Mlada zvijezda Memphis Grizzliesa stavila je na svoj Instagram Story snimku iz striptiz kluba u Denveru na kojoj u jednom trenutku pokazuje pištolj. Ne znamo je li to bio pravi pištolj, je li bio napunjen, je li ga donio u Denver u avionu s momčadi i tako njime prešao granice savezne države, ne znamo ni na koga je registriran; no, s obzirom na to da je u čitavu priču uključena policija, koja je pokrenula istragu te na Morantovu kvazi-ispriku i reakciju nakon što je Insta Story postao velika štorija, očito je da se radi o ozbiljnoj stvari. Pokaže li se da je Morant prekršio zakon, mogao bi biti krivično gonjen, kao i mnogi igrači prije njega.

Raymond Felton je uhićen zbog ilegalnog posjedovanja oružja dok je igrao za Knickse te je priznao krivicu na sudu. Stephen Jackson je ispalio hitac iz pištolja u zrak ispred striptiz kluba u Indianapolisu te dobio godinu dana uvjetno. Delonte West je na osam mjeseci završio u kućnom pritvoru jer se vozio naokolo sa sačmaricom u kutiji za violinu i pištoljem vezanim za nogu. Gilbert Arenas je, na vrhuncu svoje slave, završio na sudu nakon što se saznalo ne samo da u svlačionici Wizardsa drži pištolje, nego da su ih on i Javaris Crittenton uperili jedan u drugoga, navodno zbog neisplaćenih dugova zbog kockanja. Arenasov je slučaj u konačnici rezultirao i promjenama u kolektivnom ugovoru koje komesaru daju moć da odrapi popriličnu kaznu igraču koji prekrši zakon vezan uz nošenje oružja.

Morant ima rijedak talent na koji je potrošio sate i sate rada oplemenjujući ga. Bila bi tragedija kad bi ga upropastio samo kako bi, u svojim očima, bio najveći gangster

Zbog toga će u Memphisu strepiti dok i policija i liga ne provedu svoju istragu vezanu za incident. Grizzlies su ove sezone izgledali fantastično, jureći s jednog kraja parketa na drugi, igrajući zabavnu, pobjedničku, contendersku košarku. Ozljeda ahilove tetive Brandona Clarka već je ozbiljno narušila njihovu rotaciju i uništila dubinu koja je iznimno važno oruđe ekipe, ali kad bi na duže vrijeme izgubili Moranta… Znam, znam, lanjska ekipa je igrala pristojno dok ga nije bilo, ali ova momčad više ovisi o njegovoj kreaciji, budući da na rosteru više nema Kylea Andersona i De’Anthonyja Meltona koji su odrađivali bar dio Morantova posla — jedan u half-courtu, drugi u tranziciji.

No, sezona, premda bitna, nije najvažnija stvar u čitavoj priči. Moguća suspenzija nije najvažnija u čitavoj priči. Najvažnija stvar u čitavoj priči je Morantovo mentalno blagostanje.

Mladi bek se ispričao nakon što su javnost i liga digli frku. U isprici je rekao kako će na neko vrijeme odstupiti od momčadi kako bi “pronašao pomoć i naučio bolje metode nošenja sa stresom i vlastitom blagostanju (well-being)”. Obrisao je Twitter i Insta i za trenutak se povukao iz javnog života.

Premda ne sumnjam da je Morant svakodnevno pod pritiskom koji dolazi u mahovima kad postanete NBA zvijezda, njegova izjava koja incident s vatrenim oružjem stavlja u okvir mentalnog zdravlja bar za mene ne drži vodu. Mentalno zdravlje je iznimno bitna stvar i sjajno je gledati kako ga društvo postupno tretira sve ozbiljnije i ozbiljnije; zbog toga ovakvi trenuci u kojima ga osobe izložene javnosti koriste kao svojevrsnu ‘karticu za izlazak iz zatvora’ rade kontraefekt. Morant nije djelovao kao da je bio pod stresom kada je objavio story. Nije da ga je netko snimio, sam se snimio. Sam je stavio svoje nošenje oružja u klubu u javnost. Sam si je, da upotrijebimo prikladnu frazu, pucao u nogu.

Ono što je bitno, bitnije i od sezone i od moguće suspenzije, je to što Morantu ovo nije prvi put. Ovo je četvrti put da se oko njega ispredaju priče o nasilju. Prošlog ga je ljeta njegova majka pozvala nakon što se posvađala sa zaposlenikom trgovine tenisicama u jednom šoping centru u Memphisu. Morant se pojavio u centru s kontingentom od najmanje devetorice prijatelja koji ga prate posvuda. Situacija je eskalirala u verbalni okršaj sa šefom osiguranja, a nakon što su Morant i ekipa odbili njegov zahtjev da napuste parking centra, netko iz grupe je šefa osiguranja navodno gurnuo u glavu. Zaštitar je incident prijavio policiji, navodno zbog toga što je Morant odlazeći dobacio “Saznajte kada mu posao završava”, što je shvatio kao prijetnju. Policija je istragu okončala bez privođenja i uhićenja.

Četiri dana kasnije Morant je ušao u novi okršaj, ovaj put s tinejdžerom s kojim je igrao košarku na svom imanju. Taj je 17-godišnjak događaj također prijavio policiji, a u prijavi je tvrdio kako su ga Morant i jedan od njegovih prijatelja više puta udarili, nekoliko puta u glavu, što ga je srušilo na tlo. Morantov prijatelj po njegovim ga je navodima udario četiri-pet puta, dok ga je Morant udarao znatno više, što je rezultiralo oteklinom u predjelu glave. Nakon što je tučnjava završila Morant je, tvrdi 17-godišnjak, ušao u kuću i vratio se s pištoljem zataknutim za pojas.

Morant je priznao da je udario tinejdžera — doduše, u samoobrani, nakon što ga je ovaj gađao loptom i unio mu se u lice te je kasnije i sam prijavio incident policiji, tvrdeći kako je momak odlazeći dobacio da će se “vratiti i zapaliti kuću kao da pali vatromet”, što je mladi igrač shvatio kao prijetnju. Policija je u nedostatku dokaza prekinula istragu.

Prije 40-ak dana dogodio se i treći incident, par dana nakon obračuna Shannona Sharpea s Grizzliesima.

Za vrijeme utakmice Memphisa i Indiane u FedEx Forumu krajem siječnja Morantov otac Tee i Morantov dugogodišnji prijatelj Davonte Pack svađali su se s igračima Pacersa, što je kulminiralo Packovim ulaskom na teren u trećoj četvrtini i njegovim izbacivanjem iz dvorane. Nakon utakmice su Morantovi poznanici i prijatelji ušli u verbalni sukob sa zaposlenicima Pacersa u blizini momčadskog autobusa. Sukob se okončao bez fizičkog obračuna, ali je nešto kasnije netko iz sporo kretajućeg vozila u kojem se nalazio Morant netko je u zaposlenike Pacersa uperio laser. Premda nisu mogli reći je li se radilo o laserskom nišanu, Indianin zaštitar tvrdi da je laser sto posto bio pričvršćen za pištolj, a zaposlenici tvrde kako su osjećali da su u smrtnoj opasnosti. Incident nisu prijavili policiji, ali su o njemu su obavijestili ligu koja je pokrenula istragu.

I sad ovo.

Ono što je bitno, bitnije i od sezone i od moguće suspenzije, je to što Morant nije prvi igrač koji je na putu da proćerda ne samo svoj talent, nego i sate i sate rada koje je uložio kako bi ga oplemenio. Zašto? Zbog toga što određeni dijelovi društva romantiziraju nasilje.

Gledali vi Touch of Evil ili Le Cercle Rouge ili Tokyo Nagaremono ili Scarface ili Boyz n the Hood ili Sopranos — koji redom na ovaj ili onaj način problematiziraju nasilje i prikazuju likove koji zbog njega ne završe dobro — postoji šansa da ćete iščitati nešto sasvim drugo iz spomenutih prikaza i vidjeti samo glorifikaciju. Takav odnos prema nasilju, dodatno potenciran getoiziranjem velikih grupa ljudi i socioekonomskim problemima koji iz toga izviru, iznjedrio je čitavu kulturu — ne samo u Americi — koja pozitivno gleda na određene obrasce ponašanja koji uključuju ili graniče s nasiljem. Promatrajući sa strane teško se oteti dojmu kako Ja Morant, dijete iz stabilne obitelji iz predgrađa, silom pokušava biti dio te kulture okružujući se ljudima koji su u njoj odrasli.

Nije jedini. Pogotovo ne u sportu. Spomenuo sam i Jacskona i Westa i Feltona, ali takvih ima na bacanje. Ovako iz glave sjećam se Johnnyja Jollyja, ogromnog defenzivnog tacklea Green Bay Packersa koji je ostao bez ugovora vrijednog 2,5 milijuna dolara jer ga je policija uhitila dvaput s golemim količinama kodeina — glavnog sastojka leana, odnosno sizzurpa, odnosno purple dranka — koji je dilao s prijateljima iz kvarta. Sjećam se i Plaxica Burressa, hvatača New York Giantsa, koji je ostao bez 35 milijuna dolara nakon što je sam sebe slučajno ustrijelio u nogu iz pištolja u njujorškom noćnom klubu. Majstor je držao Glock za pojasom rebatinki, pištolj mu je kliznuo niz hlače, Burress ga je pokušao uhvatiti i pritom stisnuo okidač koji nije bio zakočen.

Sjećam se i jednog kolege koji je radio intervju s našim igračem kojeg neću imenovati. Kad mu je kolega rekao kako bi, da samo malo više trenira i ozbiljno se posveti košarci, mogao biti jedan od najboljih košarkaša na svijetu s obzirom na predispozicije, ovaj mu je odvratio kako to nije ništa, kako bilo tko može biti najveći košarkaš. Kada ga je zapanjeni kolega upitao, pa dobro, što on onda želi biti, košarkaš mu je uzvratio: “Želim biti najveći gangster”.

Ukoliko Morant dijeli sličan sentiment, a s obzirom na recentno ponašanje čini se da tomu tako, nadam se da će se opametiti.

Likova s pištoljima ima svugdje u svijetu, od Chicaga preko Splita do New Delhija i Tokija. Obijati trafike, dilati drogu, tući se po parkingu i prijetiti može gotovo svatko. Povući kontru tri-na-jedan, izbaciti fintom dvojicu suparnika i produžiti loptu otvorenom suigraču može malo ljudi. Zakucati preko 211 cenata visokih suparnika može malo ljudi. Voditi drugu najbolju ekipu na Zapadu može malo ljudi. Donositi ispravne odluke u punoj brzini; biti fokalna točka napada ali uvijek uključivati suigrače; trpati 27 poena uz šest skokova i osam asista po utakmici; biti All-Star i All-NBA i Rookie godine i MIP u samo četiri sezone — to može malo ljudi. Ja Morant ima rijedak talent na koji je potrošio sate i sate rada oplemenjujući ga. Bila bi tragedija kad bi ga upropastio samo kako bi, u svojim očima, bio najveći gangster.

Nadam se da će vrijeme provedeno izvan parketa utrošiti na shvaćanje realnosti u kojoj se nalazi. Nadam se da će i ljudi kojima je okružen shvatiti da bi čovjek koji ih trenutno financira, što najčešće jest slučaj s tzv. entourageom, mogao ostati bez primanja koja im omogućuju lagodan život pun izlazaka u NBA dvorane i striptiz barove. Neka Moranta liga suspendira i skreše mu primanja od rookie ugovora, neka ga Nike prestane sponzorirati i zlatna koka više neće proizvoditi zlatna jaja. To se neće dogoditi sad, ali još jedan veliki incident i stvari bi mogle krenuti nizbrdo.

Pišem ovo zato što sam sebičan. Ne želim gledati kako si jedan od najtalentiranijih igrača današnjice upropaštava karijeru. Želim gledati zabavne, nabrijane, divlje Medonje kako jurišaju po NBA parketima i muče suparnike ritmom koji Morant tako lijepo nabija. No, kao osoba koja je odrasla u Dalmaciji 1990-ih, koja je vidjela toliko talentiranih momaka i cura kako propadaju romantizirajući autodestruktivno ponašanje — heroin, nasilje i pripadanje krimi-miljeu — muka mi je kad vidim ovakve stvari. Zato što sam ih vidio toliko puno puta.

U njima nema ničeg posebnog. Morantu one ne trebaju da bi bio poseban. On to već jest. Držim fige da će se opametiti, i da ćemo za 20 godina gledati njegovo primanje u Hall of Fame, slušajući o otvorenom i pametnom i druželjubivom momku kojeg su suigrači obožavali, a ne o liku koji je s prijateljima volio tući slabije i mahati oružjem.

Takvih ima i previše.