“Nezaustavljiv je. Pokušali smo ga izgurati, duplirali smo ga, mijenjali smo ljude koji su ga čuvali. On je MVP s razlogom. Bilo je teško. Baš težak matchup”, kukao je s divljenjem Devin Vassell nakon utakmice protiv Philadelphije. Igrač San Antonio Spursa osjetio je svu moć koju je, poput kakvog antičkog heroja, poput stripovskog superjunaka, poput He-Mana, u svom tijelu nakupio Joel Embiid.
Kamerunac je pokosio mladu, divlju teksašku momčad zahvaljujući igri koju bismo najlakše mogli opisati kao nemilosrdna upornost. Tijekom 37 minuta igre prikazao je čitav dijapazon vještina, te je kombinirajući old-skul poteze s modernom igrom zabio 70 poena. Postao je tek deveti čovjek u povijesti NBA lige koji je prošao 70-icu.
Priču je počeo sa tri slobodna bacanja, nastavio sa dva stepback šuta preko Victora Wembanyame — prvi s lijevog, drugi s desnog lakta — pa je zakucao iz primanja duboko u reketu nakon dobrog zatvaranja Wembyja prsima, pa je još jednom primio loptu duboko i zabio protiv Zacha Collinsa iz polaganja, pa je počistio ofenzivni skok i poentirao od table, pa je uzeo loptu u svom reketu, prenio je preko čitavog terena i zabio skok-šut sa slobodnog preko dvije ruke, pa je prošao po osnovnoj liniji, ušao u meso obrane i zabio s poda okružen trojicom igrača, pa je trpao i trpao i trpao, licem prema košu, leđima prema košu, s poludistance, s niskog bloka, iza trice, s linije slobodnog na koju je došao 23 puta, sve dok nije zabio na lijevom ulazu nakon što je još jednom pretrčao čitav teren i postigao svoj 70. poen.
Bila je to utakmica kojom je Embiid ušutkao mnoge koji su njurgali protiv njegova izbora za MVP-ja prošle sezone. Nezadovoljstvo je djelomično i bilo opravdano — premda su i Embiid i Giannis Antetokounmpo i Nikola Jokić već treću sezonu zaredom igrali na MVP razini, dojam je bio kako je momak iz Sombora za dlaku ili dvije ipak bio bolji igrač u ovom tercetu, te da je Embiid nagrađen radi narativa, zato što sve dosad nije dobio tu najprestižniju nagradu. Sentiment je to s kojim se slažem, ali previše sam puta prošle sezone slušao bezrazložno pljuvanje po Embiidu samo kako bi se Jokića kovalo u zvijezde kao da je to potrebno, kao da obojica nisu sjajna, kao da je nepravda koja se napravila Nikoli bila epskih razmjera, a ne promašaj od dva pedlja. Embiid je i lani bio sjajan, Jokić (a za mene i Giannis) su samo bili zericu bolji.
Uklopljen u momčad, posvećen organizaciji igre, a ne samo egzekuciji, posvećen obrani u kojoj opet gazi suparnike, Embiid je nepredvidljiviji i opasniji
Ove sezone to više ne vrijedi. Embiid je trenutno na čelu utrke.
Razlika je opet pedalj ili dva. Jokić je izgledao bolje tijekom prvih 20 utakmica prije nego što je u prosincu ušao u rutinu, ali sad se opet diže. Bucksi su jučer dali otkaz svom treneru Adrianu Griffinu unatoč tome što su na omjeru 30-13 — ali na tom su omjeru uglavnom zbog apsurdne razine na kojoj igra Antetokounmpo, koji drži tri od četiriju kantuna kuće čiji su se temelji poprilično rasklimali tijekom prijelaznog roka i sad ih treba obnoviti. No, koliko god ova dvojica bila brutalno dobra, Embiid je taj koji je izgledao najbolje. Za dlaku, ali za dlaku, prvi put.
Pokazao je to i u ovoj povijesnoj utakmici u kojoj je srušio rekord franšize Wilta Chamberlaina, najvećeg eksperta za individualne rekorde u povijesti košarke. Pritom je demonstrirao je sve kvalitete svoje igre.
Ne pričam tu samo o njegovoj brutalnoj snazi koja mu omogućuje da poentira iz blizine dok na sebi nosi jednog ili dvojicu igrača, ni o okretnosti kojom kontrolira tijelo u skoku i zabija polaganja iz čudnih kutova, ni o mekanom skok-šutu kojim rješava suparnike licem prema košu, ni o driblingu kakav ne bi trebao posjedovati čovjek njegovih gabarita. Pričam o samom pristupu igri koji se ove sezone promijenio. Premda je Embiidov usage rate ove godine doživio novu eksploziju te se nalazi na 39 posto, što je treći najveći usage rate u povijesti lige, dojam je da ove godine puno više igra kroz momčad i za momčad.
Lopta se više ne lijepi za njegove ruke i ne nestaje zatim kao u crnoj rupi. Ima takvih trenutaka i dalje, ali dolaskom Nicka Nursea na mjesto trenera igra Sixersa se ubrzala, postoje jasni mehanizmi kretanja bez lopte i Embiid zna kome i kada proslijediti pas. Što i radi. Jasno da će riješiti protivnika jedan-na-jedan kad ima mismatch ili kad osjeća da može, ali to više nije jedino rješenje. Dok je prijašnjih sezona bio korišten u momčadskim okvirima isključivo kao dodavač iz double-teama i kao partner Jamesu Hardenu u pick ’n’ rollu, sada je njegova uloga puno kompleksnija i puno polivalentnija, što je dodatno otključalo Philin napad.
U utakmici u kojoj je zabio 70 poena nije bilo fascinantno to što je Embiid zabio 70 poena — Karl-Anthony Towns iste je večer zabio 62 poena za Wolvese u porazu — nego način na koji je to napravio. Fascinantno je što je imao 18 skokova, što je imao i pet asista, što je imao jednu jedinu izgubljenu loptu. Fascinantno je što je to napravio bez siljenja igre.
“Ajmo samo igrati košarku. Ako sam otvoren, dodajte mi. Ako nisam, odigrajte pravu akciju”, rekao je svojim suigračima početkom četvrte. Wolvesi su žarko željeli KAT-u omogućiti da utrpa više poena od Embiida; to je želio i KAT i to je razlog zašto su izgubili od Hornetsa. “Bila je to ogavna predstava u obrani i nezrela košarka kroz utakmicu. Nije nam pobjeda kliznula kroz prste. To se događa kada imate ovakav pristup” izjavio je ljutiti Chris Finch nakon poraza. KAT je nabijao brojke. Embiid je do njih došao suvislom igrom.
Što nije čudno uzmemo li u obzir već spomenute Nurseove promjene i formu u kojoj se Kamerunac nalazi. Embiid trenutno zabija 1,05 poena po minuti, što je najviše u povijesti lige, više i od ludog Wilta u ludoj sezoni 1961./62. u kojoj je zabijao 50,4 po utakmici. Od početka prosinca Embiid je na prosjeku od 40,3 poena po utakmici uz prosjeke od 57/42/90. To je bolesno visoka razina igre kojoj se svega nekolicina igrača u povijesti približila tijekom perioda od dva mjeseca. Forma je nestalna, igrači osciliraju, ali Joel je već 54 dana konstanta. Od 15. studenog nije odigrao utakmicu u kojoj je zabio manje od 30 poena; od 15. studenog imao je samo četiri utakmice u kojima je gađao ispod 50 posto iz igre. Uklopljen u momčad, posvećen organizaciji igre, a ne samo egzekuciji, posvećen obrani u kojoj opet gazi suparnike*, Embiid je nepredvidljiviji i opasniji. I bolji.
*Igrači šutiraju 10 posto lošije oko obruča i šest posto sveukupno u matchupovima protiv Kamerunca nego prošle godine, kad se očito štedio. Embiid je uvijek bio najbolji kada je bio dvosmjerna drobilica, baš kao Giannis. Sad se vratio u formu i s defenzivne strane lopte.
Unatoč njegovoj bolesno dobroj igri Sixersi nisu favoriti za osvajanje Istoka. Celticsi i Bucksi, unatoč unutarnjim previranjima i traženju novog identiteta, i dalje su bolje momčadi. To Darryla Moreyja stavlja u nezgodnu poziciju. Povući potez već sad, kada je Joel u životnoj formi i mogao bi do druge MVP nagrade odigra li dovoljno utakmica (smije propustiti još samo sedam do kraja sezone), ili čekati sljedeću godinu kad bi Sixersi mogli imati prostora za novi max ugovor, ali sve je manje igrača koji bi mogli stići u Philu nakon što je Kawhi Leonard produžio s Clippersima i nakon što je OG Anunoby stigao u Knickse igrati za momčad oca svog agenta. Ići all-in na igrača koji će se možda loše uklopiti bila bi pogreška, ali propustiti šansu koju vam Embiidova forma i klasa nude također bi bila pogreška.
Među raspoloživim igračima nema čovjeka koji bi idealno uskočio u ekipu za cijenu koju Phila može platiti, te će Sixersi vjerojatno ići ili na nekakvo sub-optimalno rješenje, ili će pronaći OK fit na buyout tržištu. Bilo kako bilo, Embiid više nije zainteresiran samo za MVP nagradu — što je jasno s obzirom na formu. Kad su ga tijekom intervjua nakon 70-ice obavijestili da je srušio Wiltov rekord franšize, bio je ugodno iznenađen, ali jurenje brojki više ne može zadovoljiti njegov apetit: “Biti u takvoj klasi je sjajno, ali to ne znači ništa dok ne osvojite naslov. Čitav razgovor se mijenja kad to ostvarite i ljudi drugačije gledaju na vas. To je ono za što radim”, rekao je Embiid.
Ne znam hoće li to biti dovoljno, ali jedno je sigurno: dok god imaju ovakvog Embiida, Sixersi imaju šansu u bilo kojoj seriji. Pitanje je samo koliku.
