja Mozgova i pick. Dwight Howard je Magicu donio Nikolu Vučevića, Arrona Afflala, Ala Harringtona, Moea Harklessa, Josha McRobertsa i Christiana Eyengu te par pickova (uz Dwighta trejdani su i Jason Richardson, Chris Duhon i Earl Clark). Kingsi su Cousinsa utopili za Buddyja Hielda, Langstona Gallowaya, Tyrekea Evansa i pickove. Carter je Torontu donio ostarjelog Alonza Mourninga, kojeg su riješili buyoutom jer nije ni želio igrati za Raptorse, par pickova te Erica i Aarona Williamsa. Wolvesi su dobro prošli, iako nisu ugrabili plijen kakvom su se nadali.

Homieju ne nedostaje srca. Problem je što je u defenzivi, jebiga, rupa

Sixersi su prošli bolje. Butler je All-Star igrač, jedna od rijetkih two-way mrcina koja može igrati na visokom nivou i u obrani i u napadu bez da ostaje bez snage. Njegov napadački skillset možda nije bogat kao u nekih igrača sa sličnom produkcijom i ne krasi ga zavidan broj poteza kojima rješava suparnike, ali je pouzdan scorer, osobito onda kada nije na egotripu i ne forsira. Za razliku od Šarića i Covingtona, koji su glavninu svojih poena zabijali iz catch and shoot situacija, Butler je igrač koji kreira za sebe bilo kroz izolaciju, bilo kao p’n’ r plej, bilo kao slasher i kontraš.

Nedostatak pass first pleja u ranoj fazi njegovog NBA odrastanja dosta je utjecao na razvoj Butlera kao igrača, a ni situacija u Minnesoti koja je ostala bez Rickyja Rubija taman kad je on dolazio nije pomogla. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se Butler uklopiti u igru s Benom Simmonsom i Markelleom Fultzom koji nisu baš momci koji mogu širiti reket vanjskim šutom. Povratak J.J. Reddicka u petorku mogao bi pomoći kod njegova uklapanja, ali jasno je da će trener Brett Brown morati osmisliti neke nove šeme u napadu s obzirom na kolosalne razlike u igri Butlera i dvojca Covington/Šarić*.

*Šarić i Covington su lani zajedno uzimali 12,5 šuteva po utakmici iz catch and shoota, odnosno 61 posto svih svojih ispaljenih lopti. Jimmy je lani uzimao samo 2,8 šutova iz catch and shoota, odnosno samo 18 posto svojih ispaljenih lopti. Koristio sam lanjske podatke zbog malog statističkog uzorka kurentne sezone. Kurentno je smiješna riječ, btw.

S druge strane, u obrani to ne bi trebao biti problem. Premda je Butler ove sezone u defenzivi često izgledao kao ostarjeli pas koji će radije ležati na travi u parku nego se igrati sa štencima, lako je pripisati takvo ponašanje generalnim problemima unutar Timberwolvesa. Tijekom svoje karijere Jimmy se u više navrata iskazao kao elitni defenzivac na dvije pozicije, sposoban ostajati ispred najboljih driblera u situacijama jedan-na-jedan a opet dovoljno inteligentan i snažan da brani pick ’n’ roll i pruža pomoć suigračima. Phila je ove godine jedna od boljih obrana lige (treća po protivničkom postotku šuta, deveta po broju primljenih poena na 100 posjeda lopte) a njegov ulazak u petorku trebao bi dodatno osnažiti momčad u tom segmentu igre. Nema sumnje da je Covington također bio iznadprosječan defenzivac, za dlaku slabiji od Butlera, ali povratak Redicka u rotaciju umjesto Šarića morao bi podići ekipu.

Igračke vrijednosti Jimmyja Butlera nisu dovedene u pitanje. Neke druge jesu. I to je ono što će vjerojatno najviše mučiti fanove 76ersa.

Je li spreman staviti svoj ego sa strane? Hoće li se pokačiti s ekipom u dosta nezgodnoj svlačionici? Kako će reagirati ako svi igrači ne budu davali svakog dana 100 posto na treningu? Hoće li potpisati novi ugovor kada stari istekne?

Odgovore na prva tri pitanja nemoguće je dati. Nemoguće je oko njih i nagađati. Oko četvrtog se to još nekako da. Jimmy Butler je odrastao u siromaštvu. Ako ste odrasli u siromaštvu, sa sobom često nosite strah da ćete se u njega jednom vratiti. Spremni ste učiniti puno toga kako biste se financijski osigurali. Sixersi su ekipa koja Butleru može ponuditi najviše novca. Jedina su momčad koja mu može ponuditi petu godinu ugovora. Ukoliko stvar sa Sixersima propadne, Butler će si naštetiti i na financijskom planu — vrijednost će mu pasti i kod drugih ekipa. Jimmy je navodno nabrijan na max ugovor; po nekim pričama to mu je glavna motivacija. Kužim ga. Jedini razlog za odbijanje produljenja sa Sixersima može biti totalni raspad momčadi i teška svađa. Mislim da Sixersi s te strane nemaju tolike razloge za brigu. No, ne bi bio prvi put da sam se gadno zajebao. Ako bude radio sve po pe-esu, trebao bi biti sjajna akvizicija za klub.

Nije da im Covington i Šarić neće faliti. Dvojac je bio omiljen među navijačima, važan dio Procesa, jako dobro uklopljen u šemu momčadi. Šarić je kroz dulje periode pokazivao tendencije da jednog dana može biti All-Star igrač, osobito u drugom dijelu lanjske sezone kada je pronašao vanjski šut i po mnogočemu bio najbolji čovjek svoje momčadi u doigravanju. Covington je pak ušao u najbolju defenzivnu petorku lige, a kada ga je išao šut pretvarao se u onu dodanu vrijednost koja riješava utakmice. Butler je bolji igrač od obojice, ali zajedno… ha, pa tu su negdje.

Problem je što se Šarić i Covington ne mogu spojiti u jednog igrača, osim u nekakvom perverznom fan fictionu nekog navijača Timberwolvesa. I jedan i drugi imaju nevjerojatne vrline, ali bogme imaju i ogromne mane.

Covingtonove mane su puno manje izražene. Ne u vakuumu, nego u sistemu, odnosno ‘sistemu’ koji Thibs vrti. RoCo je tipični plug ’n’ play igrač kojeg u napadu možete ubaciti u bilo kakav sustav i on će funkcionirati. Njegove oscilacije, kojih ima poprilično, ne ovise toliko o sistemu kojim se igra nego o osobnoj formi. Covington nema bogznakakav skill u napadu te najbolje funkcionira kao snajperist i povremeni cutter. Njegove bi brojke mogle malčice pasti u odnosu na dane u Phili zbog divljačke potrošnje Karl-Anthonyja Townsa i Andrewa Wigginsa, ali nema sumnje da može biti itekako koristan s te strane lopte. Zadrži li šut za tri na 39 posto, koliko je imao kroz 13 utakmica ove sezone u Phili, njegove će minute u napadu biti dobro potrošene, makar ne donosio ništa drugo.

Čak i ako ga trica ne bude služila, jasno je da će dobijati veliku minutažu u Wolvesima. Thibodeau obožava defenzivne grindere, likove koji parket tretiraju kao bauštelu i neprestano rade, a Covington je upravo takav igrač. Iskreno rečeno, Thibsa je pregazilo vrijeme. U trenutku u kojem je većina momčadi prešla na totalnu košarku, izbrisala pozicije, odbacila obrane kao sredstvo dolaženja do pobjeda i afirmirala petorke čija je prvenstvena sposobnost egzekucija u napadu, Wolvesi i dalje igraju košarku otprije 10 godina. Izolacije, mid-range, post-up, guranje ballhandlera na osnovnu liniju, zatvaranje reketa s trojicom igrača… Postoje mnoge paralele između Thibsa i Josea Mourinha, a jedna od najizraženijih je dojam da bi njihove momčadi, s obzirom na talent, trebale igrati bolje nego što igraju. No, baš zbog tog pristupa će Covington sasvim sigurno dobiti automatsku ulogu startera.

Isto se ne može reći za Šarića. Homieju ne nedostaje srca. Ako govorimo o grindanju, o baušteli, o srcu, Šarić spada u sam vrh lige. Možda čak i na sam vrh. Za njega nema izgubljene lopte, nema odustajanja, nema predaje borbe. Zahvaljujući tom neprestanom upiranju, Šarić je postao jedan od najboljih ofenzivnih skakača lige izvan centarskih pozicija, čovjek koji se nakon svakog promašaja svojih suigrača zabija u reket i pokušava dograbiti loptu. Premda nije brz ni mobilan, ima nevjerojatnu količinu energije i konstantno je žrtvuje za dobrobit momčadi. Problem je što je na defenzivnom kraju terena, jebiga, rupa.

Kaže se da je za obranu najvažniji voljni moment i inteligencija, i premda su te dvije komponente izrazito važne, u momentu kada morate čuvati sve mobilnije, eksplozivnije, snažnije i preciznije igrače voljni moment vas neće spasiti ako ste spori kao blato. Šarićev nedostatak fluidnosti pokreta velik je limit na tom kraju terena na kojem ga kvalitetniji napadači mogu relativno lako izigrati. Dario nadoknađuje neke svoje limite solidnim preuzimanjem odgovornosti u rotacijama i zatvaranjem defenzivnog skoka (rijetke su situacije u kojima neće napraviti dobar box-out), ali u Thibsovoj viziji košarke on je ipak slaba karika.

Uparivanje s Townsom i Wigginsom, rupom i rupetinom u obrani, samo će dodatno istaknuti defenzivne nedostatke Wolvesa.

Za očekivati je da će Šarić započinjati utakmice na klupi, kao zamjena Taju Gibsonu, Thibsovu vojniku još iz dana u Chicagu. Gibson je maestro obrane, čovjek sposoban pokrivati više pozicija i jedan od najboljih help defendera lige u zadnjih 10 godina te je njegovo prisustvo neophodno kako bi se sakrili svi KAT-ovi propusti. Taj je malo popustio u protekle dvije godine, ipak je ušao u 34. godinu života, ali je i dalje puno bolji defenzivac od Šarića, a moglo bi se reći i da je bolji egzekutor. Čovjek koji je lani uzimao skoro 14 šuteva po susretu uz 58 posto preciznosti iz igre ove je godine dodao i tricu svom napadačkom arsenalu. Nije to sad neka luda trica, ali gađa 41 posto na dva šuta po utakmici. Nema sumnje da je limitiraniji igrač od Šarića u napadu, ali efikasnost mu je visoka i to bi trebalo biti dovoljno da zacementira Darija na klupi.

Što je samo po sebi katastrofa u nastajanju. Šarić je tijekom svoje NBA karijere startao 122 utakmice. U tim susretima igrao je oko 30 minuta u prosjeku, tijekom kojih je zabijao 15 poena po susretu uz sedam skokova, tri asista, šut iz igre od 44 posto te šut za tricu od solidnih 37 posto. Kada bi ulazio s klupe, a napravio je to u okruglih 50 utakmica, bio je dosta lošiji. U prosjeku je igrao 23 minute uz 11 poena, šest skokova i dva asista, ali i puno lošije postotke za šut — 40 posto iz igre i svega 30 posto šuta za tri. Dario je u prve dvije sezone izgledao kao dizelaš kojem treba vremena da se zagrije i uđe u ritam i kojem nikako ne paše kada mora pogledavati preko ramena i brinuti oko vlastite minutaže. Takav je bio i u rookie sezoni, takav je i danas. Što predstavlja potencijalno ogroman problem i moglo bi znatno utjecati na njegovo samopouzdanje i igrački razvoj koji još uvijek nije dovršen.

Wolvesi su u načelu loš fit za Šarića, kao majice s vodoravnim prugama na debelim ljudima (pričam iz osobnog iskustva, jel). U obrani ga ne možete upariti s KAT-om. U napadu njegova sposobnost da kontrolira ofenzivni skok neće dolaziti toliko do utjecaja s obzirom na to da je Gibson jednako dobar, ako ne i bolji igrač u tom segmentu. Šarić može ponuditi puno kao sekundarni razigravač momčadi, ali pitanje je koliko ta vještina može doći do izražaja u ekipi s toliko igrača koji kreiraju sami za sebe, iz driblinga.

Na papiru petorka Derrick Rose/Jeff Teague — Wiggins — Covington — Šarić — Gibson izgleda jako zanimljivo i nudi puno mismatcheva te solidan balans između slashera i šutera, ali ako se najbolje uklapate u petorku u kojoj je najbolji igrač momčadi vani… uh. Druga najbolja petorka za Šarića je Rose/Teague-RoCo-Šarić-Gibson-KAT, zato što Gibson još uvijek može pokriti mobilnija krila a Šarića prešaltati na čuvanje statičnih šutera, ali ta petorka vadi iz igre Wigginsa. Nije dobro.

Šteta je za Darija što su ga se Sixersi morali riješti kako bi došli do Butlera. Bojim se da će patiti bez promjene trenera i strukture igre unutar momčadi. Nakon što je u drugom dijelu lanjske sezone znatno podigao cijenu vlastitih dionica, ona bi se mogla strmoglavo srušiti. Nadam se da neće.

Homie ima još dvije godine na svom ugovoru i onda postaje RFA, što znači kako će proći stoljeće prije nego dođe u priliku sam kontrolirati svoju sudbinu. Igrač koji toliko ovisi o sustavu momčadi ne može si priuštiti da provede dulje periode karijere u ekipi koja mu ne odgovara. Dobra je vijest to što se pod Thibsom lagano sapuna daska i postoji realna mogućnost da dobije otkaz prije početka sljedeće sezone pošto je navodno izgubio respekt svlačionice. Dobra je stvar i Šarićev pristup basketu koji je, bar što se NBA lige tiče, izrazito odrastao i ozbiljan. Ostaje da vidimo kako će se stvari prelomiti, ali na papiru je ovo dobar trejd za sve osim za Darija Šarića.

Nadam se kako se papir i teren ovog puta baš i neće preklapati.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.