Prije devet godina LeBron James je prvi put napustio Cleveland Cavalierse. Odlazak mu nije služio na čast, ne zato što je napustio franšizu koja u sedam godina nije uspjela izgraditi momčad sposobnu ozbiljno napasti naslov, nego zbog načina na koji je otišao. The Decision je mnogima ostavio možda ne gorak, ali svakako čudan okus u ustima. LeBron se ponio pomalo kao dijete koje je od svog prelaska napravilo egoistični cirkus umjesto da na vrijeme obavijesti svoju organizaciju i, što je još važnije, dojučerašnje suigrače o svojim namjerama. Njegov javni odlazak toliko je iznervirao vlasnika Cavaliersa Dana Gilberta da mu je odgovorio jednako bizarnim, sitničavim i djetinjastim pismom u kojem je najboljeg igrača u povijesti franšize nazvao dezerterom i narcisoidnim, kukavičkim izdajnikom te se zakleo kako će Cavsi osvojiti prsten prije LeBrona.

Razina krinđa kad iz današnje perspektive čitate Gilbertove riječi izraženija je nego da spojite najkrinđastije trenutke Peep Showa, It’s Always Sunny In Philadelphia i Curb Your Enthusiasm u jednu epizodu i začinite je snimkama svog oca koji priča viceve u društvu drugih, već lagano pijanih očeva. Heat s LeBronom možda nije osvojio puste naslove koje su mu predviđali i koje su u Miamiju sami sebi predviđali, ali je svakako bolje prošao od Cavsa koji su tih godina pokazali da bez LeBrona ne znaju složiti kompetitivnu basketarsku ekipu. Od momčadi koja je upisala 61 pobjedu postali su momčad s 19 pobjeda u sezoni.* Toliko o Gilbertovim obećanjima.

*Valja napomenuti kako su osim LeBrona iz ekipe otišli i predebeli Shaq i njegovih 12 poena i 7 skokova, ukočeni Zydrunas Ilgauskas koji je dodavao još 7 poena i 5 skokova te Delonte ‘Delonte West’ West i njegovih 9 poena, dok su došli Ramon Sessions s 13 poena po utakmici te Alonzo Gee koji je zabijao 8. Svakako blagi pomak nizbrdo što se role-playera tiče, ali pomak koji bi, da je LeBron ostao, možda koštao Cavse svega dvije ili tri utakmice, a ne 42. Valja reći i da su Shaq i Ilgauskas odradili još samo jednu sezonu u ligi nakon čega su otišli u penziju.

Devet godina kasnije LeBron je opet napustio Cleveland. Ovog puta bez cirkusa, na odrasli način. Igrač koji je kroz godine izrastao u jednu od najpozitivnijih ličnosti lige — bilo da govorimo o njegovom stabilnom obiteljskom životu lišenom bilo kakvih skandala, ili o ulozi vođe u zajednici koji otvoreno progovara o važnim političkim temama — pokazao je da mu narcisoidni ispadi više nisu potrebni. Njegov prijelaz u Los Angeles Lakerse bio je, s obzirom na veličinu same vijesti, poprilično tih.

Cavaliersi trenutno izgledaju kao slagalica u kojoj je svaka puzzla nasilno ugurana na krivo mjesto. Vrijeme je za preslagivanje

Toliko tih da Dan Gilbert nije imao potrebu napisati još jedno krinđasto pismo. No, stav je ostao isti. Prije početka nove sezone Cavaliersi su osjećali da će i ove godine biti faktor na Istoku. Nisu išli toliko daleko da obećavaju naslov, ali su ponovili iste pogreške kao i prije devet godina. Zadržali su istu momčad, minus LeBron*, ali su zadržali i istu razinu disfunkcije na svim razinama u organizaciji, što se negativno odrazilo i na učinak na parketu. Napravili su iste ili jako slične stvari kao i prije devet godina, očekujući različite rezultate. Ostali su isti.

*Osim LeBrona otišli su i Jeff Green i Jose Calderon. Dakle otišao je samo LeBron, ako ćemo zapravo. Umjesto njih u ekipu su stigli Colin Sexton, Sam Dekker i David Nwaba.

Zapravo, to nije posve točno. Zasad su i gori. Ekipa iz sezone 2010./11. pobijedila je u 21 posto odigranih utakmica. Momčad iz ove sezone, doduše na malom uzorku, ima tek 10 posto pobjeda, što bi preneseno na čitavu sezonu značilo svega osam pobjeda. S LeBronom su lani imali 50 i igrali finale.

Kada je čitava franšiza na ovako klimavim nogama, jasno je da nešto ne funkcionira na onoj najvažnijoj osovini koja se proteže od vlasnika momčadi preko generalnog menadžera do trenera. Kad su Cavsi u pitanju, sve je počelo odmah na početku.

Unatoč najavama vlasnika Gilberta o pokušaju da se dođe do playoffa, generalni menadžer Koby Altman dao je jasne naputke treneru Tyu Lueu da ove sezone mora staviti fokus na razvoj mladih igrača te mu je direktno zabranio da daje minute veteranima Channingu Fryeu, J.R.-u Smithu i Kyleu Korveru. Lue je poslušao. Poslušnost je trajala svega tri utakmice. Nakon poraza od Raptorsa, Wolvesa i Hawksa, Lue je u rotaciju vratio Korvera i Smitha. Nije pomoglo. Izgubili su od Netsa, pa od Pistonsa, pa od Pacersa. Lue je dobio pedalu.

Neposlušnost se ne isplati, osobito kada nemate kvalitetan roster. Novi trener Larry Drew vratio je većinu veterana na klupu, dobio prvu utakmicu na kormilu momčadi i… pa, onda je počeo raditi iste stvari kao i Lue, s istim rezultatima. U posljednjoj utakmici Cavaliersa, nespretnom porazu od Magica 102-100, Smith je odigrao 25 minuta. Toliko o tome.

Da stvar bude gora, Drew je prkosio željama svog generalnog menadžera u trenutku kada nije imao pojma koliko će dugo ostati na klupi. Altman mu je želio uvaliti provizorni ugovor koji Drewu nije nudio nikakvu sigurnost*, što automatski znači da mu nije nudio nikakav autoritet u svlačionici. Gotovo svi veterani tražili su od franšize da potpiše Drewa na pravi ugovor — ne zato što je bivši Scavolinijev igrač dobar trener, nego zato da mu mlađi igrači ne mogu dobaciti jedno masno “aj odjebi” znajući kako na klupi neće biti duže od par mjeseci. Cavsi su prije par dana konačno kapitulirali i dali ugovor Drewu. Doduše, na samo jednu godinu s opcijom ekstenzije na još jednu. Malo su se opekli s trenerima u posljednje vrijeme pa je jasan njihov oprez.

*Jedan od razloga za ovaj potez je taj što su Cavsi do prije tri mjeseca plaćali trojicu trenera — Mikea Browna koji je 2013. potpisao na pet godina, Davida Blatta koji je 2014. potpisao na četiri i Tya Luea kojeg će plaćati još tri nakon što je 2016. poslije osvojenog naslova potpisao ekstenziju na pet godina. Ima se para.

Problem je što čak ni novopronađeni autoritet na poziciji trenera neće nužno spasiti momčad. Unutar ekipe navodno postoje velike podjele između veterana i mladih igrača. ‘Odrasle’ predvode George Hill, Tristan Thompson i Smith koji su nezadovoljni svojim tretmanom u momčadi, ali su jednako tako nezadovoljni ponašanjem svojih kolega. Thompson i Hill su sami pokušali preuzeti uloge mentora ove sezone i nešto naučiti ‘djecu’ među koju spadaju Jordan Clarkson, Colin Sexton i Rodney Hood, ali naišli su na otpor i nešto što se između redaka može pročitati kao bahatost.

Korver je isključen iz čitave priče te navodno ne pripada ni jednom taboru, ali je i sam bijesan i razočaran i najradije bi pobjegao iz Clevelanda. Naime, kada je Korver potpisivao za Cavse, obećano mu je kako će ga franšiza trejdati ako LeBron ode. James je otišao, Korver je još tu. Što je najgore, sjedi na klupi. Jedan od najboljih tricaša u povijesti lige mogao bi pomoći nizu ekipa koje se nadaju dogurati do finala — ali ne, umjesto toga dane provodi u Clevelandu gdje je jedina nagrada koju može osvojiti pokal na Ashton Kutcher–lookalike natječaju.

Kao šlag na ogromnu tortu govana koju je organizacija morala progutati došla je tužba pomoćnog trenera Jima Boylana, kojem je Ty Lue preko glasovne poruke saopćio da je dobio otkaz, objašnjavajući kako su Cavsi odlučili pomladiti tu poziciju u organizaciji. Sada 63-godišnji Boylan je odlučio tužiti organizaciju za starosnu diskriminaciju, što je urnebesno kada uzmemo u obzir da se radi o sportskom kolektivu i može se dogoditi samo franšizi poput Clevelanda.

Sve ove stvari — nepovezanost na liniji vlasnik-GM-trener, podjele u svlačionici, nezadovoljstvo igrača i nepostojanje jasne strategije i taktike u organizaciji i momčadi — rezultirali su katastrofalnim startom u sezonu. Ne treba pri tom umanjiti izostanak Kevina Lovea, jedinog igrača na rosteru s All-Star kalibrom, iz ekipe zbog ozljede, ali ni on nije igrao briljantno na otvaranju sezone, očito preopterećen odgovornošću na parketu. Love je u dosad odigrane četiri utakmice zabijao 19 poena uz 14 skokova i četiri asista, što su “evo me u MVP razgovoru” brojke, ali je usto gađao svega 32 posto iz igre.

Nakon njegove ozljede Cavsi su postali još gori. Igra im ne sliči ni na što. Napadi se svode na bjesomučno silovanje driblinga Jordana Clarksona, koji ubije dobrih 15 sekundi tražeći koridor za penetraciju iz koje bi se trebala razviti kick igra i motion, ali obično završi alibi dodavanjem nekom od krilnih igrača i igrom vrućeg krumpira dok netko ne pronađe prostor za šut. Cavsi zbog toga igraju jednim od najsporijih tempa u ligi, što nikako ne bi smio biti slučaj u tako mladoj ekipi, te usto ispucavaju i najmanje trica. Clarksonov virus nepotrebnog driblanja polako je prešao i na Sextona, osmog picka drafta kojeg su veterani optužili da uopće ne zna igrati košarku.

Optužbe na Sextonov račun su pregrube — momak je odigrao tek 10 NBA utakmica i teško je davati bilo kakvu ocjenu njegove igre, posebno na poziciji pleja, ali rekao bih da se iza tih optužbi zapravo krije briga iskusnijih igrača kako će nepostojanje sistema i loš utjecaj nekih igrača iskvariti Sextonov potencijal i promijeniti tijek njegova košarkaškog razvoja. To bi bila velika šteta, jer Sexton možda nije pokazao da zna organizirati igru svoje momčadi, ali je pokazao izuzetan voljni moment u fazi obrane, vjerojatno i najveći u momčadi koja ove sezone dopušta najviše poena na 100 posjeda lopte.

Sve pozitivno što se događalo u Clevelandu dolazilo je u kratkotrajnim bljeskovima, poput udara munje. Poneka dobra partija Cedija Osmana, poneko zakucavanje Larrya Nancea, poneka trica opet ozlijeđenog Sama Dekkera. No, to nije ni blizu onoga što je najavljivao i što je očekivao Gilbert. Brod je udario u hridinu i ponovo tone. Baš kao i prije devet godina.

Tada su Cavse iz ponora izvukli LA Clippersi. Kako bi se riješili ogromnog ugovora Barona Davisa, poslali su pick prve runde u Cleveland, računajući kako na draftu nema nijednog njima zanimljivog igrača. Pick koji je trebao biti negdje između 10. i 14. mjesta voljom lutrije postao je prvi. Cavsi su izabrali Kyrieja Irvinga, par godina kasnije vratio se razmetni sin LeBron i 2016. su osvojili naslov.

Ovoga puta takvog poteza neće biti. Momčadi su, uz pokoju iznimku, postale pametnije. Cavsi će se iz ovog kuršlusa morati izvući sami. Sumnjam da će to napraviti ove sezone. Drew se čini kao drag čovo, ali je imao velikih problema sa zavođenjem reda u Atlanta Hawksima: ondje su ga roštiljali i Joe Johnson koji je odbijao uklopiti se u njegov motion sustav, i Josh Smith koji se uporno odbijao sastati s mozgom. Ako je stanje u svlačionici gadno kao što posljednjih dana govore medijski napisi, bojim se da će Drew do kraja godine proći mini-kalvariju.

Što ne mora nužno biti loše za budućnost Cavsa. Dođu li pameti i shvate da ovaj roster može biti jedva konkurentan za osmo mjesto Istoka, i to kada su svi zdravi, te konačno oslobode svoje veterane, prije svega Korvera i Lovea, stvari će postati zanimljive. Nada rebuildinga uvijek je bolja od tupila prosječnosti. Problem je samo što za kvalitetan rebuilding stvari moraju biti postavljene na mjesto, savršeno uklopljene i jasne. Cavaliersi, s druge strane, trenutno izgledaju kao slagalica u kojoj je svaka puzzla nasilno ugurana na krivo mjesto. Vrijeme je za preslagivanje. Vrijeme je da se prestanu raditi iste stvari, a očekuju drugačiji rezultati.