Pjevušio sam je u glavi samo zbog naslova. Znam jako dobro kako sam dobio svoje ime.

Paul George ga je dao sam sebi, u stilu Johnnyja Štulića, kad je 2018. ukrcao 36 poena Utah Jazzu u prvoj utakmici doigravanja. Premda je George odradio jako dobru seriju (25-6-3 uz 55 TS%) do odlučujuće šeste utakmice u kojoj je igrao kriminalno i zabio svega pet poena, Oklahoma je ispala, pretanka i preloše posložena da se nosi sa širinom i sjajnom Jazzovom obranom, jer Utah je te godine defenzivi bila druga ekipa u ligi. No, ta serija u konačnici nije bitna za ovu našu priču. Zato što je Paul George uistinu zaradio svoj nadimak, kao što su Indijanci zarađivali svoje ime u stripovima o Zagoru ili u knjigama Karla Maya, godinama ranije. Zaradio ga je, slučajnosti li, u Indiani.

Čini se da je Clippersima jedina šansa za prolaz nastavak rotacije ekipe oko Georgea kao prvom opcijom, bez ozlijeđenog Kawhija

Pacersi su bili jedna od posljednjih velikih old-school momčadi prije nego su Warriorsi promijenili način na koji se igra NBA košarka. Bazirani na snažnoj obrani koju je sidrio Roy Verticality Hibbert i polivalentnom napadu koji vas je mogao razgrađivati preko hi-lo igre Davida Westa i triple-threata koji je predstavljao George, Pacersi su iskoristili vakuum koji je nastao među izazivačima na Istoku nakon ozljede Derricka Rosea te su dvaput dogurali do finala konferencije i ozbiljno napali Miami Heat, odigravši 13 utakmica u dvije serije. U prvoj seriji je George opet igrao katastrofalno u sedmoj, ali tada su mu mnogi progledali kroz prste jer su mu bile svega 22 godine.

U te dvije sezone izgledao je kao apsolutna zvijezda, s potencijalom top 5 igrača lige. Sve ono što se danas prišiva igračima poput Jaysona Tatuma, tada se prišivalo Georgeu. On je bio prvi egzekutor ozbiljne momčadi unatoč tome što je igrao na rookie ugovoru, preuzimajući u potpunosti ulogu ozlijeđenog Dannyja Grangera i istovremeno je poboljšavajući. Do svoje 23 godine ušao je dvaput u treću najbolju petorku lige na poziciji na kojoj je vladala brutalna konkurencija — Kevin Durant, Blake Griffin, LeBron James, Kevin Love iz Wolves dana i Carmelo Anthony bili su igrači koji su završili u boljim petorkama — te je ušao jednom u drugu, a jednom u prvu defenzivnu petorku. A onda ga je sasjekla ozljeda.

Dupla fraktura noge koju je zaradio na pripremama reprezentacije izbacila ga je iz lige na više od godinu dana. Bilo je puno skepse oko njegovog povratka, ali George se vratio bolji nego prije. Problem je u tome što se za vrijeme njegova izbivanja liga počela naglo mijenjati. Pacersi više nisu bili ista momčad, ne samo zato što su izgubili igrače poput Westa, Hibberta i Lancea Stephensona, nego zato što više nisu mogli igrati na isti način.“Skreni sve u reket i zaustavi ih na obruču, a u napadu šta uđe preko izolacije i tranzicije” više nije bio validan način za igranje ozbiljne košarke. Shvatio je to i George te je nakon dvije godine napustio brod koji začudo nije potonuo, nego se brzinski renovirao.

PG13 je pak svoj put nastavio prvo u Oklahomi, u kojoj je završio treći u glasanju za MVP-ja, a onda u Clippersima udružujući se s Kawhijem Leonardom. Kad podvučemo crtu pod njegovu dosadašnju karijeru, unatoč svim uspjesima, svim MVP glasovima, All-Star nastupima i All-NBA ekipama, ostaje dojam kao da nam je George ostao nešto dužan. Kao da nikad nije do kraja ostvario potencijal koji je pokazivao u onim okršajima s Miamijem kada je zapravo zaradio nadimak kojim se krstio pet godina kasnije.

Ili je to možda samo tzv. recency bias koji kaže kako su ljudi skloni precjenjivati ono što se dogodilo relativno nedavno. Jer George je kroz karijeru zapravo bio jako dobar-do-odličan playoff igrač, sve do tri zadnje godine. Pogotovo lanjske.

Playoff P je lani prokockao gotovo sav svoj playoff kapital koji je skupljao godinama. Čitava ekipa Clippersa je kolosalno kiksala, u jednom od najvećih kolapsa u povijesti doigravanja, ali George je prošao lošije nego bilo tko drugi u momčadi. Kawhi je ipak dokazao da je alfa u Torontu, tako da se oko njegove slabije igre nisu potezala pitanja, a od ostatka ekipe se ipak nije očekivalo isto što i od Georgea. Uostalom, činilo se da je upravo on igrao najlošije, nižući nerezonske šutove, igrajući metiljavu obranu, nesposoban prikazati makar djelić energije koja ga je učinila ubojitim igračem u Indiani, pa čak i u Oklahomi.

Ukratko, George je lani izgledao kao prevara. Ali on to nije.

Ono što jest je igrač koji najviše frustrira. Nedovoljno dobar da se oko njega izgradi šampionska ekipa, a preovisan o lopti da bi bio druga violina, što po svojim sposobnostima jest. George zahtjeva posjede, zahtjeva da se napad vrti kroz njega, zahtjeva da bude triple-threat opcija koja je uvijek bio. Jednom kad mu usage rate potone ispod 29,5-30 posto, njegova igra iste sekunde pada, što se može vidjeti u brojkama, ali i golim okom. Kad ste Indiana ili čak Oklahoma, možete mu ponuditi konstantno takve brojke jer ne gubite ništa, ali ako ste Clippersi i gurnete mu istu potrošnju kao Kawhiju, postajete slabija momčad. Zato što je Kawhi bolji igrač i bolji realizator. I zato što mi se čini da George ponekad igra kao da se natječe sa svojim momčadskim kolegom da bi se dokazao. Što nikad nije dobro. Pogotovo ne u doigravanju.

No, jednom kada George ostane kao prva opcija, kao što je bio u Indiani, opet počinje izgledati kao onaj MVP kandidat. Otkako se Kawhi ozlijedio, George ostvaruje 27,4 poena po utakmici (7,2 više nego lani u playoffu), 9,8 skokova (3,7 više nego lani) i 5,2 asista (1,4 više). Šut mu je oscilirao od utakmice do utakmice, ali je svoja loša šuterska izdanja maskirao konstantnim napadanjem obruča i izvlačenjem faula — više od 8,5 po utakmici. Neke utakmice prelomio je sam. U konstantnom traženju savršene rotacije, u kojoj je kod Tyronna Luea čak i Marcus Morris gubio minute, on je bio jedina konstanta.

Dokazao je to i u prošloj utakmici u kojoj je slomio Sunse briljantnom predstavom u drugom poluvremenu, u kojem je ukrcao 30 poena uz šut 10-12 iz igre i 7- 7 s linije, s tricom na kojoj je Chrisa Paula poslao po ćevape. I luk. I kajmak. Bez ajvara.

Bio je briljantan u jednoj od predstava koja će ući kako u njegovu osobnu povijest, tako i u povijest Clippersa. Spasio je momčad u eliminacijskoj utakmici, iako je njima tijekom karijere obično igrao loše; trpajući koš za košem, napadajući, navlačeći obranu na sebe, što je otvorilo prostor za Reggieja Jacksona i Morrisa, te igrajući sjajnu obranu. Pojeo je Mikala Bridgesa, jednog od najboljih krilnih stopera lige.

Prestao je biti Pandemic P i opet postao Playoff P.

Pitanje je na koliko dugo. Clippersi su najavili mogući Kawhijev povratak, ali pitanje je koliko bi to u ovom trenutku bio dobar potez. Ne samo zato što se Leonard vraća nakon teške ozljede i ne znamo u kakvoj je formi, nego i zato što bi to moglo uništiti igru koju je George uspostavio u zadnjih nekoliko utakmica. Teško je reći što je u ovom trenutku bolji potez za Clipperse, pogotovo što je teško reći koliko će Kawhi, čovjek zbog kojeg je izmišljen tzv. game managment, biti spreman igrati na 100 posto i riskirati pogoršanje zdrastvenog stanja u godini u kojoj mu istječe ugovor.

Clippersi su u situaciji u kojoj, kako god okrenuli, nisu favoriti. No, nisu to bili ni nakon 2-0 protiv Mavsa, niti nakon 2-0 protiv Jazza. Nakon lanjskog raspada valja im skinuti kapu i reći da su se dvaput vratili iz teških situacija. Ali hoće li to napraviti i treći put?

Sumnjam. Sunsi izgledaju kao bolja momčad, posljednjem porazu unatoč. Čini mi se da je Clippersima jedina šansa za prolaz nastaviti rotirati ekipu sa Georgeom kao prvom opcijom, bez ozlijeđenog Kawhija, i nadom da će odigrati dvije prave Playoff P utakmice. Kolike su šanse za to? Nakon lanjskog playoffa rekao bih — nula. Nakon ovog? Puno, puno više. Nedovoljno da stavim pare na njih, ali dovoljno da ne stavim pare na Sunse, ako to ima smisla. Što je zapravo velika stvar za Clipperse.

Paul George se, bar u određenoj mjeri, rehabilitirao. Nisam vjerovao da će to napraviti.