Ambivalencija je stanje u kojem imate istovremene konfliktne reakcije i osjećaje prema određenom objektu. Ambivalencija nije neobična pojava. Ja sam, na primjer, ambivalentan prema dijeti — znam da će mi dugoročno pomoći, ali je užasno naporna i teška. Ambivalentan sam prema hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji — gledam utakmice i ulažem emocije u nju, ali znam da će dugoročno biti loša za moje mentalno zdravlje. Ambivalentan sam prema internetu, prema bicikliranju po Zagrebu, a i, kako starim, prema cjelonoćnim izlascima.
Ambivalentan sam prema Jrueu Holidayu.
Playmaker Milwaukee Bucksa ima rijetku sposobnost biti istovremeno i podcijenjen i precijenjen igrač. Miljenik NBA šmekera, Jrue je godinama bio igrač kojemu ste izjavljivali ljubav ukoliko ste željeli pokazati da uistinu kužite košarku. Tip koji je istovremeno bio nesnosna čimavica u obrani, priljepak koji se mogao zalijepiti na bilo kojeg od dvojice bekova i usporiti ih, ako već ne zaustaviti; bio je istovremeno i general u napadu, čovjek kroz kojeg se vrtio sistem. Istovremeno je Jrue bio, i jest, igrač koji se ne boji obaviti hrpu zadataka za svoju momčad, brzinski usvajajući nove ideje svojih trenera koje je bez većih problema implementirao na terenu. Inteligentan, direktan i talentiran, svaki trener bi ga želio za pleja.
Matematika je nemilosrdna. Bucksi i Holiday moraju nešto promijeniti, zajedno, jer ovaj će model kad-tad krahirati
A opet… U 13 sezona koliko je Jrue proveo u ligi, njegove su momčadi ravno četiri puta završile na preko 50 posto pobjeda. Phila nijednom (ajde, jednom je bila na točno 50 posto), Pelicansi dvaput i Milwaukee u obje sezone. Glupo bi bilo kriviti Holidaya za to — Sixersima je tijekom njegove četiri sezone u klubu uglavnom nedostajalo talenta*, a New Orleans je imao roster sastavljen bez plana i programa, roster sklon ozljedama, roster sa bačenim milijunima na igrače poput Ryana Andersona i Ömera Aşıka. Svejedno, ostaje dojam da su mogli više. Krivica za njihove neuspjehe uglavnom se kačila oko vrata Anthonyja Davisa i frankenštajnovskog rostera, neki su zazivali i force majeure, dok je Holiday uglavnom izbjegavao kritiku kao miljenik košarkaškog hipsterskog puka.
* U prvoj Jrueovoj sezoni su osim njega imali još i Allena Iversona, Eltona Branda, Andrea Iguoudalu, Thada Younga, Loua Williamsa, Samuela Dalemberta, Willieja Greena, Marreesea Speightsa i Jasona Kapona za malo trice, ali osim Iggyja i Dalemberta nitko nije bio u svom zenitu. Sljedeće godine Phila je imala drugi pick drafta u jednoj od najlošijih draft generacija te je izabrala Evana Turnera. Što je poprilično velik oof, ali realno jedina dvojica igrača izabrana nakon njega koja su bila baš drastično, drastično bolja bili su DeMarcus Cousins i Paul George. Šta ti je život.
Gledajući seriju Bucksa i Celticsa vraćaju mi se osjećaji koje gajim prema Holidayu kroz čitavu njegovu karijeru. Ne ide mi u glavu kako netko može istodobno biti tako inteligentan i tako nepromišljen; tako dobar, a tako loš; tako sjajan, a tako frustrirajuć.
Odsustvo Khrisa Middletona svalilo je velik teret na njegova leđa. Serija bi i s njim bila poprilično teška jer su se Kelti pokazali kao momčad koja je sposobna bez pol muke oduzeti dribble drive igru i drastično otežati realizaciju s mid-rangea, u suvremenim obranama najranjivijeg dijela parketa, ali bez njega se promijenila čitava hijerarhija ekipe i Holiday je gurnut u ulogu koja jednostavno ne odgovara igraču njegova kalibra i vještina. Zahvaljujući tom novom bremenu sve pozitivne karakteristike Holidayeve igre su ili isparile ili su se srozale, posebno nakon prve utakmice u seriji, jedine u kojoj su Bucksi imali kvalitetan protok lopte i smislenu napadačku igru.
Kvalitetno postavljena Bostonova obrana koja je bazirana na switchanju svega, na nepredvidivosti obrane picka (iako puno češče blitzaju nego dropaju) i na pravovremenom ulijetanju u linije dodavanja osujetila je dobar dio Milwaukeejevih akcija. Sposobnost Granta Williamsa i Ala Horforda da igraju više nego pristojnu obranu jedan-na-jedan na Giannisu Antetokounmpu onemogućila je Buckse da stvaraju višak, što je izbacilo iz igre dobar dio pomoćnog osoblja, a Holiday jednostavno nije uspijevao pokrenuti ovaj stroj nešto tradicionalnijim metodama.
U posljednje dvije utakmice njegova se igra svodi na forsiranje izolacija, na bjesomučno driblanje nakon switcha i šutiranje preko ruke (uglavnom Horfordove), na povremene handoff akcije koje uglavnom okončaju istim rezultatom ili alibi pasom do Giannisa kasno u satu, osim ako se nekim slučajnim slučajem Brook Lopez ne izbori za poziciju u reketu, te povremenim odlascima na dunker spot nakon picka koji… evo, ja stvarno ne kužim koja je poanta tih akcija Bucksa. Dobar dio Holidayevih problema samim tim proizlazi iz napadačkog sistema trenera Mikea Budenholzera, koji je poprilično zapeo u blatu budući da Holiday jest sistemski igrač, ali je isto tako teško ne primjetiti kolikom učestalošću u ovoj seriji ubija akcije svoje momčadi bjesomučno driblajući u izolacijama dok je ostatak ekipe nepomičniji od Shawshank Redemption na vrhu IMDB-ovih top 250.
Što ne bi bio problem da Jrue nije očajan šuter u playoffu. Ne loš, očajan.
Čak i kad pritisak nije na njemu, on je nepouzdan, a kad se obrane mogu fokusirati na njega, postaje gotovo beskoristan. Tijekom karijere bio je šest puta u playoffu i samo je 2017./18. šutirao iznad 42 posto iz polja, uvelike zahvaljujući tome što su ga kroz dvije serije čuvali Damian Lillard i Nick Young. Problem izrazite šuterske nekonzistentnosti nastavio se i ove sezone, u kojoj Jrue u devet utakmica doigravanja šutira 37 posto iz igre (32 posto za tricu), uz frapantnih 19,2 pokušaja po utakmici i samo 2,8 izvučena slobodnjaka, što i statistički otkriva koliko je profil njegovih šutova kriminalan.
To je samo nadogradnja onoga što smo od Jruea gledali tijekom prošlog playoffa, u kojem su njegove predstave oscilirale gotovo nasumično, neovisno o suparniku i njegovim prilagodbama. Lani je imao osam utakmica u kojima je gađao preko 45 posto iz polja i 12 u kojima je išao ispod 40. Majstorski je na svojim leđima iznio petu utakmicu finala, da bi šestu skoro prodao da nije bilo Giannisa. Ove je godine u devet utakmica dvaput išao preko 45 posto — oba puta protiv klimavog Chicaga — te čak šest puta ispod 40 posto. U seriji protiv Kelta šutnuo je 92 puta i pogodio samo 31. To su samo četiri ispaljena šuta manje nego što su Bobby Portis, Pat Connaughton i Lopez ispucali zajedno, s tim da su oni pogodili 17 puta više (50 posto naspram Jruevih 37 posto).
Matematika je nemilosrdna. Bucksi i Holiday moraju nešto promijeniti, zajedno, jer ovaj će model kad-tad krahirati. Pogotovo stoga što povećana težina na Holidayevim leđima ostavlja tragove i na njegovoj inače izuzetnoj obrani. Sinoć ga je Marcus Smart, od svih ljudi, nekoliko puta školovao u posljednjoj četvrtini, a kada se prebacio na Jaylena Browna, napravio je niz grešaka u help obrani, ostajući često nedorečen u rotacijama, od kojih je vjerojatno najpamtljivija ona kada se rotirao na Jaysona Tatuma kad je ovaj pogodio šut od table u padu, de facto s poda.
Bucksi i dalje mogu proći ovu seriju. Imaju 2-2, njihova obrana nije izgledala loše osim na mahove (kao u zadnjih sedam minuta zadnje utakmice, kada je predivni Al Horford eksplodirao), iako je za to zaslužan i kriminalan šut Kelta izvana u obje utakmice koje su izgubili, a Giannis, koliko god usporen, i dalje može sam dobiti bilo koju seriju. Pogotovo ako prestane ispaljivati stupidne trice i svojim neopreznim korištenjem lakta raditi faulove u napadu (kojih bi moglo biti i trostruko više). No, žele li si dati pravu, ozbiljnu šansu, moraju pronaći mod koji će uključiti ostatak ekipe u igru, koji će anulirati očajan Holidayev šut i omogućiti mu da istakne svoje vještine i skrije svoje mane. Jer i jednog i drugog ima napretek.
Kako god završio ovogodišnji put Bucksa — ispadanjem od Celticsa, podizanjem novog trofeja ili kako god između — ne vjerujem da će se do kraja ovog doigravanja moji osjećaji prema Holidayu znatno promijeniti, odnosno da ću dobiti konačni odgovor na to kako je moguće da je netko istovremeno igrač koji me oduševljava i frustrira.
No, jedan odgovor sam dobio: Jrue Holiday trenutno nije igrač broj 2 ekipe koja juriša na naslov. Ambivalencija se nastavlja.
