EA Sports je nekoć bila velika firma. Ne velika u smislu tržišnog udjela ili broja zaposlenih, jer po tome i dalje šutira svakoga, već po pitanju ugleda. Od kasnih 1990-ih pa negdje do 2007. objavila je niz klasika koje i danas mnogi smatraju najboljim sportskim simulacijama ikad. Mnogi će rezolutno (i s potpunim pravom) stati na Konamijevu stranu i proglasiti neki od PES-ova najboljom nogometnom simulacijom, ali ne treba zaboraviti iskorake koje su napravile FIFA 94 ili FIFA 2001 gurajući nogometnu igru iz sfera arkada među simulacije, ili FIFA 11 s implementacijama novih animacija koje su igru činile bližom realnosti. Madden 03, NBA LIVE 05, NHL 2004, Rugby 08 i MVP Baseball 2005 i danas su klasici, a za neke od tih igara i dalje postoji jaka modderska scena koja omogućuje igračima da skinu nove rostere, ubace nove grafike i tako sami moderniziraju igru.

Sama činjenica da su stare EA Sports igre bile otvorene za moddanje pokazuje koliko se firma promijenila. Da se razumijemo, Electronic Arts je već tada bila ogromna firma koja je mlatila lovu kao na traci, ali je unutar nje postojao kreativni segment koji je, ako išta drugo, pokušavao stvoriti i ponuditi nešto novo u novim inačicama igre. Kad biste prije 10 ili 15 godina kupili EA Sports igru, nekada biste dobili apsolutno smeće od proizvoda, a nekad igru koja bi vam rastopila mozak svojom kvalitetom, ali činjenica je bila da su se same igre razlikovale jedna od druge. Nekad ne baš toliko, nekad jako puno, ali distinkcija je postojala. Dajte mi NBA Live 05, 06 ili 07 i prepoznat ću razliku u sekundi. Ili Madden 07 i 08, posljednji objavljen s verzijom za PC, sve do 2019. No, danas… Danas ta distinkcija ne postoji.

Nastavi li tim putem, a nagovijestili su da hoće, EA Sports će ostati bez igrača. Ostat će im samo ovisnici

EA Sports ne zanima kreativa. Firmu ne zanima stvaranje novih sadržaja, bar ne na način na koji ju je zanimao ranije. Igre iz godine u godinu izgledaju kao re-skinovi starih, a nekad ni to. U novom Maddenu čak je i UI manje-više ostao isti, neke animacije su i dalje bolno nezgrapne, pogotovo kod kolizija među igračima, a neke stvari su se dodatno pogoršale — kao, na primjer, urnebesna animacija u kojoj oba srednja linebackera u obrani 3-4 simultano zovu prilagodbe svoje obrane, okrećući se prema safetyjima na potpuno isti način, kao da ne igraju američki nogomet već sinkronizirano plivanje na suhom. Radi se o malenom detalju, ali on je prisutan već neko vrijeme te i dalje nije popeglan.

Je li razlog samo to što je EA Sports postala toliko ogromna kompanija da ovakve pogreške ne vidi jer se ne zna čije su one zaduženje? Ili je razlog taj što je ritam izbacivanja sportskih igara iz sezone u sezonu sulud, a s obzirom na kompleksnost i tehničku zahtjevnost novih igara ne mogu se očekivati značajne promjene, jer za pravi razvoj trebate tri do četiri godine, pa EA-u ne preostaje ništa drugo nego prodavati slabašni reskin svojih igara, uz update rostera? Vjerojatno oba faktora imaju utjecaj na ovaj trend. No, rekao bih da niti jedan nema toliki kao očita odluka firme da promijeni fokus svog poslovanja.

Naime, moderne verzije Maddena i FIFA-e gurnule su na stranu dojučerašnji ‘kruh i maslac’ serijala, ono što je prodavalo čitavu priču, ono što se u nogometnoj igri zvalo Career, a u Maddenu Franchise Mode. Godinama je okosnicu igara predstavljao aspekt igre u kojem biste izabrali momčad i kroz pet, 10 ili 20 sezona je gradili, igrajući nešto između menadžera i sportske simulacije. Taj je aspekt sada zapušten poput zgrade s neriješenim imovinsko-pravnim odnosima. EA Sports igre i dalje ga imaju uključenog u cijenu, ali u Maddenovu slučaju on nije doživio niti makar kozmetički update u posljednja tri izdanja. Zato što je fokus kompanije otišao drugdje.

Otišao je na mod koji se zove Ultimate Team.

Ultimate Team (u Maddenu skraćeno u MUT, u FIFA-i u FUT) zaprav jeo paravan za trigeriranje ovisničkog ponašanja. Radi se o aspektu igre u kojem igrač formira momčad punu sadašnjih i nekadašnjih legendi koje imaju varijabilne kvalitete, ovisno o primjenjenim boosterima u obliku treninga i tome sličnom. Sami igrači i spomenuti boosteri dolaze u zatvorenim paketićima digitalnih sličica, loot boxovima, koji sa sobom nose draž kakvu generalno pruža otvaranje paketića sličica — ne znate što je u njima.

Osim što u MUT-u donekle znate, jer nije svaki paketić isti, pa neki od njih imaju veće šanse donijeti vam u kolekciju igrača kakav je Peyton Manning ili Jim Brown, dakle legendu nad legendama. Paketiće možete skupljati kroz igru, ali dolazak do onih najkvalitetnijih zahtijeva ulaganje ogromne količine vremena koje si čak i nezaposleni srednjoškolac teško može priuštiti. Paketiće stoga možete kupiti i za lovu. S tim da vam nitko ne garantira, jednom kada ih kupite, da ćete u njima pronaći nešto dobro. Sve je stvar sreće. Digitalne sreće. Loot boxovi su namjerno dizajnirani na način koji aktivira ovisnost kod korisnika. Zbog svoje sličnosti s klađenjem Belgija ih je zakonom zabranila 2018., a nešto slično razmatraju i ostale zemlje Europske unije.

Iz EA Sportsa su u javnim nastupima odrješito tvrdili kako njihove igre nemaju nikakve veze s klađenjem, kako se one mogu igrati bez dodatnog kupovanja ikakvog sadržaja te kako se čak i spomenuti modovi mogu igrati bez da ikad platite i kune više nego što ste potrošili za kupnju same igre, ali unutarnji memorandum koji je procurio iz firme prije pet mjeseci jasno pokazuje kako su u kompaniji svjesni da njihova igra stvara ovisnički mentalitet i kako razvojni timovi i marketinški timovi moraju napraviti apsolutno sve kako bi što veći broj korisnika gurnuli prema tom aspektu Maddena i FIFA-e. Što ne čudi, budući da je im je kupovina spomenutih digitalnih paketića prošle godine priskrbila 1,49 milijardi dolara, sa znatnom tendencijom rasta.

Naravno, u EA Sportsu niječu kako spomenuti aspekti igre imaju bilo kakve veze s klađenjem te uspoređuju otvaranje loot boxova, odnosno paketića digitalnih sličica s otvaranjem Kinder jaja. Iskreno, meni je to gore — kad se kladiš, bar imaš nekakve šanse da će ti se lova vratiti.

Možemo do sutra raspravljati o tome koliko je postojanje loot boxova moralno, koliko nalikuje klađenju i koliko ga treba regulirati. To je pitanje koje permeira trenutni politički diskurs u kojemu se raspravlja o razini potrebe za ograničenjem individualnih sloboda kako bi se zaštitila zajednica ili njeni najranjiviji članovi, što je po meni pitanje koje nikad ne bi trebalo imati načelo kao odgovor, nego ga se treba promatrati striktno od slučaja do slučaja, ali tko mene što pita. No, to nije poanta moje priče, jer kažem, o tome možemo raspravljati do sutra. Poanta moje priče je da je prebacivanje fokusa s razvoja i kreativnosti na čisto novčano pelješenje igrača uništilo nekoć vizionarsku firmu.

Nisam naivan. Znam da je smisao postojanja firmi, pogotovo velikih korporacija poput EA Sportsa, da donose zaradu svojim ulagačima. No, dojma sam da bi čak i u takvim bezličnim tvorevinama trebali postojati istaknuti pojedinci koji žele biti ponosni na ono što rade. Koji mogu doći i reći: “Napravili smo sjajan komad umjetnosti.” Jer njihove igre to nekoć jesu bile. Sada više nisam siguran da jesu.

EA Sports je nekoć imao sjajnu sposobnost pričanja priče (nešto što Football Manager i dalje ima). Nekoć ste mogli uzeti neku momčad, dovesti je do naslova i o tome pričati svojim vidno smorenim prijateljima. Ili zabiti suludi touchdown kojeg i par sati kasnije proživljavate u glavi s osmjehom na licu. Umiranjem okosnice igara, čini mi se, ta se sposobnost gubi. Kad to spojite s nedostatkom bilo kakve inovacije, jasno je zašto recentna izdanja Maddena imaju daleko najlošije ocjene, i kod publike i kod kritike.

Nastavi li tim putem, a nagovijestili su da hoće, EA Sports će ostati bez igrača. Ostat će im samo ovisnici. Što je očito dovoljno, ali je isto tako i očito tužno. Jedno je jasno, već neko vrijeme: It’s not in the game.