Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Čovjek koji je buljio u ekran

Joe Burrow: Osvajač

Pokorio je NCAA i oborio rekorde. NFL čeka raširenih ruku

Coltu Brennanu je 36 godina, ali njegova sportska karijera završila je davnih dana. Samo najzagriženiji fanovi NFL-a ga se uopće sjećaju — Brennan je odradio svega tri sezone u najjačoj ligi na svijetu, grijući klupu u Washingtonu i Oaklandu. Doživio je sličnu sudbinu kao i većina pickova šeste runde drafta. Njegova karijera postala je tek nebitna crtica u povijesnim knjigama, završena nakon tri godine bez ijednog pojavljivanja na terenu.

No, u svijetu college footballa njegovo ime i dalje ima određenu težinu. Brennan je ušao u NCAA na mala vrata, kao walk-on igrač na sveučilištu Colorado, te ih je umalo u potpunosti zatvorio. Tijekom svoje freshman sezone (koja se nije brojala jer je bio redshirted) u pijanom je stanju upao nepozvan u sobu studentice, svukao se gol i pokušao je dirati. Intervenirala je policija, Brennan je uhićen zbog provale, ali je, kao i mnogi prijestupnici-sportaši na američkim sveučilištima, oslobođen optužbi za seksualno zlostavljanje.

Najuren je iz momčadi i sa sveučilišta, ali znate i sami kakva hipokrizija vlada u američkom sportu, osobito kad su quarterbackovi u pitanju. Brennan je uskoro upisao novi koledž i našao novu momčad. U malom Saddlebecku ostao je svega godinu dana; nakon što je pomogao osvojiti konferencijski naslov, prebacio se na sveučilište Hawaii. Ondje je ušao u legendu zbog koje je njegov gnjusni čin potpuno zaboravljen.

Brennan je u svojoj juniorskoj sezoni rušio rekord za rekordom, te je godinu završio sa 58 bačenih touchdowna, uključujući pet komada u Hawaii Bowlu. Unatoč tome što je srušio rekord za najviše TD-jeva u sezoni, Brennan je završio tek šesti u glasanju za Heismanov trofej, s obzirom na to da je rezultat ostvario protiv slabašne konkurencije u slabašnoj konferenciji. Mnogi su posprdno gledali na Brennanov rekord, odbacujući ga kao splet okolnosti. Njihove objede dokazane su sljedeće sezone kada je Hawaii regularnu sezonu završio bez poraza samo da bi dobili po lambi od Georgije u Sugar Bowlu — Bulldogsi su ih razbili sa 41-10, a Brennan je utakmicu završio s tri bačena picka zbog čega je na kraju pao do šeste runde drafta. Njegova karijera time je završena, ali mogao se i dalje hvaliti kako drži rekord za najviše bačenih TD-jeva u sveučilišnoj sezoni.

Precizna ruka, inteligencija i muda, Joe Burrow ima sve. Od Andrewa Lucka nije bilo ovakvog klasičnog potencijala

Sve do sinoć. Joe Burrow izbrisao je Brennana iz povijesnih knjiga.

Nije ga zapravo izbrisao, dezintegrirao ga je. Obrisao je pod i s Brennanom i svima koji su došli prije njega. Burrow je okončao sezonu sa 60 bačenih TD-jeva uz samo šest presječenih lopti, s 5.671 bačenim jardom, s 369 jardi probijanja i pet TD-jeva po zemlji. Napravio je to u daleko najjačoj konkurenciji u NCAA footballu, u prokletoj konferenciji SEC koja je toliko jaka, toliko moćna da, kada biste je stavili u nogometne relacije, u odnosu na sljedeću najjaču stoji otprilike kao Premier liga u odnosu na Ligue 1.

U takvom okruženju su LSU Tigersi završili sezonu neporaženi, pobjeđujući pri tom ekipe poput Texasa, Floride, Auburna, lanjskog finalista Alabame na čijem je rosteru još uvijek bio Tua Tagovailoa, Georgije i Oklahome. Na kraju su u finalu naletjeli na Clemson, lanjskog osvajača naslova i momčad koja nije izgubila od 2017., te ga deklasirali. Zabijali su 48,4 poena po utakmici. Dominacija je preslaba riječ da opiše njihovu sezonu.

Unatoč takvoj sezoni sumnjao sam da mogu nešto slično ponoviti protiv Clemsona. LSU je bio favorit za 4,5 poena na kladi, ali nekako mi se činilo da je Clemson čvršća ekipa; da Trevor Lawrence, koji će sljedeće sezone biti prvi pick, ima kvalitetnija oružja s Teejem Higginsom i Justinom Rossom te povratkom sjajnog tight enda Brandona Gallowayja nakon suspenzije zbog dopinga. Za razliku od LSU-a, imali su i pouzdanu run igru zahvaljujući Travisu Ettienneu, Isaiah Simmons je bio najbolji linebacker i najpolivalentniji defenzivni igrač godine, a secondary je izgledao dovoljno kompetentno da uštopa LSU-ov napad, čak i uz sjajnog Burrowa i najbolju ofenzivnu liniju čitave lige.

Tako je i izgledalo u prvoj četvrtini. Clemson nije iskorištavao do kraja svoje prilike, ali bio je bolji. LSU je bio stisnut pred end zonom, Clemson mu nije dao disati, pass rush je ubijao te slavne ofenzivne linijaše, a hvatači u momčadi iz Baton Rougea bili su beskorisni. No, kako je dvoboj odmicao, kako je Lawrence griješio (a nije griješio puno), kako Clemson nije uspijevao završiti akcije poenima, tako je Burrow preuzimao kontrolu nad utakmicom; prvo malo-pomalo, a onda halapljivo, poput kakvog antičkog čudovišta koje guta sve pred sobom. Završio je utakmicu s pet TD-jeva bacanjem i jednim TD-jem probijanjem, uz 463 jarda bacanjem i još 58 jardi po zemlji, za žuntu.

Burrow je pritom pokazao sve svoje kvalitete.

Momak koji je započeo sezonu kao nepoznat QB, kao igrač koji je lani bacio svega 16 TD-jeva, koji je bio game manager ekipe koju su mnogi vidjeli kao tek petu ili šestu momčad SEC-a, transformirao se u junaka koji igru igra sa uključenim šiframa za neuništivost. Burrow je tijekom utakmice demonstrirao nevjerojatnu preciznost kakva dugo nije viđena na koledž travnjacima. Demonstrirao je sjajno čitanje obrane, prisebnost u pocketu, sjajan rad nogu koji ga izvlači iz teških situacija, odličan tajming, te sposobnost da prolazi kroz svoju hvatačku progresiju i očima manipulira secondaryjem. Zajedno s ofenzivnim koordinatorom Joeom Bradyjem izolirao je A.J. Terrella kao najslabiju točku u Clemsonovoj obrani te ga je napadao i napadao sve dok nije prisilio Dabu Swinneyja da promijeni coverage, što je otvorilo druge dijelove terena.

Nekoliko lopti bačenih prema Ja’Marru Chaseu bile su neke od najboljih lopti bačene ove sezone i u NCAA footballu i u NFL-u, prekrasne spirale smještene u jako uzak prozor, ne veći od prozora u WC-ima na benzinskim pumpama. Chase je igrao briljantno, Justin Jefferson je igrao odlično, ali vidjelo se koliko im Burrow pomaže, kao što im je pomagao čitave sezone, stavljajući lopte u prostor gdje su samo oni mogli doći do njih i gdje su mogli napredovati i osvajati ekstra jarde i nakon hvatanja.

Burrow je demonstrirao zašto će postati prvi pick na draftu, nešto što je bilo jasno otkako se Tagovailoa teško ozlijedio. Bengalsi će s njime dobiti klasičnog old-school pocket bacača kojeg su treneri često nazivali “bolesno kompetitivnim”.

Unatoč dominaciji na koledžu postoje pitanja na koja tek moramo dobiti odgovore.

Što može napraviti kada ne igra iza dominantne ofenzivne linije? Kako će se snaći u ekipi u kojoj hvatači ne mogu konzistentno kreairati separaciju jedan-na-jedan? Može li funkcionirati samo u West Coast napadu, s obzirom na to da nema dovoljno snažnu ruku da rasteže obrane po vertikali? Isplati li se u modernom NFL-u potrošiti prvi pick na klasičnog QB-a koji nije dvostruka prijetnja poput Lamara Jacksona? Je li Burrow samo igrač koji je plesao jedno ljeto, s obzirom na to da ništa nije napravio ni na Ohio Stateu, niti lani u LSU-ovu dresu?

Pitanja postoje, ali postoji i puno više odgovora. Precizna ruka, inteligencija i muda, Joe Burrow ima sve. Od Andrewa Lucka nije bilo ovakvog klasičnog potencijala. Luck je bio sjajan kada je bio zdrav. Burrow se tek mora dokazati. Sumnjao sam u njega prije utakmice s Clemsonom. Neću dvaput ponoviti takvu pogrešku.