Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Čovjek koji je buljio u ekran

Gnjavator

Kyle Lowry je došao sebi i spreman je Raptorse konačno odvesti u veliko finale

Kyle Lowry počeo je sezonu u oblaku cigaretnog dima, za šankom sumnjivog podrumskog kafića u kojem mu je konobar točio ljutu za ljutom, dok je s razglasa Dražen Zečić ranjenim baritonom zavijao “Rastanci su uvijek tužni, kad se dijele duše dvije”. Stihovi su pogađali Lowryja ravno u srce kako to samo riječi tužnih, ljubavnih pjesama znaju. Njegov najbolji prijatelj se odselio tisuće kilometara daleko, ne svojom željom. Razdvojile su ih nečiste sile front officea, sile kolektivnog ugovora, sile na koje Kyle Lowry i DeMar DeRozan nisu imali nikakvog utjecaja.

Završila je era posebnih rukovanja koje je Lowry počeo izvoditi sam sa sobom. Završila je era zbijanja šala u rijetkim trenucima kad su obojica sjedila na klupi. Završila je era u kojoj je Lowry tjerao DeRozana da pleše tijekom zagrijavanja. Završila je era dijeljenja dezodoransa, era facetimeanja prije i poslije utakmice, era upadanja u kadar tijekom intervjua. Lowry i DeRozan stvorili su jedan od najljepših bromancea u povijesti lige, odnos koji je prema van izgledao kao da postoji još od vrtića i koji debelo nadilazi okvir uobičajenog odnosa između suigrača.

Internet, ta kolektivna memorija svijeta, može vam ponuditi stotinjak uvida u prirodu njihovog prijateljstva, a meni je jedan od najdražih Lowryevo iskreno razočarenje nakon jedne od utakmica kada mu DeRozan poruči kako ipak ide ranije doma. Podsjeća me to na djetinjstvo i situacije kada biste morali prekinuti igru zato jer je majka vašeg najboljeg prijatelja s prozora kuće urbi et orbi objavila kako se on mora pokupiti doma jer je vrijeme za spavanje.

Lowry nije krio koliko je nezadovoljan time što mu je Best Friends Forever odselio na jug, baš kao što ni DeRozan nije bio sretan time što je napustio ne samo frenda nego i organizaciju u kojoj je proveo čitavu karijeru. Unatoč preseljenju, DeMar je nastavio igrati kao i tijekom čitave karijere, uz solidne box score statse i relativnu neefikasnost. Prestao je uzimati trice koje je lani na silu uveo u arsenal uz svesrdnu pomoć tadašnjeg asistenta Raptorsa Nicka Nursea te je s LaMarcusom Aldridgem oformio Mid-range Splash Brotherse. Ulazi koji ne izvlače niti blizu slobodnih bacanja koliko bi trebali i duge dvojke i ostali su glavni dio njegove igre, a DeRozan je ostao ono što je i bio — dobar igrač koji bi bio puno korisniji u nekoj drugoj basketarskoj eri.

Kyle Lowry je, s druge strane, doživio pad u svojoj igri. Premda standardna statistika to možda ne potkrepljuje i premda je Lowry najčešće bio percipiran kao tek drugo ime Raptorsa, on je svih ovih godina bio najbolji igrač ekipe sa sjevera. Otkako je stigao iz Houstona za Garyja Forbesa i pick prve runde* Lowry se kroz dvije sezone pretvorio u ono što je dan-danas — rabijatni defanzivac koji grize suparnike u obrani, inteligentni plej koji zna kako iskoristiti defekte suparničkih obrana i solidan scorer koji možda ne može sam sebi stvoriti šut, ali zna poentirati iz pick ‘n’ rolla i pogoditi tricu bilo iz spot-upa, bilo s velike distance.



* Lowry je u Houstonu često bio u sukobu s glavnim trenerom Kevinom McHaleom; jednom kada su Rocketsi shvatili da u Goranu Dragiću imaju legitimnog startera, odlučili su se riješiti Lowrya — što je na kraju bilo dobro i za franšizu i za igrača.

Lowry opet radi sve one sitne stvari koje se ne vide nužno u primitivnijim oblicima statistike. Gnjavi i gnjavi i gnjavi. Toronto brutalno bolje igra kada je on na terenu

Lowry definitivno nije igrač koji može biti prva violina pobjedničke franšize, što djelomično objašnjava niz ranih ispadanja Raptorsa iz doigravanja. U zadnjih pet sezona jednom su dogurali do finala Istoka, te su dvaput ispadali u prvom krugu. Ekipa koja je lani upisala 59 pobjeda u regularnoj sezoni izletjela je protiv ranjenih Cavsa bez ispaljenog metka, pometena u četiri utakmice. No, teško je kriviti korpulentnog pleja iz Philadelphije za poraze Raptorsa. Nije Lowry kriv što je ekipa bila oformljena oko neefikasnog scorera, što se dijelovi slagalice nisu najbolje uklapali, što je trener Dwayne Casey imao arhaičan pogled na košarku i što je upravo Lowry bio najbolji igrač ekipe.

Lowry je nepravedno zaradio titulu chokera. U pet eliminacijskih utakmica u karijeri zabijao je 26 poena uz šest skokova i šest asista te imao prosjek šuta od 46 posto iz igre i 44 posto za tricu. U clutchu je također bio dobar — kroz zadnjih je pet godina zabio 14 šutova u playoff utakmicama u situacijama kada je u zadnje dvije minute bilo tri razlike ili manje, odnosno najviše u ligi. LeBron je bio drugi sa 11 šutova, Durant treći sa osam. Njegova se igra znala uklopiti u sivilo ostatka momčadi, ali teško je očekivati od čovjeka koji je po vokaciji druga ili treća violina da nosi momčad, makar iz (DeRozanove) sjene.

Lowry je samim tim trebao profitirati dolaskom franšiznog igrača u Raptorse. Kawhi Leonard je zvijezda, superstar, MVP finala, defenzivni savant, drobilica u napadu, lik koji spada među 10 najboljih igrača lige. Samo njegovo prisustvo trebalo je podići igru svih članova Raptorsa. I jest. Svih, osim Lowryja.

Prelako je, prelijeno, a možda i pogrešno svaljivati slabiju Lowryjevu godinu na činjenicu da je ostao bez najboljeg prijatelja u momčadi. No, s obzirom na to koliko su i Lowry i DeRozan često napominjali u intervjuima kako im ne odgovara što su ostali bez potpore, jasno je zašto mnogi krive odlazak čovjeka s kojim je razvio duboki odnos za nešto slabiju sezonu. Lowry je otišao toliko daleko da je trejd Kawhi – DeMar smatrao izdajom.

U igri kao da je postojala netrpeljivost prema Leonardu, ali još više kao da je nedostajalo kemije. Lowry i DeRozan su se jako dobro razumjeli u košarkaškim terminima, Lowry i Leonard su tek trebali razviti takvo razumijevanje. Usto se i dubinski promijenio sustav igre, Nurse je napravio drastične izmjene jednom kada je dobio punu kontrolu nad momčadi, a takve promjene mogu negativno utjecati na plejmejkere, posebno one kojima je potreban stabilan sustav da bi funkcionirali i koji su ušli u 33. godinu života.

Lowry je nezasluženo završio u All-Star utakmici. Na stranu sirove brojke koje su bile ispod svakog kriterija, njegova je igra bila za dva koplja slabija nego ranijih godina. Igrao je nekonzistentno, jednu utakmicu je briljirao da bi tri odigrao preko kurca. Nestala je trica. Nestala je konstantna nametljivost u obrani. Nestala je sinergija s ostatkom ekipe. Sjajna klupa, Leonard i uzlet Pascala Siakama bili su važniji faktori u pobjedama Raptorsa od samog Lowryja koji je na kraju nagrađen All-Star nastupom zbog omjera svoje ekipe i prijašnjih zasluga. Raptorsi su izgledali ozbiljnije nego lani, osobito kada je Kawhi bio zdrav, ali Lowry… Kao da je u odsustvu frenda počeo blijedjeti.

A onda se preporodio.

Kroz zadnjih 15 utakmica Lowry se vratio na stare staze. Ponovno smo počeli gledati najatipičnijeg top 25 igrača lige. Čovjeka koji s leđa više izgleda kao Nicki Minaj ili Mia Malkova nego NBA igrač. Čovjeka koji vještinom nadoknađuje nedostatak brzine, koji kod driblinga uvijek drži glavu gore što mu omogućuje da vidi kretnje suigrača, čovjeka koji je najbolji outlet passer među bekovima, čovjeka koji pogađa trice s parkinga što stavlja ogroman pritisak na suparničke obrane. Lowry je podigao postotak trice s 34 na skoro 40 posto i to uz ogromnih osam pokušaja po utakmici, počeo je agresivnije napadati obruč te se vratio starim navikama u obrani.

Tijekom zadnjih 15 utakmica Raptorsi su upisali skor 11-4. Izgubili su uvjerljivo od Bucksa, natamburao ih je Orlando u utakmici u kojoj Kawhi nije igrao, popušili su od Detroita u produžetku u kojem je Lowry zabio svih sedam poena svoje ekipe te su izgubili od Houstona u jedinoj utakmici u navedenom periodu koju je plej Toronta odigrao grozomorno. No, u tom periodu su dobili ozbiljne ekipe poput Celticsa, Sixersa, Blazersa (clutch finger roll) i Spursa (pozz DeRozan) i još jednom pokazali kako se na njih mora računati puno ozbiljnije nego prijašnjih godina.

Lowry je tijekom tog perioda upisao šest double-doubleova te svoj 12. triple-double u dresu Raptorsa. Svi drugi igrači u Torontovoj povijesti imaju 12 triple-doubleova ZAJEDNO. Pri tom se popeo na 20. mjesto lige u omjeru dobrih i loših dodavanja, EFG% mu se povećao za četiri postotka, a zahvaljujući mini-eksploziji završio je u top 10 igrača lige po real plus-minusu te ofenzivnom i defenzivnom rejtingu, uz drugi najbolji assist ratio. Počeo je razvijati kemiju s Marcom Gasolom, a međuigra s Leonardom također napreduje. Ono što je najvažnije je to da Lowry opet izgleda kao da mu je netko potpalio vatru pod dupetom. Možda je pronašao motiv u činjenici da su ga Raptorsi željeli zamijeniti za Mikea Conleya, a možda je sve jednostavno počelo sjedati na svoje mjesto.

Bez obzira na razlog, Lowry opet radi sve one sitne stvari koje se ne vide nužno u primitivnijim oblicima statistike. Briljantno se kreće bez lopte. Prosljeđuje dodavanja igračima koji imaju mismatch. Screena u pick and pop situacijama koristeći svoje korpulentno tijelo da napravi blok. Nameće ritam. Maltretira suparnike prilikom osiguravanja defenzivnog skoka; a nakon što ga osigura, šalje dugačke pasove krilima koji se otpuštaju u tranziciju. Switcha se na visoke koje često uspijeva zadržati na perimetru. Postavlja se i iznuđuje faulove u napadu. Gnjavi i gnjavi i gnjavi.

Njegova kvaliteta je suptilna, ali neporeciva. Toronto bolje igra kada je on na terenu — EFG% momčadi raste gotovo pet posto s njim u petorci, samo pet posto igrača ima bolji učinak u čitavoj ligi na poziciji pleja, a na 100 posjeda zabijaju 7,3 poena više kada je Lowry na terenu, nego kada nije. Što je brutalno.

Sad kada je opet pronašao svoj šut, Lowry izgleda kao onaj stari. Okej, obranu mu jesu malo načele godine, ali je i dalje jako dobar u svim segmentima košarkaške igre. No, najvažnije je to što konačno može igrati svoju ulogu. Što može biti pokretač ekipe, drugi ili treći najbolji igrač, što ne mora vući i pokrivati svog BFF-a koji jest bio dobar, ali je bogme bio i neefikasan. S ovakvim Lowryjem, sa zaliječenim Leonardom, sa Siakamom, Gasolom, Ibakom i ostatkom bench moba, Raptorsi imaju šansu napraviti ono što nisu kroz 24 godine svog postojanja — proći u veliko finale.

Kockice su posložene. Lowry je bio posljednja koja je trebala sjesti na svoje mjesto.