Čovjek koji je buljio u ekran

Kako je Wiggins našao sebe

Dugo je bio sinonim za razočaranje. Sad je postao heroj

Prva kolumna koju sam napisao za Telesport nosila je ime Ples s vukovima. Pričala je o zavodljivom potencijalu Timberwolvesa i trolistu mladih igrača čije su se karijere tek trebale rasplesti. Karl-Anthony Towns, Andrew Wiggins i Zach LaVine par su godina kasnije završili u istoj All-Star utakmici, ali samo je jedan od njih ostao u Minnessotti. Towns je uveo Wolvese u playoff i pri tom upao u treću petorku lige, LaVine je također pomogao odvući Bullse u prvo doigravanje u zadnjih pet godina, dok je Wiggins ušao u All-Star utakmicu kao starter zahvaljujući lobiranju K-Pop fanova.

Rijetki se neće složiti da je njegov izbor za All-Star startera bio potpuno apsurdan, ali isto tako rijetki se neće složiti s konstatacijom da je Wiggins napravio ogromne iskorake u svojoj igri otkako je stigao u San Francisco. Maple Jordan, kako su ga zvali prije nego što je odigrao i minutu ne NBA, nego sveučilišne košarke, oduvijek je bio igrač koji je više obećavao nego isporučivao, poput pristojne čokolade upakirane u prekrasno dizajniran omot. Wiggins je s vremenom postao igrač frustracije.

Njegove fizičke predispozicije uparene sa solidnom tehnikom na oba kraja terena rezultirale su nizom utakmica u kojima je bilo jasno zašto su ga Cavaliersi izabrali prvim pickom drafta prije nego što su ga razmijenili za Kevina Lovea. Wiggins je znao bljesnuti kao munja koja para nebo na dva dijela, praćena zaglušujućim zvukom groma. No, nakon svake takve nevere odigrao bi nekoliko partija kao dosadna kasnojesenska kišica koja iza sebe ostavlja blato i depresivni pokrov polutrulog lišća. Wiggins je postao paragon nekonzistentnosti i neispunjenog potencijala, čovjek koji je u nekom paralelnom svemiru konstantno u top 10-15 igrača lige i osvajač jedne MVP nagrade, ali u ovom je ostao nedorečen i mlak.

Iako će Wiggins do kraja karijere vjerojatno biti promatran kroz prizmu polurazočaranja jer je jako teško anulirati sve minuse koji su obilježili njegovu igru kroz prvih sedam godina u ligi, minuse dodatno potencirane tim prvim izborom na draftu, nitko ne može osporiti da je Kanađanin u ovom trenutku ‘plus igrač’ koji konačno ima ulogu koja mu odgovara.

Koliko god njegova rola u napadu bila uspješna i potrebna, Wiggins se u obrani prometnuo u junaka pete. Njegov je bljesak bio nasušno potreban Warriorsima

U petoj utakmici finala bio je najbolji igrač na terenu. Pokraj Jaysona Tatuma, Klaya Thompsona, Jaylena Browna i Stepha Curryja. Maple Jordan konačno je počeo opravdavati svoj nadimak.

Od samog početka sezone bilo je jasno kako je Wiggins došao na svoje. Teško je reći je li za pozitivne promjene u njegovoj igri više odgovoran osobni rast i razvoj koji dolazi s godinama, struktura koju su mu osigurali Warriorsi, specijalizirani za razvoj mladih igrača, ili neka kombinacija tih i trećih, neidentificiranih faktora, ali pozitivne promjene su neupitne. Otkako je došao u GSW, vanjski šut s kojim se godinama borio postao je izuzetno važno oružje u njegovoj igri (38,7 posto na 5,3 pokušaja po utakmici kroz 156 tekmi za Dubse), a defenzivni potencijal koji je na mahove pokazivao u Wolvesima počeo se pretakati u konzistentne predstave.

Wiggins je ove sezone izrastao u punokrvnog 3&D igrača i tako postao antipod svemu onome što je bio u trenutku pisanja mog prvog teksta za Telesport potkraj 2016.

Premda je godinu završio s najmanje poena od svoje rookie godine te najmanje skokova i asista u zadnje četiri, Wiggins je igrao najbolju košarku u karijeri, pogotovo tijekom prva četiri mjeseca sezone prije nego što je pao u veljači i ožujku, kad ga je vanjski šut počeo izdavati, djelomično zbog geometrije momčadi koja se promijenila povećanjem minutaže Klaya Thompsona. Wiggins je optimizirao svoju ulogu, a Warriorsi su mu omogućili da je optimizira. Bez bremena prvog picka drafta, bez hypea koji je ispario iskuhan neprestanim porazima, bez konstantnih usporedbi s najboljim mladim igračima lige, on je kliznuo u ulogu koja mu najviše odgovara. Mladi, 19-godišnji Wiggins nije trebao biti 3&D glue guy, ali 26-godišnji Wiggins upravo je to postao. Vraški dobar glue guy, rubni All-Star i bez utjecaja korejskog lobija, ali svejedno glue guy.

Momak za prljavi posao koji će bljesnuti svako malo i preuzeti utakmicu, ali koji je savršeno zadovoljan uzimati prilike koju mu pruža suparnička obrana i pomagati svojoj momčadi da dođe do pobjede. Čovjek koji je ušao u sezonu kritiziran zbog svoje nekonzistentnosti, zbog manjka posvećenosti košarci, zbog ogromnog ugovora oko kojeg se ispredalo tristo fiktivnih trade scenarija, nije samo prigrlio novu ulogu i maksimalno joj se prilagodio, što se zna dogoditi, pogotovo kako igrači odrastaju. Ne, on je otišao korak dalje i bio najbolji igrač u utakmici NBA finala. To ne može bilo tko.

Njegov je bljesak u petoj utakmici bio nasušno potreban Warriorsima.

S Curryjem, koji je igrao jako dobro, ali nije mogao pogoditi ništa, s ekipom koja je pogodila samo devet od 40 ispaljenih trica i čiji je half-court napad štekao kao što je štekao kroz čitavu seriju, Wiggins je na sebe preuzeo neobičajeno velik dio tereta protiv Bostona. Šut ga nije išao, ali je zato nastavio napadati obruč — što je, uostalom, radio tijekom dobrog dijela serije, ulazeći u reket i kroz cutove i kroz izolacije, od kojih su četiri jako bitne došle u drugom poluvremenu kad je uspijevao zabiti i preko Tatuma i preko Roberta Williamsa. Kada bi stao protok lopte Dubsa, a to je u ovoj seriji bilo češće nego u drugima, samo su Curry i Wiggins uspijevali nešto napraviti kroz solo igru. Nije uvijek izgledalo lijepo, ali u petoj je prolazilo.

No, koliko god njegova rola u napadu bila uspješna i potrebna, Wiggins se u obrani prometnuo u junaka pete.

Warriorsi se kroz čitavo doigravanje nisu plašili staviti Kanađanina na najboljeg suparničkog igrača, bez obzira na kojoj poziciji igrao. Wiggins je preuzeo Jaa Moranta nakon što se Gary Payton II ozlijedio i limitirao ga na 0,84 poena po posjedu. Moranta! Preuzeo je Luku Dončića i usporio ga onoliko koliko ga se može usporiti. U ovoj je seriji kao primarni čuvar kroz većinu posjeda uzeo Tatuma, a Tatum je kroz pet tekmi šutirao 37 posto iz polja, zabijajući samo trice. Wiggins je konačno skužio kako koristiti svoje suludo brzo lateralno kretanje i braniti suparnike prsima, gurajući ih u meso obrane kvalitetnim postavljanjem. Tatum je u drugom poluvremenu pete ispalio četiri airballa. Na tri ga je branio Wiggins, koji ga je kroz seriju limitirao na 0,74 poena po posjedu.

Wiggins je, osim toga, u zadnje dvije utakmice pomogao Dubsima pri zatvaranju defenzivnog skoka, s čime su se itekako mučili ne samo kroz ovu seriju. Steve Kerr je na početku četvrte utakmice počeo slati puno više igrača pod obruč, iako je znao da time žrtvuje eventualne tranzicijske prilike nakon defenzivnog skoka koje su ključne za funkcioniranje napada Warriorsa. No, jednom kad su Wiggins i Kevon Looney vratili bar dio kontrole nad defenzivnim skokom, pogotovo dok Williamsa nema na parketu, Kerr se vratio starim trikovima i opet počeo otpuštati krila i bekove na defenzivnom skoku.

Wiggins je odigrao i ključnu ulogu u fabriciranju izgubljenih lopti, budući da je njegova izvrsna man-to-man obrana omogućila Dubsima da implementiranju agresivnije hedgeanje pick ’n’ rolla na Tatumu (i Brownu) i blitzanje Bostonovih krila, koja su pokazala da imaju puno više problema s driblanjem lopte u tim situacijama nego što su imala protiv Heata.

Ta su dva segmenta izuzetno bitna, pošto su četiri od pet utakmica dosad otišle na konto ekipe koja je kreirala više ekstra posjeda od suparničke, s izuzetkom prve u kojoj su Kelti imali tri posjeda manje, što nije bilo ni blizu dovoljno da bi Dubsi anulirali njihovih 50 posto šuta za tri. Samo je jedan igrač u čitavoj momčadi imao veći utjecaj na disparitet u broju posjeda, a to je Looney. Wigginsov iskorak omogućio je Kerru da konačno prokljuvi identitet momčadi i riješi pitanje rotacija — Looney i Payton nauštrb mladih igrača, uključujući Jordana Poolea koji je pomno doziran — te je pogurne prema naslovu.

No, koliko god Warriorsi izgledali bolje u zadnje dvije utakmice, koliko god Curry, Wiggins i društvo igrali dobro, bilo bi apsurdno otpisati Kelte.

Da su u petoj gađali slobodnjake kako treba, možda bi vodili 3:2. Da se nisu raspali u otvaranju prve i zatvaranju četvrte, možda bi vodili 3:2. Da su se tri-četiri lopte drugačije odbile, možda bi vodili 3:2. Nije da su ih Dubsi rastavili. Ovo je momčad koja je iščupala šestu u Milwaukeeju u kojoj je Giannis zabio preko 40. Koja se potpukla s Miamijem. Koja je rastočila Kevina Duranta. Ne, Kelte se ne može otpisati.

No i prije serije tipovao sam na Dubse radi njihova iskustva, a sad kada su prokljuvili svoju rotaciju, kada Wiggins, Payton, Looney i Otto Porter Jr. igraju na visokoj razini, tipujem još više. Dvije meč lopte trebale bi biti dovoljne. Osigurao im ih je čovjek koji je kroz karijeru bio sinonim za razočaranje, kojeg su morali upakirati u paket s pickom prve runde (koji je postao sedmi pick, koji je postao Jonathan Kuminga) da bi ga se riješili, oko kojeg se ispredalo tristo fiktivnih trade scenarija.

Andrew Wiggins je konačno postao Andrew Wiggins. Makar na jednu utakmicu.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.