Prije sedam sezona — jer NBA fanovi vrijeme mjere u sezonama, a ne u godinama — Joel Embiid je prvi put zakoračio na parket Wells Fargo centra. Zapravo, zakoračio je na njega mnogo puta prije toga, ali to je bio prvi put da se na njemu pojavio u dresu Philadelphia 76ersa s namjerom da profesionalno zaigra košarku. Dvije je sezone proveo na klupi, oporavljajući se od ozljede stopala koja je okončala njegovu karijeru na sveučilištu Kansas, što je Jayhawkse, jedne od favorita za nacionalnu titulu, izbacilo iz March Madnessa već u drugoj rundi. U trećoj je konačno bio spreman.
Embiidu nije trebalo puno da bi pokazao koliko dominantan može biti. U toj prvoj sezoni, ispresjecanoj sitnim ozljedama koje su kulminirale ozljedom meniska krajem siječnja, odigrao je samo 31 utakmicu, ali i to je bilo dovoljno da Philadelphia skoči s 10 pobjeda iz prijašnje sezone na njih 28. Pomogli su i Dario Šarić, Robert Covington, Jahlil Okafor i Ersan İlyasova, ali Embiid je bio glavni razlog takvog skoka. Sljedeće sezone, relativno zdrav i uparen s rookiejem Benom Simmonsom, Embiid je vodio Sixerse do 52 pobjede. Proces je završio. Momčad je u dvije godine skočila s 10 pobjeda na 52, pretvorila se iz smijurije u ozbiljnu playoff silu koju su mnogi vidjeli kao izazivača za naslov Istoka.
Danas mnogi Philadelphiju i Embiida opet vide kao smijuriju. Ne na isti način kao onu ekipu koja je uzela 10 pobjeda i u kojoj je Ish Smith bio drugi najbolji strijelac, već na puno bolniji način. Momčad s 10 pobjeda sa sobom je nosila nadu kakvu među navijačima gaje ekipe koje generiraju velik broj visokih pickova na draftu, a današnja ekipa sa sobom nosi razočaranje. Embiidovi su Sixersi u šest od njegovih sedam sezona ušli u playoff. Jednom su ispali u prvoj, šest puta u drugoj rundi. Nijednom je nisu prošli. Akumulacija razočaranja dosegla je svoj vrhunac.
Sixersi nisu samo izgubili sedmu utakmicu u seriji protiv Bostona, oni su razmontirani. Pregaženi su, razbijeni, poniženi. James Harden nastavio je svoju opsesiju nestajanja u odlučujućim utakmicama koju je započeo u Rocketsima; Tyrese Maxey i Tobias Harris odigrali su otprilike na razinama koja se od njih očekuje i ništa više od toga; Doc Rivers je donio par solidnih odluka, ali jako je rano prestao s prilagodbama rotirajući de facto samo šestoricu igrača.
Primarni razlog zašto je Phila izgubila bila je upravo Hardenova i Embiidova igra
Ali najveće je razočaranje bio Joel Embiid.
Novookrunjeni MVP regularne sezone kiksao je od samog početka utakmice, zajedno s ostatkom svoje momčadi, a debakl je okrunjen u trećoj četvrtini u kojoj su imali šest izgubljenih lopti naspram tri (3) pogođena šuta iz igre. Ajde da su imali iznuđena slobodna, ali nisu — uzeli su samo dva kad je Derrick White faulirao Harrisa u samom finišu. Onih 10 poena u četvrtini u sedmoj utakmici playoff serije bilo je sramotno i 1990-ih i 2000-ih, kad su rezultati više nalikovali trenutnim rezultatima Eurolige, a kamoli u današnjem NBA-u, u kojem su pravila i taktike toliko otvorile ofenzivnu igru. Embiida nije bilo za vidjeti. U drugom poluvremenu zabio je jedan jedini šut iz igre. Jedan. MVP. U odlučujućoj.
Lako za to što ga nije bilo za vidjeti u napadu; Celticsi su mu uspijevali uvelike oduzeti dijelove terena na kojima je najkomotniji — lijevo krilo, oba posta, nail — žrtvujući dvojicu ili trojicu igrača kako bi ga zaustavili, tako da je razumljivo zašto nije imao bogznakakvu napadačku utakmicu (iako bi njegovo najlošije izdanje i dalje trebalo biti puno bolje od onoga što je ovdje ponudio), ali još uvijek mi nije jasno kako je izgledao tako loše u obrani. Radi se o čovjeku koji je triput bio u drugoj defenzivnoj petorci lige samo zato jer je dijelio karijeru s Rudyjem Gobertom preko kojeg nije išlo; radi se o igraču koji je u gotovo svakoj sezoni imao dugih perioda u kojima je izgledao kao najbolji defenzivac lige; radi se o tipu koji je lakše odbijao bekove i krila od pomisli na ulaz u reket nego što Raid odbija komarce.
Celticsi su ga tražili.
Izvlačili su ga pickom iz reketa, tražili matchupove jedan-na-jedan za Jaysona Tatuma kroz switchanje, navlačili ga na blitzanje, nakon čega bi ga probijali kao da nije ondje. Al Horford i Robert Williams su ga sjajno gradili na weaksideu kako ne bi mogao ulijetati i pomagati na izolacijskim ulazima. Zalijepio je dvije blokade, ali je manje-više bio beznačajan na defenzivnoj strani lopte, nešto što mu se gotovo nikad ne događa.
Embiidovo izdanje izgleda još slabije kada ga usporedimo s prvim pandanom iz redova Kelta. Tatum je igrao kriminalnu šestu utakmicu te se činilo kako će ponoviti izdanja iz lanjskog finala, kad je nestajao na sličan način na koji je Embiid nestao prije par dana, ali onda je napravio potpuni preokret u četvrtoj četvrtini i Bostonu donio pobjedu. Istovremeno, Embiid nije mogao doći do lopte te je dobar dio četvrtine proveo gledajući kako Harden i De’Anthony Melton promašuju šut za šutom. Bez post-up prilike, bez lopte na short rollu, bez ičega.
Tatum je prenio igru iz četvrte četvrtine šeste utakmice u sedmu, a isto vrijedi i za Embiida. Mlada Bostonova zvijezda odigrala je jednu od najboljih playoff utakmica u povijesti franšize za koju su tijekom godina igrali Bill Russell, Bob Cousy, Paul Pierce, John Havlicek, Kevin McHale, Kevin Garnett i Larry Bird, što samo po sebi govori puno, dok je Embiid odigrao utakmicu koja je bila toliko loša da nikad neće pasti u zaborav.
Bila je to kruna jednog doigravanja u kojem je Kamerunac, djelomično pod utjecajem ozljeda koje ga nikako ne uspijevaju zaobići, poprilično oscilirao. Usporedimo na trenutak dvojicu igrača i njihovu statistiku.
Igrač A je očiti kandidat za MVP nagradu, apsolutna sila u svim aspektima igre. Igrač B je rubni All-Star, ovisno o sezoni. Igrač A je Embiid ove sezone. Igrač B je Embiid u ovom playoffu.
Premda je njegova izjava kako on i Harden ne mogu sami pobjeđivati izvađena iz konteksta, budući da je prije toga dugo vremena pričao kako su svi bili loši i kako on mora poboljšati igru, za njom uopće nije bilo potrebe. Philadelphia je izgubila zbog niza razloga — Boston je odigrao par sjajnih utakmica, Tatum i Jaylen Brown su ozbiljan par košarkaša, Celticsi su nešto dublja momčad s više taktičke fleksibilnosti, Rivers je prerigidan trener koji se plašio dubljih promjena, klupa nije donijela gotovo ništa, Maxey je i dalje zelen i sklon oscilacijama — ali primarni razlog zašto je izgubila bila je upravo Hardenova i Embiidova igra.
Harden je odigrao dvije utakmice van svake pameti, jednu jako dobru i četiri komatozne. Embiid je bio Embiid u četvrtoj i petoj utakmici serije — dominantan, odrješit, odlučan — i to je otprilike to. Prvu su dobili bez njega, u drugoj se vraćao nakon ozljede, u trećoj je bio solidan, u šestoj je nestao u finišu, a u sedmoj je odigrao možda i najlošiju playoff utakmicu svoje karijere. Da su prošli, vjerojatno nitko o tome ne bi pisao osim najzagriženijih Philinih fanova sklonih pesimizmu. Ali nisu. Sedmi put u Embiidovih sedam godina nisu došli dalje od druge runde.
Premda bi bilo nepravedno i ovo i sva prijašnja ispadanja svaliti na Embiidova leđa, radim to zato jer je Kamerunac u ovom trenutku Philadelphia. On je ujedno i jedina sigurna stvar i jedina konstanta koja spaja ovo i pet prijašnjih razočaranja. Embiid ulazi u prvu godinu svog supermax ugovora, a Sixersi se nalaze u točki iz koje vodi milijun pravaca.
Harden je odigrao nevjerojatnu regularnu sezonu i bio točno onaj partner kakav je Embiidu uvijek nedostajao, ali je u playoffu još jednom razočarao. Harden ima player option za sljedeću sezonu težak 35,6 milijuna i pitanje je hoće li ga ispoštovati. Harden se već prošle sezone odrekao 14 milijuna dolara kako bi ojačali ekipu, te je lako moguće da će tražiti max ugovor koji bi mu donio 46,9 milijuna dolara u prvoj sezoni. Ponudi li mu Phila takvu opciju, u potpunosti će se financijski zablokirati, ali pitanje je ima li Harden interesa ostajati u Sixersima.
Pokušao je osvojiti naslov, nije uspio, a sad mu se nudi povratak u Houston, gdje bi bio gazda broj 1, kapetan na parketu i kapetan u brojnim striptiz klubovima koje redovito obilazi. Produži li ipak za Philu, ona mu može ponuditi osam milijuna dolara više zbog tzv. Over-38 pravila. Ponude li mu Sixersi 210 milijuna na četiri sezone, naći će se devet milja preko capa, što ih gura na sam rub drugog poreznog praga. To znači da neće moći koristiti ni slabiji ni jači MLE (čijih bi 12,2 milijuna dolara mogli koristiti ne potpišu li Hardena, jer bi bili ispod capa), što znači da će manje-više imati istu ekipu kao ove godine, barem što se njene srži tiče.
Ne treba zaboraviti ni da Maxeyjev ugovor polako dolazi pred ekstenziju. Darryl Morey nema običaj produljivati rookieje — jedini rookie ugovor koji je došao na ekstenziju bio je upravo Hardenov kad je Morey upravljao Rocketsima — a Maxey bi na osnovu svojih igara mogao dobiti ili max ekstenziju kakvu je dobio Darius Garland, ili nešto blizu onoga što je dobio Jordan Poole — dakle, malo više od 30 milijuna dolara godišnje.
Sixersi bi mogli izgraditi prostor pod capom trejdajući Harrisa koji ulazi u posljednju godinu ugovora, ali u ligi nema puno ekipa koje mogu apsorbirati takav ugovor bez da izjednače plaće (mislim da je trenutno samo Houston u toj poziciji), a i vjerojatno bi tražili nekakve pickove. Što je još jedan problem za Philu, koja do de facto 2029. ne može trejdati prvi pick. Ovisno o Hardenovu opt-inu/novom ugovoru, lako se može dogoditi da Phila potroši čitav cap space na šest ili sedam igrača. Pola rostera, uključujući Paula Reeda koji je bio otkriće u regularnoj sezoni, moglo bi ostati bez ugovora i naći se na tržištu rada.
Što nas vraća natrag na Embiida.
Dok god je on u Phili, kvalitetni veterani će željeti doći u Sixerse, ali nakon ovog ispadanja teško da će im to biti prva opcija. Unatoč tome što je proveo samo sedam sezona na parketu, Embiidu je 29 godina i, premda je nezahvalno suditi o nečijoj dugovječnosti u doba suvremene medicine, sudeći po njegovoj medicinskoj prošlosti nitko se ne bi čudio kad bi razina njegove igre za pet-šest godina počela naglo opadati. Sixersi moraju osmisliti plan kako mu omogućiti još bolje šanse za napad na naslov u tom periodu, što je u ovom trenutku jako teško.
Da, i dalje vjerujem da se oko Kamerunca može graditi ekipa za naslov. Ispadao je iz playoffa na bizarne načine. Od bez-Kyriejevskog Bostona kad je Embiid promašio dva polaganja 12 sekundi prije kraja u petoj, od Toronta Kawhijevim nećkajućim ubačajem, od Atlante kada je Simmons odbio pucati prema košu, lani od Heata kada je Jimmy Butler pomahnitao (i tada je Embiid u odlučujućoj šestoj gađao 7/24). Ove smo sezone imali bar devet ekipa kojima ste mogli dati nekakve šanse za osvajanje naslova.
Sixersi će još neko vrijeme ostati na tom mjestu, pogotovo ako pronađu kvalitetnog trenera nakon što su konačno spičili otkaz Riversu. No, ispadnu li i sljedeće godine u drugoj rundi, moja vjera u njihove šanse, koja nije na najvišoj razini, počet će kopnjeti.
