Minneapolis Lakers osnovani su 1947. kad su Ben Berger, vlasnik kina i noćnih klubova, i Morriss Chalfen, vlasnik kuglačke dvorane i biljarskog salona te osnivač iznimno popularne revije klizanja na ledu, kupili raspuštene Detroit Gemse za 15.000 dolara. Gemsi su dotad nastupali u National Basketbal League, koja se 1948. spojila s Basketball Association of America čime je nastao NBA, a prvi naslov nove lige osvojili su upravo Lakersi.
Do njega su došli uvelike zahvaljujući igri Georgea Mikana, najvećeg igrača poratnih godina, a njegov je dolazak u Lakerse stvorio šprancu po kojoj su se oni transformirali u najtrofejniju američku košarkašku momčad. Naime, Mikan je u to doba igrao za Chicago American Gears u NBL-u, kad je vlasnik Gearsa Maurice White odlučio izvući franšizu iz NBL-a i osnovati vlastitu ligu od 24 ekipe u kojoj bi on bio vlasnik svih njih i svih dvorana. Takav megalomanski projekt je očekivano propao nakon svega mjesec dana, a igrači Gearsa raspoređeni su u preostalih 11 NBL momčadi. Svaki od njih imao je 9,09 posto šansi doći do Mikana, ali on je završio u Lakersima.
Premda je momčad u ljubičastom i zlatnom tijekom godina postala primjer kvalitetno vođene franšize čiji se uspjeh bazirao na beskrupuloznim manevriranjem iza kulisa i uzgajanjem mistične, kalifornijanske aure, nema nikakve sumnje da je kroz povijest imala hrpu sreće.
Milanov dolazak, odluka Kareema Abdul-Jabbara da se makne iz Milwaukeeja i nesposobnost Knicksa da ga dovuku u New York, iako mu je to bila prva destinacija na listi želja; trade isluženog Gaila Goodricha za pick na draftu koji je nakon bacanja novčića postao prvi pick i pretvorio se u Magica Johnsona; trade isluženog Dona Forda u Cleveland za pick na draftu koji je nakon bacanja novčića postao prvi pick i pretvorio se u Jamesa Worthyja; draftanje Kobea Bryanta kao prvog beka biranog direktno iz srednje škole jer je želio igrati za Lakerse; Orlandova nesposobnost da Shaquilleu O’Nealu ponude dovoljno visok ugovor kako ne bi razljutili Pennyja Hardawaya; trade Gasol-Gasol koji je u tom trenutku izgledao kao teška pljačka.
Momak iz Arkansasa kojeg su neki od navijača prozvali Hillbilly Kobe, pretvorio se u jednog od najubitačnijih scorera lige
Naposljetku i dolazak LeBrona jamesa, koji je želio upogoniti svoju glumačku karijeru i time otvorio prostor tradeu za Anthonyja Davisa. Od 1948. godine do 2013. Lakersi su samo pet putapropustili playoff. Zvijezde su im uvijek ili padale u krilo ili željele doći, privučene opojnim svjetlima Hollywooda.
Jedini nezvjezdani period u povijesti franšize dogodio se između 2013. i 2018. Kobe se ozlijedio i postao sjena samog sebe samo da bi se umirovio, Pau Gasol je otišao u Bullse, a njihov karizmatični vlasnik Jerry Buss je umro, što je franšizu ostavilo u nezgodnoj poziciji u kojoj se sva sila rodbine, kao u nekakvoj košarkaškoj verziji Succsessiona, počela boriti za svoje pozicije unutar organizacije.
Lakersi su odjednom gurnuti u poziciju u kojoj su morali razvijati svoje igrače, nešto što nikad prije nisu morali raditi. Ili su nabavljali instant-zvijezde, ili su na draftu dobivali gotovo pa gotove igrače. Premda su tijekom godina okupili ekipu mladih igrača koja bi danas bila poprilično respektabilna — Lonzo Ball, Brandon Ingram, Alex Caruso, Ivica Zubac, Julius Randle, Kyle Kuzma, D’Angelo Russell — svi oni su svoje najbolje partije odigrali u drugim ekipama. Lakersi su očito znali prepoznati talent, ali ga baš i nisu razvijali. Ne samo u posljednje vrijeme, nego kroz povijest. Ne zato što nisu znali, nego zato što nisu trebali. Mladi su igrači uglavnom služili kako bi ih se razmijenilo za veterane, a u klubu su ostajali samo hipertalentirani, na čijim vještinama nije trebalo puno raditi.
Isti su potez napravili i prije dvije godine, kada su rasturili relativno mladu jezgru oko LeBrona i AD-ja, zamijenili je za Russella Westbrooka i roster pokrpali veteranima. Tko će se mučiti s djecom? No, nakon lanjskog neuspjeha koji se protegnuo kroz prvu polovicu sezone, Lakersi su odlučili napraviti zaokret. Zamijenili su nominalnu zvijezdu za dubinu, uvelike stečenu kroz priljev mladih igrača, vratili ravnotežu u momčad. Sjajno su zatvorili sezonu, ušli u doigravanje i uzeli prvu utakmicu doigravanja protiv Memphisa.
Uzeli su je na krilima Anthonyja Davisa, koji je još jednom pokazao koliko je podcijenjen igrač samo zbog svoje fragilnosti, te mladog Ruija Hachimure koji se za sada pokazuje kao bolji igrač u playoffu nego u regularnoj sezoni — u šest odigranih utakmica doigravanja u karijeri dosad je zabijao 17 poena u prosjeku uz šut iz igre od 66 i šut za tri od apsurdnih 67 posto. Rijetko tko se sjeća kako je Japanac zabio dvaputa preko 20 poena 76ersima prije dvije godine zato jer se generalno malo tko sijeća utakmica prve runde pogotovo u seriji koja je završila 4-1, ali Hachimura je na malom uzorku pokazao da se ne boji pritiska i, premda nije za očekivati da će ponoviti svoju predstavu od 29 poena, nema nikakve sumnje da na njega treba ozbiljno računati.
No, još ozbiljnije treba računati na njegova kolegu Austina Reavesa.
Reaves je jedna od onih priča na koje obično naletite u drugim timovima. U ekipama poput New Orleansa, Oklahome ili Miamija. Priča o igraču kojeg nitko nije želio, koji je tražio svoju šansu, dobio dvosmjerni ugovor i izborio se za poziciju u momčadi te se u konačnici progurao u startnu rotaciju. Priča koju smo slušali proteklih godina o Joseu Alvaradu, Luguentzu Dortu ili Maxu Strusu. Priča za koju dosad baš i nije bilo mjesta u Los Angelesu. No, Reaves je tijekom prošle sezone postao baš to. Pružena mu je šansa u momčadi Franka Vogela i jako je brzo dobio ekstenziju ugovora, a krajem sezone progurao se u poziciju startera.
Mjesto je izgubio početkom ove sezone u ekipi Darvina Hama, ali ne zbog nekakvog opadanja kvalitete. Dolazak Pata Beverlyja promijenio je rotaciju momčadi i Reaves je izgubio mjesto u petorci, a s njim i minutažu. Veterani > omladina, tako to ide u Lakersima. No, po okončanju prijelaznog roka, Reaves je počeo vraćati svoje mjesto u petorci. Startao je 10 od zadnjih 20 utakmica regularnog dijela godine, upisujući impresivne brojke. Momak iz Arkansasa kojeg su neki od navijača prozvali Hillbilly Kobe, pretvorio se u jednog od najubitačnijih scorera lige. Njegova utakmica protiv Memphisa samo je nastavak onoga što je radio u finišu sezone.
Pogledajte samo ove brojke.
To je 28 brutalno efikasnih utakmica odigranih pod ogromnim pritiskom, u trenucima u kojima su Lakersi spašavali živu glavu. Dobiti takvu produkciju od igrača koji zarađuje manje od milijun dolara godišnje ogromna je stvar, pogotovo kad se ona preslika na doigravanje.
“I’m Him, I’m Him”, urlao je Reaves u finišu prve utakmice playoffa. Na parketu koji je dijelio s LeBronom i AD-jem, dvojicom budućih Hall of Famera, nije bilo sumnje da je on uistinu On. Asistencija iza leđa, šut s poludistance, polaganje, postignuta trica i novo polaganje odvelo je utakmicu praktično iz egala u riješenu stvar u korist Lakersa, a sekvenci je podsjetila na kakvu stripovsku montažu u kojoj nespretni momak iz susjedstva, što je opis koji dobro opisuje Reavesovu estetiku, postaje supervješti superheroj.
Reaves trenutno ne igra samo za Lakerse. Igra i za sebe. Igra za ekstenziju ugovora, za ozbiljne milijune, a takvu motivaciju nikad ne treba zanemariti. Nema nikakve sumnje da će po isteku ovog ugovora dobiti novi, ali još uvijek je upitno o kakvom će se iznosu raditi. Zadrži li visok postotak šuta i pokaže li da je nekonzistentnost koja ga je krasila na koledžu stvar prošlosti, moglo bi se raditi o masnim parama.
Reaves je iznimno inteligentan igrač koji nema sjajan dribling, prvi korak i eksplozivnost, ali zna koristiti mane svojih suparnika kako bi si izgradio prostor za šut. Razumije geometriju igre i svoju ulogu u momčadi, spreman je podići nogu s papučice gasa onda kad ga ne ide, a stisnuti je do daske kad osjeti kako mu sve ulazi. Samopouzdan i neustrašiv, uz puno mana, ali još više vrlina, mogao bi postati ono što Lakersi dugo nisu imali: kod kuće odgojen igrač koji nije u startu bio zvijezda. Jasno, uvijek postoji opasnost da ćete potpisati novog Duncana Robinsona, ali Reaves se ne čini kao igrač koji se oslanja na samo jednu vještinu, te se istinski nadam da će opravdati novi ugovor jednom kada ga zaradi. Uvijek je zabavno gledati momke koji su postali ozbiljni igrači kroz mukotrpan rad, požvrtvovnost i upornost. Reaves je definitivno jedan od njih.
U glamuroznom svijetu Lakersa odjednom ima mjesta za radničku klasu.
