U nekoliko su se godina iz franšize koja je u 18 sezona jedan jedini put igrala u doigravanju* prometnuli u najdominantniju momčad lige. Bili su istinsko carstvo. Ne samo da su pobjeđivali sve pred sobom, uzevši tri prstena i dva nastupa u finalu u pet godina, nego su poput pravog carstva nametnuli svoju kulturu ostatku lige. Njihov pace-and-space postao je nemilosrdno kopiran, a onda iteriran do beskraja među ostalim ekipama i igračima. Djeca koja su do jučer bjesomučno pokušavala zakucati na iskrivljenim obručima koji krase školska igrališta od Tokija do Milwaukeeja sada su uzimali trice iz driblinga, emulirajući Stepha Curryja i njegove epigone.

*Bila je to superzabavna i duboko disfunkcionalna momčad koja je pod Donom Nelsonom, predvođena Baronom Davisom i Monteom Ellisom, igrala superbrzu košarku. O tome koliko su spaljeni bili dovoljno je reći kako su u njoj prvi put zajedno igrali Stephen Jackson i Matt Barnes. Ne bi me čudilo da su svi igrači, uključujući trenera, zajedno dijelili baklju za vrijeme istezanja nakon utakmica.

Došli smo u takvu situaciju da više ne vjerujem ni Kerru ni Draymondu ni Klayu, pa čak ni Curryju da može ovu ekipu izvući na pravi put

Premda su Warriorsi kulturno i dalje najvažnija momčad lige, budući da je paradigma pace-and-spacea još uvijek dominantna — iako donekle izmijenjena u odnosu na period otprije pet-šest godina — oni više ne pobjeđuju sve. Nakon što su 2022. uzeli naslov, i to ne iz pozicije favorita kao prethodna dva, Dubsi su od tada do sad upisali 61 pobjedu i 57 poraza, a računajući i doigravanje 67 pobjeda i 64 poraza. To je 51 posto na sezonu i pol, s tim da su ove godine još i lošiji. Što je najgore, rekao bih, koliko god to bilo neprecizno i odokativno tvrditi, oni igraju još i gore nego što to rezultati pokazuju. Golden State Warriors, ekipa koja je prije 10 godina počela redefinirati što to točno lijepa košarka jest, danas su teško gledljivi.

Premda ćemo tek kroz desetak godina dobiti jasan uvid u to što je uzrokovalo početak raspada dinastije, jer knjige o posljednjih par sezona Dubsa dolaze, a pisat će ih i novinari i igrači, već sad se čini da su tri stvari kumovale ovom polaganom gubljenju snage. Prve su ozljede i osobni problemi ključnih igrača koje i dalje ostavljaju straga, zatim nesposobnost da se preko drafta visokim pickovima obnove redovi, za što je prvenstveno kriv izbor Jamesa Wisemana drugim pickom drafta* te naposljetku potpuni raspad kulture individualne odgovornosti, koji je nastao nakon što franšiza nije kaznila Draymonda Greena zbog divljačkog udaranja Jordana Poolea.

*Valja reći da su Dubsi dobili visoki pick u najgorem mogućem draftu. Gledamo li prvih 10 izabranih igrača, samo su Anthony Edwards i LaMelo Ball opravdali očekivanja, s tim da je Ant izabran prvim pickom. Ball nije bio opcija zbog Curryja, tako da mi je teško tu zamjerati Dubsima što su se kockali s Wisemanom koji je bio pravi mačak u vreći, jer ga nitko nije vidio kako igra izvan srednje škole. Trojica od četvorice najboljih igrača iz te draft klase — Ball, Tyrese Haliburton i Tyrese Maxey — redom su playevi. Krivi tajming.

Taj je koloplet u proteklih nekoliko dana doživio svoju kulminaciju.

Gary Payton II se opet ozlijedio i propustit će par tjedana. U bolnici je završio i Chris Paul s više-ni-on-ne-zna-kojom ozljedom ruke. Green je izjavio da je za vrijeme suspenzije koju je zaradio zbog divljačkog udaranja Jusufa Nurkića razmišljao u umirovljenju, prije nego što ga je Adam Silver od toga odgovorio. Curry je upao u šutersku crnu rupu te je u zadnjih pet utakmica šutirao 41 posto iz polja i 33 posto za tricu na čak 20 šutova (11 trica). Andrew Wiggins spojio je dvije utakmice u kojima je zabio po 3 poena te trenutno izgleda kao isušena ljuštura igrača koji je bio legitimni broj 2 tijekom njihova posljednjeg pohoda na naslov. Moses Moody se žalio na svoju ulogu u momčadi. Jonathan Kuminga se žalio na svoju ulogu u momčadi postavljajući pritom pitanje je li mu u ovoj fazi razvoja Steve Kerr pravi trener za njega.

Izgubili su četiri od šest uzastopnih utakmica kod kuće. Agoniji se ne nazire kraj.

Kad je mom bratu Jošku, kojeg volim više nego što on to može zamisliti, bilo nekakvih devet ili 10 godina, on i njegov najbolji prijatelj Marko ušli su u dvor susjeda Mile, napunili praznu bocu piva vodom iz špine u vrtu, odšetali dalje, a onda se opet vratili par minuta kasnije kako bi je opet napunili. Susjed Mile navikao je da mu se djeca vrzmaju po dvoru — svi smo se igrali s njegovim unucima i starijima je generalno teško bilo pratiti tko se od djece gdje i kad nalazi, prednosti života u malom mjestu — ali ovo mu je ponašanje bilo zericu čudno. Kad je upitao Joška i Marka zašto pune praznu bocu piva vodom iz špine u njegovu vrtu, ovaj dvojac mu je nonšalantno odgovorio kako su zapalili konobu Markove none i sada gase požar.

Imam osjećaj da i Kerr u ovom trenutku pokušava ugasiti požar bocu po bocu, samo što, za razliku od Joška i Marka, on nema svog susjeda Milu koji će izletjeti iz stolarske radionice, otrčati u susjedov dvor i spasiti kuću od požara.

Kerr pokušava. U utakmici s Raptorsima na teren je poslao svoju 13. startnu postavu. Stavio je u prvu Kumingu, s kojim je u međuvremenu odradio razgovor, zajedno s Wigginsom. Ideja je staviti dva krila koja mogu braniti svakoga. Raptorsi su ih rastočili. U trećoj četvtrini nije zadržao startnu petorku na parketu, a to je nešto što se u NBA-u generalno ne radi. Pokušao je igrati sa šuterima, platili su busulu u skoku i zatvaranju reketa. Pokušavao je igrati s visokom postavom, spacing je izgledao kriminalno.

Rješenja nema. Nevjerojatno je da ekipa koja je osvojila četiri naslova nema ni filozofiju igre, ni igrače koji izgledaju kao da bi zajedničkim radom mogli izroditi filozofiju igre. Njihova najčešće korištena petorka Curry-Klay-Dray-Wiggins-Looney zajedno je odigrala samo 133 minute i ima zastrašujući net rating -9,8. Prošle je godine ta ista petorka u 331 minutu imala net rating +21,9. Pad zlatnodržavnog carstva odvija nam se pred očima.

Kerr je svakako krivac za to što ne može pronaći modus operandi za ekipu koja ipak ima 12 ozbiljnih NBA igrača. Da, ozljede i suspenzija su ih pojele, ali čak i kad su zdravi, izgledaju kao skup puzzli iz različitih setova. Obrana u halfcourtu im je loša s bilo kojom petorkom, a obrana u tranziciji je kriminalna, čak i s Draymondom, koji se u protekle tri sezone srozao s mjesta možda i najboljeg obrambenog u tranziciji svih vremena (ili bar u modernoj povijesti) do razine solidnog, blago iznadprosječnog igrača u toj kategoriji.

Wiggins, koji je zbog svojih 3&D sposobnosti, zbog svoje polivalentnosti, zbog svoje visine, trebao biti idealan plug&play igrač, još od lanjskog izostanka izgleda potpuno nezainteresirano za košarku i trenutno zaslužuje biti na klupi. I to ne kao zamjena. On i Kuminga, dvojac koji je trebao držati obranu Dubsa dok nema Draymonda, na parketu su zajedno proveli 146 minuta i skupili net rating -20,6. Gledali smo sudaranje, ulijetanje jednog u drugog, potpunu disfunkciju. Ako on ne može pogoditi tricu — a ove je godine gađa sa 29,7 posto uspješnosti — Dubsi su osuđeni na igru sa trojicom ne-šutera u gotovo svakoj iteraciji. To je razlog za to što Moody ne dobija minute iako bi trebao, i za to što je Looney u nekoliko utakmica bio izvan rotacije dok je Kerr eksperimentirao.

Nije sve potpuno crno. Klay Thompson je igrao solidno, iako nikad neće biti onaj isti Klay kao prije ozljede, pogotovo defenzivno. Dario Šarić je sjajno rješenje za ovu ekipu u ovoj ulozi i u potpunosti je opravdao očekivanja. Trayce Jackson-Davis je odigrao par dobrih minuta na centru i krilu. Brandin Podziemski je totalno otkriće, pravi Kerrov igrač. Curry je, unatoč trenutnoj šuterskoj crnoj rupi, i dalje top 10 igrač lige.

Što ujedno tjera Warriorse da nešto poduzmu. Stephu je 35 godina. Prozor za naslov je uzak da uži ne može biti. U postsezoni ih čeka nekoliko teških odluka. No, ona najteža čeka ih već sad.

Ići all-in na ovu i sljedeću godinu, implodirati ideju o dva timelinea i trejdati mlade i pickove za veterane ili ostaviti status quo, pokušati razviti Kumingu, Podziemskog i Moodya i onda se otarasiti Draymonda i Klaya te nagodinu udahnuti novi život Stephu. Prva ideja je rizična jer im ništa ne garantira, a mogla bi uroditi s 15 sezona katastrofe nakon što se Curry umirovi. Druga ideja je rizična jer vam Kuminga, Podziemski i Moody trenutno ne garantiraju ništa za budućnost osim osrednjosti, a i to je pod znakom pitanja. Iskreno, ne znam što im je pametnije.

Ali nešto će morati poduzeti. Bez Paula oni praktički nemaju igrača koji može kreirati iz driblinga dok je Curry na klupi. Draymond to može donekle raditi, ali na skroz drugačiji način i u drugačijoj ulozi od one na koju je navikao. Dok se CP3 vrati mogli bi biti u rezultatskoj rupi iz koje se ne mogu izvući.

No, ne znam nudi li se riješenje za njihove probleme u razmjeni igrača. Toronto bi im mogao dati Pascala Siakama, koji čak i OK paše njihovoj igri iako im ne rješava sve probleme, ali zauzvrat će tražiti Kumingu i bar jedan od dvaju pickova kojima Dubsi raspolažu. Dejounte Murray bi mogao biti OK rješenje, ali i Atlanta će tražiti Kumingu, a i ne znam koliko bi bilo pametno upariti Murrayja s još jednim vižljastim playom koji voli igrati loptom. Jerami Grant? Ne. Zach LaVine? Duplo ne. DeMar DeRozan? Možda, ali ni on im ne rješava spacing.

U problemima su. Ne samo zbog igre, nego i zbog rasporeda. U sljedećih mjesec dana igrat će 10 od 17 utakmica u gostima, a sezonu će završiti serijom od devet od 12 utakmica u gostima. Uh. Došli smo u takvu situaciju da više ne vjerujem ni Kerru ni Draymondu ni Klayu, pa čak ni Curryju da može ovu ekipu izvući na pravi put.

Imperij je u raspadu. Pitanje je koliko ćemo čekati dok u potpunosti ne kapitulira. Car možda nije potpuno gol, ali genitalije se dobrano naziru kroz prozirnu togu.