Čovjek koji je buljio u ekran

Jer igrati se mora

Nitko još ne zna točno kako, ali američke sportske lige vraćaju se natjecanju

Šezdeset i sedam stranica. Toliko teksta je Major League Baseball potrošila kako bi definirala pravila ponašanja u COVID-19 varijanti lige. Pravila su naizgled bizarna i odražavaju svu škakljivost započinjanja lige usred pandemije. Igranje bez gledatelja, koji se u restartanoj Bundesligi navodi kao najveći problem, za MLB predstavlja tek kap u moru tzv. Nove normalnosti, tek jedan od mnogih faktora.

U novom MLB-u igrači neće smjeti dolaziti na posao taksijem, niti će moći stajati jedan pokraj drugog tijekom intoniranja himne. Temperaturu će mjeriti najmanje triput — odmah nakon ustajanja, pa nakon obroka i prvih treninga i onda po ulasku na stadion na kojem se održava utakmica. U njega će moći ući samo s maskom, i po mogućnosti u uniformi. Sastanak prije utakmice u svlačionici postaje stvar prošlosti. Taktika će se dogovarati ili preko neta, ili napolju. Udarite li home run, zaboravite na zagrljaje suigrača, bese, high-fivove i ostale izljeve sportskih nježnosti. Nula bodova.

Zapisnik? Treneri ga šalju preko aplikacije. Ukoliko im za to treba pomoć pomoćnika, jer dosta je trenera u godinama i tehnički ograničeno, morat će mu to dovoljno glasno dobaciti, pošto će stajati na dva metra udaljenosti. Zapravo, zaboravite na to. Glasni uzvici neće biti potrebni jer, kao što smo već rekli, publike na stadionima nema. Pogodi li Julio Teheran udarača lopticom, kao što je to napravio 16 puta tijekom prošle sezone, ovaj ne smije ni pomisliti da se zaleti prema moundu i Kolumbijcu priljepi jednu odgojnu. Tučnjave su strogo zabranjene — ne toliko zbog samog nasilja koje je prije bilo relativno blago sankcionirano, koliko zbog mogućnosti prenošenja virusa. Isto vrijedi i u slučaju da dođete na prvu bazu. Nema razgovora s protivnicima. Šuti i radi.

Završi li loptica u rukama više od dvojice igrača, njen nastup je završen. Hoće li završiti u kanti punoj Domestosa ili će je se ritualno spaliti nije baš jasno, ali u svakom slučaju bit će proglašena prljavom i neupotrebljivom te će postati žrtva baseball inkvizicije. Jednom kada završi utakmica, igrači se neće smjeti tuširati u svlačionici. Što bi bio blagoslov da se radi o novopečenim pubertetlijama koje brinu kada će im narasti dlake ispod pazuha i koji se toliko srame svog tijela da ga ne žele pokazivati suigračima, ali za odrasle ljude radi se o priličnom problemu. Umjesto toga će smrdljivi odlaziti kućama, a oni najnesretniji će navratiti do doktora kako bi dali svoju mjesečnu dozu krvi koja će biti testirana na koronu.

Nitko zapravo ne zna što nas čeka. Ali igrat će se. Previše je love u igri

Neka od ovih pravila imaju smisla, neka su naizgled smiješna, ali ona postoje prije svega ne kako bi se zaštitili igrači i osoblje, nego kako bi MLB imao što pokazati javnosti ukoliko se netko zarazi. Dođe li do takve situacije, moći će pokazati na svoj opsežni dokument i reći: “Evo, pokrili smo sve, ali jebiga, sranja se događaju.” Što je, složit ćete se, univerzalna istina.

To dokazuje i situacija u kojoj se, unatoč 67 stranica debelom dokumentu, profesionalni baseball i dalje ne igra. Razlog je lova. Jer koliko god epidemija bila strašna, zakinuti nekoga za dio kolača je u ovom modernom dobu još strašnije.

Vlasnici su u startu zahtijevali da se dobit dijeli 50/50, što su igrači deklarativno odbili. Baseball je jedan od rijetkih američkih sportova koji nema salary cap, odnosno sport u kojem budžeti nisu vezani uz ostvarenu dobit lige, a igrači ovaj prijedlog vide kao pokušaj da se salary cap uvede u letu i da ga se kasnije koristi kao presedan u godinama kada se liga vrati u normalu. Valja shvatiti kako su igrači u baseballu poprilično osjetljivi na ovakve poteze vlasnika pošto su tri četvrtine stoljeća bili pod njihovom čizmom — prije 1976. u MLB-u nije bilo free agencyja već su ekipe imale tzv. rezervnu klauzulu koja je igrače prisiljavala da potpišu za svoje matične momčadi bez da istraže svoju vrijednost u drugim sredinama, te su, s obzirom na popularnost i posljedičnu dobit koju su donosili vlasnicima franšiza, bili iznimno potplaćeni.

Igrači su, uostalom, već pristali da im se plaće smanje, odnosno da se isplate ovisno o tome koliko utakmica odigraju, ali vlasnicima to nije dovoljno. Jasno je i zašto. Za razliku od, recimo, NFL-a u kojem zarada od prodaje karata i ostalih gluposti na stadionu iznosi oko 15 posto ukupnih prihoda, ili od NBA lige u kojoj isti takvi prihodi iznose oko 22 posto cjelokupne zarade, u MLB-u prodaja ulaznica iznosi oko 40 posto svih prihoda.

Istini za volju, lako je moguće da vlasnici friziraju podatke pošto oni nisu tzv. publicly traded entiteti pa nisu prisiljeni javno obznanjivati svoje financijske podatke i njihove žalopojke kako će gubiti oko 640 tisuća dolara po utakmici lako mogu biti PR gluposti kako bi okrenuli javnost na svoju stranu, ali nema sumnje da će ova sezona za njih biti žešći ‘pušing’. Kada imate 81 domaću utakmicu u sezoni u kojoj vam na stadion dolazi dnevno između 10 i 49 tisuća ljudi (koliko je lani u prosjeku gledalo Marlinse i Dodgerse) i kada kao liga kroz sezonu prodate 68,5 milijuna (MILIJUNA) karata uz prosječnu cijenu od 32,99 dolara, ne čudi što kukate kako gubite pare.

Srećom pa su vlasnici ovih dana konačno odustali od ideje o uvođenju 50/50 podijele prihoda te su se predstavnici franšiza i igrača vratili za pregovarački stol. Lako je moguće da se stvari riješe i prije nego što pročitate ovu kolumnu, pošto se svaki čas čeka odluka o tome hoćemo li i kakvu ćemo sezonu gledati. Posljednji rok za odluku je 1. lipnja — sve nakon toga dovelo bi u pitanje smisao odigravanja skraćene sezone obzirom na to da sezona mora biti gotova do početka studenog zbog vremenskih prilika koje utječu na igru.

Nešto slično očekuje se od NBA lige.

Optimistični insideri prošlog su tjedna tvrdili kako će se sudbina lige znati do sredine ovog tjedna, ali u trenutku pisanja ove kolumne budućnost je i dalje maglovita.Za razliku od baseballa koji ima problema oko podjele love, NBA ligu najviše brinu format natjecanja, zdrastvena zaštita i percepcija javnosti.

Tijekom prošla dva mjeseca, otkako je liga stala, među vlasnicima su se javile tri struje. Prva je zauzela stav kako se liga mora vratiti čim prije, druga je tvrdila kako se sezona treba zaključiti jer im ne trebaju PR glavobolje koje bi se javile kada bi franšize monopolizirale testove za koronu i koje bi narasle ako bi se neko od igrača ili osoblja opet zarazio, dok je treća struja tvrdila kako se liga mora nastaviti ove sezone, ali samo u trenutku kada se za to stvore uvjeti. Takva podjela rezultirala je dvomjesečnim spekuliranjem po medijima, forumima i podcastima, ali čini se kako je treća skupina ojačala svoje redove te će odnijeti konačnu pobjedu.

To je potvrdio i Charles Barkley, koji je uvjeren da će se sezona 100 posto odigrati, što mu je potvrđeno u razgovoru sa šefovima televizije TNT. Kako sada stvari stoje, sezona će se najvjerojatnije održati unutar tzv. bubblea, zatvorenog sustava u kojem će se okupiti svi natjecatelji te probrani članovi medija, svi na jednoj lokaciji, svi u rigoroznim uvjetima koji i dalje nisu definirani, ali će uključivati neprekidna testiranja kako bi se izbjegla bilo kakva mogućnost širenja zaraze.

Sve je izvjesnije da će se finiš natjecanja održati na Floridi, u ESPN-ovu kompleksu Wide World of Sports koji se nalazi unutar resorta Walt Disney World, što ne čudi pošto je Disney prije par godina kupio ESPN i ušao duboko u svijet sporta. Ono što nitko ne zna je kakav će točno format liga imati, tko će sve biti pozvan u bubble i kako će funkcionirati TV prijenosi pošto je lova od TV prava primarni motiv za odigravanje sezone.

Počelo se i nagađati kada bi liga mogla ponovno krenuti. Bill Simmons je na svom posljednjem podcastu izjavio kako je čuo od upućenih da postoji nacrt plana za nastavak sezone što se tiče datuma odigravanja. Liga bi tako nastavila s radom 25. srpnja u subotu, a zadnji dan finala, ode li serija u sedam utakmica, bio bi 20. rujna. NBA draft bi se održao nekoliko dana nakon odigravanja finala, dok bi free agency počeo 1. listopada. Nova sezona bi počela na Božić 2020.

Vremenski okvir koji je navodno predložen GM-ovima ima smisla iz više razloga.

On omogućuje ekipama da se pripreme za nastavak sezone, da održe treninge i da se psihološki pripreme na dva mjeseca izolacije, bar za one ekipe koje će igrati u finalu. On također znači kako će NBA liga uvelike izbjeći poklapanje s NFL sezonom iduće godine, što bi moglo pozitivno utjecati na TV gledanost, pošto se nešto slično dogodilo i za vrijeme lockouta 1999. kada je TV gledanost eksplodirala unatoč tome što je sezona bila očajna. To bi moglo omogućiti NBA-u da istraži koliko je financijski isplativo postaviti novi vremenski format natjecanja u budućnosti, pošto se već godinama šuška kako bi bilo pametno započinjati sezonu tek sredinom prosinca, ali nitko nije imao muda donijeti odluku da se njen početak prolongira. Situacija samim time ide na ruku ligi jer joj daje jedinstvenu priliku da eksperimentira s natjecanjem bez negativnih reperkusija.

Eksperimentiranje se očekuje i u samoj formi natjecanja. Nitko zapravo ne zna što nas čeka. Pojavila se informacija da će se liga nastaviti bez šest ekipa – po tri najgore u svakoj konferenciji bile bi automatski eliminirane iz natjecanja što znači da bi Detroit, Atlanta, Cleveland, Minnesota, Phoenix i Golden State ostali doma. Druge informacije, pak, kažu kako bi sve ekipe bile uključene u nastavak sezone. Neki kažu kako ćemo odmah krenuti na odigravanje playoffa u klasičnom formatu. Adrian Wojnarowski je, pak, tvitao kako NBA razmatra da poreda ekipe od 1. do 16. mjesta pošto nitko neće putovati, što bi značilo kako bi u prvoj rundi Milwaukee igrao kontra Orlanda, kao i inače, ali bi Lakersi igrali protiv Brooklyna.

U nekim krugovima kola informacija kako bi se igrao play-in turnir s ekipama koje matematički nisu ispale iz šansi za ulazak u playoff. Postoji i šansa da se rosteri prošire te se tako omogući ekipama koje nemaju natjecateljskih ambicija u ostatku ‘regularne’ sezone da doziraju minute svojim igračima. Uglavnom, nacrti i prijedlozi postoje, ali nijedan nije u potpunosti definiran i lako je moguće da jednom kada liga krene na djelu vidimo spoj dijelova tih prijedloga, uz dovoljno fleksibilnosti da stvari učini zanimljivima, ali opet uz dovoljno rigidnosti kako bi se spriječilo da sezona postane potpuni cirkus i da u budućnosti ne stavljamo gigantski asterisk pored imena budućeg prvaka.

Jedno je sigurno, liga će se igrati. Igrat će se i baseball. Igrat će se i hokej. NFL ionako nije zabrinut jer sezona počinje tek u rujnu, iako je jasno da će kampovi kasniti. No, igrat će se. Previše je love u igri.

Jedini način da se sezone ne odigraju je da krene drugi val, što je lako moguće ako je suditi po nesposobnosti američke savezne vlade i po broju ljudi koji su bacili brigu na veselje tijekom Memorial Day vikenda. No, razloga za optimizam ima više nego u bilo kojem trenutku tijekom protekla dva mjeseca. Povratak Bundeslige, baseballa i basketa simboličan je korak naprijed prema vraćanju u normalu. Samo da ne rezultira s dva koraka natrag.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.