Ovisno o definiciji, Aaron Rodgers je ili najbolji ili jedan od najboljih quarterbackova svoje generacije. Ne pričam o definiciji ‘najboljeg’ koja je obično neuhvatljiva i zahtijeva izlistavanje niza i niza kriterija — Rodgers je tijekom karijere bio toliko moćan da je redefinirao kriterije — već o definiciji generacije. Strpamo li ga u istu s Tomom Bradyjem i Peytonom Manningom — koji su draftani pet, odnosno sedam godina prije njega i već imali bogatu reputaciju kada je Rodgers promoviran u startera nakon što je tri godine učio od Bretta Favrea — onda stvari postaju mrvicu kompliciranije, jer ga je teško progurati ispred njih dvojice. No, ako ga gurnemo u neku drugu generaciju, onda uistinu možemo govoriti o najboljem.
Nije da je bitno. Rodgersa ćemo za par godina, kad konačno okonča svoju karijeru, moći smjestiti u prave okvire uzimajući u obzir i njegovu dugovječnost i trofeje i statistiku — kako naprednu, tako i klasičnu. Jasno je da spada među ‘najbolje’, o kojoj god kategoriji pričali. Pogotovo ako pričamo o čistom talentu. U tom slučaju on nadilazi svoju generaciju. U tom slučaju, bar za mene, spada u istu sferu u kojoj se nalaze još samo Dan Marino i Patrick Mahomes.
Zahvaljujući tom talentu Rodgers je postao mitsko biće, quarterback koji samim svojim prisustvom gura prosječnu momčad na prag izvrsnosti. Ok, lani to nije bio slučaj, ali tko god je gledao Packerse, mogao je primjetiti za njega neubičajenu nonšalantnost i nezainteresiranost za igranje footballa koja je proizašla iz dugogodišnjeg sukoba s vrhuškom Green Baya koji je lani konačno kulminirao. Rodgers je u međuvremeno zeleno-žuti dres zamijenio zeleno-bijelim New York Jetsa i trebao bi se vratiti onamo gdje je bio prije svega dvije sezone kad je osvojio svoju četvrtu MVP nagradu, drugu zaredom.
Pokušat će to napraviti u momčadi koja je dugo godina bila sinonim za neuspjeh.
Jetsi godinama nisu igrali samo osrednji football; najčešće su igrali negledljiv football. Pogreške i neispiriranost bili su njihov forte. Sada se sve može promijeniti
Jetsi su pokušavali i pokušavali uzletjeti, samo da bi doživjeli havariju na pisti. Od 2011. kad je quarterback bio Mark Sanchez, glavni trener Rex Ryan, a najbolji igrač cornerback Darelle Revis — zbog čijeg će učlanjenja u Kuću slavnih Jetsi igrati u Hall of Fame Gameu, prvoj utakmici predsezone — Jetsi nisu ušli u playoff. U tih 12 sezona samo su triput imali 50 posto pobjeda, dvaput s omjerom 8-8, jednom 10-6 kada je Ryan Fitzpatrick srušio rekord franšize sa 31 bačenim touchdownom u sezoni. U tih 12 sezona upisivali su u prosjeku 5,8 pobjeda po sezoni i bili utjelovljenje nižeg spektra osrednjosti. Sve ono što Aaron Rodgers nikad nije bio.
Prošle su godine upisali sedam pobjeda unatoč tome što su za kormilom imali jednog od najlošijih quarterbackova lige. Premda je za mene uvijek neumjesno dizati ruke od 23-godišnjih bacača kojima treba vremena kako bi se razvili, činjenica je da je Zach Wilson jednostavno bio očajan.
Nije napravio gotovo nikakav iskorak u odnosu na svoju rookie godinu, unatoč drastično boljoj igri ofenzivne linije. Ostail su problemi koji su ga morili u prvoj godini u New Yorku — nepreciznost na sve tri razine igre, loše čitanje i manipuliranje obranama, jednodimenzionalnost. Po postotku kompletiranih jarda Wilson je bio posljednji QB lige među 33 kvalificirana bacača, s tim da je razlika između njega i 32. na toj listi, Bakera Mayfielda, bila 4,5 posto, dok je između Mayfielda i 20. mjesta koje je držao upravo Aaron Rodgers bila 4,6 posto. Wilson je bio jedini koji je kompletirao manje od 60 posto svojih dodavanja, a ni njegova zamjena, isušeni leš Joea Flaccoa, nije bila bolja.
Jetsi su dogurali do sedam pobjeda na krilima solidnog run gamea i sjajne obrane koja je na sve tri razine imala par izvrsnih igrača — Quinnena Williamsa u pass rushu, C.J. Mosleyja na linebackeru i rookieja Saucea Gardnera na korneru, ali više od toga nisu mogli. Bez QB-a je teško. Ecce Rodgers.
Pitanje je koliko je lanjska bezvoljna sezona bila plod njegovog sukoba sa institucijama Packersa, a koliko opadanja kvalitete na račun godina. Rodgers će do kraja godine napuniti 40, a vrijeme uvijek dođe na svoje. Pad je rijetko linearan i obično dolazi u velikim inkrementima, što je realnost s kojom navijači Jetsa moraju računati. Učine li ga godine beskorisnim, ili se ozlijedi, momčad bi opet mogla biti u problemima jer plan B je Zach Wilson. No, bude li Rogers na 70 posto onoga što je bio na svom vrhuncu, mogao bi otključati momčat koja je lani pokazala bljeskove izvrsnosti, pogotovo početkom sezone, prije nego što je kolabirala u klasičnom Jets stilu.
Već lani se vidjelo poboljšanje u igri ofenzivne linije, unatoč tome što je već u predsezoni ostala bez pouzdanog Mekhija Bectona, koji je ozlijedio koljeno. Jetsi su skresali postotak sackova sa 8,1 na 6,3, što je bio isključivo bolji produkt linijaške igre, budući da je Wilson po običaju predugo procesuirao igru, dok je Flacco po običaju bio Drvena Marija, te su kreirali više prostora za running backove, omogućujući im da češće dođu do druge razine obrane bez kontakta.
Linija bi ove godine trebala biti i bolja.
Connor McGovern potpisao je bizaran ugovor težak svega dva milijuna dolara na jednu sezonu, što je zapanjujuće za solidnog startera koji ponekad ima problema s bull rushanjem, ali koji je veliki plus u probijačkoj igri. Alijah Vera-Tucker bio je sjajan i na guardu i na tackleu prije nego što je ozlijedio triceps te bi se trebao vratiti u punom sjaju, dok će Laken Tomlinson nastaviti donositi veteransko iskustvo te bi trebao biti bolji nego lani, kad se nakon dolaska iz Buffala prilagođavao na nove principe igre. Bectonovo je koljeno navodno zaliječeno, ali Jetsi su svejedno potpisali pristojnog Billyja Turnera, dok će novopotpisani Yodny Cajuste biti konkurencija lanjskom izboru četvrte runde Maxu Mitchellu, koji je navodno spreman za startersku ulogu.
Nije to linija koja ostavlja bez daha, ali je kompetentna u oba segmenta igre te ne bi trebala biti minus svojoj momčadi, pogotovo na unutarnjim pozicijama. Rodgers je početkom karijere imao velikih problema s izbjegavanjem sackova, ali od 2012., kad su se Packersi konsolidrali na tim pozicijama, generalno je bio jako dobar u manevriranju pocketom, tako da isto možemo očekivati i ove sezone.
Rodgersu će svakako pomoći solidna linija, ali još više će mu pomoći dobra hvatačka jedinica.
Tijekom karijere je igrao s nizom kvalitetnih do sjajnih hvatača u simbiozi koja se očekuje od kombinacije WR-QB. Bili to Gregg Jennings, Randall Cobb, Jordy Nelson, Davante Adams, Donald Driver ili James Jones, Rodgers je uvijek na raspolaganju imao u najgorem slučaju B+, a u najboljem A+ hvatače. U koju skupinu spada Garett Wilson tek trebamo saznati.
Ofenzivni rookie godine po izboru Associated Pressa lani je pokazao koliko ubojit može biti. Wilson je eksplozivan s loptom u rukama, sjajan na kratkim dodavanjima nakon kojih trzajima može izbaciti suparnike iz ravnoteže i pronaći prazan prostor za dodatne jarde. Bio je među 25 najboljih receivera lige u jardima nakon hvatanja te je završio s ukupno 1.103 jarda te četiri TD-ja unatoč tome što je igrao s jednom od najlošijih QB kombinacija u ligi. Wilson ima svojih mana — često odaje koje rute trči, ima problema s press obranom — ali sve su to mane koje Rodgers može sakriti, a mogao bi usto i otključati Wilsonov potencijal ubitačnog vertikalnog hvatača.
Wilsonu će pomoći to što će u slotu stajati Allen Lazard. On je u pet godina s Packersima izgradio kemiju s Rodgersom koja je kulminirala prošle sezone sa 788 jarda u 15 utakmica i šest touchdowna. Lazard je po svojim sposobnostima taman na granici drugog i trećeg hvatača u momčadi, ali zbog dobrog poznavanja Rodgersovih navika trebao bi biti svojevrsni sigurnosni ventil, što će zahtijevati prilagodbu obrana te bi, bar u nekim utakmicama, moglo odvući svu pažnju s Wilsona. Hvatački korpus zatvorit će Corey Davis, koji možda nikad nije ostvario potencijal kakav je pokazivao na sveučilištu Western Michigan i zbog kojeg su ga Titansi izabrali petim pickom, ali je pristojan starter i mnogi su očekivali da će napustiti New York kako bi se negdje drugdje pokušao izboriti za bolji status i više prilika za hvatanje.
Jetsi su lani vrtili 69 posto* svojih snapova iz 3 WR setova i nema razloga zašto bi trener Robert Saleh i ofenzivni koordinator Nathaniel Hackett to drastično mijenjali, ali sigurno je da će u rotaciju ubaciti i Mecolea Hardmana, koji svojom brzinom uvijek može dobiti duel ili dva, te starog Randalla Cobba koji je tu da se u svlačionici druži sa starim prikom Rodgersom i podučava mladiće. Ovo je super duboka hvatačka jedinica koja također inkorporira i tight enda Tylera Conklina koji je lani trčao 29 ruta po utakmici i trebao bi povećati taj broj što će mu poboljšati učinak, dok će C.J. Uzomah uglavnom biti korišten kao inline tight end.
*He he.
Njihova efikasnost mogla bi biti i veća ukoliko Jetsi izvuku maksimum iz svoje probijačke jedinice.
Lani su bili opasni po zemlji i, premda će Rodgersov dolazak nesumnjivo promijeniti stvari, Hackett želi trčati da bi napadu dao dodatnu dozu nepredvidljivosti. Breece Hall je bio fantastičan kroz prvih sedam utakmica — pokazao je kako može biti istinski power back koji igra na sva tri downa, tvrdih nogu i mekanih ruku, ali ozljeda ga je izbacila iz igre nakon što je imao 5,8 jardi po probijanju na 80 pokušaja. Hall je trenutno na PUP listi i pitanje je hoće li biti spreman za početak sezone, a Jetsi su navodno isprobavali neke running backove koji još nemaju ugovore, što je još navodnije razljutilo Halla.
Ne potpišu li još nekoga, Michael Carter bi mogao biti starter dok se Hall ne oporavi, a to nisu dobre vijesti jer kroz prve dvije sezone nije pokazao bogznašto, a ostatak rotacije nije u Hackettovoj milosti, iako bih osobno volio vidjeti par pokušaja za nedraftiranog rookieja Travisa Dyeja koji je imao jednu lijepu sezonu na sveučilištu Oregon.
Bude li Hall zdrav, bude li Rodgers na svojoj razini, bude li Wilson onako ubojit kao lani, Jetsi bi mogli napraviti skok od pet pobjeda u odnosu na prošlu sezonu i izazvati Billse za čelo divizije. To bi im pogurnulo napad prema samom vrhu, dok će obrana, vjerujem, ostati ubojita.
Lani su bili četvrti u ligi po dopuštenim poenima, četvrti po doprinosu u poenima svoje ekipe, peti po dopuštenim jardima i treći u obrani dodavanja. Imali su malih problema u obrani probijanja, nisu bili dovoljno agresivni na lopti i imali su malo nesreće s oduzetim loptama, ali generalno su izgledali sjajno. Uspijevali su stvarati kontinuirani pritisak s četvoricom rushera, što je odlična polazišna točka za stvaranje impresivne obrane. Bili su šesti u pritisku na quarterbacka unatoč tome što su blitzali daleko najmanje u ligi — na svega 15 posto posjeda — i pravo je čudo što nisu imali malo više presječenih lopti.
Tijekom predsezone su ostali bez startera Sheldona Rankinsa koji je stvarao velik unutarnji pritisak, te bez Nathana Shepharda koji je odigrao solidnu sezonu u rotaciji na liniji; otišao je i Kwon Alexander koji je bio jako dobar u zatvaranju run igre zahvaljujući čestim ulascima u backfield. Dolazak Ala Woodsa iz Seahawksa trebao bi umanjiti gubitak ovih igrača budući da se radi o solidnom DT-ju koji će im svakako pomoći u run obrani, a uspjeli su manje-više potpisati sve ostale slobodne igrače koje su trebali potpisati.
Njihova obrana 4-3 s Quinnenom Williamsom koji urušava linije iznutra i tako asistira Carlu Lawsonu i Johnu Franklin-Myersu trebala bi nastaviti s dominacijom unatoč slabom postotku blitzanja. Imati čovjeka koji može pass rushati kroz sredinu ogromni je plus, a bivša je Alabamina zvijezda lani odradila dosta lijepu imitaciju Aarona Donalda. Jasno, radi se o imitaciji, ali skupiti 12 sackova probijajući kroz sredinu imitacija je koju bi svi željeli imati na svom rosteru. Williams je tijekom čitave karijere imao problema sa sitnim ozljedama, ali lani je konačno odigrao gotovo cijelu sezonu potpuno zdrav, što se itekako odrazilo na njegovoj igri. Bude li on na istoj razini kao lani, nema straha za Jetse.
Leđa će mu čuvati C.J. Mosley, koji se nakon četiri godine izbivanja vratio u Pro-Bowl, svoj peti. Inteligentni linebacker još jednom će dobiti zadatak organizirati obranu i rušiti igrača za igračem za igračem.
Lani je skupio 158 tackleova, od čeka 99 neasistiranih, po oboje je u top 10 u ligi. Mosley bi ove godine trebao dogurati do 1.000 kombiniranih tackleova u karijeri, a s obzirom na to da je tek nedavno navršio 31 godinu, ne bi bilo čudno da do kraja karijere u toj karijeri prestigne veličine kao što su Teddy Bruschi, Luke Kuechly, Reggie White i Ronnie Lott. Mosley po nekim drugim faktorima ne može u istu kategoriju sa spomenutim igračima, ali ponovi li lanjske predstave još dvije ili tri sezone zaredom, odbor za imenovanje članova Kuće slavnih imat će ozbiljnih problema s njegovim imenom jednom kada ono dođe na glasanje. Ima puno lošijih opcija na poziciji sidra obrane.
Williams i Mosley su punokrvne zvijezde, a Jetsi je imaju i na trećoj razini obrane. To je Sauce Gardner koji je odigrao briljantnu rookie sezonu.
Da, imao je svega dvije presječene lopte, ali to je manje bitno. Igrao je vrhunski u obrani čovjek-na-čovjeka — bilo kao press corner, bilo u dropu — a ni u zoni nije štekao. Čovjek ima sve: brzinu, visinu, snagu, okretnost, inteligenciju. Sjajno čita suparnike, dobro prepoznaje akcije prije snapa i tako pomaže i u obrani probijanja, uliječući u backfield i radeći nered. Trajekt za Revis Island odavno ne vozi, ali okrićem ovog novog otoka mogao bi se nanovo pokrenuti. Gardner bi mogao jednog dana biti na toj razini.
Ostatak secondaryja je okej. DJ Reed je više nego pristojan corner koji može igrati i na vanjskoj strani i na nicklebacku, Michael Carter II je odigrao jako, jako dobru sezonu nakon razočaravajućih izdanja u svojoj rookie godini, a Bryce Hall… pa Bryce Hall je tu. Na tržištu su pokupili Adriana Amosa koji je bio elita u Bearsima, ali u slobodnom je padu otkako je otišao iz Chicaga i valja vidjeti može li revitalizirati svoju karijeru, dok je Jordan Whitehead pristojan safety. Ne bi me čudilo da budu mrvicu lošiji nego lani, ali isto tako me ne bi čudilo da budu mrvicu bolji.
Upareni s Rodgersom, koji bi mogao srušiti rekorde franšize i po broju bačenih jardi i po broju bačenih TD-jeva, trebali bi konačno ući u playoff. Jetsi godinama nisu igrali samo osrednji football; najčešće su igrali negledljiv football. Pogreške i neispiriranost bili su njihov forte. Sada se sve može promijeniti. Što bi rekao Brian Eno, Here Come the Warm Jets. Kontrolni toranj je dao znak za uzlijetanje.
