Toronto je bio spreman za proslavu. Konfeti nagurani pod krov Scotiabank Arene čekali su da krenu padati po ljudima u najveselijoj kiši koju je Kanada doživjela. Raptorsi su vodili 3-1 u seriji te su se još jednom, drugi put zaredom, vratili iz deficita. U četvrtoj su utakmici nadoknadili osam, dok su u petoj anulirali 14 poena zaostatka, sve u trećoj četvrtini koja je obično pripadala Warriorsima.
Tri minute prije kraja, nakon jordanovske serije Kawhija Leonarda u kojoj je zabio 10 poena u 128 sekundi, Toronto je imao šest poena prednosti, loptu i šampione na konopcima. Publika je divljala gurajući Rapse u još jedan napad, kada je Kyle Lowry pozvao time-out. Igrač je sam tražio pauzu, Toronto je imao četiri prekida na raspolaganju te bi ionako ostao bez jednog po automatizmu pravila koja ne dopuštaju da imate više od tri time-outa u zadnje tri minute. Raptorsi su bili umorni i njihov trener Nick Nurse je kimanjem glave dopustio Lowryu da pozove prekid. Nakon prekida su momci iz Kanade zabili svega dva poena upravo preko Lowrya kojeg to nije spasilo — u zadnjim sekundama promašio je otvorenu tricu iz kuta*, a Dubsi su pobijedili i vratili se u seriju.
*Trica je bila otvorena kad je lopta stigla u Lowryjeve ruke. Draymond Green je bio izvan pozicije jer je primarno čuvao Marca Gasola i morao se baciti u stranu iz bloka. Lowryev korak u stranu i windeup je bio prespor pa je Green na kraju stigao dotaknuti loptu i usmjeriti je prema rubu table.
Napeti finiš bio je samo jedna komponenta utakmice konstruirane poput postmodernističkog trilera u kojem junaci postaju tragičari, u kojem se deseci narativa uvijaju jedni oko drugih, punom obrata i iznenađenja. Bila je to jedna od najsadržajnijih finalnih utakmica unatrag nekoliko zadnjih godina.
I jedna od lošijih.
Sve je počelo prije početka. Warrirosi su objavili kako je Kevin Durant spreman za igru. Nisam bio siguran koliko je to pametno. Na stranu šansa od obnavljanja ozljede — malo je igrača koji neće prihvatiti taj rizik u eliminacijskoj utakmici finala — više me zanimalo kako će se Durant uklopiti u momčad nakon mjesec dana pauze u situaciji kada nije 100 posto spreman, nakon jednog, navodno loše odrađenog treninga. Razmišljao sam kako postoji mogućnost da poremeti ritam Dubsa, da izbaci rotacije iz ravnoteže i da ne bude sposoban isporučiti ono što se od njega očekuje.
Igralo se divlje — Kanađani su nabijali tempo kao blesavi, Warriorsi su ga pokušavali pratiti. Drama je ispunila utakmicu na najbolji, ali i najgori način
Onda sam se sjetio kako je Alfonzo McKinnie igrao devet minuta u drugoj utakmici i koliko krepano Andre Iguodala izgleda kada špila više od 30 minuta na utakmici i skužio da brijem bezveze. Rotacije s KD-jem na 30 posto su blagoslov u odnosu na neke od petorki koje je Steve Kerr morao slati na teren u ovoj seriji. Durant je to pokazao u prvih nekoliko napada. Prekomandiran sa iso specijalista u ulogu stretch četvorke širio je teren, prisiljavao Raptorse da mijenjaju obranu na Stephu Curryju i Klayu Thompsonu i tako pojačao ubojitost startne petorke. KD u ovakvoj ulozi nije narušavao čak ni onu estetsku komponentu Dubsa koja je znala blijediti u moru tromih, ali učinkovitih izolacija. Oplemenio je igru ekipe koja je dolazila do niza otvorenih šutova te trpala tricu za tricom.
Naravno, sve su to Warriorsi anulirali izgubljenim loptama i nezatvaranjem skoka. S obzirom na pogođene šutove mogli su komotno voditi 20 poena razlike u prvom poluvremenu, ali su imali devet izgubljenih lopti i devet dopuštenih ofenzivnih skokova. Toronto je, srećom po Dubse, odgovorio sa svojih osam izgubljenih u prvom periodu igre. Koliko god ovaj košarkaški triler bio napet, uzbudljiv i pun obrata, kvalitativno gledano baš i nije bio dobar. Igrači su griješili, treneri su griješili, suci su griješili. Faulova je bilo na bacanje — čak 23 u prvom poluvremenu. Dubsi u jednom trenutku nisu znali odraditi osnovne elemente driblinga. Gubili su se u defenzivnim rotacijama. Raptorsi su izgubili vanjski šut koji je tako sjajno funkcionirao u prošloj utakmici.
Igralo se divlje — Kanađani su nabijali tempo kao blesavi, Warriorsi su ga pokušavali pratiti — što je rezultiralo ranim šutovima iz trka, ishitrenim napadima na solidnu tranzicijsku obranu, već spomenutim izgubljenim loptama i nekohorentnim periodima igre. Koliko god ovo bile sjajne momčadi i sjajni igrači, jučer su zapravo odradili, s pozicije čiste vještine i znanja, slabašnu utakmicu. No, to je čar košarke — napeto može biti i kada se igra loše. Drama je ispunila utakmicu na najbolji, ali i najgori način.
Najdramatičniji trenutak bila je Durantova ozljeda.
Ahilova tetiva ozljeđenog gležnja nastradala je u prvom pokušaju da KD prođe suparnika driblingom. Bio je to užasavajući trenutak u kojem je jedan od 20-ak najboljih igrača svih vremena ugrozio budućnost svoje karijere. Ruptura Ahilove tetive obično znači oporavak od šest do osam tjedana i upitnike za budućnost, što KD-u svakako nije trebalo pred free agency koji ga čeka ovog ljeta. Mnogi će kriviti i Warriorse, ali i njega što se vratio na teren nezaliječen. Neodgovorno, zlo, glupo, samo su neki od epiteta koji se bacaju u smjeru franšize. KD je bio pod pritiskom. KD je izmanipuliran da se vrati. KD-ju su danima srali po glavi kako je mekan. Možda. Nema nikakve sumnje kako je nezaliječena ozljeda utjecala na novu.
No, zov prstena je jak. Igrači ne dobivaju baš često šansu osvojiti naslov. Oni predstavljaju onaj konačni cilj, nešto za što radite čitave sezone, neki i čitave karijere. Povijest igrača koji su igrali ozlijeđeni u doigravanju, osobito u finalu, dugačka je — Bill Walton, Jerry West, James Worthy, Kevin McHale, Willis Reed, Steph Curry… Nekima od njih je to uništilo karijere, neke su ozljede sanirane nakon završene serije. Ako su igrači svjesni rizika i ukoliko se on od njih ne skriva, moraju biti slobodni donijeti odluku žele li igrati ili ne. Zbog toga jer ulažu svoje vrijeme i svoj rad u sezonu. Durant je odlučio igrati, bez obzira na pritiske, stvarne i napuhane. Obilo mu se o glavu. Možemo se samo nadati da će se u potpunosti oporaviti jer liga bez njega nije ista. Ni blizu.
Ozljeda je dvojako utjecala na Warriorse. Način na koji su Torontovi navijači reagirali, urlanjem i ismijavanjem, očito je napizdila pojedine igrače Dubsa. Ali motiv, koliko god bitan bio, nije dovoljan da nadoknadi deficit u talentu.
Kerr je u igru ubacio DeMarcusa Cousinsa, koji dotad nije bio u planu za utakmicu s obzirom na to da je odigrao dvije grozomorne tekme zaredom, a bivši All-Star, još jedan poluzaliječeni igrač Dubsa, odgovorio mu je solidnom igrom u napadu. Bio je to jedan od rijetkih dobrih Kerrovih poteza večeri. Gubitak KD-ja ga je pogodio i poremetio planirane rotacije, pa smo na parketu opet gledali nelogične petorke u kojima nije bilo igrača koji mogu zabiti ili makar kreirati višak, ili petorke koje su bile pretrome u defenzivi. Ne znam koja petorka je bila besmislenija, Livingston-Thompson-Green-Cook-Bell ili Livingston-Bogut-Klay-Cook-McKinnie.
Raptorsi su koristili neke od njih da smanje zaostatak, a u samom finišu su toliko izbezumili jadnog Cousinsa, koji više nije znao što da napravi kada je napadan u pick ‘n’ rollu, da su preko njega nanizali dobrih četiri ili pet napada koji su završili poenima. Možda sam prestrog prema Kerru, al taj period igre mi je aktivirao PTSP jer me podsjetio na način na koji bi Jasmin Repeša obično zaboravio reagirati u utakmicama kad bi suparničke reprezentacije krenile bušiti hrvatski reket, koristeći sporo vraćanje Ante Tomića, Marija Kasuna ili Luke Žorića u defenzivnu poziciju.
Dubsima nije pomoglo ni to što je Kevon Looney igrao u ogromnim bolovima i što su Dray i Iggy igrali kao usrani. Iz napada u napad ostavljani su sami na trici, iz napada u napad prosljeđivali su loptu dalje kao da se radi o dijelu raspadnutog reaktora iz Černobila. I to bezrazložno, s obzirom na to da je Green pogodio dvije od četiri trice, a imao je bar još sedam skroz otvorenih šuteva. Srećom po njih pa su Splash Brothers potegnuli za druge i čisto na volumen držali ekipu u igri.
Nije da su Raptorsi bili puno bolji. Taktički je to bilo posloženije, ali griješili su individualno u pokušajima da nametnu ritam. Pascal Siakam je odigrao slabašnu utakmicu, nastavivši sa svojim toplo-hladno predstavama. Lowry je bio nevidljiv kroz prve dvije četvrtine, da bi konačno proigrao u nastavku. Sve do šuta za pobjedu, jel. Kawhi je potajice odradio grozomornu tekmu u napadu, gubeći lopte, šutirajući ispod 30 posto do onog briljantnog perioda u zadnjoj četvrtini. Danny Green je opet poremetio nišanske sprave. Srećom pa su Raptorsi u svojim redovima imali Freda VanVleeta koji je stavio dvije mudaške trice, Sergea Ibaku koji je odradio jako dobar posao na obje strane terena, te Marca Gasola.
Španjolac je bio najbolji igrač utakmice na strani Raptorsa, potiho trpajući poene s niskog bloka i s trice kada nikome od njegovih nije išlo. Razigravao je ekipu s high posta, koristio je svoju masu protiv Draymonda Greena, te je inteligentno napadao igrače Warriorsa koji su bili u problemima s faulovima. Gasol zaslužuje svoju kolumnu zbog načina na koji je igrao otkako je stigao u Toronto, zbog konzistentnosti i klase koju je pokazao i zbog sposobnosti da preuzme različite uloge ovisno o okolnostima koji se nameću. No, čak ni njegova dobra igra jučer nije bila dovoljna za konačni trijumf Kanađana.
Na kraju se ukazao Kawhi. Pa su se ukazali Curry i Klay. Pa su se ukazali suci. Pa se ukazao Lowry. Warriorsi su produžili seriju u napetoj, dramatičnoj i generalno loše odigranoj utakmici. Morat će to potvrditi u sljedećem dvoboju i tako opravdati Durantovu žrtvu. Motiva neće nedostajati, ali kvalitete? Green i Iggy moraju pomoći u napadu. Raptorsi su s druge strane propustili prvu meč loptu, svjesni kako su dopustili da im aktualni prvaci izmigolje kroz šake.
Sljedeća utakmica mogla bi biti klasik za sva vremena. Nadam se da će to biti klasik lišen pogrešaka — što igračkih, što trenerskih, što sudačkih. I da se u njemu nitko neće ozlijediti.
